EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62017TN0750

Predmet T-750/17: Tužba podnesena 10. studenoga 2017. – Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych protiv Komisije

SL C 22, 22.1.2018, p. 51–53 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

22.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 22/51


Tužba podnesena 10. studenoga 2017. – Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych protiv Komisije

(Predmet T-750/17)

(2018/C 022/68)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych (Varšava, Poljska) (zastupnik: P. Hoffman, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku Europske komisije od 29. kolovoza 2017. o odbijanju pristupa komentarima Europske komisije i detaljnom mišljenju Republike Malte, koje je izneseno u okviru postupka prijave 2016/398/PL u vezi s izmjenom poljskog zakona o igrama na sreću;

Komisiji naloži snošenje vlastitih i tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe osam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na iskrivljavanju činjenica i povredi članka 296. UFEU-a

Tužitelj tvrdi da se odluka temelji na određenom broju činjenično pogrešnih izjava, uključujući i tvrdnju da je prijavljena mjera bila odgovor na Komisijinu opomenu i da je njezina svrha bila pokazati koje je to korake Poljska poduzela kako bi ispravila povredu obveze na koju se odnosila ta opomena, to jest određene uvjete za dobivanje licencija za pružanje usluga igara na sreću u Poljskoj, iako je u biti navedene uvjete Poljska uklonila prije više od dvije godine i iako prijavljena mjera nije imala nikakve veze s Komisijinom opomenom.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi uvodnih izjava 3., 7. i 9., članka 5. stavka 4. Direktive 2015/1535 (1) i članka 4. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe 1049/2001 (2)

Tužitelj, s obzirom na presudu Suda u predmetu C-331/15 P, Francuska/Schlyter, (3) tvrdi da je Komisija, time što je primijenila opću pretpostavku i time što nije dokazala da bi otkrivanje zatraženih dokumenata konkretno i stvarno ugrozilo postupak zbog povrede obveze, povrijedila načelo transparentnosti svojstveno Direktivi 2015/1535.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe 1049/2001 i članka 296. UFEU-a

Tužitelj tvrdi da Komisija, zbog trajanja postupka zbog povrede obveze i svojeg navodnog propusta da u razumnom roku provede bilo kakve stvarne radnje u njegovu okviru, svoje odbijanje ne može temeljiti na potrebi zaštite svrhe tog postupka.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe 1049/2001 i članka 296. UFEU-a te na iskrivljavanju činjenica

Tužitelj tvrdi da zatraženi dokumenti nisu pokriveni nikakvom općom pretpostavkom. Komisijina tvrdnja da postoji „neraskidiva veza” između postupka prijave i postupka zbog povrede obveze je činjenično pogrešna i previše nejasna. U svakom slučaju Komisija ne može dokazati da su dokumenti pokriveni općom pretpostavkom, jer to ovisi isključivo o tome jesu li oni dio spisa koji se odnosi na povredu obveze. Točan kriterij koji pokazuje je li dokument dio tog spisa je taj je li ga Komisija posjedovala u okviru planiranog postupka zbog povrede obveze ili onog u tijeku, to jest je li ga podnijela, primila, naručila itd., u okviru navedenog postupka ili u svrhu njegova pokretanja. Tužitelj tvrdi da tom kriteriju u ovom slučaju nije udovoljeno.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. Uredbe 1049/2001 i članka 296. UFEU-a

Sama činjenica da Komisija namjerava uzeti u obzir detaljno mišljenje Malte i iskoristiti ga u svojem dijalogu s Poljskom u okviru postupka zbog povrede obveze koji je u tijeku ne može opravdati odbijanje njegova otkrivanja.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. Uredbe 1049/2001

Tužitelj tvrdi da, s obzirom na trajanje postupka zbog povrede obveze i s obzirom na sadržaj, narav i kontekst zatraženih dokumenata, njihovo otkrivanje nikako ne može ugroziti zaštitu tog postupaka, čime je oborena opća pretpostavka neotkrivanja.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 6. Uredbe 1049/2001 i članka 296. UFEU-a

Tužitelj tvrdi da je Komisija u svakom slučaju trebala djelomično otkriti zatražene dokumente, to jest nakon otklanjanja navoda u vezi s pitanjima koja se tiču pružanja usluga internetskih igara na sreću koje su predmet postupka zbog povrede obveze.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. Uredbe 1049/2001 i članka 296. UFEU-a

Tužitelj tvrdi da postoji prevladavajući javni interes koji se sastoji u tome da se dozna za Komisijinu reakciju na prijavljenu mjeru kojom se povrjeđuju temeljne slobode i prava Unije. Tvrdi da Komisija nije objasnila zašto smatra da je taj interes manje važan od interesa neotkrivanja.


(1)  Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (Tekst značajan za EGP) (SL 2015., L 241, str. 1.).

(2)  Uredba (EZ) 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.).

(3)  Presuda od 7. rujna 2017., Francuska/Schlyter (C-331/15 P, EU: C:2017:639).


Top