Upravljanje energetskom unijom

KLJUČNE TOČKE

Strategija energetske unije ima pet dimenzija:

• dekarbonizacija,
• energetska učinkovitost,
• energetska sigurnost,
• unutarnje energetsko tržište,
• istraživanje, inovacije i konkurentnost.

Uredba ima nekoliko ključnih značajki.

• Njome se od država članica zahtijeva sljedeće:
  • izrada integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova za 2021. – 2030. do 31. prosinca 2019., a potom do 1. siječnja 2029. te svakih 10 godina nakon toga, kao i ažuriranje planova do 30. lipnja 2024, a potom do 1. siječnja 2034. te svakih 10 godina nakon toga;
  • priprema strategija za dugoročno postizanje niskih emisija uz tridesetogodišnju perspektivu izvješćivanje Europske komisije o njima, s ciljem doprinosa širim ciljevima održivog razvoja i dugoročnim ciljevima utvrđenim Pariškim sporazumom;
  • izrada dvogodišnjih izvješća o napretku provedbe planova, od 15. ožujka 2023. Nadalje, za praćenje napretka u pet dimenzija energetske unije.
• Njome se uspostavlja opetovani postupak savjetovanja između Komisije i država članica i potiče regionalna suradnja između država članica, posebno prije dovršetka planova, a zatim svakih deset godina za desetogodišnja razdoblja koja slijede.
• Njome se od Komisije zahtijeva da prati i ocjenjuje napredak država članica prema ciljevima i doprinosima utvrđenima u njihovim nacionalnim planovima te da predlaže mjere i izvršava svoje ovlasti na razini EU-a kako bi osigurala zajedničko ostvarivanje tih ciljeva.
• U njoj se navode zahtjevi za nacionalne sustave inventara i sustave inventara EU-a za emisije stakleničkih plinova, politike, mjere i projekcije.
• Njome se utvrđuje obvezujući cilj EU-a u pogledu neto domaćeg smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % (u usporedbi s razinama iz 1990.) do 2030., a obvezuje utvrditi klimatski cilj za 2040. u roku od šest mjeseci od prvog globalnog pregleda stanja u okviru Pariškog sporazuma, a za koji Komisija predlaže da se utvrdi na 90 %.
• Ne navodi samo obveze država članica, već i njihove nacionalne ciljeve iz Uredbe (EU) 2018/841 o o uključivanju emisija i uklanjanju stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. (poznata i kao uredba o LULUCF-u).
• Predviđeno je da će Komisija 2025. provesti sveobuhvatnu reviziju podataka iz nacionalnih inventara koje su dostavile države članice (EU) kako bi utvrdila godišnje ciljeve neto smanjenja emisija stakleničkih plinova država članica te kako bi utvrdila godišnje emisijske kvote država članica u skladu s Uredbom (EU) 2018/842,kojom se utvrđuje obvezujuće godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova.
• Usklađuje se s ciljevima utvrđenima u revidiranoj direktivi o energiji iz obnovljivih izvora (Direktiva (EU) 2018/2001 – vidjeti sažetak), kojom se želi povećati udio obnovljive energije u ukupnoj potrošnji energije u EU-u na 42,5 % do 2030., uz dodatno indikativno dopunjavanje od 2,5 % kako bi se omogućilo postizanje cilja od 45 %. Svaka država članica dužna je doprinijeti tom zajedničkom cilju.
• Usklađuje se s ciljevima utvrđenima u revidiranoj direktivi o energetskoj učinkovitosti (Direktiva (EU) 2023/1791 – vidjeti sažetak) kojom se utvrđuje obvezujući EU-ov cilj energetske učinkovitosti kako bi se osiguralo smanjenje energetske potrošnje od najmanje 11,7 % do 2030. u usporedbi s projekcijama referentnog scenarija EU-a iz 2020.

Delegirani akti

• Komisija ima ovlast donositi delegirane akte radi prilagodbe predloška nacionalnih energetskih i klimatskih planova izmjenama okvira energetske i klimatske politike EU-a koje su izravno i posebno povezane s doprinosima EU-a na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Pariškog sporazuma.
• Komisija također ima ovlast donositi delegirane akte radi uzimanja u obzir promjena u pogledu potencijala globalnog zagrijavanja i međusobno dogovorenih smjernica za inventar te ovlast utvrditi bitne zahtjeve za sustav inventara EU-a i uspostaviti registar.
• Delegiranom uredbom (EU) 2020/1044 dopunjuje se Uredbu (EU) 2018/1999 u pogledu vrijednosti za potencijale globalne zagrijavanja i smjernica za inventar stakleničkih plinova, kao i u pogledu sustava inventara EU-a:
  • njome se stavlja izvan snage Delegirana uredba (EU) br. 666/2014 od 1. siječnja 2021.;
  • odnosi se na izvješća koja podnose države članice od 2021. nadalje;
  • države članice i Komisija upotrebljavat će potencijale globalnog zagrijavanja navedene u Prilogu I u svrhu određivanja i izvješćivanja podataka iz inventara stakleničkih plinova.

Provedbeni akti

Komisija je donijela tri provedbena akta:

• Provedbena uredba (EU) 2020/1208 o strukturi, formatu, postupcima dostavljanja i reviziji informacija koje države članice dostavljaju u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999;
• Provedbena uredba (EU) 2020/1294 o mehanizmu EU-a za financiranje energije iz obnovljivih izvora; i
• Provedbena uredba (EU) 2022/2299 o strukturi, formatu, tehničkim pojedinostima i postupcima za integrirana nacionalna energetska i klimatska izvješća o napretku.

Stavljanje izvan snage

Uredbom se stavlja izvan snage Uredba (EU) br. 525/2013 o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova.