4.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 318/1

(1)

U nizu ministarskih deklaracija (Manchester, 24. studenoga 2005., Lisabon, 19. rujna 2007., Malmö, 18. studenoga 2009., i Granada, 19. travnja 2010.) ministri su pozvali Komisiju da olakša suradnju među državama članicama provedbom prekograničnih i međusektorskih interoperabilnih rješenja kojima će se omogućiti učinkovitije i sigurnije javne usluge. Štoviše, države članice prepoznale su da se bolje usluge trebaju pružati s manje sredstava te da se potencijal e-uprave može povećati promicanjem kulture suradnje i unapređenjem uvjeta za interoperabilnost u europskim javnim upravama.

(2)

U svojoj Komunikaciji od 19. svibnja 2010. pod nazivom „Digitalni program za Europu” (DAE), jednoj od vodećih inicijativa njezine strategije Europa 2020., Komisija je naglasila da je interoperabilnost neophodna u svrhu povećanja društvenih i gospodarskih potencijala informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) te da zbog toga Digitalni program može biti učinkovit samo ako je osigurana interoperabilnost.

(3)

U svojoj Komunikaciji od 16. prosinca 2010. pod nazivom „Ususret interoperabilnosti za europske javne službe” Komisija je uvela Europsku strategiju interoperabilnosti (EIS) i Europski okvir za interoperabilnost (EIF).

(4)

Interoperabilnost olakšava uspješnu provedbu politika i nudi veliki potencijal za izbjegavanje prekograničnih elektroničkih prepreka te osigurava nastanak novih zajedničkih javnih službi, ili usklađivanje zajedničkih javnih službi u razvoju, na razini Unije. Učinkovita i stvarna provedba politika navedenih u sljedećim uvodnim izjavama posebno se oslanja na interoperabilnost.

(5)

U području unutarnjeg tržišta Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) od država članica zahtijeva se da pružateljima usluga ponude mogućnost elektroničkog i prekograničnog rješavanja svih postupaka i formalnosti potrebnih za pružanje usluge izvan države članice poslovnog nastana.

(6)

U području prava trgovačkih društava Direktivom 2012/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) zahtijeva se interoperabilnost središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava država članica putem središnje platforme. Povezivanjem registara trgovačkih društava osigurat će se prekogranična razmjena informacija među registrima, a na razini Unije poduzetnicima i građanima olakšati pristup podacima o trgovačkim društvima, unapređujući time pravnu sigurnost u poslovnom okruženju u Uniji.

(7)

U području okoliša Direktivom 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) zahtijeva se donošenje zajedničkih provedbenih pravila kojima se utvrđuju tehnička rješenja interoperabilnosti. Tom se Direktivom posebno zahtijeva prilagodba nacionalnih infrastruktura kako bi se osigurala interoperabilnost i dostupnost skupova prostornih podataka i usluga preko granica diljem Unije.

(8)

U području pravosuđa i unutarnjih poslova poboljšana interoperabilnost europskih baza podataka osnova je Viznog informacijskog sustava (7), Schengenskog informacijskog sustava II (8), europskog daktiloskopskog sustava (9) i Europskog portala e-pravosuđa (10). Nadalje, Vijeće je 24. rujna 2012. donijelo zaključke kojima se traži uvođenje europskog identifikatora zakonodavstva i naglašava potreba za interoperabilnim pretraživanjem i razmjenom pravnih informacija objavljenih u nacionalnim službenim listovima i pravnim novinama, s pomoću jedinstvenih identifikatora i strukturiranih metapodataka. Suradnja Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde i programa uspostavljenog ovom Odlukom mogla bi dovesti do sinergije koja bi doprinijela postizanju ciljeva jedne i druge strane.

(9)

Interoperabilnost unutar lokalnih, nacionalnih i europskih javnih uprava omogućuje postizanje ciljeva koje je Europski parlament naveo u svojoj Rezoluciji od 29. ožujka 2012. o Izvješću o građanstvu EU-a za 2010.: uklanjanje prepreka za ostvarivanje prava građana EU-a.

(10)

Interoperabilnost je ključan čimbenik uspjeha u područjima carine, oporezivanja i trošarina, u djelovanju transeuropskih sustava IKT-a diljem država članica i u podršci interoperabilnim poslovnim uslugama financiranima u okviru programa Fiscalis 2013. i Carina 2013. Te programe provode i puštaju u rad Komisija i nacionalne uprave. Imovina stvorena u okviru programa Fiscalis 2013. i Carina 2013. dostupna je za razmjenu i ponovnu uporabu u područjima ostalih politika. Nadalje, u zaključcima Vijeća od 26. svibnja 2014. o reformi upravljanja carinskom unijom EU-a države članice i Komisiju poziva se na razvoj strategije za informacijske sustave kojima se zajednički upravlja i koji zajednički djeluju u svim područjima povezanima s carinom.

(11)

U području zdravstva Direktivom 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11) predviđena su pravila za olakšavanje pristupa sigurnoj i kvalitetnoj prekograničnoj zdravstvenoj skrbi. Tom je Direktivom posebno uspostavljena mreža e-zdravstva radi rješavanja izazova interoperabilnosti sustava elektroničkog zdravstva. U okviru mreže e-zdravstva mogu se donijeti smjernice o minimalnim podacima za razmjenu preko granica u slučaju neplanirane i hitne skrbi te o uslugama e-recepata preko granica.

(12)

U području europskih fondova člankom 122. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12) zahtijeva se da se razmjena svih informacija između korisnika i upravljačkih tijela, tijela za ovjeravanje, tijela za reviziju i posredničkih tijela obavlja preko elektroničkih sustava razmjene podataka. Ti sustavi trebaju olakšavati interoperabilnost s nacionalnim okvirima i onima na razini Unije te omogućivati korisnicima podnošenje svih potrebnih podataka samo jednom.

(13)

U području informacija javnog sektora Direktivom 2013/37/EU Europskog parlamenta i Vijeća (13) naglašeno je da bi tijela javnog sektora trebala, kada je to moguće i prikladno, staviti dokumente na raspolaganje putem otvorenih i strojno čitljivih formata, zajedno s njihovim metapodacima, na najvišoj razini preciznosti i granularnosti, u formatu koji osigurava interoperabilnost, ponovnu uporabu i dostupnost.

(14)

U području elektroničke identifikacije Uredbom (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (14) uspostavlja se okvir za interoperabilnost u svrhu interoperabilnosti nacionalnih sustava elektroničke identifikacije.

(15)

U području normizacije IKT-a Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (15) upućuje se na interoperabilnost kao neophodan rezultat normizacije.

(16)

U području istraživanja i inovacija u Uredbi (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16), kojom se osniva Obzor 2020., jasno je navedeno da su interoperabilna rješenja i standardi u IKT-u ključni čimbenici koji omogućuju stvaranje partnerstva industrija na razini Unije. Suradnja oko zajedničkih, otvorenih tehnoloških platformi s učincima prenošenja i jačanja omogućit će širokom rasponu zainteresiranih strana da ostvare korist od novih razvoja i stvore daljnje inovacije.

(17)

U javnoj nabavi, direktivama 2014/23/EU (17), 2014/24/EU (18) i 2014/25/EU (19) Europskog parlamenta i Vijeća zahtijeva se da države članice uvedu elektroničku javnu nabavu. U njima se predviđa da alati i uređaji koji se koriste u komunikaciji elektroničkim sredstvima, kao i njihova tehnička obilježja, moraju biti interoperabilni s proizvodima IKT-a u općoj uporabi. Štoviše, Direktivom 2014/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća (20) predviđa se razvoj europskog standarda o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi kako bi se osigurala interoperabilnost sustava za elektroničko izdavanje računa širom Unije.

(18)

Stoga je važno da se politika povezana s interoperabilnošću i mogućim načinima njezine primjene uskladi na razini Unije na način koji jamči najveću moguću učinkovitost i agilnost u odnosu na krajnje korisnike. Kako bi se smanjila i uklonila fragmentacija u okruženju interoperabilnosti u Uniji, trebalo bi promicati zajedničko razumijevanje interoperabilnosti u Uniji i holistički pristup interoperabilnim rješenjima.

(19)

Interoperabilnost je i temeljni element Instrumenta za povezivanje Europe (CEF), uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (21), u području infrastrukture širokopojasnih mreža i usluga. U Uredbi (EU) br. 283/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (22) o smjernicama za transeuropske mreže u području telekomunikacijske infrastrukture izričito se navodi da je jedan skup operativnih prioriteta CEF-a interoperabilnost, povezivost, održivo uvođenje, djelovanje i nadogradnja transeuropskih infrastruktura za digitalne usluge te njihova koordinacija na razini Unije. Kako bi se olakšala prekogranična interoperabilnost, Uredbom (EU) br. 283/2014 posebno su predviđeni takozvani moduli kao što su e-identifikacija, e-isporuka i automatizirano prevođenje.

