24.11.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 421/20

1.

Ako se smatra da se radnici na određeno vrijeme čiji su ugovori prestali zbog redovitog isteka vremena na koje su sklopljeni nalaze izvan područja primjene i zaštite Direktive 98/59 (1) o kolektivnom otkazivanju na temelju njezinog članka 1. stavka 2. točke (a) (zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C-392/13 o kojem Sud još nije odlučio), da li bi bilo sukladno cilju Direktive uključiti ih, suprotno tome, u izračun broja radnika „inače” zaposlenih u pogonu (ili u poduzeću u Španjolskoj), a za potrebe izračunavanja brojčanog praga za kolektivno otkazivanje (10 % ili 30 radnika) iz članka 1. točke (a) podtočke i. Direktive?

2.

Zahtjev da se „prestanci ugovora o radu” navedeni u drugom podstavku članka 1. stavka 1. točke (b) Direktive 98/59 „izjednače” s „otkazima” uvjetovan je time da „postoji najmanje pet otkaza”. Treba li tumačiti da se taj uvjet izjednačavanja odnosi na „otkazivanje” koje je prethodno proveo poslodavac, navedeno u članku 1. stavku 1. točki (a) Direktive, a ne na minimalni broj „prestanaka ugovora o radu koji se mogu izjednačiti s otkazom”, kako bi se provelo to izjednačavanje?

3.

Obuhvaća li pojam „prestanak ugovora o radu na inicijativu poslodavca iz jednog ili više razloga koji se ne odnose na osobu radnika”, određen u posljednjem podstavku članka 1. stavka 1. Direktive 98/59, sporazumni prestanak ugovora o radu koji je, iako sklopljen na inicijativu radnika, posljedica prethodne izmjene uvjeta rada na inicijativu poslodavca zbog krize u kojoj se našlo poduzeće i koji se, naposljetku, obeštećuje u iznosu jednakom kao u slučaju nedopuštenog otkaza?