EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 26.2.2025.

COM(2025) 81 final

2025/0045(COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni direktiva 2006/43/EZ, 2013/34/EU, (EU) 2022/2464 i (EU) 2024/1760 u pogledu određenih zahtjeva za korporativno izvješćivanje o održivosti i dužnu pažnju za održivo poslovanje

(Tekst značajan za EGP)

{SWD(2025) 80 final}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

–broj poduzeća koja podliježu obveznim zahtjevima za izvješćivanje o održivosti smanjio bi se za oko 80 %, čime bi se iz područja primjene izuzela velika poduzeća s najviše 1000 zaposlenika (tj. neka poduzeća iz druge faze i neka poduzeća iz prve faze) i uvršteni MSP-ovi (tj. sva poduzeća iz treće faze). Zahtjevi za izvješćivanje primjenjivali bi se samo na velika poduzeća s više od 1000 zaposlenika (tj. poduzeća koja imaju više od 1000 zaposlenika i prihod veći od 50 000 000 EUR ili bilancu veću od 25 000 000 EUR). Tim revidiranim pragom Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti bolje bi se uskladila s Direktivom o dužnoj pažnji za održivo poslovanje 16 ,

–za poduzeća za koja ne vrijede obveze izvješćivanja o održivosti Komisija predlaže proporcionalni standard za dobrovoljnu primjenu koji bi se temeljio na dobrovoljnom standardu za MSP-ove koji je izradio EFRAG. U skladu s ovim Prijedlogom Komisija bi taj dobrovoljni standard donijela kao delegirani akt. U međuvremenu, kako bi odgovorila na potražnju na tržištu, Komisija namjerava što prije izdati preporuku o dobrovoljnom izvješćivanju o održivosti na temelju dobrovoljnog standarda za MSP-ove koji je izradio EFRAG,

–ograničenje za lanac vrijednosti proširilo bi se i ojačalo. Primjenjivalo bi se izravno na poduzeće koje podnosi izvješće umjesto da služi samo kao ograničenje onoga što može biti propisano ESRS-om. Time bi se zaštitila sva poduzeća s 1000 ili manje zaposlenika, a ne samo MSP-ovi, što je trenutačno slučaj. Ograničenje bi se definiralo dobrovoljnim standardom koji bi Komisija donijela kao delegirani akt, a koji bi se temeljio na dobrovoljnom standardu za MSP-ove koji je izradio EFRAG. Na taj će se način znatno smanjiti učinak prelijevanja opterećenja,

–ne bi postojali sektorski standardi izvješćivanja, čime bi se spriječilo povećanje broja propisanih podataka koje bi poduzeća trebala dostaviti,

–uklonila bi se mogućnost da zahtjev za ograničenu provjeru preraste u zahtjev za razumnu provjeru. Tako će biti jasno da u budućnosti neće doći do povećanja troškova provjere za poduzeća obuhvaćena područjem primjene,

–umjesto obveze da do 2026. donese standarde za provjeru izvješćivanja o održivosti, Komisija će do 2026. izdati ciljane smjernice za provjeru. To će Komisiji omogućiti da brže riješi nove probleme u području provjere izvješćivanja o održivosti koji bi mogli nepotrebno opteretiti poduzeća na koja se primjenjuju zahtjevi za izvješćivanje,

–Prijedlogom se uvodi sustav dobrovoljnog sudjelovanja prema kojem su velika poduzeća s više od 1000 zaposlenika i neto prihodom do 450 000 000 EUR koja tvrde da su njihove djelatnosti usklađene ili djelomično usklađene s taksonomijom EU-a dužna objaviti ključne pokazatelje uspješnosti za prihode i kapitalne rashode, a mogu objaviti i ključne pokazatelje uspješnosti za operativne rashode. Zahvaljujući tom pristupu dobrovoljnog sudjelovanja potpuno će se eliminirati troškovi pridržavanja pravila o izvješćivanju o taksonomiji za velika poduzeća s više od 1000 zaposlenika i neto prihodom do 450 000 000 EUR koja ne tvrde da su njihove djelatnosti povezane s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivima u skladu s Uredbom o taksonomiji. Osim toga, ovim se Prijedlogom omogućuje veća fleksibilnost jer tim poduzećima dopušta da izvješćuju o djelatnostima koje ispunjavaju određene, ali ne nužno sve taksonomske kriterije tehničke provjere. Takvim izvješćivanjem o djelomičnoj usklađenosti s vremenom se može potaknuti postupna ekološka tranzicija djelatnosti, u skladu s ciljem poticanja financiranja tranzicije.

–ograničavanje obveza koje se odnose na neizravne poslovne partnere u lancu aktivnosti na slučajeve izbjegavanja ili postojanja informacija koje upućuju na vjerojatne ili stvarne negativne učinke,

–smanjenje propisane učestalosti periodičnog praćenja i

–pojašnjenje i usmjeravanje na područje primjene suradnje s dionicima.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost) 

•Proporcionalnost

–velika poduzeća s više od 1000 zaposlenika (tj. poduzeća s više od 1000 zaposlenika i prihodom većim od 50 000 000 EUR ili bilancom većom od 25 000 000 EUR) 18 dužna su ispuniti obvezne zahtjeve za izvješćivanje i objavljivati informacije o cijelom skupu ESRS-a, koji će se revidirati i pojednostavniti,

–poduzeća izvan područja primjene (poduzeća s najviše 1000 zaposlenika) nisu dužna ispuniti obvezne zahtjeve za izvješćivanje, ali mogu primijeniti proporcionalni dobrovoljni standard koji Komisija treba donijeti kao delegirani akt, na temelju dobrovoljnog standarda za MSP-ove koji je izradio EFRAG, a zaštićena su od prekomjernih zahtjeva za informacije koje bi upućivala veća poduzeća obuhvaćena područjem primjene primjenom ograničenja za lanac vrijednosti.

•Odabir instrumenta

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije / provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

•Savjetovanja s dionicima

–poziv Europske komisije na očitovanje o racionalizaciji zahtjeva za izvješćivanje, od listopada do prosinca 2023. 19 ,

–sastanci Europske komisije s poduzećima i drugim dionicima početkom veljače 2025.,

–Europska komisija organizirala je i zasebne aktivnosti za dionike, uključujući dva velika hibridna foruma dionika o Direktivi o korporativnom izvješćivanju o održivosti u svibnju i studenom 2024., na kojima je uživo sudjelovalo oko 400, a virtualno više od 3000 osoba,

–Europska komisija dobila je velik broj dopisa i detaljnih analiza od svih vrsta dionika (od poduzeća do ulagatelja, banaka, civilnog društva, nevladinih organizacija, gospodarskih komora i nacionalnih uprava država članica).

•Prikupljanje i primjena stručnog znanja

•Procjena učinka

•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

•Temeljna prava

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

5.DRUGI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

•Dokumenti s objašnjenjima (za direktive)

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

–stavkom 1. zamjenjuje se članak 26.a stavak 3. Direktive o reviziji kako bi se uklonili rokovi u kojima Komisija mora donijeti standarde ograničene provjere i kako bi se ukinule ovlasti Komisije za donošenje standarda razumne provjere zajedno s povezanim unakrsnim upućivanjima;

–stavkom 2. zamjenjuje se članak 48.a drugi podstavak Direktive o reviziji kako bi se ispravila pogreška u unakrsnom upućivanju na standarde ograničene provjere.

–stavkom 1. mijenja se u članku 1. stavku 3. Računovodstvene direktive veličina poduzeća obuhvaćenog područjem primjene izvješćivanja o održivosti ako je to poduzeće kreditna institucija ili društvo za osiguranje kako bi se uzele u obzir promjene veličine poduzeća obuhvaćenih područjem primjene članka 19.a (tj. velika poduzeća koja u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine);

–stavkom 1. mijenja se i članak 1. stavak 4. Računovodstvene direktive kako bi se navelo da se izvješćivanje o održivosti ne primjenjuje na Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) osnovan Okvirnim sporazumom o EFSF-u;

–stavkom 2. mijenja se članak 19.a Računovodstvene direktive kako slijedi:

·obveza izrade i objavljivanja pojedinačnih izvješća o održivosti ograničava se samo na velika poduzeća koja u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine;

·propisuje se da su države članice dužne osigurati da poduzeća za potrebe objavljivanja informacija o održivosti, kako je propisano Računovodstvenom direktivom i ne dovodeći u pitanje zahtjeve Unije za provođenje postupka dužne pažnje, od poduzeća u svojem lancu vrijednosti koja tijekom financijske godine u prosjeku nemaju više od 1000 zaposlenika ne traže informacije koje nadilaze informacije navedene u dobrovoljnim standardima koji se trebaju donijeti u skladu s člankom 29.ca, osim dodatnih informacija o održivosti koje se redovno razmjenjuju među poduzećima u dotičnom sektoru. Treba smatrati da poduzeća koja u skladu s tim zahtjevom izvješćuju o svojem lancu vrijednosti ispunjavaju obvezu izvješćivanja o održivosti.

·briše se mogućnost da uvršteni MSP-ovi izvješćuju na temelju proporcionalnijeg skupa standarda i da u dvogodišnjem razdoblju mogu odlučiti ne podnijeti izvješće o održivosti kako bi se uzelo u obzir isključivanje tih poduzeća iz područja primjene izvješćivanja o održivosti;

–stavkom 3. umeće se članak 19.b kako bi se velikim poduzećima koja tijekom financijske godine u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika i neto prihod do 450 000 000 EUR omogućilo fleksibilnije objavljivanje informacija iz članka 8. Uredbe (EU) 2020/852;

–stavkom 4. mijenja se članak 29.a Računovodstvene direktive kako slijedi:

·obveza izrade i objavljivanja konsolidiranih izvješća o održivosti ograničava se na matična poduzeća velike grupe koja na konsolidiranoj osnovi u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine;

·propisuje se da su države članice dužne osigurati da poduzeća za potrebe objavljivanja informacija o održivosti, kako je propisano Računovodstvenom direktivom i ne dovodeći u pitanje zahtjeve Unije za provođenje postupka dužne pažnje, od poduzeća u svojem lancu vrijednosti koja tijekom financijske godine u prosjeku nemaju više od 1000 zaposlenika ne traže informacije koje nadilaze informacije navedene u dobrovoljnim standardima koji se trebaju donijeti u skladu s člankom 29.ca, osim dodatnih informacija o održivosti koje se redovno razmjenjuju među poduzećima u dotičnom sektoru. Trebalo bi smatrati da poduzeća koja u skladu s tim zahtjevom izvješćuju o svojem lancu vrijednosti ispunjavaju obvezu izvješćivanja o održivosti.

–stavkom 5. umeće se članak 29.aa kako bi se velikim poduzećima koja na konsolidiranoj osnovi tijekom financijske godine u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika i neto prihod do 450 000 000 EUR omogućilo fleksibilnije objavljivanje informacija iz članka 8. Uredbe (EU) 2020/852;

–stavkom 6. mijenja se članak 29.b Računovodstvene direktive kako slijedi:

·briše se ovlast Komisije da delegiranim aktima donosi sektorske standarde;

·propisuje se da se u standardima izvješćivanja o održivosti ne smiju utvrditi objave prema kojima bi poduzeća bila dužna od poduzeća u svojem lancu vrijednosti koja tijekom financijske godine u prosjeku imaju najviše 1000 zaposlenika pribaviti informacije koje nadilaze informacije čija je objava propisana dobrovoljnim standardima izvješćivanja o održivosti koji se trebaju donijeti u skladu s člankom 29.ca;

–stavkom 7. briše se članak 29.c Računovodstvene direktive o ovlastima Komisije za donošenje proporcionalnijeg skupa standarda za uvrštene MSP-ove kako bi se uzelo u obzir isključivanje tih poduzeća iz područja primjene izvješćivanja o održivosti;

–stavkom 8. umeće se novi članak 29.ca u Računovodstvenu direktivu, kojim se Komisija ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u kojima bi se predvidjeli dobrovoljni standardi izvješćivanja o održivosti za poduzeća izvan područja primjene. Ti standardi moraju bi biti proporcionalni i relevantni s obzirom na kapacitete i značajke tih poduzeća te opseg i složenost njihovih aktivnosti. U njima se, kad je to moguće, mora utvrditi i struktura prikazivanja tih informacija;

–stavkom 9. zamjenjuje se članak 29.d Računovodstvene direktive kako bi se utvrdilo da do donošenja delegirane uredbe za opisno označavanje izvješćivanja o održivosti poduzeća nisu obvezna opisno označavati svoja izvješća o održivosti;

–stavkom 10. zamjenjuje se članak 33. stavak 1. Računovodstvene direktive kako bi se utvrdilo da je kolektivna odgovornost članova administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela poduzeća u pogledu digitalizacije izvješća poslovodstva ograničena na njegovu objavu u jedinstvenom elektroničkom formatu, uključujući digitalno označavanje;

–stavkom 11. mijenja se članak 34. Računovodstvene direktive kako slijedi:

·briše se upućivanje na članak 29.c u članku 34. stavku 1. kako bi se uzelo u obzir uklanjanje standarda izvješćivanja o održivosti za uvrštene MSP-ove;

·dodaje se stavak 2.a, u kojem se navodi da pružatelji usluga provjere pripremaju svoje mišljenje o provjeri poštujući zahtjev da poduzeća ne bi trebala od poduzeća u svojem lancu vrijednosti koja tijekom financijske godine u prosjeku nemaju više od 1000 zaposlenika tražiti informacije koje nadilaze informacije navedene u dobrovoljnim standardima;

–stavkom 12. mijenja se članak 40.a stavak 1. Računovodstvene direktive kako slijedi:

·veličina poduzeća kćeri koje treba obuhvatiti područjem primjene članka 40.a ograničava se na kriterije za velika poduzeća kako su definirani u članku 3. stavku 4. Računovodstvene direktive;

·prag neto prihoda podružnice koju treba obuhvatiti područjem primjene članka 40.a povećava se s 40 000 000 EUR na 50 000 000 EUR radi usklađivanja s pragom prihoda za velika poduzeća;

·prag neto prihoda poduzeća iz treće zemlje koje treba obuhvatiti područjem primjene članka 40.a povećava se sa 150 000 000 EUR ostvarenih u Uniji na 450 000 000 EUR;

–stavkom 13. mijenja se članak 49. Računovodstvene direktive kako bi se Komisija ovlastila za donošenje pravila kojima se dopunjuje sustav izvješćivanja o održivosti za djelatnosti koje su samo djelomično usklađene s taksonomijom.