(20)

Na političkoj razini, Vijeće je u nekoliko navrata zagovaralo veću interoperabilnost u Europi i stalne napore u modernizaciji europskih javnih uprava. Europsko vijeće donijelo je 24. i 25. listopada 2013. zaključke u kojima je naglašeno da bi trebalo nastaviti s modernizacijom javnih uprava brzom provedbom usluga kao što su e-uprava, e-zdravstvo, elektroničko izdavanje računa i elektronička nabava, koje se oslanjaju na interoperabilnost. Za brzu uspostavu interoperabilnog elektroničkog društva u Uniji te uključivanje javnih uprava u poticanje korištenja postupaka na internetu ključna je predanost država članica. Osim toga, kako bi se uspostavila učinkovitija i pojednostavljena e-uprava prilagođena korisniku, možda će, uz podršku država članica, biti potrebno prilagoditi europske javne uprave. Učinkovite internetske javne usluge ključne su za jačanje povjerenja poduzetnika i građana u digitalne usluge.

(21)

Perspektiva interoperabilnosti u kojoj se uzima u obzir samo pojedini sektor povezana je s rizikom da će donošenje različitih ili neusklađenih rješenja na nacionalnoj ili sektorskoj razini povući za sobom nove elektroničke prepreke koje otežavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i s njime povezanu slobodu kretanja te narušavaju otvorenost i konkurentnost tržišta i pružanje usluga od općeg interesa za poduzetnike i građane. Kako bi ublažile taj rizik, države članice i Unija trebale bi povećati napore s ciljem izbjegavanja fragmentacije tržišta. Trebale bi osigurati prekograničnu i međusektorsku interoperabilnost u provedbi zakonodavstva, uz smanjenje administrativnih opterećenja i troškova i poboljšanje učinkovitosti te bi trebale promicati dogovorena rješenja IKT-a osiguravajući odgovarajuće upravljanje.

(22)

Pri uspostavi, poboljšanju ili djelovanju zajedničkih rješenja sve bi se inicijative, prema potrebi, trebale temeljiti na razmjeni iskustava i rješenja te razmjeni i promicanju najboljih praksi, tehnološke neutralnosti i prilagodljivosti ili biti popraćene navedenim, dok bi načela sigurnosti, privatnosti i zaštite osobnih podataka uvijek trebalo primjenjivati. U tom bi kontekstu trebalo promicati sukladnost s EIF-om, otvorene specifikacije i standarde.

(23)

Kroz nekoliko uzastopnih programa nastojalo se osigurati dosljedan razvoj i provedbu globalnih i sektorskih strategija interoperabilnosti, pravnih okvira, smjernica, usluga i alata kako bi se ispunili zahtjevi politika Unije, kao što su: i. program za razmjenu podataka među upravama (1999.–2004.) („program IDA”), utvrđen odlukama br. 1719/1999/EZ (23) i br. 1720/1999/EZ (24) Europskog parlamenta i Vijeća; ii. program za interoperabilno pružanje paneuropskih elektroničkih usluga javne vlasti javnim upravama, poduzetnicima i građanima (2005.–2009.) („program IDABC”), utvrđen Odlukom 2004/387/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25); i iii. program o interoperabilnim rješenjima za europske javne uprave (2010.–2015.) („program ISA”), utvrđen Odlukom br. 922/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26). Program utvrđen ovom Odlukom trebao bi se temeljiti na iskustvu stečenom tijekom tih programa.

(24)

Aktivnosti u okviru programâ IDA, IDABC i ISA znatno su doprinijele osiguranju interoperabilnosti u elektroničkoj razmjeni podataka između europskih javnih uprava. U svojoj Rezoluciji od 20. travnja 2012. o konkurentnom jedinstvenom digitalnom tržištu – e-uprava kao predvodnica, Europski parlament potvrdio je doprinos i krovnu ulogu programa ISA u definiranju, promicanju i podupiranju provedbe interoperabilnih rješenja i okvira za europske javne uprave, postizanju sinergija, promicanju ponovne uporabe rješenja te prenošenju zahtjeva javnih uprava u vezi s interoperabilnosti u specifikacije i norme za digitalne usluge.

