21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/11

1.1

EGSO institucijama EU-a i "otvorenoj radnoj skupini", osnovanoj na 67. glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda održanoj 17. prosinca 2012., preporuča da primjenjuju i insistiraju na metodi ex ante procjene gospodarskog, socijalnog i ekološkog učinka, kako u fazi definiranja ciljeva održivog razvoja, tako i tijekom globalnih pregovora o univerzalno primjenjivim ciljevima, kako bi se mogla održavati ravnoteža između povoljnih ili nepovoljnih razlika do kojih bi moglo doći, ili koje bi mogle istovremeno postojati, među pojedinim geografskim područjima i područjima aktivnosti.

1.2

Svi socijalni programi neophodni za postizanje ciljeva održivog razvoja na području obrazovanja i zdravlja, ili oni namijenjeni mladim nezaposlenim osobama, morali bi biti zaštićeni od proračunskih rezova, i to bi se trebalo smatrati prioritetom.

1.3

EGSO podržava volju EU-a da Strategiju 2020. ostvari putem Europskog semestra, koristeći priliku da tome da smisao predlaganjem "nesektorizirane" socijalne, gospodarske i ekološke strategije, kao i putem Europske strategije za integrirani održivi razvoj.

1.4

On predlaže da europsko civilno društvo u tome sudjeluje kroz organizacije civilnoga društva, socijalne partnere, nacionalne GSO-e i slične ustanove.

1.5

Države članice i europske institucije poziva da:

1.6

EGSO potiče EU:

2.1

Odluka o pokretanju postupka koji će dovesti do utvrđivanja ciljeva održivog razvoja jedna je od glavnih odluka donesenih na Konferenciji Rio+20. Postupak je započeo u siječnju 2013. osnivanjem međuvladine otvorene radne skupine zadužene da, između rujna 2013. i rujna 2014., predstavi izvješće i prijedlog Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda. U skladu s konačnim dokumentom Konferencije Rio+20, taj postupak mora se uskladiti s aktivnostima koje se odnose na program razvitka nakon 2015.

2.2

Ovo mišljenje treba povezati sa samoinicijativnim mišljenjem stručne skupine NAT pod naslovom „Zeleno gospodarstvo - promicanje održivog razvoja u Europi” (1), kojeg je EGSO usvojio u lipnju 2013., i mišljenjem stručne skupine REX o komunikaciji Komisije „Pristojan život za sve – okončanje siromaštva i pružanje održive budućnosti svijetu” (2). U europskoj perspektivi održivog razvoja, treba očuvati i ojačati europski socijalni model bez kojeg nije moguće uspješno prijeći na zeleno gospodarstvo. Čekanje na međunarodnu suglasnost o definiciji Ciljeva održivog razvoja industrijaliziranim zemljama ne može poslužiti kao izgovor za odlaganje ili smanjivanje obveza preuzetih u okviru politika pomoći razvoju i suradnji.

2.3

U zahtjevu za izradu ovog razmatračkog mišljenja, Komisija je povezala ciljeve održivog razvoja, uključivo zeleno gospodarstvo i iskorjenjivanje siromaštva. Ona traži da se istraži kako bi se ekonomska, socijalna i ekološka dimenzija mogle uspješno uklopiti u buduće univerzalne ciljeve održivog razvoja. U vezi s tim je izrazila želju da se u raspravi uzmu u obzir i stajališta međunarodnih pandana Odbora.

2.4

EGSO je tijekom dva sastanka svoje Promatračke skupine za održivi razvoj saslušao predstavnike glavnih skupina (tzv. „Major Groups“) koje je na Konferenciji Rio+20 priznao UN.

2.5

Sa svoje strane, UN je osnovao skupinu predstavnika vlada na visokoj razini čiji je cilj predstaviti početno izvješće u rujnu 2013. godine. Glavni podtajnik UN-a i izvršni direktor UN-ovog Programa za okoliš Achim Steiner, obratio se EGSO-u 14. svibnja, zajedno s drugim predstavnicima civilnog društva, na temu Kako potaći održivi razvoj nakon Konferencije Rio+20. Izrazio je potrebu da se provede savjetovanje o ciljevima održivog razvoja koje bi u potpunosti uključilo vlade, civilno društvo i privatni sektor. Gđa Kitty van der Heijden, veleposlanica održivog razvoja za Nizozemsku i članica „otvorene“ radne skupine također je podijelila svoja iskustva u radnoj skupini koju je osnovao UN.