–stavkom 1. točkom (a) briše se članak 5. stavak 2. prvi podstavak točka (a) Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti kako bi se uzelo u obzir isključivanje nekih poduzeća iz područja primjene u prvoj fazi;

–stavkom 1. točkom (b) podtočkom i. zamjenjuje se članak 5. stavak 2. prvi podstavak točka (b) podtočka i. Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti kako bi se utvrdila poduzeća na koja će se u drugoj fazi primjenjivati pojedinačno izvješćivanje o održivosti, a to su velika poduzeća koja u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine;

–stavkom 1. točkom (b) podtočkom ii. zamjenjuje se članak 5. stavak 2. prvi podstavak točka (b) podtočka ii. Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti kako bi se utvrdila poduzeća na koja će se u drugoj fazi primjenjivati konsolidirano izvješćivanje o održivosti, a to su matična poduzeća velikih grupa koja na konsolidiranoj osnovi u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine;

–stavkom 1. točkom (c) stavlja se izvan snage članak 5. stavak 2. prvi podstavak točka (c) Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti kako bi se uzelo u obzir isključivanje uvrštenih MSP-ova iz područja primjene;

–stavkom 2. točkom (a) briše se članak 5. stavak 2. treći podstavak točka (a) Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti kako bi se uzelo u obzir isključivanje nekih izdavatelja iz područja primjene u prvoj fazi;

–stavkom 2. točkom (b) podtočkom i. zamjenjuje se članak 5. stavak 2. treći podstavak točka (b) podtočka i. Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti kako bi se utvrdili izdavatelji na koje će se u drugoj fazi primjenjivati pojedinačno izvješćivanje o održivosti, a to su izdavatelji koji su velika poduzeća koja u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine;

–stavkom 2. točkom (b) podtočkom ii. zamjenjuje se članak 5. stavak 2. treći podstavak točka (b) podtočka ii. Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti kako bi se utvrdili izdavatelji na koje će se u drugoj fazi primjenjivati konsolidirano izvješćivanje o održivosti, a to su izdavatelji koji su matična poduzeća velikih grupa koja na konsolidiranoj osnovi u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine;

–stavkom 2. točkom (c) stavlja se izvan snage članak 5. stavak 2. treći podstavak točka (c) Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti kako bi se uzelo u obzir isključivanje izdavatelja koji su MSP-ovi iz područja primjene.

Člankom 4. mijenja se Direktiva (EU) 2024/1760 (Direktiva o dužnoj pažnji za održivo poslovanje) u sljedećim glavnim točkama: proširuje se područje primjene maksimalnog usklađivanja, obveza dužne pažnje u pravilu se ograničava na izravne poslovne partnere, ukida se obveza raskida poslovnog odnosa kao krajnje mjere, ograničava se pojam „dionik” i još se više ograničavaju faze postupka dužne pažnje u kojima je potrebno sudjelovanje dionika, produžuju se intervali u kojima poduzeća trebaju redovito pratiti prikladnost i djelotvornost mjera dužne pažnje, pojašnjavaju se načela povezana s novčanim kaznama i uklanja „minimalna gornja granica” novčanih kazni, uklanjaju se neki elementi klauzule o građanskopravnoj odgovornosti i pravila o udružnim tužbama, mijenjaju se odredbe o provedbi planova tranzicije za ublažavanje klimatskih promjena, briše se klauzula o preispitivanju koja se odnosi na financijske usluge i predlaže se da Komisija donese prvi skup (općih) provedbenih smjernica. Konkretno:

–stavkom 1. zamjenjuje se članak 1. stavak 1. točka (c) Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje kako bi se sadržaj te direktive uskladio s predloženim izmjenama članka 22. stavka 1. koje se odnose na provedbu planova tranzicije za ublažavanje klimatskih promjena;

–stavkom 2. zamjenjuje se članak 3. stavak 1. točka (n) Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje o definiciji „dionikâ” kako bi se suzio opseg pojma „dionik” pojednostavnjenjem i ograničavanjem definicije na radnike i njihove predstavnike te na pojedince i zajednice čija su prava ili interesi pod „izravnim” utjecajem (u slučaju stvarnih negativnih učinaka) ili bi mogli biti pod „izravnim” utjecajem (u slučaju potencijalnih negativnih učinaka) proizvoda, usluga i poslovanja poduzeća, njegovih poduzeća kćeri i poslovnih partnera. To uključuje, na primjer, pojedince ili zajednice u blizini postrojenja kojima upravljaju poslovni partneri ako su izravno pogođeni onečišćenjem (npr. izljevom nafte ili štetnim emisijama) ili autohtone narode na čije pravo na zemljište ili resurse poslovni partner izravno utječe stjecanjem, razvojem ili drugim načinom korištenja zemljišta, šuma ili voda;

–stavkom 3. zamjenjuje se članak 4. Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje o razini usklađivanja kako bi se područje primjene maksimalnog usklađivanja proširilo na nekoliko dodatnih odredaba Direktive kojima se uređuju ključni aspekti postupka dubinske analize. To posebno uključuje obvezu utvrđivanja negativnih učinaka, obveze otklanjanja utvrđenih negativnih učinaka ili onih koji su trebali biti utvrđeni i obvezu uspostave mehanizma za podnošenje pritužbi i za prijave. Međutim, u Prijedlogu se uzima u obzir i da postoje pravna ograničenja onoga što se može u potpunosti uskladiti u međusektorskoj okvirnoj direktivi koja se odnosi na socijalnu zaštitu i zaštitu okoliša i kojom se u osnovi utvrđuje opći postupak koji poduzeća primjenjuju kako bi provela svoje obveze dužne pažnje u pogledu negativnih učinaka povezanih sa svojim poslovnim aktivnostima. Širenje maksimalnog usklađivanja izvan tog područja primjene moglo bi ugroziti ljudska prava, uključujući radnička prava, i postojeće ili buduće standarde zaštite okoliša, na primjer one kojima bi se otklonili novi rizici povezani s novim proizvodima ili uslugama, a praktične koristi bile bi vrlo ograničene. Ako države članice poduzimaju mjere za otklanjanje takvih rizika, posebno u područjima u kojima Unija ima ograničene nadležnosti kao što je radno pravo, ne bi ih trebalo sprečavati ako to smatraju potrebnim za reguliranje primjene obveza dužne pažnje u posebnim okolnostima;

–stavkom 4. mijenja se članak 8. Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje o utvrđivanju i procjeni stvarnih i potencijalnih negativnih učinaka zamjenom stavka 2. točke (b) i stavka 4. i dodavanjem novih stavaka 2.a i 5. koji se odnose na lanac aktivnosti:

·mjere dužne pažnje u pravilu se ograničavaju na vlastito poslovanje poduzeća, poslovanje njihovih poduzeća kćeri i, ako je povezano s njihovim lancima aktivnosti, poslovanje njihovih izravnih poslovnih partnera. Stoga bi, kad je riječ o poslovnim odnosima, nakon mapiranja svojih lanaca vrijednosti poduzeća bila dužna provesti dubinsku procjenu samo za izravne poslovne partnere. U Prijedlogu se isto tako ukazuje na mogućnost da poduzeća dužnu pažnju moraju usmjeriti izvan opsega izravnog poslovnog partnera, i to ako imaju vjerodostojne informacije koje upućuju na negativan učinak na razini neizravnog poslovnog partnera. To se, na primjer, može dogoditi ako struktura poslovnog odnosa nije ekonomski opravdana jer je odabrana kako bi se inače izravni dobavljač sa štetnim aktivnostima isključio iz opsega odgovornosti poduzeća, ako je poduzeće primilo pritužbu o štetnim aktivnostima na razini neizravnog dobavljača ili zna da postoje vjerodostojna izvješća nevladinih organizacija ili medija o takvim aktivnostima ili ima informacije o prethodnim incidentima u kojima je taj dobavljač sudjelovao ili ako poduzeće putem svojih poslovnih kontakata sazna za probleme na određenoj lokaciji (npr. u području sukoba). U tim bi slučajevima poduzeća trebala biti dužna dodatno procijeniti situaciju. Ako se procjenom potvrdi vjerojatnost ili postojanje negativnog učinka, trebalo bi smatrati da je takav učinak utvrđen. Osim toga, poduzeće bi trebalo nastojati osigurati da se duž lanca aktivnosti poštuje njegov kodeks ponašanja (kaskadno ugovaranje) kao dio njegove politike dužne pažnje u kojem se utvrđuju očekivanja o zaštiti ljudskih prava, uključujući radnička prava, i okoliša u poslovanju. To je u skladu s pristupom iz njemačkog Zakona o lancu opskrbe (Lieferkettensorgfaltspflicht-Gesetz), koji sadržava slična pravila o ograničavanju dužne pažnje na izravne dobavljače i mogućem proširivanju tog opsega na temelju dostupnih informacija. Poduzeće bi trebalo uzeti u obzir i mjere potpore MSP-ovima; i

·dodatno se ograničava učinak prelijevanja na poduzeća s manje od 500 zaposlenika (tj. MSP-ove i mala poduzeća srednje tržišne kapitalizacije) ograničavanjem količine informacija koje velika poduzeća mogu zatražiti u okviru mapiranja lanca vrijednosti na informacije navedene u dobrovoljnom standardu izvješćivanja o održivosti za MSP-ove, osim ako su potrebne dodatne informacije, na primjer zato što standardi ne obuhvaćaju neki relevantni učinak, i ako se takve informacije razumno ne mogu dobiti na bilo koji drugi način;

–stavcima 5. i 6. zamjenjuje se članak 10. stavak 6. i članak 11. stavak 7. Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje o prekidu sudjelovanja kako bi se uklonila obveza prekida poslovnih odnosa u slučaju stvarnih i potencijalnih negativnih učinaka. Poduzeća se mogu naći u situaciji da se njihova proizvodnja u velikoj mjeri oslanja na ulazne materijale jednog ili više specifičnih dobavljača. Isto tako, ako su poslovne aktivnosti takvog dobavljača povezane s ozbiljnim negativnim učincima, na primjer dječjim radom ili znatnom štetom za okoliš, a poduzeće je iscrpilo sve mjere dužne pažnje u bezuspješnom pokušaju otklanjanja tih učinaka, ono bi kao krajnju mjeru trebalo suspendirati poslovni odnos i nastaviti surađivati s dobavljačem na traženju rješenja, po mogućnosti iskorištavajući pritisak ostvaren suspenzijom;

–stavkom 7. mijenja se članak 13. o smislenoj suradnji s dionicima izmjenom stavka 3. točke (a) i brisanjem točaka (c) i (e) kako bi se pojasnilo da su poduzeća dužna surađivati samo s „relevantnim” dionicima, čime se naglašava da se ne moraju savjetovati sa svakom skupinom dionika, već se mogu ograničiti na one dionike koji su povezani s određenom fazom dotičnog postupka dužne pažnje (npr. na pogođene pojedince u fazi oblikovanja mjere za otklanjanje štete). Osim toga, predloženim izmjenama dodatno se ograničavaju faze postupka dužne pažnje u kojima poduzeća moraju surađivati s dionicima;

–stavkom 8. mijenja se članak 15. Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje o praćenju kako bi se intervali u kojima poduzeća trebaju redovito procjenjivati prikladnost i djelotvornost mjera dužne pažnje produljili s jedne godine na pet godina. Time će se znatno rasteretiti poduzeća obuhvaćena područjem primjene i njihovi poslovni partneri (često MSP-ovi), koji bi se u okviru tih postupaka praćenja mogli suočiti sa zahtjevima za (detaljne) informacije. U Prijedlogu se isto tako uzima u obzir da se poslovni odnosi te rizici i učinci koji proizlaze iz aktivnosti obuhvaćenih takvim poslovnim odnosima mogu s vremenom mijenjati, ponekad čak i u kratkim rokovima. Osim toga, na temelju iskustva iz provedbe moglo bi se pokazati da su mjere poduzete za otklanjanje potencijalnih ili stvarnih učinaka neprikladne ili nedjelotvorne, a ta saznanja mogla bi se pojaviti prije datuma sljedeće redovite procjene. Stoga bi poduzeće u takvim situacijama trebalo provesti ad hoc procjene;

–stavkom 9. mijenja se članak 19. stavak 3. Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje kako bi se Komisija obvezala da u roku od pola godine objavi opće smjernice s praktičnim savjetima i primjerima dobre prakse o tome kako provesti dubinsku analizu u skladu s Direktivom;

