Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52017IP0100

    Preporuka Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji od 4. travnja 2017. nakon istrage mjerenja emisija u automobilskom sektoru (2016/2908(RSP))

    SL C 298, 23.8.2018, p. 140–150 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    23.8.2018   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 298/140


    P8_TA(2017)0100

    Istraga o mjerenju emisija u automobilskom sektoru

    Preporuka Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji od 4. travnja 2017. nakon istrage mjerenja emisija u automobilskom sektoru (2016/2908(RSP))

    (2018/C 298/19)

    Europski parlament,

    uzimajući u obzir članak 226. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

    uzimajući u obzir Odluku 95/167/EZ, Euratom, EZUČ Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 19. travnja 1995. o detaljnim odredbama o izvršavanju prava Europskog parlamenta na istragu (1),

    uzimajući u obzir svoju Odluku (EU) 2016/34 od 17. prosinca 2015. o osnivanju, ovlastima, brojčanom sastavu i trajanju mandata Istražnog odbora za mjerenje emisija u automobilskom sektoru (2),

    uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (3),

    uzimajući u obzir Direktivu 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (4),

    uzimajući u obzir Direktivu 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (5),

    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2015. o mjerenjima emisija u automobilskom sektoru (6),

    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o istrazi mjerenja emisija u automobilskom sektoru (utemeljeno na privremenom izvješću A8-0246/2016) (7),

    uzimajući u obzir konačno izvješće Istražnog odbora za mjerenje emisija u automobilskom sektoru (A8-0049/2017),

    uzimajući u obzir nacrt preporuke Istražnog odbora za mjerenje emisija u automobilskom sektoru,

    uzimajući u obzir članak 198. stavak 12. Poslovnika,

    A.

    budući da članak 226. UFEU-a za Europski parlament predstavlja pravnu osnovu za osnivanje privremenog istražnog odbora radi istrage navodnih povreda ili nepravilnosti u provedbi prava Unije, ne dovodeći u pitanje nadležnosti nacionalnih sudova ili sudova Unije, te budući da je to važan sastavni dio nadzornih ovlasti Parlamenta;

    B.

    budući da je na temelju prijedloga Konferencije predsjednika Parlament 17. prosinca 2015. odlučio osnovati istražni odbor radi istrage navodnih propusta u primjeni prava Unije u vezi s mjerenjima emisija u automobilskom sektoru te budući da će taj odbor donijeti preporuke koje smatra potrebnima o toj temi;

    C.

    budući da je istražni odbor s radom započeo 2. ožujka 2016. i svoje konačno izvješće, u kojem iznosi metodologiju i zaključke istrage, usvojio je 28. veljače 2017.;

    D.

    budući da se tijekom posljednjih nekoliko desetljeća tržišni udio osobnih automobila na dizelski pogon u Europskoj uniji povećao do te razine da ta vozila sada predstavljaju više od polovice prodanih novih automobila u gotovo svakoj državi članici; budući da je taj kontinuirani rast tržišnog udjela dizelskih vozila također posljedica klimatske politike EU-a, s obzirom na prednosti dizelske tehnologije u odnosu na benzinske motore kada je riječ o emisijama CO2; budući da u fazi izgaranja dizelski motori u usporedbi s benzinskima proizvode znatno više zagađujućih tvari, osim CO2, koje imaju znatan i štetan učinak na javno zdravlje, kao što su NOx, SOx i čestice; budući da tehnologije za ublažavanje onečišćenja tim tvarima postoje i koriste se na tržištu;

    E.

    budući da trenutačno postoji tehnologija kojom bi se zadovoljile norme Euro 6 NOx za dizelska vozila, uključujući u pogledu stvarnih uvjeta vožnje i bez negativnog utjecaja na emisije CO2;

    F.

    budući da bi EU trebao težiti normama ostvarenima u okviru najboljih praksi iz SAD-a, prema kojima se za emisije i benzinskih i dizelskih vozila primjenjuju strože norme te se uvode strože provedbene politike;

    G.

    budući da bi zaštita javnog zdravlja i okoliša trebala biti zajednička društvena briga i odgovornost u okviru koje svi dionici, uključujući automobilski sektor, imaju važnu ulogu;

    1.

    nalaže svojem predsjedniku da poduzme potrebne mjere da se u skladu s člankom 198. stavkom 11. Poslovnika i člankom 4. stavkom 2. Odluke 95/167/EZ, Euratom, EZUČ objavi konačno izvješće istražnog odbora;

    2.

    poziva Vijeće i Komisiju da se u skladu s Odlukom 95/167/EZ, Euratom, EZUČ pobrinu da se na temelju zaključaka istrage i preporuka koje iz njih proizlaze provedu praktične mjere;

    3.

    poziva Komisiju da Parlamentu unutar 18 mjeseci od donošenja ove preporuke podnese, i potom redovito podnosi, sveobuhvatno izvješće o djelovanju Komisije i država članica povezanom sa zaključcima i preporukama istražnog odbora;

    4.

    poziva svojeg predsjednika da u skladu s člankom 198. stavkom 13. Poslovnika Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odboru za industriju, istraživanje i energetiku, Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te Odboru za promet i turizam naloži praćenje radnji poduzetih na temelju zaključaka i preporuka istražnog odbora;

    5.

    poziva svojeg predsjednika da u pogledu ograničenosti prava Parlamenta na istragu naloži Odboru za ustavna pitanja da postupi u skladu s preporukama istražnog odbora;

    Laboratorijska ispitivanja i stvarne emisije tijekom vožnje

    6.

