Tužba podnesena 7. veljače 2018. – Francuska Republika protiv Europskog parlamenta

(Predmet C-92/18)

(2019/C 44/08)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Francuska Republika (zastupnici: F. Alabrune, D. Colas, E. de Moustier, B. Fodda, agenti)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Svojom tužbom, francuska vlada traži poništenje četiriju akata koje je donio Europski parlament u okviru izvršavanja svoje proračunske ovlasti, tijekom dodatnog razdoblja plenarnih sjednica koje se odvilo 29. i 30. studenoga u Bruxellesu.

Prvi i drugi akt, čije poništenje francuska vlada traži, su dnevni redovi sjednica Europskog parlamenta od srijede 29. i četvrtka, i 30. studenoga 2017. u dijelu u kojem predviđaju plenarne rasprave o zajedničkom nacrtu općeg proračuna za financijsku godinu 2018. i glasovanje nakon kojeg slijedi objašnjenje glasovanja o tom zajedničkom nacrtu općeg proračuna.

Treći pobijani akt je zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 30. studenoga 2017. o zajedničkom nacrtu općeg proračuna.

Konačno, francuska vlada traži poništenje akta kojim je sukladno članku 314. stavku 9. UFEU-a, predsjednik Europskog parlamenta utvrdio da je opći proračun za financijsku godinu 2018. konačno donesen. Kao što među ostalim proizlazi iz zapisnika sjednice Europskog parlamenta od četvrtka 30. studenoga 2017., radi se o izjavi predsjednika Europskog parlamenta te o njegovu potpisu općeg proračuna, do kojih je došlo nakon glasovanja o zakonodavnoj rezoluciji o zajedničkom nacrtu općeg proračuna.

Svojim jedinim tužbenim razlogom, francuska vlada navodi da se četiri akta trebaju poništiti jer krše protokol br. 6. priložen UEU-u i UFEU-u te protokol br. 3. priložen Ugovoru o EZAE-u, koji se odnose na utvrđenje sjedišta institucija i određenih organa, tijela i službi Europske unije.

Naime, kako iz protokola o sjedištu institucija tako i iz sudske prakse Suda proizlazi da Europski parlament ne može izvršavati proračunske ovlasti iz članka 314. UFEU-u na dodatnim plenarnim sjednicama koje se održavaju u Bruxellesu, nego ih mora izvršavati na redovnim plenarnim sjednicama koje se održavaju u Strasbourgu.

Međutim, budući da se zakonitost akta predsjednika Europskog parlamenta osporava, ne zbog svoje svrhe ili sadržaja, nego isključivo zato što se taj akt trebao donijeti na redovnoj plenarnoj sjednici u Strasbourgu, potreba da se osigura kontinuitet europske javne službe i važni razlozi pravne sigurnosti opravdavaju, prema mišljenju francuske vlade, održavanje pravnih učinaka tog akta do donošenja novog akta sukladnog Ugovorima.