–stavkom 10. mijenja se članak 22. stavak 1. o planovima tranzicije za ublažavanje klimatskih promjena koje donose poduzeća kako bi se osigurala veća pravna jasnoća i usklađenost Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje sa sustavom izvješćivanja o održivosti iz Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti. Točnije, predlaže se izmjena zahtjeva za provedbu plana tranzicije za ublažavanje klimatskih promjena. U Prijedlogu se jasno navodi da bi taj plan trebao uključivati planirane i poduzete mjere provedbe. Na donošenje plana i njegove početne i ažurirane verzije i dalje se primjenjuje administrativni nadzor;

–stavkom 11. zamjenjuje se članak 27. stavak 4. o izricanju novčanih kazni u okviru javne provedbe. U aktualnom tekstu članka 27. već se pojašnjava da se „[p]ri odlučivanju o izricanju sankcija i, u slučaju izricanja takvih sankcija, pri određivanju njihove prirode i odgovarajuće razine” u obzir uzimaju čimbenici kojima se utvrđuje težina kršenja (i to priroda, težina i trajanje kršenja te ozbiljnost učinaka koji proizlaze iz tog kršenja) te postoje li olakotne okolnosti (npr. ulaganja i pružena ciljana potpora) ili otegotne okolnosti (npr. ponavljanje kršenja). Osim toga, odredbom se propisuje da sve izrečene sankcije moraju biti „učinkovite [...], proporcionalne i odvraćajuće”. To je u skladu sa sličnim odredbama u drugim zakonodavnim aktima EU-a, na primjer u Općoj uredbi o zaštiti podataka. Prema Direktivi države članice nisu dužne odrediti maksimalni iznos novčanih kazni (tj. „gornju granicu”), ali se propisuje da, ako države članice ipak odluče to učiniti, takva gornja granica „ne iznosi manje od 5 % neto prometa poduzeća na svjetskoj razini”. Svrha uvođenja te odredbe bila je osigurati jednake uvjete u Uniji sprečavanjem država članica da odrede gornju granicu koja bi ugrozila učinkovitost i odvraćajući učinak novčanih kazni izrečenih poduzećima u njihovoj nadležnosti. Međutim, ta je odredba dovela do nejasnoća. Naime, iako takva gornja granica ne implicira stvarne novčane kazne izrečene u nekom konkretnom slučaju, ponekad je pogrešno tumačeno da se radi o minimalnom iznosu novčanih kazni. Kako bi se situacija razjasnila, predloženim se izmjenama nastoji drukčije riješiti pitanje jednakih uvjeta, i to tako da se Komisiji povjeri izrada smjernica o novčanim kaznama (instrument koji postoji i u drugim područjima, npr. pravu tržišnog natjecanja i zaštiti podataka) u suradnji s državama članicama i da se državama članicama zabrani određivanje gornje granice novčanih kazni jer bi to nadzornim tijelima onemogućilo da izriču sankcije u skladu s čimbenicima i načelima utvrđenima u članku 27. stavcima 1. i 2. Nadalje, Prijedlogom se briše zahtjev da novčana kazna bude razmjerna neto prihodu poduzeća na svjetskoj razini;

–stavkom 12. mijenja se članak 29. Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje o građanskopravnoj odgovornosti brisanjem stavka 1., stavka 3. točke (d) i stavka 7. te izmjenom stavaka 2., 4. i 5.:

·iz Direktive se uklanja poseban sustav odgovornosti na razini EU-a. Isto tako, u skladu s temeljnim ciljem Direktive da se osigura zaštita žrtava od kršenja ljudskih prava i štete za okoliš koji proizlaze iz poslovnih aktivnosti, predloženim izmjenama zadržavaju se zahtjevi za učinkovit pristup pravosuđu, uključujući pravo na potpunu naknadu štete ako se poduzeće smatra odgovornim za neispunjavanje zahtjeva dužne pažnje iz odredaba nacionalnog prava donesenih u skladu s ovom Direktivom i u slučaju da je takvim neispunjavanjem zahtjeva prouzročena šteta, uz istodobnu zaštitu poduzeća od prekomjerne naknade;

·s obzirom na različite nacionalne propise i tradicije kad je riječ o dopuštanju udružnih tužbi, iz Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje briše posebni zahtjev povezan s tim tužbama; i

· iz istog razloga briše se zahtjev da države članice moraju osigurati da pravila o građanskopravnoj odgovornosti imaju prevladavajuću obveznu primjenu u slučajevima kad pravo koje se primjenjuje na zahtjeve u tom smislu nije nacionalno pravo države članice; i

–stavkom 13. uklanja se članak 36. stavak 1. Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje brisanjem prve klauzule o preispitivanju iz te direktive kojom bi se od Komisije zahtijevalo da „najkasnije 26. srpnja 2026.” Europskom parlamentu i Vijeću podnese izvješće o potrebi za utvrđivanjem dodatnih zahtjeva dužne pažnje za održivost prilagođenih reguliranim financijskim poduzećima u pogledu pružanja financijskih usluga i investicijskih aktivnosti te o mogućnostima za takve zahtjeve dužne pažnje i njihovim učincima. Budući da se tom klauzulom o preispitivanju ne ostavlja vremena da se uzme u obzir iskustvo s novouspostavljenim općim okvirom za dužnu pažnju, predlaže se njezino brisanje.

U članku 6. navodi se da ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2025/0045 (COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni direktiva 2006/43/EZ, 2013/34/EU, (EU) 2022/2464 i (EU) 2024/1760 u pogledu određenih zahtjeva za korporativno izvješćivanje o održivosti i dužnu pažnju za održivo poslovanje

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 50. i 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 20 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)U svojoj Komunikaciji od 11. veljače 2025. naslovljenoj „Jednostavnija i brža Europa: Komunikacija o provedbi i pojednostavnjenju” 21 Europska komisija utvrdila je viziju programa provedbe i pojednostavnjenja kojim će se ostvariti brza i vidljiva poboljšanja za građane i poduzeća. Za to nije dovoljan postupni pristup pa Unija mora poduzeti odvažne mjere kako bi se taj cilj ostvario. Komisija, Europski parlament, Vijeće, tijela država članica na svim razinama i dionici trebaju surađivati kako bi se racionalizirala i pojednostavnila pravila EU-a te nacionalna i regionalna pravila, a politike provodile učinkovitije.

(2)U kontekstu Komisijina nastojanja da se smanji opterećenje povezano s izvješćivanjem i poveća konkurentnost potrebno je izmijeniti direktive 2006/43/EZ 22 , 2013/34/EU 23 , (EU) 2022/2464 24 i (EU) 2024/1760 Europskog parlamenta i Vijeća 25 i istodobno zadržati ciljeve politike iz europskog zelenog plana 26 i akcijskog plana za održivo financiranje 27 .

(3)Prema članku 26.a stavku 1. Direktive 2006/43/EZ države članice zahtijevaju da ovlašteni revizori i revizorska društva obavljaju provjeru izvješćivanja o održivosti u skladu sa standardima ograničene provjere koje treba donijeti Komisija. Prema članku 26.a stavku 3. te direktive Komisija je dužna te standarde donijeti do 1. listopada 2026. Poduzeća su izrazila zabrinutost u vezi s radom pružatelja usluga provjere i izrazila potrebu za fleksibilnošću u otklanjanju specifičnih rizika i ključnih problema utvrđenih u područjima provjere izvješćivanja o održivosti. Kako bi Komisija mogla uzeti u obzir te probleme, trebalo bi joj omogućiti veću fleksibilnost u donošenju tih standarda. U svakom slučaju, Komisija će do 2026., prije nego što delegiranim aktom donese standarde, izdati ciljane smjernice za provjeru u kojima će se pojasniti postupci koje pružatelji usluge provjere trebaju provesti u okviru angažmana ograničene provjere.

(4)Prema članku 26.a stavku 3. drugom podstavku Direktive 2006/43/EZ Komisija se ovlašćuje da do 1. listopada 2028., a nakon procjene izvedivosti, donese standarde razumne provjere. Kako bi se izbjeglo povećanje troškova provjere za poduzeća, trebalo bi ukloniti zahtjev za donošenje standarda razumne provjere.

(5)Prema članku 19.a stavku 1. Direktive 2013/34/EU, velika poduzeća te mala i srednja poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu EU-a, isključujući mikropoduzeća, moraju sastaviti i objaviti izjavu o održivosti na pojedinačnoj razini. Kako bi se smanjilo opterećenje poduzeća povezano s izvješćivanjem, obvezu sastavljanja i objave izjave o održivosti na pojedinačnoj razini trebalo bi ograničiti na velika poduzeća koja u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine. Da bi poduzeće bilo veliko, mora premašivati dva od tri kriterija iz članka 3. stavka 4. Direktive 2013/34/EU, što znači da se zahtjevi za izvješćivanje primjenjuju na poduzeća koja u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine i neto prihod veći od 50 000 000 EUR ili ukupnu bilancu veću od 25 000 000 EUR.

(6)Potrebno je pronaći ravnotežu između ciljeva generiranja podataka i smanjenja administrativnog opterećenja. Izvješća o održivosti, uključujući informacije iz članka 8. Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća 28 , koja podnose velika poduzeća s prosječno više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine, nužna su za razumijevanje tranzicije prema klimatski neutralnom gospodarstvu. S obzirom na ravnotežu koju treba pronaći između ciljeva generiranja podataka i smanjenja administrativnog opterećenja, velika poduzeća obuhvaćena novim područjem primjene izvješćivanja o održivosti čiji neto prihod ne premašuje 450 000 000 EUR tijekom financijske godine trebala bi moći fleksibilnije objavljivati informacije iz članka 8. Uredbe (EU) 2020/852. Komisija bi trebala biti ovlaštena za utvrđivanje pravila kojima se dopunjuje sustav izvješćivanja za ta poduzeća. Posebno bi trebalo pojasniti da je Komisija ovlaštena za utvrđivanje sustava izvješćivanja za djelatnosti koje su samo djelomično usklađene s taksonomijom.

(7)U članku 1. stavku 3. Direktive 2013/34/EU utvrđuje se da se na kreditne institucije i osiguravajuća poduzeća koji su velika poduzeća ili mala i srednja poduzeća, isključujući mikropoduzeća, čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu EU-a primjenjuju zahtjevi za izvješćivanje o održivosti utvrđeni u toj direktivi, bez obzira na njihov pravni oblik. Budući da bi područje primjene pojedinačnog izvješćivanja o održivosti trebalo ograničiti na velika poduzeća koja u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine, to suženje područja primjene trebalo bi se primjenjivati i na kreditne institucije i osiguravajuća društva.

(8)Na Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) osnovan Okvirnim sporazumom o EFSF-u primjenjuju se zahtjevi za izvješćivanje o održivosti utvrđeni u Direktivi 2013/34/EU, ali je on izuzet iz sustava izvješćivanja o održivosti utvrđenog u Direktivi 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 29 u skladu s člankom 8. te direktive. Iako se radi o velikom poduzeću osnovanom u pravnom obliku navedenom u Prilogu I. Direktivi 2013/34/EU, EFSF ima mandat za očuvanje financijske stabilnosti u Uniji pružanjem privremene financijske pomoći državama članicama čija je valuta euro, koji je vrlo sličan mandatu Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), na koji se ne primjenjuju zahtjevi za izvješćivanje o održivosti. Kako bi se na EFSF primjenjivali isti kriteriji u pogledu izvješćivanja o održivosti kao i na ESM i radi usklađenosti sa sustavom izuzeća utvrđenim u Direktivi 2004/109/EZ, EFSF bi trebao biti izuzet iz sustava izvješćivanja o održivosti utvrđenog u Direktivi 2013/34/EU.

(9)U skladu s člankom 19.a stavkom 3. Direktive 2013/34/EU poduzeća su dužna objavljivati informacije o vlastitom poslovanju i o svojem lancu vrijednosti. Za poduzeća u lancu vrijednosti koja nisu obvezna izvješćivati o svojoj održivosti potrebno je smanjiti opterećenje koje proizlazi iz izvješćivanja. Stoga za potrebe objavljivanja informacija o održivosti na pojedinačnoj ili konsolidiranoj razini, kako je propisano Direktivom 2013/34/EU i ne dovodeći u pitanje zahtjeve Unije za provedbu postupka dužne pažnje, poduzeće koje izvješćuje ne bi trebalo od poduzeća u svojem lancu vrijednosti s poslovnim nastanom u Uniji ili izvan nje koja tijekom financijske godine u prosjeku nemaju više od 1000 zaposlenika tražiti informacije koje nadilaze informacije navedene u dobrovoljnim standardima za poduzeća koja nisu obvezna izvješćivati o svojoj održivosti. Međutim, poduzeće koje izvješćuje trebalo bi moći od takvih poduzeća u svojem lancu vrijednosti pribaviti dodatne informacije o održivosti koje se redovno razmjenjuju među poduzećima u dotičnom sektoru. Trebalo bi smatrati da poduzeća koja izvješćuju o svojem lancu vrijednosti u skladu s tim ograničenjima ispunjavaju obvezu izvješćivanja o svojoj održivosti. Pružatelji usluga provjere trebali bi pripremiti svoje mišljenje o provjeri poštujući zahtjev da poduzeća ne bi trebala od poduzeća u svojem lancu vrijednosti koja tijekom financijske godine u prosjeku nemaju više od 1000 zaposlenika tražiti informacije koje nadilaze informacije navedene u dobrovoljnim standardima za poduzeća koja nisu obvezna izvješćivati o svojoj održivosti. U tu bi svrhu Komisija trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranog akta kojim bi se predvidjeli dobrovoljni standardi izvješćivanja o održivosti za poduzeća koja nisu obvezna izvješćivati o svojoj održivosti. Ti standardi trebali bi biti proporcionalni i relevantni s obzirom na kapacitete i značajke tih poduzeća te opseg i složenost njihovih aktivnosti. Tim bi se standardima, kad je to moguće, trebala odrediti i struktura prikazivanja tih informacija.

