Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62019CN0319

    Predmet C-319/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. travnja 2019. uputio Sofijski gradski sad (Bugarska) – KPKONPI protiv ZV, AX, „Medicinski centar po dermatologia i estetična medicina PRIMA DERM” OOD

    SL C 279, 24.8.2020, p. 14–16 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    24.8.2020   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 279/14


    Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. travnja 2019. uputio Sofijski gradski sad (Bugarska) – KPKONPI protiv ZV, AX, „Medicinski centar po dermatologia i estetična medicina PRIMA DERM” OOD

    (Predmet C-319/19)

    (2020/C 279/20)

    Jezik postupka: bugarski

    Sud koji je uputio zahtjev

    Sofijski gradski sad

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: Komisia za protivodejstvie na korupciata i otnemane na nezakonno pridobito imuštestvo (KPKONPI)

    Tuženici: ZV, AX, „Medicinski centar po dermatologia i estetična medicina PRIMA DERM” OOD

    Prethodna pitanja

    1.

    Je li oduzimanje nezakonito stečene imovine kaznena mjera u smislu Direktive br. 2014/42/EU (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji ili građanskopravna mjera ako:

    A)

    cilj oduzimanje imovine, koji je utvrđen nacionalnim zakonom, jest generalna prevencija, to jest onemogućivanje nezakonitog stjecanja imovine i raspolaganja njome, a da počinjenje kaznenog djela ili druge povrede i izravna ili neizravna veza između povrede i stečene imovine nije uvjet za oduzimanje;

    B)

    ne prijeti oduzimanje jednog jedinog dijela imovine, nego (I.) cjelokupne imovine provjeravane osobe, (II.) imovinskih prava trećih (fizičkih i pravnih) osoba koje je provjeravana osoba stekla uz naknadu ili besplatno i (III.) imovinskih prava ugovornih partnera provjeravane osobe i trećih strana;

    C)

    jedini uvjet za oduzimanje jest uvođenje neoborive pretpostavke nezakonitosti cjelokupne imovine čije se zakonito podrijetlo nije utvrdilo (a da se prethodno nije utvrdila definicija pojma „zakonito/nezakonito podrijetlo”);

    D)

    se u nedostatku dokaza o podrijetlu imovine koju je stekla osoba protiv koje se vodila istraga iznova, s retroaktivnim učinkom od deset godina, uređuje zakonitost stečene imovine u pogledu svih zainteresiranih osoba (provjeravana osoba, treće osobe i njihovi prijašnji ugovorni partneri), pri čemu u trenutku stjecanja konkretnih imovinskih prava nije postojala zakonska obveza da se pruži takav dokaz?

    2.

    Treba li minimalne standarde sadržane u članku 8. Direktive 2014/42/ЕU u pogledu zajamčenih prava vlasnika i trećih strana tumačiti na način da se njima dopušta nacionalno pravo i nacionalna sudska praksa kojima se predviđa oduzimanje bez udovoljavanja zahtjevima propisanima člancima 4., 5. i 6. Direktive ako je kazneni postupak protiv odgovarajuće osobe zbog nepostojanja kaznenog djela obustavljen (uz odobrenje suda) ili je osoba oslobođena?

    3.

    Konkretno, treba li članak 8. Direktive 2014/42/EU tumačiti na način da se jamstva sadržana u ovoj odredbi u pogledu prava osuđene osobe čija imovina podliježe oduzimanju također trebaju primijeniti na postupak poput predmetnog koji se vodi istodobno s kaznenim postupku i neovisno o njemu?

    4.

    Treba li pretpostavku nedužnosti utvrđenu u članku 48. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, jamstvo prava obrane i načelo djelotvornosti utvrđena u članku 48. stavku 2. Povelje tumačiti na način da se njima dopušta nacionalno uređenje, poput onog u glavnom postupku, kojim se:

    uvodi pretpostavka kriminalne prirode imovine neutvrđenog ili nedokazanog podrijetla (članak 1. stavak 2. Zakona za otnemane v polza na daržavata na nezakonno pridobito imuštestvo (Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine (stavljen izvan snage), u daljnjem tekstu: ZONSI));

    uvodi pretpostavka osnovane sumnje da je imovina stečena nezakonito (članak 2. stavak 2. ZONSI-ja, stavljen izvan snage);

    teret dokaza o podrijetlu imovine i sredstava za njezino stjecanje ne prebacuje isključivo na provjeravanu osobu, nego i na treće osobe, koje moraju dokazati ne podrijetlo svoje imovine, nego imovine svojih pravnih prethodnika, čak i u slučaju besplatnog stjecanja;

    „nerazmjer imovine” uvodi kao jedini i odlučujući dokaz o postojanju nezakonito stečene imovine;

    teret dokazivanja prebacuje na sve strane, a ne isključivo na osuđenika, i to čak prije osude odnosno neovisno o njoj;

    dopušta primjena metodologije za provođenje pravne i ekonomske istrage i analize, kojima se utvrđuje sumnja u nezakonitu prirodu odgovarajuće imovine i njezina vrijednost, pri čemu je sumnja obvezujuća za sud, a da nije proveo potpuni sudski nadzor nad sadržajem i primjenom te metodologije?

    5.

    Treba li članak 5. stavak 1. Direktive br. 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji tumačiti na način da se njime dopušta da se nacionalnim zakonom osnovana sumnja (s obzirom na okolnosti utvrđene u postupku koje je ocijenio sud) da je imovina stečena kaznenim djelom zamijeni sumnjom (pretpostavkom) u pogledu zakonitosti podrijetla porasta imovine većeg od vrijednosti navedene u zakonu (na primjer, 75 000 EUR u deset godina)?

    6.

    Treba li pravo vlasništva utvrđeno u članku 17. Povelje o temeljnim pravima Europske unije kao opće načelo prava Unije tumačiti na način da se njime dopušta nacionalno uređenje, poput onog u glavnom postupku, kojim se:

    uvodi neoboriva pretpostavka o sadržaju i veličini nezakonito stečene imovine (članak 63. stavak 2. ZONSI-ja, stavljen izvan snage);

    uvodi neoboriva pretpostavka ništavosti pravnih poslova o stjecanju i raspolaganju (članak 65. ZONSI-ja, stavljen izvan snage) ili

    postupkom propisanim u članku 76. stavku 1. ZONSI-ja (stavljen izvan snage) ograničavaju prava trećih strana koje imaju ili tvrde da prava u pogledu imovine koja podliježe oduzimanju da budu obaviješteni o predmetu?

    7.

    Imaju li odredbe članka 6. stavka 2. i članka 8. stavaka 1. do 10. Direktive 2014/42/EU izravan učinak jer pružaju jamstva i zaštitne mjere za osobe protiv koji se provodi oduzimanje ili treće strane u dobroj vjeri?


    (1)  SL 2014., L 127, str. 39.


    Top