17.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 231/6

1.

Protivi li se člancima 6. i 7. Direktive 93/13/EEZ (1) o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima sudska praksa presuda Tribunal Suprema (Vrhovni sud, Španjolska) od 18. veljače 2016.) prema kojoj se, unatoč nepoštenosti odredbe o prijevremenom dospijeću i unatoč tomu što se zahtjev za ovrhu temelji na toj odredbi, ne mora obustaviti ovršni postupak na temelju hipoteke jer je njegovo nastavljanje pogodnije za potrošača, s obzirom na to da se prilikom eventualnog izvršenja presude izrečene u kognicijskom postupku na osnovi članka 1124. Código Civila (Građanski zakonik) potrošač ne bi mogao pozivati na postupovna prava svojstvena ovršnom postupku na temelju hipoteke, iako – ne vodeći računa o navedenoj sudskoj praksi – također prema ustaljenoj sudskoj praksi Tribunal Suprema (Vrhovni sud) taj članak 1124. Código Civila (koji se odnosi na ugovore koji stvaraju uzajamne obveze) nije primjenjiv na ugovor o zajmu, zato što je realni i jednostrano obvezujući ugovor koji je sklopljen tek predajom novca i koji stoga stvara obveze samo za zajmoprimca, a ne i za zajmodavca (vjerovnika), zbog čega bi potrošač, ako se u kognicijskom postupku slijedi tu sudsku praksu Tribunal Suprema, mogao ishoditi presudu kojom se odbija zahtjev za raskid ugovora i naknadu štete i onda se više ne bi moglo tvrditi da je nastavak ovršnog postupka na temelju hipoteke za njega pogodniji?

2.

U slučaju da se prihvati primjena članka 1124. Código Civilana ugovore o zajmu ili na sve slučajeve ugovora o kreditu, protivi li se člancima 6. i 7. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima navedena sudska praksa koja pri ocjeni toga je li za potrošača pogodniji nastavak ovršnog postupka na temelju hipoteke ili vođenje kognicijskog postupka na osnovi članka 1124. Código Civila ne vodi računa o tome da se u tom postupku može odbiti raskid ugovora i zahtjev za naknadu štete ako sud primijeni odredbu iz istog tog članka 1124. Código Civila prema kojoj će „sud odrediti raskid ugovora koji se zahtijeva, ako ne postoje opravdani razlozi zbog kojih može odrediti rok za izvršenje obveze”, uzimajući u obzir da je upravo u kontekstu dugoročnih zajmova i kredita osiguranih hipotekom (20 ili 30 godina) kojima se žele steći nekretnine za stanovanje relativno vjerojatno da sudovi primijene taj razlog za odbijanje, osobito kada stvarno neispunjenje obveze plaćanja nije bilo vrlo značajno?

3.

U slučaju da se prihvati da je za potrošača pogodniji nastavak ovršnog postupka na temelju hipoteke s učincima prijevremenog dospijeća, protivi li se člancima 6. i 7. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima navedena sudska praksa koja usto primjenjuje zakonsku odredbu (članak 693. stavak 2. Ley de Enjuiciamiento Civil (Zakon o parničnom postupku)) unatoč tomu što ugovor može ostati na snazi bez odredbe o prijevremenom dospijeću i koja priznaje učinke navedenom članku iako nije ispunjena njezina bitna pretpostavka: da u ugovoru postoji valjan i djelotvoran sporazum o prijevremenom dospijeću, s obzirom na to da je upravo ta odredba proglašena nepoštenom, ništavom i bez učinka?