—

temeljiti se na Agendi 21 i na Planu provedbe iz Johannesburga;

—

osloniti se na prethodno preuzete obveze;

—

odnositi se prvenstveno na prioritetna područja s ciljem ostvarivanja održivog razvoja, sukladno konačnom dokumentu;

—

uzeti u obzir, na uravnoteženi način, tri dimenzije održivog razvoja i veze koje postoje među njima;

—

biti sukladni s programom razvoja Ujedinjenih naroda za razdoblje nakon 2015. i u njega integrirani;

—

ne zaboraviti milenijske razvojne ciljeve;

—

predvidjeti aktivno sudjelovanje svih dionika u procesu, ovisno o slučaju.

3.3.1

Na primjer, po mišljenju Oxfam Internationala (Oxfam, Razvojni ciljevi nakon 2015.: međunarodno stajalište Oxfama, siječanj 2013.), okvir za razdoblje nakon 2015. trebao bi poduprijeti ovu viziju, utvrditi ciljeve koji iz nje proizlaze i pokazati kakav je napredak postignut u njihovom ostvarenju. Želimo li postići blagostanje za sve poštujući kapacitete naše planete, trebali bismo potpuno preusmjeriti gospodarski, socijalni i politički rast.

3.3.2

Oxfam smatra da u raspravama koje se vode o razdoblju nakon 2015. nije jasno definirana uloga koju bi taj okvir morao imati i način na koji bi on mogao konkretno promijeniti situaciju osoba koje žive u siromaštvu. Da bi se to moglo precizno definirati, od presudne je važnosti da se postigne dogovor o načinu postizanja ciljeva. Takvi ciljevi moraju biti usmjereni na jačanje političke volje i javnih inicijativa čiji je cilj iskorijeniti siromaštvo i nejednakosti te zaštititi planetu. Zato moraju:

3.4.1

Svaki trajni gospodarski oporavak može se postići isključivo na temelju modela proizvodnje u kojem se učinkovitije koriste resursi. Uz podržavanje ambicioznijeg i sveobuhvatnijeg europskog političkog okvira za klimu kako bi postigla šire klimatske ciljeve do 2050. godine, Europa bi morala održati i svoju industrijsku bazu te s njom povezane sektore i nadležnosti.

3.4.2

Glavni izazov je znati kako prijeći na niskougljično gospodarstvo koje učinkovito koristi resurse i kako upravljati tim prijelazom. Trebalo bi se usmjeriti na dvije glavne stvari: industrijsku politiku i perspektivu zapošljavanja na putu prema zelenom gospodarstvu koje čuva svoju industrijsku bazu (Béla Galgóczi, Ekologizacija poduzeća i stvaranje radnih mjesta, Europski sindikalni institut, 2012.).

3.4.3

Industrija ima odlučujuću ulogu u istraživanju i razvoju, trgovačkim razmjenama i, u manjoj mjeri, ulaganjima. Prijelaz na niskougljični model razvoja u kojem se energetska učinkovitost povećava, održivi rad vrednuje, a zdravlje štiti, postao je od ključnog značaja.

3.4.4

Europa je suočena s jednom od najnižih stopa rasta od 1929. godine. Međutim, postoje dva ključna čimbenika neophodna za ostvarivanje budućih ciljeva održivog i trajnog razvoja, a to su: 1) niske emisije CO2 i 2) demokracija.

3.4.5

EU mora i dalje ulagati napore u istraživanje i razvoj kako bi se stvorio potreban broj radnih mjesta za aktivno stanovništvo, a istovremeno se suočiti s budućim razvojnim potrebama koje nastaju uslijed viših stopa rasta na drugim kontinentima, na raznim područjima poput usluga, obrazovanja, zdravlja, okoliša, prijevoza, energije, stanovanja, urbanizacije, poljoprivrede, prehrane, itd.