    poziva Komisiju da promijeni svoj unutarnji ustroj tako da prema načelu kolektivne odgovornosti portfelj pojedinog povjerenika (i Glavne uprave) istodobno obuhvaća odgovornost za zakonodavstvo o kvaliteti zraka i za politike koje se odnose na izvore emisija onečišćujućih tvari; poziva da se povećaju ljudski i tehnički resursi Komisije koji se odnose na vozila, sustave vozila i tehnologije za kontrolu emisija te poziva Zajednički istraživački centar (JRC) da dodatno poboljša internu tehničku stručnost;

    7.

    u tu svrhu poziva Komisiju da izmijeni svoju internu strukturu i podjelu odgovornosti kako bi se zakonodavne odgovornosti u području emisija iz vozila, koje trenutačno nosi Glavna uprava za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike (DG GROW), prenijele na Glavnu upravu za okoliš (DG ENV);

    8.

    poziva Komisiju da osigura odgovarajuće ljudske resurse i tehničku stručnost te prikladnu razinu autonomije Zajedničkog istraživačkog centra, uključujući mjere kojima bi se u toj organizaciji zadržalo relevantno iskustvo na području tehnologije vozila i emisija te ispitivanja vozila; napominje da bi u okviru prijedloga nove uredbe o nadzoru tržišta i homologaciji Zajednički istraživački centar mogao imati dodatnu odgovornost za provjeru zahtjeva;

    9.

    poziva na to da se u potpunosti javno objave svi rezultati ispitivanja Zajedničkog istraživačkog centra u neanonimnom obliku stvaranjem baze podataka; nadalje poziva Laboratorij za ispitivanje emisija ispušnih plinova iz vozila (VELA) Zajedničkog istraživačkog centra da izvještava nadzorni odbor koji se sastoji od predstavnika država članica i organizacija za zaštitu okoliša i zdravlja;

    10.

    poziva suzakonodavce da se u kontekstu aktualne revizije Uredbe (EZ) br. 715/2007 pobrinu da se mjere iz članka 5. stavka 3. i članka 14., koje su osmišljene radi dopune ili izmjene određenih elemenata zakonodavnog akta koji nisu suštinski, donose delegiranim aktima kako bi se zajamčio odgovarajući nadzor Parlamenta i Vijeća i istovremeno smanjila mogućnost nepotrebnog kašnjenja u donošenju tih mjera; snažno se protivi odluci da se te mjere donose provedbenim aktima;

    11.

    poziva na brzo usvajanje 3. i 4. paketa o stvarnim emisijama tijekom vožnje kako bi se dopunio regulatorni okvir za novi postupak homologacije, kao i na brzu primjenu tog okvira; podsjeća na to da je potrebno vrlo pažljivo definirati specifikacije postupaka ispitivanja i ocjene kako bi se s pomoću ispitivanja o stvarnim emisijama tijekom vožnje učinkovito smanjila razlika između emisija izmjerenih u laboratoriju i na cesti, te na to da bi one trebale obuhvaćati širok raspon uvjeta vožnje, uključujući temperaturu, opterećenje motora, brzinu vozila, nadmorsku visinu, tip ceste i ostale parametre uobičajene za vožnju u Uniji;

    12.

    prima na znanje postupak za poništenje 2. paketa o stvarnim emisijama tijekom vožnje koji su pokrenuli brojni gradovi EU-a na temelju tvrdnje da se uvođenjem novih povećanih graničnih vrijednosti za emisije NOx u okviru Uredbe Komisije izmjenjuje temeljni element osnovnog akta, čime se krše ključni postupovni zahtjev i odredbe Direktive o kvaliteti zraka 2008/50/EZ u pogledu ograničenja maksimalnih razina emisija dušika za dizelska vozila;

    13.

    potiče Komisiju da 2017. preispita faktor sukladnosti za ispitivanja stvarnih emisijama NOx tijekom vožnje, kako je predviđeno 2. paketom o stvarnim emisijama tijekom vožnje; poziva Komisiju da nadalje svake godine revidira faktor sukladnosti u skladu s tehnološkim razvojem kako bi se on smanjio na 1 najkasnije do 2021.;

    14.

    poziva Komisiju da preispita mjerodavno pravo Unije kako bi se utvrdilo je li stavljanje na tržište drugih sustava vozila ili drugih proizvoda povezano s neodgovarajućim postupcima ispitivanja, kao u slučaju emisija vozila ili u drugim područjima u kojima isto tako nedostaje nadzora, te da osmisli prikladne zakonodavne prijedloge kojima se osigurava provedba normi unutarnjeg tržišta;

    15.

    poziva Komisiju da iznese prijedloge za uvođenje inspekcija okoliša na razini EU-a u cilju nadziranja usklađenosti s normama proizvoda u pogledu okoliša, ograničenjima razina emisija povezanima s operativnim dozvolama i općenito pravom EU-a u području okoliša;

    16.

    poziva Komisiju da nastavi svoj rad na poboljšanju funkcioniranja prijenosnog sustava za mjerenje emisija (PEMS) u cilju poboljšanja točnosti i smanjenja granice dopuštene pogreške; smatra da, u pogledu čestica, tehnologija prijenosnog sustava za mjerenje emisija (PEMS) treba u obzir uzimati čestice manje od 23 nanometra i one koje su najopasnije za javno zdravlje;

    17.

    smatra da horizontalna pravila o uspostavi i radu stručnih skupina Komisije, koja je Komisija donijela 30. svibnja 2016., predstavljaju napredak u odnosu na starija pravila, primjerice u pogledu zahtjeva za smislene i cjelovite zapisnike sa sastanaka; poziva Komisiju da ta pravila preispita u cilju uvođenja strožih odredbi o uravnoteženom sastavu stručnih skupina; poziva Komisiju na strogu i trenutačnu provedbu (ažuriranih) horizontalnih pravila te na pripremu izvješća Parlamentu i Vijeću o procjeni njihove provedbe;