(10)Člankom 29.c stavkom 1. Direktive 2013/34/EU omogućuje se malim i srednjim poduzećima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu EU-a, malim i jednostavnim institucijama, vlastitim društvima za osiguranje i vlastitim društvima za reosiguranje da objavljuju informacije o održivosti u skladu s ograničenim skupom standarda koje treba donijeti Komisija. Budući da bi mala i srednja poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu EU-a trebalo izuzeti od izvješćivanja o održivosti, trebalo bi ukloniti ovlast Komisije za donošenje delegiranih akata kojima bi se predvidjeli standardi izvješćivanja o održivosti za ta mala i srednja poduzeća.

(11)Člankom 19.a stavkom 7. Direktive 2013/34/EU malim i srednjim poduzećima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu EU-a omogućuje se izuzeće od izvješćivanja o održivosti tijekom prve dvije godine primjene tih zahtjeva. Budući da bi mala i srednja poduzeća trebalo izuzeti od izvješćivanja o održivosti, trebalo bi ukloniti odredbu kojom se omogućuje dvogodišnje izuzeće.

(12)Člankom 29.a stavkom 1. Direktive 2013/34/EU zahtijeva se da matična poduzeća velikih grupa sastave i objave izjavu o održivosti na konsolidiranoj razini. Kako bi se tim matičnim poduzećima smanjilo opterećenje povezano s izvješćivanjem, područje primjene tog zahtjeva trebalo bi ograničiti na matična poduzeća velikih grupa koja na konsolidiranoj osnovi u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine.

(13)Člankom 29.b stavkom 1. trećim podstavkom Direktive 2013/34/EU Komisija se ovlašćuje za utvrđivanje sektorskih standarda izvješćivanja donošenjem delegiranih akata, pri čemu prvi skup takvih standarda treba donijeti do 30. lipnja 2026. Kako bi se izbjeglo povećanje broja propisanih podataka o kojima bi poduzeća trebala izvješćivati, tu bi ovlast trebalo ukloniti.

(14)Člankom 29.b stavkom 4. Direktive 2013/34/EU propisuje se da se u standardima izvješćivanja o održivosti ne smiju utvrđivati objave prema kojima bi poduzeća bila dužna od malih i srednjih poduzeća u svojem lancu vrijednosti pribaviti informacije koje nadilaze informacije koje se objavljuju u skladu sa standardima izvješćivanja o održivosti za mala i srednja poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu EU-a. Budući da bi mala i srednja poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu EU-a trebalo izuzeti od izvješćivanja o održivosti te kako bi se smanjilo opterećenje povezano s izvješćivanjem za poduzeća u lancu vrijednosti koja nisu obvezna izvješćivati o svojoj održivosti, u standardima izvješćivanja o održivosti ne bi se trebale navoditi objave prema kojima bi poduzeća bila dužna od poduzeća u svojem lancu vrijednosti koja u prosjeku imaju manje od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine pribaviti informacije koje nadilaze informacije koje treba objaviti u skladu s dobrovoljnim standardima izvješćivanja o održivosti za poduzeća koja nisu obvezna izvješćivati o svojoj održivosti.

(15)Člankom 29.d Direktive 2013/34/EU propisuje se da su poduzeća na koja se primjenjuju zahtjevi iz članaka 19.a i 29.a te direktive dužna izraditi svoje izvješće poslovodstva ili konsolidirano izvješće poslovodstva, ovisno o tome što je primjenjivo, u elektroničkom formatu za izvješćivanje utvrđenom u članku 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/815 30 , i opisno označavati svoje izvješćivanje o održivosti, što uključuje objave utvrđene u članku 8. Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća 31 , u skladu s elektroničkim formatom za izvješćivanje koji će se utvrditi tom delegiranom uredbom. Kako bi se poduzećima pružila jasnoća, trebalo bi utvrditi da do donošenja takvih pravila o označavanju delegiranom uredbom poduzeća ne bi trebala biti obvezna opisno označavati svoja izvješća o održivosti.

(16)U članku 33. stavku 1. Direktive 2013/34/EU utvrđuje se da su članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela poduzeća kolektivno odgovorni osigurati da se sljedeći dokumenti sastave i objave u skladu sa zahtjevima te direktive. Kako bi se poduzećima osigurala fleksibilnost i smanjilo njihovo opterećenje izvješćivanja, trebalo bi utvrditi da je kolektivna odgovornost članova administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela poduzeća kad je riječ o usklađenosti sa zahtjevima iz članka 29.d te direktive u pogledu digitalizacije izvješća poslovodstva ograničena na njegovu objavu u jedinstvenom elektroničkom formatu, uključujući opisno označavanje izvješća o održivosti u istom formatu.

(17)U skladu s člankom 40.a stavkom 1. četvrtim i petim podstavkom Direktive 2013/34/EU, poduzeće u Uniji koje je poduzeće kći poduzeća iz treće zemlje koje ostvaruje neto prihod veći od 150 000 000 EUR u Uniji ili, ako takvo poduzeće kći ne postoji, podružnica u Uniji koja ostvaruje neto prihod veći od 40 000 000 EUR, objavljuje i stavlja na raspolaganje izvješće o održivosti na razini grupe matičnog poduzeća iz treće zemlje. Radi bolje usklađenosti s kriterijima za definiranje poduzeća obuhvaćenih područjem primjene Direktive (EU) 2024/1760, prag neto prihoda za poduzeće iz treće zemlje trebalo bi povećati sa 150 000 000 EUR na 450 000 000 EUR. Radi dosljednosti i smanjenja opterećenja trebalo bi prilagoditi veličinu poduzeća kćeri i podružnice koja će biti obuhvaćena područjem primjene članka 40.a. Veličinu poduzeća kćeri trebalo bi uskladiti s veličinom velikog poduzeća, dok bi se kriterij neto prihoda za podružnicu trebao povećati s 40 000 000 EUR na 50 000 000 EUR kako bi se uskladio s pragom neto prihoda za velika poduzeća.

(18)U članku 5. stavku 2. prvom podstavku Direktive (EU) 2022/2464 utvrđeni su datumi do kojih države članice trebaju primjenjivati zahtjeve za izvješćivanje o održivosti utvrđene u Direktivi 2013/34/EU, a oni se razlikuju ovisno o veličini predmetnog poduzeća. Budući da bi područje primjene zahtjeva za pojedinačno izvješćivanje o održivosti trebalo ograničiti tako da obuhvaća samo velika poduzeća koja u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine i da bi u skladu s tim trebalo suziti područje primjene zahtjeva za konsolidirano izvješćivanje o održivosti, trebalo bi prilagoditi kriterije za određivanje datuma primjene i ukloniti upućivanje na mala i srednja poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu EU-a.

(19)U članku 5. stavku 2. trećem podstavku Direktive (EU) 2022/2464 utvrđeni su datumi do kojih države članice trebaju primjenjivati zahtjeve za izvješćivanje o održivosti utvrđene u Direktivi 2004/109/EZ, a oni se razlikuju ovisno o veličini predmetnog izdavatelja. Budući da bi područje primjene zahtjeva za pojedinačno izvješćivanje o održivosti trebalo ograničiti tako da obuhvaća samo velika poduzeća koja u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine i da bi u skladu s tim trebalo suziti područje primjene zahtjeva za konsolidirano izvješćivanje o održivosti, trebalo bi prilagoditi kriterije za određivanje datuma primjene i ukloniti upućivanje na mala i srednja poduzeća.

(20)Člankom 4. stavkom 1. Direktive (EU) 2024/1760 zabranjuje se državama članicama da u svoje nacionalno pravo uvedu odredbe, unutar područja obuhvaćenog direktivom, o utvrđivanju obveze dužne pažnje u području ljudskih prava i okoliša koje se razlikuju od onih utvrđenih u članku 8. stavcima 1. i 2. te članku 10. stavku 1. te direktive. Kako bi se osiguralo da države članice ne nadilaze tu direktivu i kako bi se izbjeglo fragmentiranje regulatornog okruženja koje bi stvorilo pravnu nesigurnost i nepotrebno opterećenje, odredbe Direktive (EU) 2024/1760 o potpunom usklađivanju trebalo bi proširiti na dodatne odredbe kojima se uređuju ključni aspekti postupka dužne pažnje. To posebno uključuje obvezu utvrđivanja negativnih učinaka, obveze otklanjanja utvrđenih negativnih učinaka ili onih koji su trebali biti utvrđeni, obveze suradnje s dionicima u određenim slučajevima i obvezu uspostave mehanizma za podnošenje pritužbi i za prijave. Državama članicama trebalo bi isto tako dopustiti uvođenje strožih ili preciznijih odredaba o drugim aspektima, među ostalim kako bi se uzeli u obzir novi rizici povezani s novim proizvodima ili uslugama.

(21)U skladu s člankom 5. Direktive (EU) 2024/1760 države članice obvezne su osigurati da velika poduzeća iznad određene veličine provode postupak dužne pažnje u području ljudskih prava i okoliša na temelju rizika. Kako bi se smanjilo opterećenje za poduzeća koja moraju ispuniti tu obvezu, obveza dužne pažnje u pravilu bi trebala biti ograničena na vlastito poslovanje poduzeća, njegovih poduzeća kćeri i njegovih izravnih poslovnih partnera („prvi red”). Slijedom toga, kad je riječ o poslovnim odnosima, poduzeća bi trebala nakon mapiranja svojih lanaca aktivnosti biti obvezna provesti dubinsku procjenu samo na razini izravnih poslovnih partnera. Međutim, poduzeća se ne bi trebala ograničiti na izravne poslovne odnose ako imaju vjerodostojne informacije koje upućuju na negativan učinak na razini neizravnog poslovnog partnera. Vjerodostojne informacije znači objektivne informacije na temelju kojih poduzeće može zaključiti da postoji razumna vjerojatnost da su informacije istinite. To može biti slučaj ako predmetno poduzeće dobije pritužbu ili posjeduje informacije, na primjer, iz vjerodostojnih medija ili izvješća nevladinih organizacija, izvješća o nedavnim incidentima ili zbog opetovanih problema na određenim lokacijama o vjerojatnim ili stvarnim štetnim aktivnostima na razini neizravnog poslovnog partnera. Ako poduzeće ima takve informacije, trebalo bi provesti dubinsku procjenu. Poduzeća bi trebala provesti dubinske procjene negativnih učinaka nastalih izvan opsega njihova izravnog poslovnog partnera ako struktura tog poslovnog odnosa nije ekonomski opravdana jer je odabrana kako bi se inače izravni dobavljač sa štetnim aktivnostima isključio iz opsega odgovornosti poduzeća. Ako se dubinskom procjenom potvrdi vjerojatnost ili postojanje negativnog učinka, trebalo bi smatrati da je takav učinak utvrđen. Osim toga, poduzeća bi trebala nastojati osigurati da se duž lanca aktivnosti poštuje njihov kodeks ponašanja u skladu s kaskadnim ugovaranjem i potporom MSP-ovima kao dio njihove politike dužne pažnje u kojem se utvrđuju očekivanja o zaštiti ljudska prava, uključujući radnička prava, i okoliša u poslovanju.

(22)Kako bi se ograničio učinak prelijevanja opterećenja na mala i srednja poduzeća te mala poduzeća srednje tržišne kapitalizacije kad je riječ o mapiranju lanca vrijednosti radi utvrđivanja negativnih učinaka, velika poduzeća trebala bi ograničiti zahtjeve za informacije na informacije navedene u dobrovoljnim standardima iz članka 29.a Direktive (EU) 2013/34/EU, osim ako su im potrebne dodatne informacije za provedbu mapiranja, a te informacije ne mogu dobiti na neki drugi razuman način.

(23)Poduzeća se mogu naći u situaciji da se njihova proizvodnja u velikoj mjeri oslanja na ulazne materijale jednog ili više specifičnih dobavljača. Isto tako, ako su poslovne aktivnosti takvog dobavljača povezane s ozbiljnim negativnim učincima, uključujući dječji rad ili znatnu štetu za okoliš, a poduzeće je iscrpilo sve mjere dužne pažnje u bezuspješnom pokušaju otklanjanja tih učinaka, ono bi kao krajnju mjeru trebalo suspendirati poslovni odnos i nastaviti surađivati s dobavljačem na traženju rješenja, po mogućnosti iskorištavajući pritisak ostvaren suspenzijom.

