15.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 59/23

—

(1) naloži da se tužitelju naknadi sljedeća šteta koja mu je uzrokovana time što Opći sud nije donio odluku u razumnom roku: (a) troškovi jamstva u iznosu od 936 000 eura; (b) oportunitetni troškovi/izgubljena dobit u iznosu od 1 671,000 eura; i (c) neimovinska šteta u iznosu od 14,8 milijuna eura;

—

(2) naloži naknadu kamata na iznose koji se zahtijevaju gore pod točkom 1., u mjeri u kojoj je to potrebno, po prosječnoj kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka u relevantnom trenutku primjenjivala na svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za dva postotna boda;

—

(3) naloži da se tužitelju naknadi šteta uzrokovana time što su Komisija i Opći sud povrijedili načelo jednakog postupanja, konkretnije sljedeći iznosi: (a) troškovi jamstva u iznosu od 1 547,000 eura; (b) oportunitetni troškovi/izgubljena dobit u iznosu od 9 292,000 eura; i (c) neimovinska šteta u iznosu od 14,8 milijuna eura;

—

(4) naloži naknadu kamata na iznose koji se zahtijevaju gore pod točkom 3., u mjeri u kojoj je to potrebno, po prosječnoj kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka u relevantnom trenutku primjenjivala na svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za dva postotna boda; i

—

(5) tuženicima naloži da naknade tužiteljeve troškove koji se odnose na ovu tužbu.

1.

Prvi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da tužitelj ima pravo da mu Europska unija naknadi štetu na temelju članka 268. i članka 340. stavka 2. UFEU-a zato što je Opći sud povrijedio njegova prava koja ima na temelju članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na donošenje odluke u razumnom roku. Nedonošenje odluke u razumnom roku tužitelju je uzrokovalo tri tipa štete između 12. veljače 2010. i 27. rujna 2012.: (1) povećane troškove vezane za bankovno jamstvo za iznos novčane kazne koju tužitelj nije odmah platio Komisiji nakon donošenja Odluke br. C(2007)5791 final od 28. studenoga 2007. u predmetu COMP/39165 – Ravno staklo; (2) oportunitetne troškove, zato što je niska kamatna stopa na iznos novčane kazne zakašnjelo vraćene tužitelju nakon presude Suda u 2014. bila mnogo niža od eventualne dobiti koju je tužitelj mogao ostvariti da je, umjesto plaćanja tog iznosa Komisiji u 2008., isti uložio u svoje poslovanje; i (3) neimovinsku štetu zbog toga što je tužitelju odlukom nepravilno određen najviši iznos novčane kazne u studenome 2007., a to je, zato što Opći sud nije donio odluku u razumnom roku, zakašnjelo ispravio Sud u studenome 2014.

2.

Drugi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da tužitelj ima pravo da mu Europska unija naknadi štetu na temelju članka 268. i članka 340. stavka 2. UFEU-a zato što su Europska komisija i Opći sud očito povrijedili načelo jednakog postupanja i diskriminirali tužitelja. Odluka br. C(2007)5791 final od 28. studenoga 2007. u predmetu COMP/39165 – Ravno staklo nezakonito je isključila prodaju unutar grupe kad su izračunate novčane kazne određene ostalim adresatima Komisijine odluke i nije ispravila posljedičnu diskriminaciju protiv tužitelja, koji kao neintegrirani proizvođač nije prodavao unutar grupe. Opći sud je pogoršao Komisijinu pogrešku time što je podržao odlukom određeno isključenje te prodaje unutar grupe. Ovu je pogrešku ispravio tek Sud u studenome 2014. kad je smanjio odlukom određenu novčanu kaznu za 44,4 milijuna eura. Međutim, ovo smanjenje nije kompenziralo štetu koju je tužitelj pretrpio od studenoga 2007. do studenoga 2014., a koja je bila uzrokovana time što mu je bila nepravilno određena previsoka novčana kazna koja je ukazivala na to da on snosi posebnu odgovornost za kartele ravnog stakla te je također rezultirala dodatnim financijskim troškovima. Nezakonita radnja Komisije i Općeg suda uzrokovala je tužitelju iste tri vrste štete kao što su one navedene u prvom tužbenom razlogu, ali tijekom dužeg razdoblja od studenoga 2007. do studenoga 2014.