(25)

Odluka br. 922/2009/EZ prestaje važiti 31. prosinca 2015. Stoga je potreban novi program Unije o interoperabilnim rješenjima i zajedničkim okvirima za europske javne uprave, poduzetnike i građane („program ISA2”) s ciljem razvijanja, održavanja i promicanja holističkog pristupa interoperabilnosti kako bi se uklonila fragmentacija u okruženju interoperabilnosti i izbjegle elektroničke prepreke u Uniji, omogućila učinkovita i djelotvorna elektronička prekogranična ili međusektorska interakcija između europskih javnih uprava s jedne strane te između europskih javnih uprava i poduzetnika i građana s druge strane, utvrdila, osmislila i primijenila interoperabilna rješenja kojima bi se poduprla provedba politika i aktivnosti Unije te omogućile ponovne uporabe interoperabilnih rješenja europskim javnim upravama.

(26)

Osim europskih javnih uprava, poduzetnici i građani također su krajnji korisnici interoperabilnih rješenja zbog toga što koriste elektroničke javne usluge koje pružaju javne uprave. Načelo usmjerenosti na korisnika odnosi se osobito na krajnje korisnike interoperabilnih rješenja. S obzirom na njihov izniman doprinos gospodarstvu Unije, pod pojmom poduzetnici trebalo bi osobito smatrati mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) te mikropoduzeća.

(27)

Zajednički okviri i rješenja uspostavljena ili primijenjena u okviru programa ISA2 trebali bi, u najvećoj mogućoj mjeri, činiti okruženje interoperabilnosti kojim se olakšava interakcija europskih javnih uprava, poduzetnika i građana te osigurati, olakšati i omogućiti prekograničnu ili međusektorsku interoperabilnost.

(28)

Trebalo bi omogućiti provedbu djelovanja u okviru Programa ISA2 koristeći se iterativnom metodologijom.

(29)

Budući da sve veći broj javnih usluga postaje „u pravilu digitalan”, važno je maksimalno povećati učinkovitost javne potrošnje na rješenja povezana s IKT-om. Takvu učinkovitost trebalo bi omogućiti tako da se osigura planiranje raspoloživosti takvih usluga u ranoj fazi i, kada je to moguće, da se razmjenjuju i ponovno koriste rješenja kako bi se maksimalno povećala vrijednost javne potrošnje. Program ISA2 trebao bi doprinijeti tom cilju.

(30)

Interoperabilnost, a posljedično tomu, i rješenja koja se uvode i primjenjuju u okviru programa ISA2 način su da se u potpunosti iskoriste potencijal e-uprave i e-demokracije omogućujući provedbu sustava „sve na jednom mjestu” i pružanje transparentnih javnih usluga od jednog do drugog kraja, čime se smanjuje administrativno opterećenje i troškovi.

(31)

Poduzetnici i građani, kao krajnji korisnici, također bi trebali ostvariti korist od zajedničkih, ponovno upotrebljivih i interoperabilnih usluga izvršnih ureda koje proizlaze iz bolje integracije procesa i razmjene podataka koja se odvija u logističkim odjelima europskih javnih uprava.

(32)

U svojim aktivnostima Unija bi trebala poštovati načelo jednakog postupanja. Institucije, tijela, uredi i agencije Unije trebali bi jednako postupati prema građanima Unije. Unija bi u obzir trebala uzeti zahtjeve povezane s borbom protiv socijalne isključenosti. U tom bi pogledu načelo dostupnosti svima trebalo biti dio izrade strategija interoperabilnosti javnih usluga u cijeloj Uniji, vodeći računa o građanima u najnepovoljnijem položaju i o najrjeđe naseljenim područjima kako bi se suzbili digitalni jaz i isključenost, na što je Europski parlament pozvao u svojoj Rezoluciji od 20. travnja 2012. o konkurentnom jedinstvenom digitalnom tržištu – e-uprava kao predvodnica. Da bi europske javne službe primjenjivale elektroničke javne usluge, potreban je uključiv pristup (e-uključivost) koji će, ako je potrebno, ponuditi tehničku potporu i osposobljavanje kako bi se smanjile razlike u korištenju IKT rješenja i uključiti dostupnost na više načina, uključujući održavanje tradicionalnih načina pristupa, ako je to potrebno.

