(1)

Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, koja je potpisana u Chicagu 7. prosinca 1944. („Čikaška konvencija”), stupila je na snagu 4. travnja 1947. Njome je osnovana Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) i njome se regulira međunarodni zračni prijevoz.

(2)

Države članice ugovorne su stranke Čikaške konvencije i države ugovornice ICAO-a, a Unija ima status promatrača u određenim tijelima ICAO-a.

(3)

Na temelju članka 54. točke l. Čikaške konvencije Vijeće ICAO-a može donositi međunarodne standarde i preporučene prakse („SARP-ovi”) za civilno zrakoplovstvo te ih odrediti kao priloge Čikaškoj konvenciji („prilozi ICAO-a”).

(4)

Na temelju članka 90. Čikaške konvencije svaki prilog ICAO-a ili svaka izmjena priloga ICAO-a stupa na snagu unutar tri mjeseca nakon njihova podnošenja državama ugovornicama ICAO-a ili nakon isteka dužeg vremenskog razdoblja koje može utvrditi Vijeće ICAO-a, osim ako je u međuvremenu većina država ugovornica ICAO-a izrazila neslaganje. Nakon što ih Vijeće ICAO-a donese i oni stupe na snagu, međunarodni standardi su obvezujući za sve države ugovornice ICAO-a, uključujući sve države članice Unije, u skladu s ograničenjima i u okviru ograničenja utvrđenih u Čikaškoj konvenciji, posebno u njezinim člancima 37. i 38.

(5)

Na temelju članka 38. Čikaške konvencije svaka država ugovornica ICAO-a koja smatra da se ne može u cijelosti pridržavati bilo kojeg međunarodnog standarda ili da ne može potpuno uskladiti svoje propise ili prakse s bilo kojim međunarodnim standardom nakon njegove izmjene, ili smatra da je potrebno donijeti propise ili prakse koji se u bilo kojem određenom dijelu razlikuju od onih utvrđenih međunarodnim standardom, mora odmah obavijestiti ICAO o razlikama između svojih propisa ili praksi i onih utvrđenih međunarodnim standardom. U slučaju izmjena međunarodnih standarda svaka država koja ne provede odgovarajuće izmjene svojih propisa ili praksi mora u roku od 60 dana od donošenja izmjene međunarodnog standarda obavijestiti ICAO o tome ili navesti djelovanje koje namjerava poduzeti.

(6)

Unutarnja pravila ICAO-a, posebno ona koja uzrokuju zakašnjelu dostupnost Vijeću ICAO-a najnovijih verzija dokumenata za odluke o novim SARP-ovima ili izmjenama SARP-ova, rokovi koje je ICAO utvrdio za slanje obavijesti država ugovornica ICAO-a o razlikama u odnosu na međunarodne standarde, kao i sam broj razlika u područjima sigurnosti civilnog zrakoplovstva, zračne plovidbe i upravljanja zračnim prometom o kojima treba dostaviti obavijest svake godine, otežavaju pravodobno utvrđivanje stajališta koje treba zauzeti u ime Unije u odluci Vijeća na temelju članka 218. stavka 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije za nove SARP-ove ili izmjene SARP-ova koje treba donijeti, ili za svaku razliku o kojoj treba dostaviti obavijest.

(7)

Stoga je primjereno utvrditi kriterije i postupak za utvrđivanje stajališta koje treba zauzeti u ime Unije u vezi s donošenjem SARP-ova ili izmjenama SARP-ova u mjeri u kojoj ti SARP-ovi mogu presudno utjecati na sadržaj prava Unije u području civilnog zrakoplovstva, kao i u vezi s odlukama o neodobravanju ili neosporavanju odobrenja SARP-ova na temelju članka 90. Čikaške konvencije te u pogledu obavješćivanja o razlikama u odnosu na međunarodne standarde na temelju članka 38. Čikaške konvencije.

(8)

S obzirom na specifičnost sigurnosti civilnog zrakoplovstva, zračne plovidbe i upravljanja zračnim prometom u usporedbi s drugim područjima kojima se bavi ICAO, a posebno na velik broj SARP-ova koje svake godine u tim područjima donosi Vijeće ICAO-a te na broj razlika o kojima svake godine treba dostaviti obavijest, ova se Odluka treba odnositi isključivo na sigurnost civilnog zrakoplovstva, zračnu plovidbu i upravljanje zračnim prometom, kako bi se pojednostavnili postupci radi brzog utvrđivanja stajališta koje treba zauzeti u ime Unije o donošenju novih SARP-ova i izmjena SARP-ova, odlukama o neodobravanju ili neosporavanju odobrenja SARP-ova ili izmjena SARP-ova koje je donijelo Vijeće ICAO-a te o učinkovitom rješavanju brojnih obavijesti.