(24)U svrhu smanjenja opterećenja za poduzeća i proporcionalnijeg sudjelovanja dionika poduzeća bi trebala surađivati samo s radnicima i njihovim predstavnicima, uključujući sindikate, te pojedincima i zajednicama na čija prava ili interese izravno utječu ili bi mogli utjecati proizvodi, usluge i poslovanje poduzeća, njegovih poduzeća kćeri i poslovnih partnera, i koji su povezani s određenom fazom dotičnog postupka dužne pažnje. To uključuje pojedince ili zajednice u blizini postrojenja kojima upravljaju poslovni partneri ako su ti pojedinci ili zajednice izravno pogođeni onečišćenjem ili autohtone narode na čije pravo na zemljište ili resurse poslovni partner izravno utječe stjecanjem, razvojem ili drugim načinom korištenja zemljišta, šuma ili voda. Nadalje, sudjelovanje dionika trebalo bi biti obvezno samo u određenim fazama postupka dužne pažnje, i to u fazi utvrđivanja negativnih učinaka, pri izradi (pojačanih) akcijskih planova i pri osmišljavanju korektivnih mjera.

(25)Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za poduzeća, rok u kojem bi Komisija trebala donijeti opće smjernice o dužnoj pažnji trebalo bi odgoditi do 26. srpnja 2026. Isto tako, rok za primjenu Direktive (EU) 2024/1760 za prvu skupinu poduzeća trebalo bi odgoditi do 26. srpnja 2028. u skladu s Direktivom (EU) XXX/XXX 32 . To dvogodišnje razdoblje poduzećima bi trebalo osigurati dovoljno vremena da pri provedbi mjera dužne pažnje uzmu u obzir praktične smjernice i primjere dobre prakse iz Komisijinih smjernica.

(26)Kako bi se Direktiva (EU) 2024/1760 bolje uskladila sa sustavom izvješćivanja o održivosti utvrđenim u Direktivi (EU) 2022/2464, zahtjev za provedbu plana tranzicije za ublažavanje klimatskih promjena trebalo bi zamijeniti pojašnjenjem da obveza poduzeća da donesu plan tranzicije obuhvaća i navođenje planiranih i poduzetih provedbenih mjera. Na obvezu donošenja plana i njegove početne i ažurirane verzije i dalje se primjenjuje administrativni nadzor.

(27)U skladu s člankom 27. stavkom 1. Direktive (EU) 2024/1760 države članice dužne su utvrditi sankcije koje moraju biti „učinkovite [...], proporcionalne i odvraćajuće”. U skladu s člankom 27. stavkom 2. te direktive države članice dužne su pri odlučivanju o izricanju sankcija i, u slučaju izricanja sankcija, pri određivanju njihove prirode i odgovarajuće razine uzeti u obzir niz čimbenika koji određuju težinu povrede i olakotne ili otegotne okolnosti. U skladu s člankom 27. stavkom 4. te direktive države članice obvezne su sve izrečene novčane kazne temeljiti na neto prihodu predmetnog poduzeća na svjetskoj razini. Međutim, s obzirom na to da države članice već moraju uzeti u obzir niz čimbenika predviđenih člankom 27. stavkom 2. te direktive, suvišno je zahtijevati da se novčane kazne temelje na neto prihodu dotičnog društva na svjetskoj razini. Ipak, kako bi se osigurali jednaki uvjeti u cijeloj Uniji, državama članicama trebalo bi zabraniti da u svoje nacionalno zakonodavstvo uvedu gornju granicu za novčane kazne izrečene poduzećima u njihovoj nadležnosti zbog kojih nadzorna tijela ne bi mogla izreći sankcije u skladu s čimbenicima utvrđenima u članku 27. stavku 2. Nadalje, kako bi se uskladile provedbene prakse u cijeloj Uniji, Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala izraditi smjernice za pomoć nadzornim tijelima pri određivanju razine sankcija.

(28)Kako bi se ograničili mogući rizici od sudskih sporova povezani s usklađenim sustavom građanskopravne odgovornosti iz Direktive (EU) 2024/1760, trebalo bi ukloniti poseban sustav odgovornosti na razini Unije koji je trenutačno predviđen člankom 29. stavkom 1. te direktive. Isto tako, u skladu s međunarodnim pravom i pravom Unije države članice trebale bi biti obvezne osigurati da žrtve negativnih učinaka imaju učinkovit pristup pravosuđu i da im zajamče pravo na djelotvoran pravni lijek kako je utvrđeno u članku 2. stavku 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, članku 8. Opće deklaracije o ljudskim pravima, članku 9. stavku 3. Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija) i članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Države članice stoga bi trebale osigurati da, u slučaju da se poduzeće smatra odgovornim za neispunjavanje zahtjeva dužne pažnje utvrđenih Direktivom (EU) 2024/1760, i u slučaju da je takvim neispunjavanjem zahtjeva prouzročena šteta, žrtve mogu dobiti potpunu naknadu štete, koja bi se trebala dodijeliti u skladu s načelima djelotvornosti i ekvivalentnosti, uz istodobnu zaštitu poduzeća od prekomjerne naknade. S obzirom na različite nacionalne propise i tradicije na nacionalnoj razini kad je riječ o dopuštanju udružnih tužbi, iz Direktive (EU) 2024/1760 trebalo bi izbrisati posebni zahtjev povezan s tim tužbama. To brisanje ne dovodi u pitanje nijednu odredbu primjenjivog nacionalnog prava kojom se sindikatu, nevladinim organizacijama za ljudska prava ili zaštitu okoliša, drugoj nevladinoj organizaciji ili nacionalnoj instituciji za ljudska prava omogućuje pokretanje postupaka za ostvarivanje prava navodno oštećene strane ili podupiranje takvih postupaka koje je pokrenula izravno navodno oštećena strana. Nadalje, iz istog bi razloga trebalo izbrisati zahtjev da države članice moraju osigurati da pravila o građanskopravnoj odgovornosti imaju prevladavajuću obveznu primjenu u slučajevima kad pravo koje se primjenjuje na zahtjeve u tom smislu nije nacionalno pravo države članice. To brisanje ne ograničava mogućnost država članica da predvide da odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi članak 29. Direktive (EU) 2024/1760 imaju prevladavajuću obveznu primjenu u skladu s člankom 16. Uredbe (EZ) br. 864/2007 kad pravo koje se primjenjuje na zahtjeve u tom smislu nije nacionalno pravo države članice.

(29)U skladu s člankom 36. stavkom 1. Direktive (EU) 2024/1760 Komisija je dužna najkasnije do 26. srpnja 2026. Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o potrebi za utvrđivanjem dodatnih zahtjeva dužne pažnje za održivost prilagođenih reguliranim financijskim poduzećima koji se odnose na pružanje financijskih usluga i investicijskih aktivnosti te o opcijama za takve zahtjeve dužne pažnje i njihovim učincima. Budući da se tom klauzulom o preispitivanju ne ostavlja vremena da se uzme u obzir iskustvo s novouspostavljenim općim okvirom za dužnu pažnju, trebalo bi je ukloniti.

(30)S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(31)Direktivu 2006/43/EZ, Direktivu 2013/34/EU, Direktivu (EU) 2022/2464 i Direktivu (EU) 2024/1760 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2006/43/EZ

Direktiva 2006/43/EZ mijenja se kako slijedi:

(1)u članku 26.a stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.    Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 48.a radi dopune ove Direktive kako bi se predvidjeli standardi ograničene provjere koji utvrđuju postupke koje revizor ili revizori i revizorsko društvo ili društva provode kako bi donijeli svoje zaključke o provjeri izvješćivanja o održivosti, uključujući planiranje angažmana, razmatranje rizika i odgovor na rizike, te vrste zaključaka koje treba uključiti u izvješće o provjeri izvješćivanja o održivosti ili, ako je relevantno, u revizorsko izvješće.

Komisija može donijeti standarde provjere iz prvog podstavka samo ako:

(a)su izrađeni u skladu s propisim postupcima, pod javnim nadzorom i zadovoljavaju uvjet transparentnosti;

(b)ako doprinose visokom razinom vjerodostojnosti i kvalitete godišnjem ili konsolidiranom izvješćivanju o održivosti; i

(c)pridonose javnom dobru Unije.”;

(2)u članku 48.a stavku 2. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 26.a stavka 3. Komisiji se dodjeljuje na neodređeno vrijeme.”.

Članak 2.

Izmjene Direktive 2013/34/EU

Direktiva 2013/34/EU mijenja se kako slijedi:

(1)Članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 3. uvodna formulacija zamjenjuje se sljedećim:

„Mjere za usklađenje propisane člancima 19.a, 19.b, 29.a, 29.aa, 29.d, 30. i 33., člankom 34. stavkom 1. drugim podstavkom točkom (aa), člankom 34. stavcima 2. i 3. te člankom 51. ove Direktive primjenjuju se i na zakone i druge propise država članica koji se odnose na sljedeća poduzeća neovisno o njihovu pravnom obliku, pod uvjetom da su ta poduzeća velika poduzeća koja na datum bilance u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine:”;

(b)stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.    Mjere za usklađenje propisane člancima 19.a, 29.a i 29.d ne primjenjuju se na Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) osnovan Okvirnim sporazumom o EFSF-u ni na financijske proizvode navedene u članku 2. točki 12. podtočkama (b) i (f) Uredbe (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća*.

_____________________________________________

* Uredba (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenog 2019. o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SL L 317, 9.12.2019., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2019/2088/oj).”;

(2)članak 19.a mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Velika poduzeća koja na datum bilance u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine dužna su u izvješće poslovodstva uključiti informacije potrebne za razumijevanje učinka poduzeća na pitanja održivosti i informacije potrebne za razumijevanje načina na koji pitanja održivosti utječu na razvoj, poslovne rezultate i položaj poduzeća.”;

(b)stavak 3. mijenja se kako slijedi:

i.prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ako je primjenjivo, informacije iz stavaka 1. i 2. sadržavaju informacije o vlastitom poslovanju poduzeća i njegovu lancu vrijednosti, uključujući njegove proizvode i usluge, njegove poslovne odnose i njegov lanac opskrbe. Države članice osiguravaju da za potrebe izvješćivanja o informacijama o održivosti u skladu s ovom Direktivom poduzeća od poduzeća u svojem lancu vrijednosti koja na datum bilance u prosjeku nemaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine ne traže informacije koje nadilaze informacije navedene u dobrovoljnim standardima iz članka 29.ca, osim dodatnih informacija o održivosti koje se redovno razmjenjuju među poduzećima u dotičnom sektoru. Smatra se da su poduzeća ispunila obvezu izvješćivanja o informacijama o lancu vrijednosti utvrđenu u ovom stavku ako izvješćuju o potrebnim informacijama o lancu vrijednosti, ali ne i o informacijama o poduzećima iz svojeg lanca vrijednosti koja na datum bilance u prosjeku nemaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine koje nadilaze informacije navedene u dobrovoljnim standardima iz članka 29.ca, osim dodatnih informacija o održivosti koje se redovno razmjenjuju među poduzećima u dotičnom sektoru.”;

ii.dodaje se sljedeći podstavak:

„Prvim podstavkom ne dovode se u pitanje zahtjevi Unije da poduzeća provode postupak dubinske analize.”;

(c)stavci 6. i 7. brišu se;

(3)umeće se sljedeći članak 19.b:

„Članak 19.b

Neobvezno izvješćivanje o taksonomiji za određena poduzeća

1.    Države članice osiguravaju da, odstupajući od članka 8. Uredbe (EU) 2020/852, poduzeća iz članka 19.a stavka 1. ove Direktive koja na datume bilance ne premašuju neto prihod od 450 000 000 EUR tijekom financijske godine primjenjuju stavke 2., 3. i 4. ove Direktive.

2.    Poduzeće iz stavka 1. koje tvrdi da su njegove djelatnosti povezane s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivima na temelju članaka 3. i 9. Uredbe (EU) 2020/852 ili s gospodarskim djelatnostima koje ispunjavaju samo određene zahtjeve iz te odredbe u svoje izvješće poslovodstva uključuje informacije o tome kako su i u kojoj mjeri njegove djelatnosti povezane s tim gospodarskim djelatnostima.

3.    Konkretno, nefinancijsko poduzeće koje tvrdi da su njegove djelatnosti povezane s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivima na temelju članaka 3. i 9. Uredbe (EU) 2020/852 objavljuje sljedeće pokazatelje:

(a)udio svojeg prihoda koji proizlazi iz proizvoda ili usluga povezanih s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivima na temelju članaka 3. i 9. te uredbe;

(b)udio svojih kapitalnih rashoda koji se odnosi na imovinu ili postupke povezane s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivima na temelju članaka 3. i 9. te uredbe.

Nefinancijsko poduzeće koje objavljuje pokazatelje iz prvog podstavka može objaviti udio svojih operativnih rashoda koji se odnosi na imovinu ili postupke povezane s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivima na temelju članaka 3. i 9. Uredbe (EU) 2020/852.

4.    Nefinancijsko poduzeće koje tvrdi da su njegove djelatnosti povezane s gospodarskim djelatnostima koje ispunjavaju samo određene zahtjeve iz članka 3. Uredbe (EU) 2020/852 objavljuje sljedeće pokazatelje:

(a)udio svojeg prihoda koji proizlazi iz proizvoda ili usluga povezanih s gospodarskim djelatnostima koje ispunjavaju samo određene zahtjeve iz članka 3. te uredbe;

(b)udio svojih kapitalnih rashoda koji se odnosi na imovinu ili postupke povezane s gospodarskim djelatnostima koje ispunjavaju samo određene zahtjeve iz članka 3. te uredbe.

Nefinancijsko poduzeće koje objavljuje pokazatelje iz prvog podstavka može objaviti udio svojih operativnih rashoda koji se odnosi na imovinu ili postupke povezane s gospodarskim djelatnostima koje ispunjavaju samo određene zahtjeve iz članka 3. Uredbe (EU) 2020/852.

