Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62016CA0186

    Predmet C-186/16: Presuda Suda (drugo vijeće) od 20. rujna 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Oradea – Rumunjska) – Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Românească SA (Zahtjev za prethodnu odluku — Zaštita potrošača — Direktiva 93/13/EEZ — Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima — Članak 3. stavak 1. i članak 4. stavak 2. — Ocjena nepoštenosti ugovornih odredbi — Ugovor o kreditu sklopljen u stranoj valuti — Tečajni rizik koji u potpunosti snosi potrošač — Znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka, proizašlima iz ugovora — Vrijeme u koje se mora ocijeniti neravnoteža — Doseg pojma odredbi koje su, jasno i razumljivo sastavljene’ — Razina informiranja koju mora pružiti banka)

    SL C 382, 13.11.2017, p. 21–22 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    13.11.2017   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 382/21


    Presuda Suda (drugo vijeće) od 20. rujna 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Oradea – Rumunjska) – Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Românească SA

    (Predmet C-186/16) (1)

    ((Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Članak 3. stavak 1. i članak 4. stavak 2. - Ocjena nepoštenosti ugovornih odredbi - Ugovor o kreditu sklopljen u stranoj valuti - Tečajni rizik koji u potpunosti snosi potrošač - Znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka, proizašlima iz ugovora - Vrijeme u koje se mora ocijeniti neravnoteža - Doseg pojma odredbi koje su, jasno i razumljivo sastavljene’ - Razina informiranja koju mora pružiti banka))

    (2017/C 382/24)

    Jezik postupka: rumunjski

    Sud koji je uputio zahtjev

    Curtea de Apel Oradea

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: Ruxandra Paula Andriciuc i dr.

    Tuženik: Banca Românească SA

    Izreka

    1.

    Članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da pojam „glavni predmet ugovora” u smislu te odredbe obuhvaća ugovornu odredbu, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, sadržanu u ugovoru o zajmu u stranoj valuti, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i u skladu s kojom se zajam mora vratiti u istoj stranoj valuti kao u onoj u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen s obzirom na to da se tom odredbom utvrđuje bitna obveza koja određuje taj ugovor. Slijedom toga, ta odredba ne može se smatrati nepoštenom ako je jasno i razumljivo sastavljena.

    2.

    Članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumijeva da, u slučajevima ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi mogli donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu prema kojoj se zajam mora vratiti u istoj valuti kao u onoj u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti aprecijacije ili deprecijacije strane valute u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen, već može i procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Na nacionalnom sudu je da s tim u vezi izvrši potrebne provjere.

    3.

    Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora. Na sudu koji je uputio zahtjev je da procijeni, s obzirom na sve okolnosti glavnog postupka i uzimajući u obzir osobito stručnost i znanja pružatelja usluga, u ovom slučaju banke, u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora o zajmu u stranoj valuti, postojanje eventualne neravnoteže u smislu spomenute odredbe.


    (1)  SL C 243, 4. 7. 2016.


    Top