—

Tužitelj navodi da je tuženik povrijedio članak 108. stavak 3. UFEU-a, jer nije ispunio svoju obvezu pažljivog i nepristranog ispitivanja i jer je time očito pogrešno potvrdio da se obavijest o temeljitom ispitivanju velikih investicijskih projekata primjenjuje u cijelosti.

—

Tužitelj dalje navodi da u slučaju točne procjene položaja tužitelja na tržištu ne bi smjelo doći do temeljitog ispitivanja. Provođenje temeljitog ispitivanja bez prethodnog određivanja položaja na tržištu i na tom utemeljeno nejednako postupanje prema tužitelju, predstavljaju očitu pogrešku u ocjeni.

—

Tužitelj nadalje tvrdi da je tuženik povrijedio članak 107. stavak 3. točku (c) UFEU-a jer je očito pogrešno ograničio učinak poticaja i razmjernosti potpore na ex ante procijenjenu razliku u troškovima između Münchena i Leipziga u iznosu od 17 milijuna eura.

—

Tužitelj u tom smislu navodi da tuženikovo automatsko provođenje temeljitog ispitivanja na temelju te razlike u troškovima predstavlja očitu pogrešku u ocjeni, zbog čega je bilo onemogućeno ispravno korištenje diskrecijskog prava osobito prilikom ispitivanja razmjernosti i učinaka potpore.

—

Tužitelj podredno tvrdi da je tuženik povrijedio članak 108. stavak 3. UFEU-a i Uredbu br. 800/2008 jer je na očito pogrešan način Saveznoj Republici Njemačkoj zabranio dodjeljivanje tužitelju potpore iz odobrenog programa potpora Investitionszulagengesetz (zakon o investicijskim potporama) u iznosu koji je niži od praga prijave od 22,5 milijuna eura.

—

Tužitelj smatra da to ograničavanje visine potpore ispod praga prijave predstavlja očitu pogrešku u ocjeni, pri čemu je tuženik prekoračio svoju ovlast i protupravno diskriminirao tužitelja u odnosu na primatelje potpora koji su primili iznos od 22,5 milijuna eura koji je izuzet od obveze prijave.