(33)

Interoperabilna rješenja u okviru programa ISA2 trebalo bi razraditi uzimajući u obzir pravo krajnjih korisnika na pristup i širenje informacija i sadržaja, korištenje i pružanje aplikacija i usluga te korištenje terminalne opreme po vlastitom izboru, bez obzira na lokaciju krajnjeg korisnika ili pružatelja usluge ili na lokaciju, porijeklo ili odredište informacija, sadržaja, aplikacija ili usluge preko usluga pristupa internetu kao što je predviđeno Uredbom (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća (27).

(34)

Program ISA2 trebao bi biti instrument modernizacije europskih javnih uprava. Modernizacija europskih javnih uprava i povećanje njihove interoperabilnosti uvelike pridonose dovršenju jedinstvenog digitalnog tržišta kako bi se građanima omogućilo da u potpunosti iskoriste interoperabilne e-usluge, među ostalim od e-uprave do e-zdravstva, vodeći pritom u prvom redu računa o uklanjanju prepreka kao što su nepovezane e-usluge. Nedostatak interoperabilnosti često narušava provedbu digitalnih usluga od jednog do drugog kraja te razvoj sustava „sve na jednom mjestu” za poduzetnike i građane.

(35)

Interoperabilnost je izravno povezana s otvorenim specifikacijama i standardima te ovisi o njihovoj uporabi. Programom ISA2 trebalo bi promicati i, prema potrebi, podupirati djelomičnu ili potpunu standardizaciju postojećih interoperabilnih rješenja. Takvu standardizaciju trebalo bi postići u suradnji s ostalim aktivnostima normizacije na razini Unije, europskim organizacijama za normizaciju i ostalim međunarodnim organizacijama za normizaciju.

(36)

Osiguravajući interoperabilnost, europske javne uprave ostat će dovoljno otvorene i fleksibilne da bi se razvijale i bile sposobne obuhvatiti nove izazove i nova područja. Interoperabilnost je uvjet za izbjegavanje tehnoloških ovisnosti, omogućavanje tehničkog razvoja i jačanje inovacija. Razvojem interoperabilnih rješenja i zajedničkih okvira, programom ISA2 trebalo bi se doprinijeti interoperabilnosti europskih javnih uprava, poštujući tehnološku neutralnost, kako bi se izbjegla ovisnost te omogućili veća konkurencija i inovacije, što će potaknuti konkurentnost Unije na svjetskoj razini.

(37)

Modernizacija europskih javnih uprava jedan je od ključnih prioriteta za uspješnu provedbu strategije Europa 2020 i jedinstvenog digitalnog tržišta. U tom kontekstu godišnji pregledi rasta koje je Komisija objavila 2011., 2012. i 2013. pokazuju da kvaliteta europskih javnih uprava izravno utječe na gospodarsko okruženje te da je stoga od ključne važnosti za poticanje produktivnosti, konkurentnosti, ekonomske suradnje, rasta i zapošljavanja. Navedeno se jasno odražava u preporukama za pojedine zemlje u kojima se traži posebno djelovanje s ciljem reforme europske javne uprave.

(38)

Uredba (EU) br. 1303/2013 sadržava tematski cilj „jačanja institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave”. U tom kontekstu program ISA2 trebalo bi povezati s ostalim inicijativama kojima se doprinosi modernizaciji europskih javnih uprava, osobito onima u vezi s radom na interoperabilnosti, i nastojati s njima uspostaviti sinergije.

(39)

Interoperabilnost europskih javnih uprava odnosi se na sve razine uprave: Unijinu, nacionalnu, regionalnu i lokalnu. Stoga je važno osigurati što veće sudjelovanje u programu ISA2 i da se u rješenjima uzimaju u obzir njihove potrebe te, ako je relevantno, potrebe poduzetnika i građana.

(40)

Nacionalne, regionalne i lokalne uprave mogu dobiti podršku u svojim nastojanjima iz posebnih instrumenata u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova posebno u dijelu koji se odnosi na jačanje institucionalnih kapaciteta, što uključuje, među ostalim, osposobljavanje osoblja europskih javnih uprava, prema potrebi. Uskom suradnjom u okviru programa ISA2 trebalo bi povećati očekivane koristi od takvih instrumenata, osiguravajući usklađenost financiranih projekata s okvirima interoperabilnosti u cijeloj Uniji i specifikacijama kao što je EIF.