    18.

    poziva na javno objavljivanje popisa sudionika i zapisnika sa sjednica komitoloških odbora kao što je Tehnički odbor za motorna vozila (TCMV) i stručnih skupina Komisije kao što je Radna skupina za stvarne emisije lakih vozila tijekom vožnje (RDE-LDV);

    19.

    poziva države članice da zajamče veću transparentnost u pristupu svojih nacionalnih parlamenata dokumentima sa sastanaka Tehničkog odbora za motorna vozila (TCMV);

    20.

    poziva Komisiju da znatno izmijeni postojeće politike arhiviranja i pohrane podataka te da osigura da će se automatski arhivirati sve bilješke, komunikacije među službama, nacrti i neslužbene razmjene u okviru Komisije, država članica, Vijeća i njihovih predstavnika; žali zbog razlika među javnim arhivama do kojih dolazi zbog premalenog opsega dokumenata naznačenih za arhiviranje, zbog čega je potrebno aktivno djelovati u pogledu arhiviranja dokumenata;

    Poremećajni uređaji

    21.

    smatra da, iako će se postupkom stvarnih emisija tijekom vožnje smanjiti rizik poremećajnih uređaja, neće se u potpunosti spriječiti moguća primjena nezakonitih praksi; stoga preporučuje da se u skladu s pristupom koji primjenjuju nadležna tijela SAD-a u homologacijsko ispitivanje i ispitivanje sukladnosti u uporabi uključi stupanj nepredvidljivosti kako bi se spriječilo iskorištavanje preostalih zakonskih rupa te zajamčila usklađenost sa zakonima tijekom životnog ciklusa vozila; u tom pogledu pozdravlja uvođenje ispitnog protokola za poremećajne uređaje u okviru Obavijesti o smjernicama za evaluaciju pomoćnih strategija za ograničavanje emisija i prisutnost poremećajnih uređaja, koju je Komisija donijela 26. siječnja 2017. i koja se primjenjuje na vozila koja su već na tržištu; očekuje od nacionalnih tijela država članica da čim prije primijene taj protokol u okviru svojih mjera za nadzor tržišta i da provedu preporučeno ispitivanje vozila u situacijama nepredvidljivih varijacija standardnih uvjeta ispitivanja, kao što su temperatura okoline, režim brzine vozila, opterećenje vozila i trajanja ispitivanja, a koji mogu uključivati „nenajavljeno ispitivanje”;

    22.

    sa zabrinutošću napominje da će službeno ispitivanje emisije CO2 i potrošnje goriva vozila i dalje biti ograničeno na postupak ispitivanja u laboratoriju (WLTP), što znači da će i dalje biti moguće nezakonito korištenje poremećajnim uređajima koje može ostati neprimijećeno; potiče Komisiju i države članice da uspostave sustave praćenja voznog parka na daljinu, koristeći se opremom daljinskog istraživanja uz cestu i/ili senzorima u vozilu, kako bi se nadzirala ekološka učinkovitost voznog parka u uporabi i utvrdile moguće nezakonite prakse koje mogu dovesti do trajnih razlika između učinkovitosti na papiru i u stvarnim uvjetima;

    23.

    poziva Komisiju da dodatno analizira razloge zašto strože odredbe o poremećajnim uređajima u zakonodavstvu o teškim teretnim vozilima nisu bile uključene u zakonodavstvo o lakim vozilima;

    24.

    poziva Komisiju da provede unutarnju reviziju kako bi se provjerila tvrdnja da rezultati istraživanja Zajedničkog istraživačkog centra i zabrinutost u pogledu moguće nezakonite praske proizvođača automobila o kojoj se raspravljalo među službama Komisije nikada nisu došle do viših razina hijerarhije; poziva Komisiju da svoje zaključke pošalje Parlamentu;

    25.

    smatra da da je potrebno uspostaviti transparentni mehanizam izvještavanja unutar Komisije kako bi se zajamčilo da se slučajevi neusklađenosti utvrđeni Zajedničkim istraživačkim centrom prijavljuju na svim nadležnim razinama u okviru hijerarhije Komisije;

    26.

    poziva Komisiju da Zajedničkom istraživačkom centru dodijeli ovlasti za provođenje daljnjih istraživanja, zajedno s nacionalnim tijelima i neovisnim istraživačkim institutima, o sumnjivom ponašanju emisija određenog broja vozila koje je uočeno u kolovozu 2016.;

    27.

    poziva države članice da u kontekstu nedavno uvedene obveze prema kojoj proizvođači automobila moraju objaviti svoje osnovne i pomoćne strategije emisija od proizvođača automobila zahtijevaju da objasne sve neuobičajene emisije vozila tijekom ispitivanja te da dokažu da je potrebno primijeniti izuzeća iz članka 5. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 715/2007; poziva države članice da rezultate svojih istraga i tehničke podatke o ispitivanjima podijele s Komisijom i Parlamentom;

    28.

    poziva Komisiju da strogo prati kako države članice primjenjuju izuzeća od uporabe poremećajnih uređaja; u tom pogledu pozdravlja metodologiju koja se koristi za tehničku evaluaciju pomoćnih strategija za ograničavanje emisija uvrštenu u smjernice Komisije od 26. siječnja 2017.; poziva Komisiju da pokrene postupke zbog povrede obveze ako to smatra prikladnim;

    Homologacija i sukladnost u uporabi

    29.