(9)

SARP-ovi koje je Vijeće ICAO-a donijelo u području sigurnosti civilnog zrakoplovstva, zračne plovidbe i upravljanja zračnim prometom mogu se odnositi na pitanja u isključivoj nadležnosti Unije i mogli bi presudno utjecati na sadržaj prava Unije. Stoga je učinkovito i primjereno odlukom uspostaviti kriterije i postupak za utvrđivanje stajališta koje treba zauzeti u ime Unije u pogledu SARP-ova u tim područjima, ne dovodeći u pitanje prava i obveze država članica kao država ugovornica ICAO-a na temelju Čikaške konvencije. Na razini ICAO-a SARP-ovi u području sigurnosti civilnog zrakoplovstva, zračne plovidbe i upravljanja zračnim prometom uglavnom su sadržani u prilozima 1., 2., 3., 4., 6., 8., 10., 11., 14., 15., 18. i 19. ICAO-a.

(10)

Na razini Unije zahtjevi sadržani u SARP-ovima u području sigurnosti civilnog zrakoplovstva uglavnom se odražavaju i na njih se upućuje u Uredbi (EU) 2018/1139 (1), Uredbi (EZ) br. 2111/2005 (2) Europskog parlamenta i Vijeća te u provedbenim i delegiranim aktima donesenima na temelju njih, posebno uredbama Komisije (EU) br. 1178/2011 (3), (EU) br. 748/2012 (4), (EU) br. 965/2012 (5), (EU) br. 139/2014 (6), (EU) br. 452/2014 (7), (EU) br. 1321/2014 (8), (EU) 2015/640 (9), Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2019/947 (10), Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2019/945 (11) i Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2021/664 (12).

(11)

Na razini Unije, zahtjevi sadržani u SARP-ovima za zračnu plovidbu i upravljanje zračnim prometom uglavnom se odražavaju i na njih se upućuje u uredbama (EZ) br. 549/2004 (13), (EZ) br. 550/2004 (14), (EZ) 551/2004 (15) Europskog parlamenta i Vijeća te u provedbenim i delegiranim aktima donesenima na temelju njih, posebno Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 923/2012 (16), Uredbi Komisije (EU) br. 1332/2011 (17), Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2018/1048 (18) i Uredbi Komisije (EU) 2015/340 (19).

(12)

Ova Odluka trebala bi se odnositi samo na stajališta koja treba zauzeti u ime Unije u okviru ICAO-a u područjima isključive nadležnosti Unije. Ovom se Odlukom ne dovodi u pitanje mogućnost da Vijeće na prijedlog Komisije donosi odluke na temelju članka 218. stavka 9. UFEU-a kojima se utvrđuje stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru ICAO-a, posebno u područjima koja nisu obuhvaćena područjem primjene ove Odluke, među ostalim u slučajevima u kojima podijeljena nadležnost Unije još nije izvršena.

(13)

Osim u posebnim slučajevima u pogledu obavješćivanja o određenim razlikama koje proizlaze iz donošenja nacionalnih mjera na temelju članka 71. Uredbe (EU) 2018/1139, stajalište koje treba zauzeti u ime Unije trebalo bi se temeljiti na dokumentu koji je Komisija pravodobno podnijela Vijeću kako bi se omogućila rasprava i odobrenje. Komisija bi trebala nastojati početi pripremati takav dokument što je prije moguće kako bi se omogućilo dovoljno vremena za njegovu pripremu, uključujući za sva odgovarajuća savjetovanja koja treba provesti na razini stručnjaka. U dokumentu Komisije trebalo bi, prema potrebi i na pojedinačnoj osnovi, navesti treba li državama članicama odobriti fleksibilnost u pogledu novih SARP-ova ili izmjena SARP-ova koje donosi Vijeće ICAO-a i, u tim slučajevima, opsega i uvjeta za dogovor o takvim prilagodbama ili u pogledu oblika obavijesti o dotičnim razlikama. Ako to ICAO zahtijeva, obavijest o razlikama trebala bi biti u skladu s formatom koji je ICAO definirao u sustavu za elektroničko bilježenje razlika.

Ako se, na temelju ove Odluke, stajalište koje treba zauzeti u ime Unije utvrdi u dokumentu koji Komisija podnosi Vijeću na raspravu i odobrenje, u tom bi dokumentu, prema potrebi i na pojedinačnoj osnovi, trebalo navesti treba li državama članicama odobriti fleksibilnost u pogledu oblika obavijesti o dotičnim razlikama. Nadalje, Komisija bi trebala nastojati početi pripremati takav dokument što je prije moguće kako bi se omogućilo dovoljno vremena za njegovu pripremu, uključujući sva odgovarajuća savjetovanja koja treba provesti na razini stručnjaka.