(41)

Ovom se Odlukom utvrđuje financijska omotnica za cjelokupno trajanje programa ISA2, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (28), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(42)

Trebalo bi razmotriti mogućnost korištenja pretpristupnih fondova kako bi se olakšalo sudjelovanje zemalja kandidatkinja u programu ISA2 te donošenje i dodatna provedba rješenja iz programa u tim zemljama.

(43)

Program ISA2 trebao bi doprinijeti provedbi svake sljedeće inicijative u kontekstu strategije Europa 2020. i Digitalnog programa za Europu. Kako bi se izbjeglo umnožavanje napora, programom ISA2 trebalo bi uzeti u obzir ostale programe i inicijative Unije u području rješenja, usluga i infrastrukture IKT-a, a posebno CEF, Obzor 2020. i Europski plan djelovanja za e-upravu 2011.–2015. utvrđen Komunikacijom Komisije od 15. prosinca 2010. Komisija bi trebala koordinirati ta djelovanja pri provedbi Programa ISA2, kao i pri planiranju budućih inicijativa kojima bi se utjecalo na interoperabilnost. U svrhu racionalizacije trebalo bi pri planiranju rasporeda sastanaka Odbora za program ISA2, u najvećoj mogućoj mjeri, uvažiti zakazane sastanke u vezi s ostalim relevantnim inicijativama i programima Unije.

(44)

Načela i odredbe utvrđeni u zakonodavstvu Unije koji se odnose na zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka te na slobodan protok takvih podataka, a posebno Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (29), Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (30) te Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (31), trebali bi se primjenjivati na rješenja koja se primjenjuju u okviru programa ISA2 i koja uključuju obradu osobnih podataka. U skladu s tim bi se rješenjima trebale provoditi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi se zajamčilo poštovanje zahtjeva u vezi sa zaštitom podataka u pravu Unije. U pravilu, osobni podaci trebali bi se obrađivati samo ako su primjereni, relevantni i nisu preopsežni u odnosu na svrhu radi koje se prikupljaju. Pri razradi i uspostavi interoperabilnih rješenja posebnu pozornost trebalo bi posvetiti učinku na zaštitu osobnih podataka.

(45)

Komisija bi pri ocjenjivanju Programa ISA2 trebala osobito voditi računa o tome imaju li stvorena i provedena rješenja pozitivan ili negativan učinak na modernizaciju javnog sektora i zadovoljavanje potreba poduzetnika i građana, npr. smanjenjem administrativnog opterećenja i troškova i poboljšavanjem ukupne međusobne povezanosti između europskih javnih uprava, s jedne strane, te između europskih javnih uprava i građana i poduzetnika, s druge strane.

(46)

Pružanje vanjskih usluga u svrhu programa ISA2 prema potrebi podliježe Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (32) te direktivama 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU.

(47)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Odluke, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi ona mogla usvojiti tekući program rada. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (33).

(48)

Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se odmah primjenjuju kada, u opravdanim slučajevima povezanima s uspostavljenim tekućim radnim programom, kao što je rizik od prekida u isporuci usluga, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(49)

Ciljevi ove Odluke jesu razvijanje, održavanje i promicanje holističkog pristupa interoperabilnosti, olakšavanje učinkovite i djelotvorne elektroničke prekogranične ili međusektorske interakcije između europskih javnih uprava, s jedne strane, te između europskih javnih uprava i poduzetnika i građana, s druge strane, utvrđivanje, osmišljavanje i primjena interoperabilnih rješenja kojima se podržava provedba politika i aktivnosti Unije te olakšavanje ponovne uporabe interoperabilnih rješenja u europskim javnim upravama. S obzirom na to da te ciljeve ne mogu dostatno ostvariti države članice jer bi uspostava koordinacijske funkcije na razini Unije za same države članice i na razini država članica bila teška i skupa, nego se zbog svojih opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

(a)

razvijanje, održavanje i promicanje holističkog pristupa interoperabilnosti u Uniji kako bi se uklonila fragmentacija u okruženju interoperabilnosti u Uniji;

(b)

olakšavanje učinkovite i djelotvorne elektroničke prekogranične ili međusektorske interakcije europskih javnih uprava, s jedne strane, te europskih javnih uprava i poduzetnika i građana, s druge strane, i doprinošenje razvoju učinkovitije, jednostavnije i praktičnije e-uprave na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini javne uprave;

(c)

utvrđivanje, osmišljavanje i primjena interoperabilnih rješenja kojima se potiču provedba politika i aktivnosti Unije;

(d)

olakšavanje ponovne uporabe interoperabilnih rješenja u europskim javnim upravama.