    poziva, u interesu zaštite potrošača i okoliša, da se brzo usvoji prijedlog uredbe o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica (2016/0014(COD)) (8), kojom će se zamijeniti postojeća okvirna direktiva o homologaciji, te da stupi na snagu najkasnije 2020.; smatra da je zadržavanje jednake razine ambicioznosti poput one u izvornom prijedlogu Komisije najmanji mogući korak koji je potreban za poboljšanje sustava EU-a, posebno u pogledu uvođenja nadzora EU-a nad sustavom; nadalje smatra da bi se tijekom međuinstitucijskih pregovora o tom dosjeu trebao ostvariti cilj uspostave sveobuhvatnijeg i koordiniranog sustava za homologaciju i nadzor tržišta, koji bi uključivao nadzor EU-a, zajedničke revizije i suradnju s nacionalnim tijelima i među njima;

    30.

    smatra da se jedino strožim nadzorom na razini EU-a može osigurati prikladna primjena zakonodavstva EU-a te učinkovita i djelotvorna provedba aktivnosti nadzora tržišta u EU-u; poziva Komisiju da zajamči punu i ujednačenu primjenu novog okvira za homologaciju i nadzor tržišta te da koordinira rad nacionalnih tijela za homologaciju nadzor tržišta i rješava sporove u slučaju neslaganja;

    31.

    poziva da se u sklopu novog okvira EU-a za homologaciju na temelju jasno definiranih pravila i preciznije podjele odgovornosti drastično pojača nadzor tržišta kako bi se uspostavio poboljšani, učinkoviti i funkcionalan sustav;

    32.

    smatra da nadzor EU-a u sklopu novog okvira EU-a za homologaciju treba uključivati, u odgovarajućim razmjerima, ponovno ispitivanje vozila, sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koji su već dostupni na tržištu kako bi se utvrdilo jesu li u skladu s homologacijama i primjenjivim zakonodavstvom, primjenom širokog raspona ispitivanja na temelju statistički relevantnih primjeraka te pokretanjem korektivnih mjera, uključujući opoziv vozila, povlačenje homologacija i administrativne kazne; smatra da je stručnost Zajedničkog istraživačkog centra ključna za izvršenje te zadaće;

    33.

    poziva Komisiju i države članice da ocijene praksu SAD-a, u okviru koje se provode nasumična ispitivanja vozila koja su upravo izišla iz proizvodnje i vozila u uporabi, te da donesu potrebne zaključke o poboljšanju svojih aktivnosti nadzora tržišta;

    34.

    predlaže da se u pogledu putničkih vozila provode nasumična ispitivanja nadzora tržišta, uključujući nespecificirane protokole ispitivanja, na najmanje 20 % novih modela koji se svake godine stavljaju na tržište Unije, kao i na reprezentativnoj količini starijih modela, kako bi se utvrdila sukladnost vozila na cesti sa zakonodavstvom Unije u području sigurnosti i okoliša; smatra da je pri odabiru vozila koja se testiraju na razini Unije bitno razmotriti obrazložene žalbe i uzeti u obzir ispitivanja trećih strana, podatke iz daljinskih ispitivanja, izvješća s redovnih tehničkih pregleda i druge informacije;

    35.

    ističe da nadležna nacionalna tijela trebaju sustavno provoditi sukladnost proizvodnje i sukladnost vozila u uporabi, što je potrebno dodatno koordinirati i nadzirati na razini EU-a; smatra da provjere sukladnosti proizvodnje i sukladnosti vozila u uporabi treba provoditi tehnička služba drugačija od one koja provodi homologaciju automobila o kojem je riječ te da je potrebno izuzeti interne tehničke službe iz provođenja ispitivanja emisija za svrhe homologacije; potiče države članice da jednom zauvijek razjasne koje je tijelo odgovorno za nadzor tržišta na njihovom državnom području, da osiguraju da je to tijelo svjesno svojih odgovornosti i da o tome obavijeste Komisiju; vjeruje da će se puno bližom suradnjom i razmjenom informacija između tijela država članica za nadzor tržišta i Komisije, uključujući o nacionalnim planovima nadzora tržišta, poboljšati cjelokupna kvaliteta nadzora tržišta u EU-u i omogućiti Komisiji da utvrdi slabosti u nacionalnim sustavima nadzora tržišta;

    36.

    vjeruje da će se boljom koordinacijom i raspravom između homologacijskih tijela država članica i Komisije, u obliku foruma kojim predsjeda Komisija, doprinijeti promicanju dobrih praksi kojima je cilj osigurati učinkovitu i usklađenu provedbu uredbe o homologaciji i nadzoru tržišta;

    37.

    smatra da će mogućnost neovisne i potpune revizije rezultata homologacije, uključujući podatke povezane s ispitivanjem usporavanja bez pogona, dovesti do poboljšanja učinkovitosti okvira te da relevantni podaci trebaju biti dostupni relevantnim dionicima;

    38.

    poziva na prikladno i neovisno financiranje homologacije, nadzora tržišta i aktivnosti tehničkih službi, primjerice uspostavom sustava naknada preko nacionalnih proračuna država članica ili kombinacijom obiju metoda; smatra da homologacijska tijela trebaju biti odgovorna za provjeru komercijalnih i ekonomskih odnosa koji postoje između proizvođača automobila i dobavljača s jedne strane i tehničkih službi s druge strane kako bi se spriječili sukobi interesa između njih;

    39.

    kao primjer načina organizacije koji bi mogao biti koristan za poboljšanje neovisnosti sustava EU-a, skreće pozornost na homologacijski sustav SAD-a, u kojem se naknade koje proizvođači plaćaju za trošak certifikacije i programe sukladnosti uplaćuju Ministarstvu financija SAD-a, a američki Kongres zauzvrat Agenciji za zaštitu okoliša dodjeljuje sredstva za provedbu njezinih programa;

    40.