5.    Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 49. ove Direktive radi dopune stavaka 1., 2., 3. i 4. ovog članka kako bi se utvrdili sadržaj i prikaz informacija koje se trebaju objaviti na temelju tih stavaka, uključujući sadržaj informacija o gospodarskim djelatnostima koje ispunjavaju samo određene kriterije iz članka 3. Uredbe (EU) 2020/852, i kako bi se utvrdila metodologija koja se treba upotrebljavati za usklađivanje s tim stavcima, uzimajući u obzir posebnosti financijskih i nefinancijskih poduzeća te kriterije tehničke provjere utvrđene na temelju te uredbe.”;

(4)članak 29.a mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Matična poduzeća velike grupe koja na datum bilance na konsolidiranoj osnovi u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine dužna su u konsolidirano izvješće poslovodstva uključiti informacije potrebne za razumijevanje učinka grupe na pitanja održivosti i informacije potrebne za razumijevanje načina na koji pitanja održivosti utječu na razvoj, poslovne rezultate i položaj grupe.”;

(b)stavak 3. mijenja se kako slijedi:

i.prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ako je primjenjivo, informacije iz stavaka 1. i 2. sadržavaju informacije o vlastitom poslovanju grupe i njezinu lancu vrijednosti, uključujući njezine proizvode i usluge, poslovne odnose i lanac opskrbe. Države članice osiguravaju da za potrebe izvješćivanja o informacijama o održivosti u skladu s ovom Direktivom poduzeća od poduzeća u svojem lancu vrijednosti koja na datume bilance u prosjeku nemaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine ne traže informacije koje nadilaze informacije navedene u dobrovoljnim standardima iz članka 29.ca, osim dodatnih informacija o održivosti koje se redovno razmjenjuju među poduzećima u dotičnom sektoru. Smatra se da su poduzeća ispunila obvezu izvješćivanja o informacijama o lancu vrijednosti utvrđenu u ovom stavku ako izvješćuju o potrebnim informacijama o lancu vrijednosti, ali ne objavljuju one informacije o poduzećima iz svojeg lanca vrijednosti koja na datume bilance u prosjeku nemaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine koje nadilaze informacije navedene u dobrovoljnim standardima iz članka 29.ca, osim dodatnih informacija o održivosti koje se redovno razmjenjuju među poduzećima u dotičnom sektoru.”;

ii.dodaje se sljedeći podstavak:

„Prvim podstavkom ne dovode se u pitanje zahtjevi Unije da poduzeća provode postupak dubinske analize.”;

(5)umeće se sljedeći članak 29.aa:

„Članak 29.aa

Neobvezno izvješćivanje o taksonomiji za određena matična poduzeća

1.    Države članice osiguravaju da, odstupajući od članka 8. Uredbe (EU) 2020/852, matična poduzeća iz članka 29.a stavka 1. ove Direktive koja na datume bilance ne premašuju neto prihod od 450 000 000 EUR na konsolidiranoj osnovi tijekom financijske godine primjenjuju stavke 2., 3. i 4. ove Direktive.

2.    Matično poduzeće iz stavka 1. koje tvrdi da su njegove djelatnosti povezane s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivima na temelju članaka 3. i 9. Uredbe (EU) 2020/852 ili s gospodarskim djelatnostima koje ispunjavaju samo određene zahtjeve iz te odredbe, u svoje izvješće poslovodstva uključuje informacije o tome kako su i u kojoj mjeri njegove djelatnosti povezane s tim gospodarskim djelatnostima.

3.    Nefinancijsko matično poduzeće koje tvrdi da su njegove djelatnosti povezane s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivima na temelju članaka 3. i 9. Uredbe (EU) 2020/852 objavljuje sljedeće pokazatelje:

(a)udio svojeg prihoda koji proizlazi iz proizvoda ili usluga povezanih s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivima na temelju članaka 3. i 9. te uredbe;

(b)udio svojih kapitalnih rashoda koji se odnosi na imovinu ili postupke povezane s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivima na temelju članaka 3. i 9. te uredbe.

Nefinancijsko matično poduzeće koje objavljuje pokazatelje iz prvog podstavka može objaviti udio svojih operativnih rashoda koji se odnosi na imovinu ili postupke povezane s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivima na temelju članaka 3. i 9. te uredbe.

4.    Nefinancijsko matično poduzeće koje tvrdi da su njegove djelatnosti povezane s gospodarskim djelatnostima koje ispunjavaju samo određene zahtjeve iz članka 3. Uredbe (EU) 2020/852 objavljuje sljedeće pokazatelje:

(a)udio svojeg prihoda koji proizlazi iz proizvoda ili usluga povezanih s gospodarskim djelatnostima koje ispunjavaju samo određene zahtjeve iz članka 3. te uredbe;

(b)udio svojih kapitalnih rashoda koji se odnosi na imovinu ili postupke povezane s gospodarskim djelatnostima koje ispunjavaju samo određene zahtjeve iz članka 3. te uredbe.

Nefinancijsko matično poduzeće koje objavljuje pokazatelje iz prvog podstavka može objaviti udio svojih operativnih rashoda koji se odnosi na imovinu ili postupke povezane s gospodarskim djelatnostima koje ispunjavaju samo određene zahtjeve iz članka 3. te uredbe.

5.    Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 49. ove Direktive radi dopune stavaka 1., 2., 3. i 4. ovog članka kako bi se utvrdili sadržaj i prikaz informacija koje se trebaju objaviti na temelju tih stavaka, uključujući sadržaj informacija o gospodarskim djelatnostima koje ispunjavaju samo određene kriterije iz članka 3. Uredbe (EU) 2020/852, i kako bi se utvrdila metodologija koja se treba upotrebljavati za usklađivanje s tim stavcima, uzimajući u obzir posebnosti financijskih i nefinancijskih poduzeća te kriterije tehničke provjere utvrđene na temelju te uredbe.”;

(6)članak 29.b mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 1. treći i četvrti podstavak brišu se;

(b)u stavku 4. prvom podstavku zadnja rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„U standardima izvješćivanja o održivosti ne navode se objave kojima bi se od poduzeća zahtijevalo da od poduzeća u svojem lancu vrijednosti koja na datume bilance u prosjeku nemaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine pribave informacije koje nadilaze informacije koje se objavljuju u skladu s dobrovoljnim standardima izvješćivanja o održivosti iz članka 29.ca.”;

(7)članak 29.c briše se;

(8)umeće se sljedeći članak 29.ca:

„Članak 29.ca

Dobrovoljni standardi izvješćivanja o održivosti

1.    Kako bi se poduzećima koja nisu navedena u članku 19.a stavku 1. i članku 29.a stavku 1. olakšalo dobrovoljno objavljivanje informacija o održivosti, Komisija do [četiri mjeseca nakon stupanja na snagu ove Direktive] u skladu s člankom 49. donosi delegirani akt kojim se dopunjuje ova Direktiva kako bi se predvidjeli dobrovoljni standardi izvješćivanja o održivosti za ta poduzeća.

2.    Standardi izvješćivanja o održivosti iz stavka 1. proporcionalni su i relevantni s obzirom na kapacitete i značajke poduzeća za koja su osmišljeni te opseg i složenost njihovih aktivnosti. Njima se, u mjeri u kojoj je to moguće, navodi i struktura prikazivanja takvih informacija o održivosti.”;

(9)članak 29.d zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 29.d

Jedinstveni elektronički format za izvješćivanje

1.    Poduzeća na koja se primjenjuju zahtjevi iz članka 19.a ove Direktive izrađuju svoje izvješće poslovodstva u elektroničkom formatu za izvješćivanje utvrđenom u članku 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/815* i opisno označavaju svoje izvješćivanje o održivosti, što uključuje objave utvrđene u članku 8. Uredbe (EU) 2020/852, u skladu s elektroničkim formatom za izvješćivanje koji će se utvrditi tom delegiranom uredbom. Do donošenja takvih pravila o opisnom označavanju tom delegiranom uredbom poduzeća nisu dužna opisno označavati svoje izvješćivanje o održivosti.

2.    Matična poduzeća na koja se primjenjuju zahtjevi iz članka 29.a pripremaju svoje konsolidirano izvješće poslovodstva u elektroničkom formatu za izvješćivanje utvrđenom u članku 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/815 i opisno označavaju svoje izvješćivanje o održivosti, što uključuje objave utvrđene u članku 8. Uredbe (EU) 2020/852, u skladu s elektroničkim formatom za izvješćivanje koji će utvrditi tom delegiranom uredbom. Do donošenja takvih pravila o opisnom označavanju tom delegiranom uredbom matična poduzeća nisu dužna opisno označavati svoje izvješćivanje o održivosti.;

_____________________________________________

* Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/815 od 17. prosinca 2018. o dopuni Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za specifikaciju jedinstvenog elektroničkog formata za izvještavanje (SL L 143, 29.5.2019., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2019/815/oj ).”;

(10)u članku 33. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.    Države članice osiguravaju da su članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela poduzeća, djelujući u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene na temelju nacionalnog prava, kolektivno odgovorni osigurati da se sljedeći dokumenti sastave i objave u skladu sa zahtjevima ove Direktive i, prema potrebi, u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima donesenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002, Delegiranom uredbom (EU) 2019/815, standardima izvješćivanja o održivosti iz članka 29.b ove Direktive i u skladu sa zahtjevima iz članka 29.d ove Direktive:

(a)godišnji financijski izvještaji, izvješće poslovodstva i izvješće o korporativnom upravljanju kad se dostavljaju zasebno; i

(b)konsolidirani financijski izvještaji, konsolidirana izvješća poslovodstva i konsolidirano izvješće o korporativnom upravljanju kad se dostavljaju zasebno.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice osiguravaju da članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela poduzeća, djelujući u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene na temelju nacionalnog prava, nisu kolektivno odgovorni osigurati da je izvješće poslovodstva ili konsolidirano izvješće poslovodstva, ovisno o tome što je primjenjivo, sastavljeno u skladu s člankom 29.d.”;

(11)članak 34. mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 1. drugom podstavku točka (aa) zamjenjuje se sljedećim:

„(aa)ako je primjenjivo, na temelju postupka ograničene provjere daju mišljenje o usklađenosti izvješćivanja o održivosti sa zahtjevima iz ove Direktive, uključujući usklađenost izvješćivanja o održivosti sa standardima izvješćivanja o održivosti donesenima na temelju članka 29.b, postupku koji poduzeće provodi kako bi utvrdilo informacije u skladu s tim standardima izvješćivanja o održivosti i usklađenosti sa zahtjevom za opisno označavanje izvješćivanja o održivosti u skladu s člankom 29.d, kao i o usklađenosti sa zahtjevima za izvješćivanje iz članka 8. Uredbe (EU) 2020/852;”;

(b) umeće se sljedeći stavak 2.a:

„2.a    Države članice osiguravaju da je mišljenje iz stavka 1. drugog podstavka točke (aa) sastavljeno uz potpuno poštovanje obveze poduzeća da od poduzeća u svojem lancu vrijednosti koja na datume bilance u prosjeku nemaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine ne traže informacije koje nadilaze informacije navedene u dobrovoljnim standardima iz članka 29.ca, osim dodatnih informacija o održivosti koje se redovno razmjenjuju među poduzećima u dotičnom sektoru.”;

(12)u članku 40.a stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Prvi podstavak primjenjuje se samo na velika poduzeća kćeri kako su definirana u članku 3. stavku 4. ove Direktive”;

(b)četvrti i peti podstavak zamjenjuju se sljedećim:

„Pravilo iz trećeg podstavka primjenjuje se na podružnicu samo ako poduzeće iz treće zemlje nema poduzeće kćer kako je navedeno u prvom podstavku i ako je podružnica u prethodnoj financijskoj godini ostvarila neto prihod iznad praga iz članka 3. stavka 4. točke (b) ove Direktive.

Prvi i treći podstavak primjenjuju se na poduzeća kćeri ili podružnice navedene u tim podstavcima samo ako je poduzeće iz treće zemlje na svojoj razini grupe ili, ako to nije primjenjivo, na pojedinačnoj razini, u Uniji ostvarilo neto prihod veći od 450 000 000 EUR u svakoj od posljednje dvije uzastopne financijske godine.”;

(13)članak 49. mijenja se kako slijedi:

(a)umeću se sljedeći stavci od 3.c do 3.e:

„3.c    Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 19.b stavka 5., članka 29.aa stavka 5. i članka 29.ca dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od [datum stupanja na snagu direktive o izmjeni].

3.d    Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 19.b stavka 5., članka 29.aa stavka 5. i članka 29.ca. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

3.e    Komisija prikuplja sve potrebno stručno znanje prije donošenja i tijekom izrade delegiranih akata u skladu s člankom 19.b stavkom 5. i člankom 29.aa stavkom 5., među ostalim savjetovanjem sa stručnjacima iz Stručne skupine država članica za održivo financiranje iz članka 24. Uredbe (EU) 2020/852.”;

(b)stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.    Delegirani akt donesen na temelju članka 1. stavka 2., članka 3. stavka 13., članka 19.b, članka 29.aa, članaka 29.b, 29.ca ili 40.b, ili članka 46. stavka 2. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.

Članak 3.

