—

U okviru prvog tužbenog razloga navodi se da se trajanjem postupka od 62 mjeseca za više od dva puta prekoračio rok utvrđen u članku 9. stavku 6. Uredbe o državnim potporama (1).

—

U okviru drugog tužbenog razloga ističe se da ne postoji povoljnije postupanje s obzirom na to da zbog stabilizacijskih učinka potrošača baznog opterećenja postoji prikladna naknada. Osim toga, izuzeće nije bilo financirano državnim sredstvima.

—

U okviru trećeg tužbenog razloga ističe se da se potpunim izuzećem potrošača baznog opterećenja uklanja ozbiljan poremećaj u njemačkom gospodarstvu. Osobito energetski intenzivne industrije moraju ostati konkurentne a njihovo preseljenje u inozemstvo biti spriječeno.

—

U okviru četvrtog tužbenog razloga navodi se da je povrat minimalnog doprinosa u iznosu od 20 % objavljenih naknada za upotrebu mreže, upućivanjem na verziju članka 19. stavka 2. StromNEV-a primjenjivu do 3. kolovoza 2011., proizvoljan te protivan načelu nediskriminacije.

—

Nadalje, ističe se da samo utvrđivanje naknada za upotrebu mreže fizičkim putem osigurava poštovanje načela uzročnosti te plaćanje razmjernih i nediskriminirajućih naknada za upotrebu mreže.

—

Nalog za povrat također povređuje načelo nediskriminacije s obzirom na to da Komisija nije uzela u obzir prijelazne odredbe iz članka 32. stavka 3. StromNEV-a.

—

Naposljetku, tvrdi se da se potrošači baznog opterećenja i netipični korisnici mreže u smislu članka 19. stavka 2. prve rečenice StromNEV-a bitno razlikuju. Činjenica da obje skupine korisnika mreže, unatoč razlikama, moraju platiti minimalni doprinos u iznosu od 20 % nije objektivno opravdana.