    poziva na brzo usvajanje, provedbu i primjenu 4. paketa o stvarnim emisijama tijekom vožnje, kojim se regulira korištenje prijenosnih sustava za mjerenje emisija u svrhu provjera sukladnosti u uporabi i ispitivanja trećih strana; poziva Komisiju da u kontekstu novog okvira za homologaciju Zajedničkom istraživačkom centru da mandat za provođenje ispitivanja emisija s prijenosnim sustavima za mjerenje emisija kao dio provjera sukladnosti u uporabi na europskoj razini;

    41.

    poziva suzakonodavce da u okviru buduće uredbe o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila uspostave mrežu daljinskih ispitivanja kako bi se nadzirale emisije voznog parka u stvarnim uvjetima i utvrdilo koja vozila prekomjerno onečišćuju, u cilju provjere sukladnosti u uporabi i lociranja automobila koji bi mogli biti nezakonito modificirani izmjenom hardvera (npr. gašenje sustava povrata ispušnih plinova (EGR) i uklanjanje filtra dizelskih čestica ili sustava selektivne katalitičke redukcije) ili softvera (nezakonito modificiranje čipova);

    42.

    poziva Komisiju da iskoristi svoje delegirane ovlasti iz članka 17. Direktive 2014/45/EU o periodičnim tehničkim pregledima motornih vozila i njihovih priključnih vozila u cilju ažuriranja metoda ispitivanja za redoviti tehnički pregled automobila kako bi se mjerile emisije NOx automobila;

    43.

    smatra da homologacijska tijela, tijela za nadzor tržišta i tehničke službe trebaju obavljati svoje dužnosti; smatra da bi stoga neprestano trebalo znatno poboljšavati njihovu razinu stručnosti i zbog toga poziva na uspostavu redovitih, neovisnih revizija njihovih sposobnosti;

    44.

    poziva Komisiju da razmotri mogućnost uvođenja obveze za proizvođače da obavijeste Komisiju o njihovom odabiru tehničke službe kako bi se zajamčilo da je Komisija u potpunosti svjesna situacije;

    45.

    poziva države članice da od proizvođača automobila zahtijevaju da objave i obrazlože homologacijskim tijelima svoje strategije emisija, kao što je već slučaj s teretnim vozilima;

    46.

    poziva države članice da analiziraju jesu li „standardna” rješenja koja proizvođači predlažu za popravak vozila opremljenih prijevarnim sustavima doista u skladu s propisima o emisijama, te poziva na provođenje nasumičnih provjera na novim vozilima koja su se popravljala;

    Provedba i sankcije

    47.

    poziva na strožu i učinkovitiju provedbu propisa o emisijama vozila u Europskoj uniji; predlaže da se što prije promijeni struktura upravljanja na području emisija iz automobila i da se uskladiti s ostalim prometnim sektorima;

    48.

    podsjeća da su se propisi o mjerenju emisija donijeli u cilju postizanja bolje kvalitete zraka, što ranije nije ostvareno djelomično zbog slabe provedbe zakona i djelomično zbog manipulacija određenih proizvođača automobila; smatra da pri ocjenjivanju uspješnosti postavljenog cilja relevantna tijela trebaju uzeti u obzir emisije automobila i podatke o razvoju kvalitete zraka;

    49.

    predlaže da se uspostavi stalan okvir za međunarodnu suradnju na području emisija u svrhu omogućavanja tijelima da razmjenjuju informacije i provode zajedničke mjere nadzora; takve mjere već postoje za druge proizvode unutar Europske unije;

    50.

    potiče Komisiju da pokrene postupke zbog povrede prava protiv država članica koje nisu uvele efektivan tržišni nadzor i nacionalne sustave sankcija za povrede prava EU-a kao što se zahtijeva postojećim zakonodavstvom;

    51.

    predlaže da bi Komisija trebala imati ovlast nametati proizvođačima vozila učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće administrativne kazne i narediti poduzimanje popravnih i korektivnih mjera u slučajevima kada se utvrdi nesukladnost njihovih vozila; smatra da moguće sankcije trebaju uključivati povlačenje homologacije i uspostavu programa opoziva na razini EU-a;

    52.

    vjeruje da bi se sredstva koja se prikupe sankcijama nametnutima proizvođačima vozila, sredstva koja proizlaze iz postupaka kršenja koje su pokrenule države članice zbog nepoštovanja zakonodavstva EU-a u području emisija te premije za prekomjerne emisije za nove putničke automobile (proračunska linija 711) trebaju koristiti kao namijenjeni prihodi za specifične projekte ili programe EU-a u području kvalitete zraka i zaštite okoliša te se njima ne trebaju smanjiti doprinosi iz bruto nacionalnog dohotka država članica u proračun EU-a; poziva na uključivanje, u tom pogledu, potrebnih odredbi u relevantno zakonodavstvo Unije; predlaže da države članice mogu također djelomično koristiti sredstva prikupljena sankcijama za pružanje potpore osobama na koje negativno utječu kršenja i za druge takve aktivnosti u korist potrošača;

    53.

    poziva države članice da zajamče učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće propise o sankcijama koje se primjenjuju u slučaju kada proizvođač ne poštuje odredbe Uredbe (EZ) br. 715/2007 te da o njima brzo obavijeste Komisiju;

    54.

    poziva države članice da zbog skandala o prijevari s emisijama primjenjuju strože mjere; poziva države članice i njihova homologacijska tijela da prouče informacije koje pružaju proizvođači automobila o osnovnim i pomoćnim strategijama za ograničenje emisija za homologirane automobile Euro 5 i Euro 6 koji pokazuju neuobičajene emisije tijekom programa ispitivanja, te da provjere njihovu usklađenost sa smjernicama Komisije za tumačenje odredbi o poremećajnim uređajima; poziva države članice da primjenjuju dostupne sankcije u slučaju nesukladnosti, uključujući obvezne programe opoziva i povlačenje homologacija; poziva Komisiju da zajamči koordinirani pristup programima opoziva u cijeloj Uniji;