3.5.1

MMF je priznao da je terapija štednjom bila radikalnija nego što je to u početku mislio. Lekcija koju iz toga treba izvući jest da dozu lijeka treba smanjiti. Trebalo bi izbjeći rezanje proračuna za sve osnovne socijalne programe na području obrazovanja, zdravlja, ili one namijenjene mladim nezaposlenim osobama. Potreba za financiranjem u državama članica EU-a nakon međunarodne financijske krize od iznimne je važnosti, a refinanciranje realnog gospodarstva nije dovoljno pokriveno dogovorom Europskog vijeća o višegodišnjem financijskom okviru EU-a. Mjere koje preporuča trojka Svjetske Banke, MMF-a i Vijeća EU-a ne omogućavaju stvaranje uvjeta potrebnih za oživljavanje gospodarstva na temelju trajnog i održivog rasta.

3.5.2

Pametne socijalne politike – kao što su programi koji nezaposlenim osobama pomažu u traženju posla ili sustavi koji najranjivijim članovima našega društva pružaju socijalno osiguranje – ne mogu se smatrati pukim troškom. One su ulaganje u budućnost.

3.5.3

Mladi su osobito bili pogođeni u Eurozoni, gdje je nezaposlenost mladih dosegla 22 %, a u pojedinim zemljama poput Španjolske i Grčke prešla čak i 50 %. Godine 2010., stopa privremenog zapošljavanja mladih između 15. i 24. godine života prešla je 50 % i dosegla gotovo 70 % (Eurofound, Treći europski pregled kvalitete života, 2012.).

3.5.4

Stanovništvo je svugdje platilo visoku cijenu za ispravljanje katastrofalnih posljedica praksi financijskoga svijeta koje su se pokazale neodgovornima.

3.5.5

Europska unija mora pridavati više važnosti socijalnoj dimenziji, osobito socijalnom dijalogu, kao što je predviđeno planom dovršenja ekonomske i monetarne unije. Ona bi morala pomoći državama članicama da provedu sustave jamstva za mlade, poboljšaju industrijsku diversifikaciju i inovacije, povećaju učinkovitost službi na tržištu rada, povećaju stvaranje radnih mjesta te ojačaju socijalna ulaganja (ILO, Guy Ryder, Radna mjesta, socijalna uključenost i rast trebali bi biti na vrhu dnevnog reda EU-a, 14. veljače 2013.).

4.1

Iz prvih savjetovanja koja je organizirao EGSO proizlazi da doprinosi civilnog društva koje je prikupila EU i oni koje je pokrenuo sustav Ujedinjenih naroda putem izravnog savjetovanja nisu jasno i transparentno artikulirani, što europski građanin ima pravo očekivati. Doprinosi organizacija koje predstavljaju civilno društvo stoje uz doprinose grupa koje vrše pritisak u ime privatnih interesa, na istoj razini kao i vladinih, a raspored im ne ostavlja mnogo vremena za rasprave u kojima bi se poštovala neovisnost organizacija i autonomija socijalnog dijaloga. Štoviše, tijekom praćenja rada Konferencije Rio +20 i otvorene radne skupine, stekao se dojam da je putanja već unaprijed određena, kao da odluka već donesena negdje drugdje.

4.2

Srećom, EU je cijeli pristup odlučio primijeniti kroz ekologizaciju Strategije Europa 2020. i Europskog semestra kako bi osigurao usklađeni europski doprinos u sklopu kojeg Europa programe provodi i stajališta zauzima složno i jednoglasno na globalnoj razini.

4.3

Danas je važno da se ideja održivosti kao nit provlači kroz ključna politička područja, a to su trenutno Strategija Europa 2020. i Europski semestar, kao glavni stup njezinog upravljanja.

EGSO s velikim zanimanjem uzima na znanje izjave Komisije i Vijeća koji tvrde da će zaključke i proces dogovorene na konferenciji Rio +20 provesti i razviti u Europskoj uniji putem Strategije Europa 2020. On će pomno pratiti da vidi hoće li to zaista tako i biti (Vijeće Europske unije, Rio+20: Rezultati i naknadno praćenje samita UNCSD-a 2012. – zaključci Vijeća, 25. listopada 2012., 15477/12).

4.4

EGSO s puno pozornosti prati širenje kruga aktera koji sudjeluju u Europskom semestru. Ove godine, Glavna uprava za okoliš sudjeluje aktivnije nego ikada; u prosincu prošle godine, Vijeće za okoliš je po prvi puta raspravljalo o godišnjem pregledu gospodarskog rasta. EGSO će doprinijeti time što će civilnom društvu omogućiti da se u proces uključi postavljajući pitanja o održivom razvoju, i to na razini nacionalnih gospodarskih i socijalnih vijeća, neka od kojih sada imaju specifične nadležnosti u tom području, te nacionalnih vijeća za održivi razvoj.

