EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62019CN0312
Case C-312/19: Request for a preliminary ruling from the Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Lithuania) lodged on 16 April 2019 — XT v Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos
predmet C-312/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. travnja 2019. uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Litva) — XT protiv Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos
predmet C-312/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. travnja 2019. uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Litva) — XT protiv Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos
SL C 220, 1.7.2019, p. 19–20
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
1.7.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 220/19 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. travnja 2019. uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Litva) — XT protiv Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos
(predmet C-312/19)
(2019/C 220/25)
Jezik postupka: litavski
Sud koji je uputio zahtjev
Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: XT
Tuženik: Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos
Prethodna pitanja
1. |
Treba li članak 9. stavak 1. i članak 193. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (1) od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti na način da se u okolnostima poput onih u predmetnom slučaju za fizičku osobu poput tužitelja ne može smatrati da je „samostalno” obavljala predmetnu (gospodarsku) djelatnost i da sama mora platiti porez na dodanu vrijednost na sporne isporuke, odnosno, u smislu članka 9. stavka 1. i članka 193. Direktive 2006/112/EZ, valja li smatrati da poreznog obveznika koji je odgovoran za predmetne obveze čini zajednička aktivnost/ortaštvo (sudionici u zajedničkoj aktivnosti zajedno; u predmetnom slučaju, tužitelj i njegov poslovni partner zajedno), koje se prema nacionalnom pravu ne smatra poreznim obveznikom te koji nemaju pravnu osobnost, te da porezni obveznik nije samo fizička osoba poput tužitelja? |
2. |
Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, valja li članak 193. Direktive 2006/112/EZ tumačiti na način da u okolnostima poput onih u ovom slučaju, PDV treba platiti pojedinačno svaki od sudionika (u predmetnom slučaju, tužitelj i njegov poslovni partner) u zajedničkoj aktivnosti/ortaštvu — koje se prema nacionalnom pravu ne smatra poreznim obveznikom niti uživa pravnu osobnost — na dio svake isplate koju su primili kao protučinidbu (ili koju imaju pravo primiti ili im se duguje) za oporezive isporuke nekretnina? Treba li članak 287. Direktive 2006/112/EZ tumačiti na način da se u okolnostima poput onih u ovom predmetu, godišnji promet naveden u toj odredbi utvrđuje uzimanjem u obzir ukupnog prihoda zajedničke aktivnosti (koji su sudionici u zajedničkoj aktivnosti primili zajedno)? |
(1) SL 2006., L 347, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.