    55.

    poziva države članice i Komisiju da razjasne vlasnicima obuhvaćenih vozila trebaju li uključena vozila biti popravljena ili ne, kao i koje su pravne posljedice popravka u pogledu zakonodavstva o emisijama, obveze u pogledu tehničkog pregleda vozila i oporezivanja te posljedice potencijalne reklasifikacije vozila, itd.;

    56.

    napominje da je zbog nedostatka statističkih podataka na nacionalnoj razini teško prikupiti informacije o sankcijama u državama članicama; poziva Komisiju i države članice da o tome redovito prikupljaju statističke podatke;

    57.

    poziva države članice i Komisiju da ojačaju europske provedbene mehanizme poput Mreže Europske unije za provedbu i izvršenje prava u području okoliša (IMPEL);

    Prava potrošača

    58.

    smatra da je nužno da uključeni proizvođači automobila pružaju potrošačima pogođenima skandalom „Dieselgate” prikladnu financijsku naknadu te da se programi opoziva, koji su samo djelomično provedeni, ne smiju smatrati dostatnim oblikom naknade;

    59.

    u tu svrhu poziva Komisiju da pripremi zakonodavni prijedlog za uspostavu sustava kolektivne pravne zaštite kako bi se za potrošače u EU-u stvorio usklađeni sustav, čime bi se olakšala aktualna situacija u kojoj potrošači u većini država članica nisu zaštićeni; poziva Komisiju da ocijeni postojeće sustave u EU-u i izvan njega u cilju utvrđivanja najboljih praksi u tom području i njihova uvrštavanja u njezin zakonodavni prijedlog;

    60.

    smatra da u slučaju povlačenja homologacije vozila zbog neusklađenosti vlasnik obuhvaćenog vozila treba dobiti punu naknadu za kupovinu tog vozila;

    61.

    smatra da potrošači trebaju imati pravo na odgovarajuću naknadu kada se dokaže da su na originalan učinak vozila (npr. u pogledu potrošnje goriva, učinkovitosti, trajanja sastavnih dijelova, emisija, itd.) negativno utjecali nepotrebni tehnički popravci ili modifikacije u okviru programa opoziva vozila proizvođača;

    62.

    poziva države članice da zajamče da potrošači imaju detaljne i sveobuhvatne informacije o modifikacijama provedenima tijekom programa opoziva i servisnih provjera kako bi se poboljšala transparentnost za potrošače i njihovo povjerenje u tržište automobila;

    63.

    žali zbog činjenice da se prema europskim potrošačima odnosi lošije nego prema američkim; usto prima na znanje da pogođeni potrošači često primaju nejasne i nepotpune informacije o uključenim vozilima, obvezama o popravku vozila te s time povezanim posljedicama;

    64.

    žali zbog toga što EU nema ujednačen i harmoniziran sustav u okviru kojeg potrošači mogu zajednički djelovati kako bi ojačali svoja prava te priznaje da u mnogim državama članicama potrošači nemaju mogućnost sudjelovati u takvom djelovanju;

    65.

    ističe da vozila nakon opoziva moraju biti u skladu sa zakonskim zahtjevima iz zakonodavstva EU-a; također ističe da je potrebno razmotriti i druge oblike odštete osim programa opoziva; u tu svrhu poziva Komisiju da ocijeni propise EU-a koji su na snazi u području zaštite potrošača i da iznese prijedloge, ako je to prikladno;

    66.

    ističe da je važno potrošačima pružati realistične, točne i detaljne informacije o potrošnji goriva i emisijama onečišćivača zraka njihovih vozila kako bi se povećala razina osviještenosti potrošača te ih se podržalo u donošenju utemeljenih odluka o kupovini automobila; poziva na reviziju Direktive o označavanju vozila (1999/94/EZ) u kojoj bi, uz informacije o uporabi goriva i CO2, trebalo razmotriti uvođenje obaveznog informiranja o drugim emisijama onečišćivača zraka kao što su NOx i čestice;

    67.

    traži od Komisije i država članica da poduzmu sve potrebne mjere kako bi osigurale pravednu i prikladnu naknadu za potrošače, po mogućnosti u okviru mehanizama kolektivne pravne zaštite;

    Čista vozila

    68.

    poziva Komisiju i nadležna tijela u državama članicama da se u potpunosti posvete ostvarenju i provedbi strategije za mobilnost s niskim emisijama;

    69.

    poziva Komisiju i države članice da ocijene učinkovitost aktualnih zona s niskim emisijama u gradovima, uzimajući u obzir da standardi Euro za laka vozila nisu uspjeli odraziti stvarne emisije tijekom vožnje, te da razmotre koje su koristi uvođenja oznake ili standarda za vozila s iznimno malim emisijama koja zadovoljavaju vrijednosti ograničenja emisija u stvarnim uvjetima tijekom vožnje;

    70.

    poziva Komisiju i suzakonodavce da se u svojim politikama za poboljšanje ekološke učinkovitosti automobila odluče na cjelovitiji pristup kako bi se osigurao napredak u pogledu ostvarenja ciljeva dekarbonizacije i kvalitete zraka, primjerice poticanjem elektrifikacije ili prelaska na alternativne oblike motorizacije voznog parka;

    71.

    poziva Komisiju da u tu svrhu revidira Direktivu o čistoj energiji u prometu (2014/94/EU) i da izradi nacrt uredbe o standardima za CO2 za vozne parkove koji stižu na tržište nakon 2025., uz uključivanje mandata za vozila bez emisija i vozila s iznimno malim emisijama kojima se nameće postupno povećanje udjela vozila bez emisija i vozila s iznimno malim emisijama u ukupnom voznom parku, u cilju postupnog ukidanja novih automobila s emisijama CO2 do 2035.;