1.

„interoperabilnost” znači sposobnost interakcije disparitetnih i raznovrsnih organizacija na obostrano korisnim i dogovorenim zajedničkim ciljevima, uključujući razmjenu informacija i znanja između organizacija, putem poslovnih procesa koje podržavaju, razmjenjujući podatke između svojih sustava IKT-a;

2.

„okvir za interoperabilnost” znači usuglašeni pristup u pogledu interoperabilnosti za organizacije koje žele zajedno raditi na zajedničkom pružanju javnih usluga, i koji, u okviru svoje primjenjivosti, navodi niz zajedničkih elemenata kao što su vokabular, koncepti, načela, politike, smjernice, preporuke, norme, specifikacije i prakse;

3.

„zajednički okviri” znači referentne arhitekture, specifikacije, koncepti, načela, politike, preporuke, norme, metodologije, smjernice, semantička imovina i slični pristupi i dokumenti, zasebno ili zajedno kao skup;

4.

„zajedničke usluge” znači organizacijski i tehnički kapacitet za pružanje jedinstvenog rezultata europskim javnim upravama, uključujući operativne sustave, aplikacije i digitalne infrastrukture generičke prirode koji ispunjavaju opće zahtjeve korisnika u području različitih politika ili na različitim zemljopisnim područjima, zajedno s pripadajućim operativnim upravljanjem;

5.

„generički alati” znači sustavi, referentne platforme, zajedničke i suradničke platforme te generičke komponente koji ispunjavaju opće zahtjeve korisnika u području različitih politika ili na različitim zemljopisnim područjima;

6.

„interoperabilna rješenja” znači zajedničke usluge i generički alati kojima se olakšava suradnja disparitetnih i raznovrsnih organizacija, koji su samostalno financirani i razvijeni u okviru programa ISA2 ili su razvijeni u suradnji s ostalim inicijativama Unije, na temelju utvrđenih zahtjeva europskih javnih uprava;

7.

„djelovanja” znači projekti, rješenja u operativnoj fazi i prateće mjere;

8.

„projekt” znači vremenski ograničen slijed dobro definiranih zadaća koje se u fazama bave utvrđenim potrebama korisnika;

9.

„suspendirana djelovanja” znači djelovanja u okviru programa ISA2 čije je financiranje suspendirano na određeno vremensko razdoblje, ali čiji je cilj još uvijek valjan i koja još uvijek podliježu praćenju i procjeni u okviru programa ISA2;

10.

„prateće mjere” znači:

11.

„instrumenti za potporu javnim upravama” znači alati, okviri, smjernice i specifikacije za interoperabilnost kojima se podupiru europske javne uprave pri osmišljavanju, provedbi i primjeni interoperabilnih rješenja;

12.

„europske javne uprave” znači javne uprave na razini Unije te nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

13.

„krajnji korisnici” znači europske javne uprave, poduzetnici, uključujući MSP-ove i mikropoduzeća, te građane;

14.

„ključni čimbenici interoperabilnosti” znači interoperabilna rješenja koja su potrebna kako bi se omogućilo učinkovito i djelotvorno pružanje javnih usluga u svim upravama;

15.

„referentna arhitektura europske interoperabilnosti” ili „EIRA” znači generička struktura koja se sastoji od načela i smjernica koje se primjenjuju za provedbu interoperabilnih rješenja u Uniji;

16.

„europska kartografija interoperabilnosti” ili „EIC” znači repozitorij interoperabilnih rješenja za europske javne uprave koja osiguravaju institucije Unije i države članice, predstavljenih u zajedničkom formatu i koja zadovoljavaju posebne kriterije o ponovnoj uporabi i interoperabilnosti koji se mogu prikazati u EIRA-i.