4.5

Što se tiče godišnjeg pregleda gospodarskog rasta, treba napomenuti da nismo uspostavili dovoljno jasnu vezu između različitih kriza (financijske, gospodarske, socijalne, ali i ekološke) i da nismo dovoljno svjesni da je hitno potrebno da, transformacijom cijelog gospodarstva, ozbiljno krenemo putem sve jače ekologizacije i to ne usprkos krizi, nego upravo zbog nje. Nije više moguće nastaviti na ovaj način.

4.6

U kontekstu godišnjeg pregleda gospodarskog rasta Europska unija mora zauzeti jedinstveno stajalište. Ona ne može u svjetskim pregovorima zastupati ekologizaciju gospodarstva, a onda tu temu zanemariti u najvažnijim dokumentima o gospodarskoj politici.

4.7

U tom kontekstu, također zbunjuje činjenica da nije spomenut koncept umjerenog rasta. Kako EU može biti predvodnik u međunarodnoj raspravi o pokazateljima koji nadilaze BDP kad u svom pregledu gospodarskog rasta navodi isključivo BDP? Istina, dokument razmatra i socijalne probleme, ali ne spominje izravno da je cilj dobro živjeti u okviru resursa našega planeta (što je uostalom i naslov sedmog akcijskog programa za okoliš).

4.8

Na svu sreću, rasprava o uputnosti uspostavljanja dodatnih pokazatelja može crpiti inspiraciju iz brojnih priloga diskusiji i sada treba otpočeti s realizacijom na temelju ravnopravnog dijaloga institucionalnih činitelja i predstavnika civilnog društva, u sklopu uključivanja svih zainteresiranih dionika u postupak rasprave.

4.9

EGSO konstatira da su ukidanje subvencija štetnih za okoliš i uvođenje ekoloških poreza postali sastavni elementi godišnjeg pregleda gospodarskog rasta i konkretnih preporuka za države članice, te da su ove godine uključeni i upravljanje otpadom i otpadnim vodama te recikliranje.

5.1.1

Smanjenje siromaštva pitanje je jednakosti i pravde koje podrazumijeva pristup uslugama kao što su zdravstvena skrb, obrazovanje, te zapošljavanje. U osmišljavanju milenijskih razvojnih ciljeva prevelik je naglasak stavljen na donatore. U budućem okviru treba predvidjeti sljedeće:

5.1.2

Zbog vremenskih ograničenja i usmjerenosti na rezultate, osam Milenijskih razvojnih ciljeva duboko je utjecalo na politike na području međunarodnog razvoja. Koncentrirajući se na ograničeni broj mjerljivih ciljeva, oni su pomogli povećati rast i učinkovitije usmjeriti pomoć za razvoj. Međutim, što se više približavamo konačnom roku predviđenom za 2015. godinu, sve jasnije postaje da će ciljevi imati ograničene rezultate te da će biti i uspjeha i neuspjeha.

5.1.3

Milenijske ciljeve trebalo bi nadopuniti ciljevima održivog razvoja. Postoje dvije velike razlike između ciljeva održivog razvoja i milenijskih razvojnih ciljeva: ciljevi održivog razvoja imaju svjetski doseg (za razliku od milenijskih razvojnih ciljeva koji se uglavnom odnose na jug) i neke njihove dimenzije nadilaze metanormu smanjivanja siromaštva (prirodni resursi, potrošnja, proizvodnja, energija, ljudska prava, itd.).

5.1.4

Dvije sljedeće godine sigurno će biti važne za utvrđivanje sljedećeg programa za razvoj. Dva procesa – revizija milenijskih razvojnih ciljeva i službeno utvrđivanje ciljeva održivog razvoja – trebali bi dati bitne smjernice za izgradnju održivog razvoja nakon 2015.

Trebali bi uključiti osiguranje proračunskih sredstava, na svim razinama javne politike, za jednakost između spolova, kao primarnog čimbenika u borbi protiv siromaštva i nejednakosti (4).

Zadatak je ogroman i u njegovom izvršenju mora se više važnosti posvetiti ljudskim pravima i sudjelovanju organizacija civilnog društva u donošenju odluka kako bi se osigurao pristup usmjeren na gospodarstvo i usluge kao sredstva ljudskog razvitka (5).