    72.

    poziva Komisiju i države članice da potiču politike zelene javne nabave na način da javna tijela kupuju vozila bez emisija i vozila s iznimno malim emisijama za svoje vlastite vozne parkove ili za programe (djelomično) javnog zajedničkog korištenja automobila;

    73.

    poziva Komisiju da preispita ograničenja emisija iz Priloga I. Uredbe (EZ) br. 715/2007 u svrhu poboljšanja kvalitete zraka u Uniji i postizanja graničnih vrijednosti Unije u pogledu kvalitete zraka kao i razina koje preporuča Svjetska zdravstvena organizacija, te da do 2025. po potrebi iznese prijedloge za nova tehnološki neutralna Euro 7 ograničenja emisija primjenjiva za sva vozila iz kategorija M1 i N1 stavljena na tržište Unije;

    74.

    traži od Komisije da preispita Direktivu o odgovornosti za okoliš (2004/35/EZ) kako bi uključivala štetu za okoliš uzrokovanu onečišćenjem zraka do kojeg dolazi zbog toga što su proizvođači automobila prekršili odredbe zakonodavstva EU-a o emisijama automobila; smatra da se može očekivati povećana razina prevencije i predostrožnosti ako proizvođači automobila postanu financijski odgovorni za uklanjanje štete za okoliš koju uzrokuju;

    75.

    poziva Komisiju da surađuje s državama članicama kako bi osigurala da nijedan običan radnik u automobilskom sektoru ne bude pogođen zbog skandala s emisijama; u tu svrhu je nužno da se države članice i proizvođači automobila međusobno usklađuju i promiču planove stručnog osposobljavanja u cilju jamčenja da obični radnici čije je zaposlenje negativno pogođeno zbog skandala s emisijama dobiju svu potrebnu zaštitu i prilike za osposobljavanje kako bi se osiguralo da se njihove vještine mogu, primjerice, iskoristiti u području održivih načina prijevoza;

    Ovlasti i ograničenja istražnog odbora

    76.

    poziva Vijeće i Komisiju da se zauzmu za pravovremeno zaključenje pregovora o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta o detaljnim odredbama za izvršavanje prava Europskog parlamenta na istragu i o stavljanju izvan snage Odluke 95/167/EZ, Euratom, EZUČ;

    77.

    smatra da je za demokratski nadzor nad tijelima izvršne vlasti važno da se Parlamentu dodijele istražne ovlasti jednake onima koje imaju nacionalni parlamenti u EU-u; smatra da za izvršenje demokratskog nadzora Parlament treba imati ovlasti za pozivanje svjedoka i zahtijevanja od njih da se odazovu tom pozivu, kao i zahtijevanja da mu se dostave dokumenti; smatra da se za ostvarenje tih prava države članice moraju složiti da će uvesti sankcije za pojedince koji se ne odazovu ili ne dostave dokumente u skladu s nacionalnim pravom u području istraga nacionalnih parlamenata; ponavlja podršku koju Parlament pruža stajalištu u izvješću iz 2012. na tu temu;

    78.

    smatra da bi ovlasti istražnih odbora Parlamenta trebalo bolje uskladiti s ovlastima istražnih odbora nacionalnih parlamenata, posebno kako bi se osiguralo učinkovito pozivanje i sudjelovanje pojedinaca te primjena sankcija u slučaju odbijanja suradnje; poziva Komisiju i države članice da podrže odredbe koje se odnose na tu temu u postojećem prijedlogu Parlamenta;

    79.

    poziva Komisiju da hitno revidira Kodeks ponašanja povjerenika kako bi se uvele odredbe o odgovornosti bivših povjerenika u okviru istraga istražnih odbora o kreiranju politika i zakonodavstva tijekom njihova mandata;

    80.

    traži od Komisije da vrijeme od odluke o osnivanju istražnog odbora na plenarnoj sjednici do stvarnog početka njegova rada iskoristi za pripremu početnog skupa dokumenata koji se odnose na mandat istražnog odbora kako bi se informacije mogle brže dostaviti i time od samog početka olakšati rad istražnog odbora; s obzirom na to smatra da pravila Komisije o arhiviranju i slanju dokumenata treba preispitati i unaprijediti kako bi upiti u budućnosti bili jednostavniji;

    81.

    predlaže da se u Komisiji uspostavi jedinstvena točka za kontakt s istražnim odborima Parlamenta, posebno kada je uključeno nekoliko glavnih uprava, kako bi se s jedne strane olakšao protok informacija, a s druge strane nastavila unaprjeđivati dosadašnja dobra praksa;

    82.

    napominje da Komisija i Vijeće u okviru nekoliko nedavno uspostavljenih istražnih odbora i posebnih odbora u nekim slučajevima nisu dostavili tražene dokumente, dok su u drugim slučajevima dostavili tražene dokumente tek nakon dugog odgađanja; smatra da je potrebno uvesti mehanizam odgovornosti kako bi se osiguralo da se Parlamentu brzo i zajamčeno dostave dokumenti koje zatraži istražni odbor ili posebni odbor, a kojima oni imaju pristup;

    83.

    poziva Komisiju da pravovremeno i uz prihvatljivu razinu kvalitete poboljša svoje kapacitete za rješavanje zahtjeva istražnih odbora za dostavu dokumenata, kao i zahtjeva novinara i građana u skladu s primjenjivim pravilima o pristupu dokumentima; potiče Komisiju da objavi te dokumente u njihovom originalnom obliku i da se suzdrži od izmjena i konverzija formata koje oduzimaju vrijeme i potencijalno mijenjaju sadržaj; nadalje traži od Komisije da osigura da se podaci koji se pohranjuju u strojno čitljivom obliku, npr. u bazi podataka, također izdaju u strojno čitljivom obliku;

