—

Propisi Europske unije ne sadrže niti jednu odredbu koja bi dala Komisiji ovlast da naloži državi članici obvezu plaćanja novčanih iznosa koji odgovaraju gubicima tradicionalnih vlastitih sredstava EU-a, koji su utvrđeni kod otpusta carinskih davanja o kojima je odlučila država članica koja je bila odgovorna za procjenu, naplatu i plaćanje istih kao tradicionalnih vlastitih sredstava u proračun EU-a.

—

Pobijana odluka nije dostatno i pravilno obrazložena, kako je to zatraženo člankom 296. UFEU-a. S jedne strane, pobijana odluka ne sadrži pravni temelj na osnovu kojega je donesena te se pravni temelj ne može utvrditi ni iz drugih dijelova dopisa Komisije. S druge strane, u pobijanoj odluci Komisija nije izložila pravni slijed koji je doveo do naloga Rumunjskoj obveze naknade štete koja proizlazi iz gubitaka tradicionalnih vlastitih sredstava EU-a koji su nastali otpustom nekih carinskih davanja o kojima je obavijestila druga država članica.

—

Komisija je povrijedila obvezu pružanja dužne pažnje i dobre uprave, s obzirom na to da nije pomno ocijenila sve relevantne podatke kojima je raspolagala ili nije zatražila prije donošenja pobijane odluke druge potrebne podatke. Komisija nije dokazala izravnu uzročnu vezu između činjenica koje stavljaju na teret Rumunjskoj i gubitka vlastitih sredstava EU-a. Također, Komisija nije opravdala iznos koji je zatražen od Rumunjske i kojeg povezuje sa visinom carinskih davanja koja odgovaraju vrijednosti predmetnog tranzita, te odluku temelji isključivo na vrijednosti koju je doznačila Savezna Republika Njemačka.

—

Postupanje Komisije je bilo nepredvidivo te nije omogućilo Rumunjskoj ostvarenje njezinih prava obrane.

—

Pravne norme na temelju kojih je Komisija naložila obvezu plaćanja putem pobijane odluke nisu u istoj sadržane ni navedene, niti je njihova primjena bila za Rumunjsku predvidiva. Država Rumunjska nije mogla prije zaprimanja dopisa Komisije predvidjeti ni doznati postojanje obveze stavljanja na raspolaganje zatraženog novčanog iznosa, koja odgovara gubicima vlastitih sredstava EU-a. Isto tako, donošenjem pobijane odluke i nalaganjem Rumunjskoj dužnosti plaćanja, četiri godine nakon utvrđenja činjenica i suprotno zaključcima koje je Komisija izrazila u komunikaciji s rumunjskim nadležnim tijelima u tom vremenskom razdoblju, Komisija je povrijedila legitimna očekivanja Rumunjske u odnosu na nepostojanje financijske obveze plaćanja predmetnih carinskih obveza te slijedom toga bilo kakvih obveza u odnosu na proračun EU-a.