Izmjene Direktive (EU) 2022/2464

Članak 5. stavak 2. Direktive (EU) 2022/2464 mijenja se kako slijedi:

(1)prvi podstavak mijenja se kako slijedi:

(a)točka (a) briše se;

(b)točka (b) mijenja se kako slijedi:

(i)točka (i) zamjenjuje se sljedećim:

„(i)na velika poduzeća koja na datume bilance u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine;”;

ii.točka (ii) zamjenjuje se sljedećim:

„(ii)na matična poduzeća velike grupe koja na datume bilance na konsolidiranoj osnovi u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine;”;

(c)točka (c) briše se;

(2)treći podstavak mijenja se kako slijedi:

(a)točka (a) briše se;

(b)točka (b) mijenja se kako slijedi:

(i)točka (i) zamjenjuje se sljedećim:

„(i)na izdavatelje kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki (d) Direktive 2004/109/EZ koji su velika poduzeća u smislu članka 3. stavka 4. Direktive 2013/34/EU, koji na datume bilance imaju u prosjeku više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine;”;

ii.točka (ii) zamjenjuje se sljedećim:

„(ii)na izdavatelje kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki (d) Direktive 2004/109/EZ koji su matična poduzeća velike grupe koja na datume bilance na konsolidiranoj osnovi imaju u prosjeku više od 1000 zaposlenika tijekom financijske godine;”;

(c)točka (c) briše se.

Članak 4.

Izmjene Direktive (EU) 2024/1760

Direktiva (EU) 2024/1760 mijenja se kako slijedi:

(1)u članku 1. stavku 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)obvezi poduzeća u pogledu donošenja plana tranzicije za ublažavanje klimatskih promjena, uključujući provedbene mjere kojima se ulaganjem najboljih napora nastoji osigurati usklađenost poslovnog modela i strategije poduzeća s prelaskom na održivo gospodarstvo i s ograničavanjem globalnog zagrijavanja na 1,5 oC, u skladu s Pariškim sporazumom.”;

(2)u članku 3. stavku 1. točka (n) zamjenjuje se sljedećim:

„(n)„dionici” znači zaposlenici poduzeća, zaposlenici njegovih društava kćeri i njegovih poslovnih partnera te njihovi sindikati i predstavnici radnika, kao i pojedinci ili zajednice na čija prava ili interese izravno utječu ili bi mogli izravno utjecati proizvodi, usluge i poslovanje poduzeća, njegovih društava kćeri i njegovih poslovnih partnera te legitimnih predstavnika tih pojedinaca ili zajednica;”;

(3)Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Razina usklađivanja

1.    Ne dovodeći u pitanje članak 1. stavke 2. i 3., države članice ne smiju u svoje nacionalno pravo uvesti odredbe, unutar područja obuhvaćenog ovom Direktivom, o utvrđivanju obveze dužne pažnje u području ljudskih prava i okoliša koje se razlikuju od onih utvrđenih u člancima 6. i 8., članku 10. stavcima od 1. do 5., članku 11. stavcima od 1. do 6. i članku 14.

2.    Neovisno o stavku 1., ovom se Direktivom države članice ne sprečava da u svoje nacionalno pravo uvedu strože odredbe koje se razlikuju od onih utvrđenih u člancima 6. i 8., članku 10. stavcima od 1. do 5., članku 11. stavcima od 1. do 6. i članku 14. ili odredbe koje su preciznije u smislu cilja ili obuhvaćenog područja, među ostalim reguliranjem određenih proizvoda, usluga ili situacija, kako bi se postigla drukčija razina zaštite ljudskih, radnih i socijalnih prava, okoliša ili klime.”;

(4)Članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)stavak 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)na temelju rezultata mapiranja iz točke (a), provedbu dubinske procjene vlastitog poslovanja, poslovanja svojih društava kćeri i, ako je to povezano s njihovim lancima aktivnosti, poslovanja svojih izravnih poslovnih partnera u područjima za koja je utvrđeno da je najizglednije da bi se u njima negativni učinci mogli pojaviti i biti najozbiljniji.”;

(b)umeće se sljedeći stavak 2.a:

„2.a    Ako poduzeće ima vjerodostojne informacije koje upućuju na to da su se na razini poslovanja neizravnog poslovnog partnera pojavili ili da bi se mogli pojaviti negativni učinci, ono provodi dubinsku procjenu. Poduzeće uvijek provodi takvu procjenu ako je neizravna, a ne izravna, priroda odnosa s poslovnim partnerom rezultat umjetne konstrukcije koja ne odgovara gospodarskoj stvarnosti, nego upućuje na zaobilaženje stavka 2. točke (b). Ako se procjenom potvrdi vjerojatnost ili postojanje negativnog učinka, smatra se da je takav učinak utvrđen.

Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje mogućnost poduzeća da razmotri dostupne informacije o neizravnim poslovnim partnerima i mogu li ti poslovni partneri pri odabiru izravnog poslovnog partnera poštovati pravila i načela utvrđena u kodeksu ponašanja poduzeća.

Neovisno o prvom podstavku i o tome jesu li dostupne vjerodostojne informacije o neizravnim poslovnim partnerima, poduzeće je od izravnog poslovnog partnera dužno zatražiti ugovorna jamstva da će taj poslovni partner osigurati usklađenost s kodeksom ponašanja poduzeća pribavljanjem odgovarajućih ugovornih jamstava od svojih poslovnih partnera. Članak 10. stavak 2. točke (b) i (e) primjenjuju se u skladu s tim.”;

(c)stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.    Ako se informacije potrebne za dubinsku procjenu u skladu sa stavkom 2. točkom (b) i stavkom 2.a mogu dobiti od više poslovnih partnera, poduzeće takve informacije, ako je razumno, najprije traži izravno od poslovnog partnera ili poslovnih partnera kod kojih je najizglednije da će se pojaviti negativni učinci.”;

(d)dodaje se sljedeći stavak 5.:

„5.    Države članice osiguravaju da za mapiranje iz stavka 2. točke (a) poduzeća od izravnih poslovnih partnera s manje od 500 zaposlenika ne traže informacije koje nadilaze informacije navedene u dobrovoljnim standardima iz članka 29.a Direktive 2013/34/EU.

Odstupajući od prvog podstavka, ako su za mapiranje iz stavka 2. točke (a) potrebne dodatne informacije s obzirom na naznake vjerojatnih negativnih učinaka ili zato što standardi ne obuhvaćaju relevantne učinke i ako se takve dodatne informacije ne mogu razumno dobiti na drugi način, poduzeće može takve informacije tražiti od tog poslovnog partnera.”;

(5)u članku 10. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.    U pogledu potencijalnih negativnih učinaka iz stavka 1. koji se nisu mogli spriječiti ili na odgovarajući način ublažiti mjerama utvrđenima u stavcima 2., 4. i 5. poduzeće je dužno kao krajnju mjeru:

(a)suzdržati se od uspostave novih ili produljenja postojećih odnosa s poslovnim partnerom s kojim je učinak povezan ili u čijem je lancu aktivnosti učinak nastao;

(b)ako mu pravo kojim se uređuje odnos s predmetnim poslovnim partnerom to dopušta, donijeti i provesti plan pojačanih preventivnih djelovanja za konkretni negativni učinak bez nepotrebne odgode pod uvjetom da postoji razumno očekivanje da će te mjere biti uspješne; i

(c)iskoristiti ili povećati pritisak ostvaren suspenzijom poslovnog odnosa u odnosu na dotične aktivnosti.

Sve dok postoji razumno očekivanje da će plan pojačanih preventivnih djelovanja biti uspješan, sam nastavak suradnje s tim poslovnim partnerom ne dovodi do odgovornosti poduzeća.

Prije nego što suspendira poslovni odnos, poduzeće procjenjuje može li se razumno očekivati da će negativni učinci tog postupka biti naočigled ozbiljniji od negativnog učinka koji se nije mogao spriječiti ili na odgovarajući način ublažiti. Ako može, poduzeće nije obvezno suspendirati poslovni odnos i može izvijestiti nadležno nadzorno tijelo o opravdanim razlozima za takvu odluku.

Države članice predviđaju mogućnost suspenzije poslovnog odnosa u ugovorima koji su uređeni njihovim pravom u skladu s prvim podstavkom, osim ugovora u kojima su stranke zakonski obvezne sklopiti te odnose.

Ako poduzeće odluči suspendirati poslovni odnos, dužno je poduzeti korake za sprečavanje, ublažavanje ili okončanje učinaka suspenzije te o tome u razumnom roku obavješćuje dotičnog poslovnog partnera i preispituje tu odluku.

Ako poduzeće odluči da neće suspendirati poslovni odnos u skladu s ovim člankom, dužno je pratiti potencijalni negativni učinak i periodički ponovno procijeniti svoju odluku i jesu li dostupne daljnje odgovarajuće mjere.”;

(6)u članku 11. stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.    U pogledu stvarnih negativnih učinaka iz stavka 1. koji se nisu mogli spriječiti ili na odgovarajući način ublažiti mjerama utvrđenima u stavcima 3., 5. i 6., poduzeće je dužno kao krajnju mjeru:

(a)suzdržati se od uspostave novih ili produljenja postojećih odnosa s poslovnim partnerom s kojim je učinak povezan ili u čijem je lancu aktivnosti učinak nastao;

(b)ako mu pravo kojim se uređuje odnos s predmetnim poslovnim partnerom to dopušta, donijeti i provesti plan pojačanih preventivnih djelovanja za konkretni negativni učinak bez nepotrebne odgode pod uvjetom da postoji razumno očekivanje da će te mjere biti uspješne; i

(c)iskoristiti ili povećati pritisak ostvaren suspenzijom poslovnog odnosa u odnosu na dotične aktivnosti.

Sve dok je razumno očekivati da će plan pojačanih preventivnih djelovanja biti uspješan, sam nastavak suradnje s tim poslovnim partnerom ne dovodi do odgovornosti poduzeća.

Prije nego što suspendira poslovni odnos, poduzeće procjenjuje može li se razumno očekivati da će negativni učinci tog postupka biti naočigled ozbiljniji od negativnog učinka koji se nije mogao spriječiti ili na odgovarajući način ublažiti. U tom slučaju poduzeće nije obvezno suspendirati poslovni odnos i može nadležno nadzorno tijelo izvijestiti o opravdanim razlozima za takvu odluku.

Države članice dužne su predvidjeti mogućnost suspenzije poslovnog odnosa u ugovorima koji su uređeni njihovim pravom u skladu s prvim podstavkom, osim ugovora u kojima su stranke zakonski obvezne sklopiti te odnose.

Ako poduzeće odluči suspendirati poslovni odnos, dužno je poduzeti korake za sprečavanje, ublažavanje ili okončanje učinaka suspenzije i o tome u razumnom roku obavijestiti dotičnog poslovnog partnera i preispitati tu odluku.

Ako poduzeće odluči da neće suspendirati poslovni odnos u skladu s ovim člankom, dužno je pratiti potencijalni negativni učinak i periodički ponovno procijeniti svoju odluku i jesu li dostupne daljnje odgovarajuće mjere.”;

(7)u članku 13. stavak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)uvodna formulacija zamjenjuje se sljedećim:

„Savjetovanje s relevantnim dionicima odvija se u sljedećim koracima postupka dužne pažnje:”;

(b)točke (c) i (e) brišu se;

(8)u članku 15. druga rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Takve procjene temelje se, prema potrebi, na kvalitativnim i kvantitativnim pokazateljima te se bez nepotrebne odgode provode nakon znatne promjene, ali najmanje svakih pet godina i kad god postoje opravdani razlozi za sumnju da mjere više nisu prikladne ili djelotvorne i da bi se mogli pojaviti novi rizici od nastanka tih negativnih učinaka.”;

(9)u članku 19. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.    Smjernice iz stavka 2. točke (a) stavljaju se na raspolaganje do 26. srpnja 2026., smjernice iz stavka 2. točaka (d) i (e) do 26. siječnja 2027., a smjernice iz stavka 2. točaka (b), (f) i (g) do 26. srpnja 2027.”;

(10)u članku 22. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

Države članice osiguravaju da poduzeća iz članka 2. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) i članka 2. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) donesu plan tranzicije za ublažavanje klimatskih promjena, uključujući provedbene mjere, kojima se ulaganjem najboljih napora nastoji osigurati da su poslovni model i strategija poduzeća kompatibilni s prelaskom na održivo gospodarstvo i ograničavanjem globalnog zagrijavanja na 1,5 °C u skladu s Pariškim sporazumom te ciljem postizanja klimatske neutralnosti kako je utvrđen u Uredbi (EU) 2021/1119, uključujući prijelazne ciljeve i ciljeve klimatske neutralnosti do 2050. i, ako je relevantno, izloženost poduzeća aktivnostima povezanima s ugljenom, naftom i plinom.”;

(11)u članku 27. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.    Komisija u suradnji s državama članicama izdaje smjernice za pomoć nadzornim tijelima u određivanju razine sankcija u skladu s ovim člankom. Države članice u svojem nacionalnom pravu kojim se prenosi ova Direktiva ne određuju najvišu gornju granicu novčanih kazni zbog kojih nadzorna tijela ne bi mogla izreći kazne u skladu s načelima i čimbenicima utvrđenima u stavcima 1. i 2.”;

(12) Članak 29. mijenja se kako slijedi:

(a)stavak 1. briše se;

(b)stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.    Ako se poduzeće u skladu s nacionalnim pravom smatra odgovornim za štetu nanesenu fizičkoj ili pravnoj osobi zbog nepridržavanja zahtjeva dužne pažnje na temelju ove Direktive, države članice osiguravaju da te osobe imaju pravo na potpunu naknadu štete. Potpuna naknada štete ne smije dovesti do prekomjerne naknade štete, bilo putem kaznene, višestruke ili druge vrste odštete.”;

(c)u stavku 3. točka (d) briše se;

(d)stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.    Poduzeća koja su sudjelovala u industrijskim inicijativama ili inicijativama koje okupljaju više dionika ili su se koristila neovisnom verifikacijom koju provode treće strane ili ugovornim klauzulama kako bi potkrijepila provedbu obveza dužne pažnje i dalje se unatoč tome mogu smatrati odgovornima u skladu s nacionalnim pravom.”;

(e)u stavku 5. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Građanskopravna odgovornost poduzeća za naknadu štete iz ovog članka ne dovodi u pitanje građanskopravnu odgovornost njegovih društava kćeri ili bilo kojeg izravnog i neizravnog poslovnog partnera u lancu aktivnosti poduzeća.”;

(f)stavak 7. briše se;

(13)u članku 36. stavak 1. briše se.