    84.

    napominje da je odgovornost istražnog odbora da utvrdi jesu li informacije u okviru opsega zahtjeva relevantne za rad odbora; napominje da o tome ne bi trebao prejudicirati primatelj zahtjeva za dostavu dokumenta; nalaže Komisiji da se takva odgovornost prikladno odrazi u njezinim smjernicama o zahtjevima za pristup dokumentima;

    85.

    potiče države članice da poštuju svoje pravne obveze prema istražnim odborima u skladu s Odlukom 95/167/EZ, Euratom, EZUČ, a posebno njezinim člankom 3.; uzimajući u obzir uočena znatna kašnjenja prilikom slanja odgovora, također ih poziva da istražnim odborima pružaju pomoć poštujući načelo lojalne suradnje utvrđeno u članku 4. stavak 3. UEU-a;

    86.

    poziva one države članice koje su pokrenule nacionalne istrage o emisijama onečišćujućih tvari iz osobnih automobila da Komisiji i Parlamentu bez odgode dostave sve podatke i rezultate svojih istraga;

    87.

    smatra da prvi dio mandata odbora treba posvetiti prikupljanju i analizi pisanih dokaza prije početka javnih saslušanja; smatra da je od završetka saslušanja do sastavljanja konačnog izvješća korisno ostaviti razdoblje „hlađenja” kako bi se dovršilo prikupljanje dokaza, provela njihova temeljita analiza te uključivanje u izvješće;

    88.

    smatra da je 12-mjesečno vremensko ograničenje za istražne odbore proizvoljno i često nedostatno; smatra da su članovi istražnog odbora ti koji najbolje mogu utvrditi je li potrebno produljiti istragu i, ako da, na koje razdoblje;

    89.

    napominje da u članku 198. Poslovnika Parlamenta treba jasnije definirati kada započinje razdoblje postojanja istražnog odbora; predlaže da se uvede dostatna fleksibilnost kojom bi se zajamčilo dovoljno vremena za provedbu istraga; poziva na to da rad istražnog odbora započne tek onda kada institucije EU-a dostave tražene dokumente;

    90.

    smatra da budući mandati ne trebaju nužno obuhvaćati privremeno izvješće kako se ne bi prejudicirali konačni zaključci istrage;

    91.

    smatra da u budućnosti istražni odbori trebaju biti drugačije organizirani kako bi se zajamčila veća učinkovitost i djelotvornost u organizaciji i provedbi rada odbora, posebno tijekom javnih saslušanja;

    92.

    naglašava da su interna administrativna pravila Parlamenta usklađena s ustaljenom praksom stalnih odbora te da stoga često nisu prikladna za ad hoc i privremenu narav istražnih odbora, koji djeluju u manje uobičajenim okolnostima s vrlo konkretnim opsegom rada i tijekom ograničenog razdoblja; stoga smatra da bi se učinkovitost poboljšala razvijanjem definiranog niza pravila o učinkovitom radu istražnih odbora u pogledu provođenja saslušanja i misija, primjerice, na način kojim se jamči pravedna politička zastupljenost; smatra da postoji opasnost da zbog financijskih ograničenja istražni odbor ne sasluša sve stručnjake koje smatra potrebnima da bi obavio svoju dužnost; smatra da bi interni rokovi za odobravanje saslušanja i službenih posjeta trebali biti fleksibilniji;

    93.

    smatra da bi istražni odbori u relevantnim službama Parlamenta trebali imati prioritetan pristup i namjenska sredstva kako bi te službe mogle unutar rokova definiranih u Poslovniku rješavati prije svega zahtjeve za izradu studija, brifinga itd.;

    94.

    napominje da se aktualnim pravilima o pristupu klasificiranim i drugim povjerljivim informacijama koje u kontekstu istrage Parlamentu dostavljaju Vijeće, Komisija ili države članice ne pruža potpuna pravna jasnoća već se ta pravila općenito tumače na način koji podrazumijeva da akreditirani parlamentarni asistenti ne mogu proučavati i analizirati neklasificirane informacije („druge povjerljive informacije”) u sigurnoj čitaonici; napominje da brojni zastupnici u Europskom parlamentu smatraju da se takvim pravilom onemogućuje učinkovito i temeljito proučavanje tih dokumenata u ograničenom vremenu kojim raspolaže istražni odbor te da se odbor TAX2 (Posebni odbor za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka), tijekom čijeg je postojanja pristup privremeno i iznimno dodijeljen akreditiranim parlamentarnim asistentima, mogao sveobuhvatnije i učinkovitije koristiti tim resursima; stoga poziva na to da se u okviru novog Međuinstitucijskog sporazuma uvede jasno oblikovana odredba kojom se akreditiranim parlamentarnim asistentima u njihovoj ulozi potpore zastupnicima jamči pravo na pristup dokumentima na temelju načela nužne potrebe za informiranošću; potiče relevantna tijela da ubrzaju ponovne pregovore o tom pitanju kako se ne bi kočila učinkovitost i djelotvornost budućih i aktualnih parlamentarnih istraga;

    o

    o o

    95.

    nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku i konačno izvješće istražnog odbora proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica.

    (1)  SL L 113, 19.5.1995., str. 1.

    (2)  SL L 10, 15.1.2016., str. 13.

    (3)  SL L 171, 29.6.2007., str. 1.

    (4)  SL L 263, 9.10.2007., str. 1.

    (5)  SL L 152, 11.6.2008., str. 1.

    (6)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0375.

    (7)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0322.

    (8)  Vidi također Usvojeni tekstovi od 4.4.2017., P8_TA(2017)0097.


    Top