(a)

procjenu, poboljšanje, primjenu i ponovnu uporabu postojećih prekograničnih i međusektorskih interoperabilnih rješenja i zajedničkih okvira;

(b)

razvoj, uspostavu, usavršavanje, primjenu i ponovnu uporabu novih prekograničnih ili međusektorskih interoperabilnih rješenja i zajedničkih okvira;

(c)

procjenu posljedica predloženog ili donesenog zakonodavstva Unije na IKT;

(d)

utvrđivanje praznina u zakonodavstvu, na razini Unije i na nacionalnoj razini, kojima se otežava prekogranična ili međusektorska interoperabilnost europskih javnih uprava;

(e)

razvoj mehanizama kojima se mjere i kvantificiraju koristi od interoperabilnih rješenja, uključujući metodologije za procjenu ušteda troškova;

(f)

mapiranje i analiza ukupnog okruženja interoperabilnosti u Uniji putem uspostave, održavanja i poboljšanja EIRA-e i EIC-a kao instrumenata kojima se olakšava ponovna uporaba postojećih interoperabilnih rješenja i utvrđuju područja u kojima su takva rješenja još uvijek nedostatna;

(g)

održavanje, ažuriranje, promicanje i praćenje provedbe EIS-a, EIF-a i EIRA-e;

(h)

procjenu, ažuriranje i promicanje postojećih zajedničkih specifikacija i normi te razvoj, uspostavu i promicanje novih zajedničkih specifikacija i otvorenih specifikacija i normi preko platformi Unije za normizaciju i u suradnji s europskim ili međunarodnim organizacijama za normizaciju, kako je primjereno;

(i)

održavanje i širenje platforme kojom se omogućuje pristup funkcioniranju kao načinu jačanja svijesti i širenja dostupnih rješenja, te suradnja u pogledu najboljih praksi, uključujući sigurnosne okvire i pomažući u izbjegavanju udvostručavanja napora, istodobno potičući ponovnu primjenu rješenja i standarda;

(j)

usavršavanje novih interoperabilnih usluga i alata te održavanje i primjena postojećih interoperabilnih usluga i alata na privremenoj osnovi;

(k)

utvrđivanje i promicanje najboljih praksi, izrađivanje smjernica za usklađivanje inicijativa za interoperabilnost te poticanje i podržavanje zajednica koje rade na pitanjima bitnima za područje elektroničke prekogranične ili međusektorske interakciju među krajnjim korisnicima.

(a)

temeljiti se na korisnosti i utvrđenim potrebama te ciljevima programa;

(b)

biti usklađena sa sljedećim načelima:

(c)

biti fleksibilna, proširiva i primjenjiva na ostala područja poslovanja ili politika; te

(d)

pokazivati financijsku, organizacijsku i tehničku održivost.

—

pokretanje,

—

planiranje,

—

izvršenje,

—

zatvaranje i konačna ocjena,

—

praćenje i kontrola.

(a)

ciljeve programa ISA2 utvrđene u članku 1. stavku 1.;

(b)

jednu ili više aktivnosti programa ISA2 utvrđenih u članku 3.;

(c)

opća načela programa ISA2 utvrđena u članku 4.;

(d)

uvjete financiranja utvrđene u članku 11.

(a)

doprinos djelovanja okruženju interoperabilnosti, koji se mjeri s obzirom na važnost i nužnost nekog djelovanja za dovršetak okruženja interoperabilnosti diljem Unije;

(b)

opseg djelovanja, koji se mjeri s obzirom na njegov horizontalni učinak nakon provedbe djelovanja, diljem sektora na koje se odnosi;

(c)

geografski doseg djelovanja, koji se mjeri s obzirom na broj država članica i europske javne uprave koje su uključene;

(d)

hitnost djelovanja, koja se mjeri njegovim potencijalnim učinkom, uvažavajući nedostatak ostalih izvora financiranja;

(e)

mogućnost ponovne uporabe djelovanja, koja se mjeri s obzirom na razmjere u kojima je moguća ponovna uporaba njegovih rezultata;

(f)

ponovna uporaba postojećih zajedničkih okvira i elemenata interoperabilnih rješenja kroz djelovanje;

(g)

povezanost djelovanja s inicijativama Unije koja se mjeri s obzirom na stupanj suradnje na inicijativama Unije kao što je jedinstveno digitalno tržište te stupanj doprinosa djelovanja takvim inicijativama.

(a)

mjerljivim i odredivim koristima od interoperabilnih rješenja postignutima povezivanjem IKT-a s potrebama krajnjih korisnika;

(b)

mjerljivim i odredivim učinkom interoperabilnih rješenja koja se temelje na IKT-u.