Članak 5.

Prenošenje

1.    Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom najkasnije [12 mjeseci nakon stupanja na snagu]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.    Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 6.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 7.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

IZVJEŠTAJ O FINANCIJSKIM I DIGITALNIM ASPEKTIMA ZAKONODAVNOG PRIJEDLOGA

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

•Proporcionalnost

•Odabir instrumenta

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije / provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

•Savjetovanja s dionicima

•Prikupljanje i primjena stručnog znanja

•Procjena učinka

•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

•Temeljna prava

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

5.DRUGI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

•Dokumenti s objašnjenjima (za direktive)

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Predmetna područja politike

1.3.Ciljevi

1.3.1.Opći ciljevi

1.3.2.Specifični ciljevi

1.3.3.Očekivani rezultati i učinak

1.3.4.Pokazatelji uspješnosti

1.4.Prijedlog/inicijativa odnosi se na:

1.5.Osnova prijedloga/inicijative

1.5.1.Zahtjevi koje treba ispuniti u kratkoročnom ili dugoročnom razdoblju, uključujući detaljan vremenski plan provedbe inicijative

1.5.2.Dodana vrijednost sudjelovanja EU-a (može proizlaziti iz različitih čimbenika, npr. prednosti koordinacije, pravne sigurnosti, veće djelotvornosti ili komplementarnosti). Za potrebe ovog odjeljka „dodana vrijednost sudjelovanja EU-a” je vrijednost koja proizlazi iz djelovanja EU-a i dodatna je u odnosu na vrijednost koju bi države članice inače ostvarile same.

1.5.3.Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

1.5.4.Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom i moguće sinergije s drugim prikladnim instrumentima

1.5.5.Ocjena različitih dostupnih mogućnosti financiranja, uključujući mogućnost preraspodjele

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak

4.Digitalni aspekti

4.1.Zahtjevi relevantni za digitalizaciju

4.2.Podaci

4.3.Digitalna rješenja

4.4.Procjena interoperabilnosti

4.5.Mjere za potporu digitalnoj provedbi

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Predmetna područja politike 

1.3.Ciljevi

1.3.1.Opći ciljevi

1.3.2.Specifični ciljevi

–smanjenje broja poduzeća obuhvaćenih područjem primjene zahtjeva za izvješćivanje o održivosti ograničavanjem na velika poduzeća s više od 1000 zaposlenika,

–smanjenje učinka prelijevanja opterećenja na MSP-ove i manja velika poduzeća uvođenjem dobrovoljnog standarda izvješćivanja o održivosti za MSP-ove kao ograničenja za lanac vrijednosti za sva poduzeća na koja se ne primjenjuju zahtjevi za izvješćivanje o održivosti,

–predviđanje proporcionalnog dobrovoljnog standarda za poduzeća na koja se ne primjenjuju zahtjevi za izvješćivanje o održivosti,

–uklanjanje Komisijine ovlasti za donošenje sektorskih standarda izvješćivanja o održivosti.

–brisanje obveze Komisije da do listopada 2026. donese standarde za provjeru održivosti. Komisija će do 2026. izdati ciljane smjernice za provjeru.

–uzimanje u obzir smanjenja broja poduzeća obuhvaćenih područjem primjene izvješćivanja o održivosti iz članaka 19.a i 29.a Računovodstvene direktive u relevantnoj odredbi kojom se utvrđuju datumi primjene pravila o izvješćivanju o održivosti.

–pojednostavnjenje odabranih zahtjeva dužne pažnje kako bi se izbjegle nepotrebne komplikacije i troškovi za velika poduzeća obuhvaćena područjem primjene tih zahtjeva,

–dodatno smanjenje učinka prelijevanja opterećenja na MSP-ove i mala poduzeća srednje tržišne kapitalizacije u lancima vrijednosti velikih poduzeća obuhvaćenih područjem primjene tih zahtjeva ograničavanjem zahtjeva za informacije.

1.3.3.Očekivani rezultati i učinak

Navesti očekivane učinke prijedloga/inicijative na ciljane korisnike/skupine.

1.3.4.Pokazatelji uspješnosti

Navesti pokazatelje za praćenje napretka i postignuća

1.4.Prijedlog/inicijativa odnosi se na: 

 novo djelovanje 

 novo djelovanje nakon pilot-projekta / pripremnog djelovanja 33  

 produženje postojećeg djelovanja 

 spajanje ili preusmjeravanje jednog ili više djelovanja u drugo/novo djelovanje

1.5.Osnova prijedloga/inicijative 

1.5.1.Zahtjevi koje treba ispuniti u kratkoročnom ili dugoročnom razdoblju, uključujući detaljan vremenski plan provedbe inicijative

1.5.2.Dodana vrijednost sudjelovanja EU-a (može proizlaziti iz različitih čimbenika, npr. prednosti koordinacije, pravne sigurnosti, veće djelotvornosti ili komplementarnosti). Za potrebe ovog odjeljka „dodana vrijednost sudjelovanja EU-a” je vrijednost koja proizlazi iz djelovanja EU-a i dodatna je u odnosu na vrijednost koju bi države članice inače ostvarile same.

1.5.3.Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

1.5.4.Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom i moguće sinergije s drugim prikladnim instrumentima

1.5.5.Ocjena različitih dostupnih mogućnosti financiranja, uključujući mogućnost preraspodjele

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak 

4.Digitalni aspekti

4.1.Zahtjevi relevantni za digitalizaciju

4.2.Podaci

4.3.Digitalna rješenja

4.4.Procjena interoperabilnosti

4.5.Mjere za potporu digitalnoj provedbi

(1)    Budućnost europske konkurentnosti, rujan 2024.

(2)    Izjava iz Budimpešte o novom dogovoru o europskoj konkurentnosti, 8. studenog 2024.

(3)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, COM(2025) 30 final: Kompas konkurentnosti za EU.

(4)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, COM(2025) 47 final: Jednostavnija i brža Europa: Komunikacija o provedbi i pojednostavnjenju.

(5)    Direktiva (EU) 2022/2464 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. (Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti).

(6)    Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. (Računovodstvena direktiva). Direktiva 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. (Direktiva o transparentnosti). Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. (Direktiva o reviziji). Uredba (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. (Uredba o reviziji).

(7)    Komunikacija Komisije „Europski zeleni plan”, COM(2019) 640 final. Komunikacija Komisije „Akcijski plan: Financiranje održivog rasta”, COM(2018) 97 final.

(8)    Direktiva (EU) 2024/1760 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. (Direktiva o dužnoj pažnji za održivo poslovanje).

(9)    I subjekti od javnog interesa koji su matična poduzeća velike grupe s više od 500 zaposlenika, za konsolidirano izvješćivanje o održivosti. „Subjekti od javnog interesa” definirani su u članku 2. točki 1. Računovodstvene direktive kao poduzeća: (a) na koja se primjenjuje zakonodavstvo države članice i čiji su prenosivi vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu EU-a; (b) koja su kreditne institucije; (c) koja su društva za osiguranje; ili (d) koja su države članice imenovale subjektima od javnog interesa. „Velika poduzeća” definirana su u članku 3. stavku 4. Računovodstvene direktive kao poduzeća koja na datum bilance prelaze granične vrijednosti najmanje dva od sljedeća tri kriterija: (a) bilanca ukupno: 25 000 000 EUR; (b) neto prihod: 50 000 000 EUR; (c) prosječan broj zaposlenika tijekom financijske godine: 250.

(10)    I druga matična poduzeća velikih grupa, za konsolidirano izvješćivanje o održivosti.

(11)    Male i jednostavne kreditne institucije te vlastita društva za osiguranje i vlastita društva za reosiguranje također su dio treće faze, ali mogu iskoristiti dodatno dvogodišnje izuzeće samo ako su uvršteni MSP-ovi.

(12)    U skladu s člankom 40.a Računovodstvene direktive, kako je izmijenjena Direktivom o korporativnom izvješćivanju o održivosti, poduzeće koje nema poslovni nastan u EU-u mora objavljivati informacije o održivosti na razini grupe ako a) ostvaruje prihod veći od 150 000 000 EUR u EU-u i b) ima poduzeće kćer u EU-u koje podliježe zahtjevima za izvješćivanje o održivosti uvedenima Direktivom o korporativnom izvješćivanju o održivosti ili ima podružnicu u EU-u koja je ostvarila prihod veći od 40 000 000 EUR. U tom slučaju pravnu obvezu objavljivanja izvješća ima poduzeće kći ili podružnica u EU-u.

(13)    Delegirana uredba Komisije (EU) 2023/2772 оd 31. srpnja 2023. o dopuni Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu standarda izvještavanja o održivosti.

(14)    EFRAG se prethodno zvao Europska savjetodavna skupina za financijsko izvještavanje, no sada mu je službeni naziv samo EFRAG. Riječ je o neovisnom privatnom tijelu koje okuplja više dionika, a većinom se financira sredstvima EU-a.

(15)    Opseg posla u okviru angažmana ograničene provjere znatno je manji nego u okviru angažmana razumne provjere. Zaključak angažmana ograničene provjere obično se izražava negativno tako da se navodi da pružatelj usluga provjere nije utvrdio ništa zbog čega bi zaključio da je predmet ispitivanja značajno pogrešno prikazan. Zaključak angažmana razumne provjere obično se izražava potvrdno i u njemu se pruža mišljenje o mjerenju predmeta ispitivanja u odnosu na prethodno utvrđene kriterije.

(16)    Osim toga i radi dosljednosti, u članku 40.a Računovodstvene direktive prag neto prihoda koji poduzeće koje nema poslovni nastan u EU-u mora ostvariti da bi se na njega primjenjivali zahtjevi za izvješćivanje na razini grupe povećao bi se sa 150 000 000 EUR prihoda ostvarenog u Uniji na 450 000 000 EUR. Nadalje, radi dosljednosti, prag za podružnicu iz EU-a iz članka 40.a povećava se s 40 000 000 EUR na 50 000 000 EUR, a prag za poduzeće kćer u EU-u ograničava se na velika poduzeća kako su definirana u Računovodstvenoj direktivi. Ključni pragovi iz Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje iznose 1000 zaposlenika i 450 000 000 EUR prihoda.

(17)    I poduzeća koja nisu subjekti od javnog interesa i koja su matična poduzeća velikih grupa s više od 500 zaposlenika te poduzeća koja su matična poduzeća velikih grupa s manje od 500 zaposlenika.

(18)    I matična poduzeća grupa koja na konsolidiranoj osnovi u prosjeku imaju više od 1000 zaposlenika, za konsolidirano izvješćivanje o održivosti.

(19)    Komisiji su od 17. listopada do 1. prosinca 2023. povratne informacije o mogućim mjerama za racionalizaciju zahtjeva za izvješćivanje dostavila 193 dionika:  https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/have-your-say/initiatives/13990-Administrative-burden-rationalisation-of-reporting-requirements_hr .

(20)    SL C […], […], str. […].

(21)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 11. veljače 2025., Jednostavnija i brža Europa: Komunikacija o provedbi i pojednostavnjenju, COM(2025) 47 final.

(22)    Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, kojom se mijenjaju direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 84/253/EEZ (SL L 157, 9.6.2006., str. 87., ELI:  http://data.europa.eu/eli/dir/2006/43/oj ).

(23)    Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2013/34/oj).

(24)    Direktiva (EU) 2022/2464 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o izmjeni Uredbe (EU) br. 537/2014, Direktive 2004/109/EZ, Direktive 2006/43/EZ i Direktive 2013/34/EU u pogledu korporativnog izvješćivanja o održivosti (SL L 322, 16.12.2022., str. 15., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2022/2464/oj).

(25)    Direktiva (EU) 2024/1760 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o dužnoj pažnji za održivo poslovanje i izmjeni Direktive (EU) 2019/1937 i Uredbe (EU) 2023/2859 (SL L, 2024/1760, 5.7.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2024/1760/oj).

(26)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 11. prosinca 2019., „Europski zeleni plan”, COM(2019) 640 final.

(27)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 8. ožujka 2018., „Akcijski plan: Financiranje održivog rasta”, COM(2018) 97 final.

(28)    Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2020/852/oj).

(29)    Direktiva 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu i o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 39, 31.12.2004., str. 38., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2004/109/oj).

(30)    Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/815 od 17. prosinca 2018. o dopuni Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za specifikaciju jedinstvenog elektroničkog formata za izvještavanje (SL L 143, 29.5.2019., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2019/815/oj).

(31)    Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2020/852/oj ).

(32)    Direktiva (EU) 2025/XX od ……….

(33)    Kako je navedeno u članku 58. stavku 2. točkama (a) ili (b) Financijske uredbe.