(14)

U pogledu donošenja novih SARP-ova ili izmjene SARP-ova i odluka o neodobravanju ili neosporavanju odobrenja SARP-ova ili izmjena SARP-ova koje je donijelo Vijeće ICAO-a, dokument koji je podnijela Komisija trebao bi se temeljiti na ciljevima i smjernicama utvrđenima u Prilogu te bi se u njemu trebali uzeti u obzir materijali koje je dostavio ICAO prije bilo kakvih rasprava o novim SARP-ovima ili izmjenama SARP-ova u Vijeću ICAO-a, kao i informacije koje je dostavila Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa (EASA) u skladu s člankom 90. stavcima 1. i 3. Uredbe (EU) 2018/1139, ako je primjenjivo.

(15)

Stajalište u pogledu donošenja novih SARP-ova ili izmjena SARP-ova od strane Vijeća ICAO-a trebale bi izraziti države članice Unije koje su članice Vijeća ICAO-a, djelujući zajednički u interesu Unije.

(16)

Stajalište u odnosu na odluke treba li ne odobriti ili ne osporiti odobrenja novih SARP-ova ili izmjena SARP-ova koje je donijelo Vijeće ICAO-a trebale bi izraziti države članice Unije koje su članice ICAO-a, djelujući zajednički u interesu Unije.

(17)

Razlike u odnosu na međunarodne standarde, o kojima treba obavijestiti ICAO, trebale bi se posebice temeljiti na informacijama koje dostavlja EASA u skladu s člankom 90. stavkom 4. Uredbe (EU) 2018/1139, kada je to primjenjivo.

(18)

Razlike u odnosu na međunarodne standarde koje je donijelo Vijeće ICAO-a mogu proizlaziti iz prava Unije zbog donošenja novog ili izmijenjenog međunarodnog standarda od strane Vijeća ICAO-a ili zbog promjene u pravu Unije. Stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u odnosu na te razlike trebalo bi se temeljiti na dokumentu koji je Komisija pravodobno podnijela Vijeću kako bi se omogućila rasprava i odobrenje.

(19)

Razlike u odnosu na međunarodne standarde koje je donijelo Vijeće ICAO-a mogu proizlaziti i iz nacionalnih mjera donesenih na temelju članka 71. Uredbe (EU) 2018/1139 u slučaju hitnih, nepredvidivih okolnosti ako se te mjere razlikuju od međunarodnih standarda pa je stoga za njih potrebno obavijestiti ICAO o razlikama na temelju članka 38. Čikaške konvencije. Stoga je primjereno u ovoj Odluci utvrditi kriterije i postupak za utvrđivanje takvih razlika. Taj bi postupak trebao ovisiti o području primjene i trajanju donesenih nacionalnih mjera te bi trebao omogućiti državama članicama da bez odgode ispune svoje međunarodne obveze iz članka 38. Čikaške konvencije. Tim se postupkom ne bi trebali dovoditi u pitanje uvjeti ni postupak iz članka 71. Uredbe (EU) 2018/1139.

(20)

Stajalište u pogledu razlika u odnosu na donesene međunarodne standarde, o kojima treba dostaviti obavijest ICAO-u, trebale bi izraziti države članice Unije koje su članice ICAO-a, djelujući zajednički u interesu Unije.

(21)

Provedbom ove Odluke ne bi se trebale kršiti obveze država članica na temelju prava Unije ili njihove međunarodne obveze na temelju Čikaške konvencije.

(22)

Za potrebe provedbe ove Odluke države članice i Komisija, u skladu s Unijinim statusom promatrača, trebale bi blisko surađivati u skladu sa svojom obvezom lojalne suradnje.

(23)

Ova bi se Odluka trebala primjenjivati tijekom ograničenog razdoblja, odnosno samo do sjednice Vijeća ICAO-a nakon 42. sastanka Skupštine ICAO-a. Komisija bi Vijeću trebala podnijeti pisanu ocjenu primjene ove Odluke koja će poslužiti kao osnova za svako moguće produljenje Odluke ili njezinu izmjenu.

(24)

Primjereno je utvrditi kriterije i postupak za utvrđivanje stajališta koje treba zauzeti u ime Unije u okviru ICAO-a u pogledu donošenja ili izmjena međunarodnih standarda i preporučenih praksi te obavješćivanja o razlikama u odnosu na donesene međunarodne standarde,