12/Sv. 5

HR

Službeni list Europske unije

153

L 299/13

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Europsko vijeće zatražilo je od država članica da od 1. siječnja 2012. obavješćuju Komisiju o svim svojim novim i postojećim bilateralnim sporazumima s trećim zemljama u području energetike. Komisija bi trebala ovu informaciju učiniti dostupnom svim ostalim državama članicama u odgovarajućem obliku, uzimajući u obzir potrebu zaštite poslovno osjetljivih informacija.

(2)

Člankom 4. Ugovora o Europskoj uniji (TEU) od država članica zahtijeva se da poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale ispunjavanje obveza koje proizlaze iz Ugovorâ ili akata institucija Unije. Države članice stoga bi trebale izbjegavati ili ukloniti svaku neusklađenost između prava Unije i međunarodnih sporazuma sklopljenih između država članica i trećih zemalja.

(3)

Ispravno funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta zahtijeva da se energentima uvezenima u Uniju u potpunosti upravlja prema pravilima o uspostavi unutarnjeg energetskog tržišta. Unutarnje energetsko tržište koje ne funkcionira ispravno stavlja Uniju u nezaštićen i nepovoljan položaj s obzirom na sigurnost energetske opskrbe i narušava njezine potencijalne koristi za europske potrošače i industriju. Visok stupanj transparentnosti u pogledu sporazuma između država članica i trećih zemalja u području energetike omogućio bi Uniji poduzimanje koordiniranog djelovanja, u duhu solidarnosti, s ciljem osiguranja usklađenosti takvih sporazuma s pravom Unije i učinkovite sigurnosti energetske opskrbe. Takva bi transparentnost također doprinijela postizanju bliske suradnje unutar Unije u području vanjskih energetskih odnosa i dugoročnih ciljeva politike Unije u pogledu energetike, klimatskih promjena i sigurnosti energetske opskrbe.

(4)

Stoga bi trebalo uspostaviti novi mehanizam razmjene informacija. Mehanizam bi trebao obuhvatiti samo međuvladine sporazume s utjecajem na unutarnje energetsko tržište ili na sigurnost energetske opskrbe u Uniji zbog njihove suštinske povezanosti. Za početnu ocjenu o utjecaju međuvladinog sporazuma, ili nekog drugog teksta na koji međuvladin sporazum izričito upućuje, na unutarnje energetsko tržište ili sigurnost energetske opskrbe u Uniji, trebale bi biti odgovorne države članice; u slučaju dvojbe, države članice trebale bi se savjetovati s Komisijom. U načelu, sporazumi koji više nisu na snazi ili se više ne primjenjuju nemaju utjecaj na unutarnje energetsko tržište ili na sigurnost energetske opskrbe u Uniji i stoga ne bi trebali biti obuhvaćeni ovim mehanizmom razmjene informacija. Mehanizam razmjene informacija trebao bi posebno obuhvatiti sve međuvladine sporazume koji utječu na opskrbu plinom, naftom ili električnom energijom putem utvrđene infrastrukture ili koji utječu na količinu energenata uvezenih u Uniju.

(5)

Međuvladine sporazume koji se moraju u cijelosti priopćiti Komisiji na temelju ostalih akata Unije trebalo bi izuzeti iz mehanizma razmjene informacija. Međutim, to se izuzimanje ne bi smjelo primjenjivati na međuvladine sporazume s trećim zemljama koji utječu na razvoj i korištenje plinske infrastrukture i dobavu plina i koji se moraju priopćiti Komisiji u skladu s člankom 13. stavkom 6. točkom (a) Uredbe (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom (3). Takve bi sporazume trebalo priopćiti u skladu s pravilima utvrđenima ovom Odlukom. Radi izbjegavanja udvostručavanja, trebalo bi se smatrati da obavijest podnesena u skladu s ovom Odlukom ispunjava obvezu navedenu u članku 13. stavku 6. točki (a) Uredbe (EU) br. 994/2010.

(6)

Međuvladini sporazumi o pitanjima u području primjene Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju ne bi smjeli biti obuhvaćeni ovom Odlukom.

(7)

Ova Odluka ne stvara obveze s obzirom na sporazume između gospodarskih subjekata. Međutim, ona ne sprečava države članice da dobrovoljno obavijeste Komisiju o trgovinskim sporazumima na koje se izričito upućuje u međuvladinim sporazumima. Nadalje, s obzirom na to da je moguće da trgovinski sporazumi sadrže regulatorne odredbe, gospodarski subjekti koji pregovaraju o trgovinskim sporazumima sa subjektima iz trećih zemalja trebali bi imati mogućnost da zatraže upute od Komisije s ciljem izbjegavanja mogućih sukoba s pravom Unije.

(8)

Države članice trebale bi dostaviti Komisiji sve postojeće međuvladine sporazume, bilo da su stupili na snagu ili se privremeno primjenjuju u smislu članka 25. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, kao i sve nove međuvladine sporazume.

(9)

Više transparentnosti u vezi s budućim međuvladinim sporazumima o kojima će se pregovarati ili o kojima se pregovara između država članica i trećih zemalja u području energetike moglo bi doprinijeti dosljednosti u pristupima država članica takvim sporazumima, usklađenosti s pravom Unije i sigurnosti energetske opskrbe u Uniji. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost obavješćivanja Komisije o pregovorima u vezi s novim međuvladinim sporazumima ili izmjenama postojećih međuvladinih sporazuma. Ako države članice izaberu tu mogućnost, trebale bi redovito obavješćivati Komisiju o napretku pregovora. Države članice trebale bi imati mogućnost pozivanja Komisije da sudjeluje u pregovorima kao promatrač.

Komisija bi trebala također imati mogućnost sudjelovanja kao promatrač na svoj vlastiti zahtjev, podložno odobrenju dotične države članice. Države članice trebale bi također imati mogućnost zatražiti od Komisije njezinu pomoć tijekom njihovih pregovora s trećim zemljama. U tom bi slučaju Komisija trebala imati mogućnost davanja savjeta o načinu izbjegavanja neusklađenosti s pravom Unije i ukazivanja na ciljeve energetske politike Unije i načelo solidarnosti između država članica.

(10)

Komisija bi trebala ocijeniti usklađenost postojećih međuvladinih sporazuma s pravom Unije. U slučaju neusklađenosti, države članice trebale bi poduzeti sve potrebne korake kako bi pronašle odgovarajuće rješenje za uklanjanje utvrđene neusklađenosti.

(11)

S ciljem osiguranja veće transparentnosti i izbjegavanja mogućih sukoba s pravom Unije, države članice trebale bi imati mogućnost obavješćivanja Komisije o novom međuvladinom sporazumu s trećom zemljom prije ili tijekom pregovora o tom sporazumu. Ako je država članica koja je pregovarala o međuvladinom sporazumu o tome obavijestila Komisiju prije zaključenja pregovora i dostavila joj nacrt međuvladinog sporazuma, Komisija bi trebala imati mogućnost obavijestiti tu državu članicu o svojem mišljenju o usklađenosti dogovorenog sporazuma s pravom Unije. Komisija ima pravo pokrenuti postupak zbog povrede u skladu s člankom 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) ako smatra da je država članica propustila ispuniti svoje obveze na temelju UFEU-a.

(12)

Sve konačne, ratificirane međuvladine sporazume obuhvaćene ovom Odlukom trebalo bi poslati Komisiji kako bi se omogućila obaviještenost svih ostalih država članica.

(13)

Komisija bi trebala sve informacije koje primi učiniti dostupnima svim ostalim državama članicama u sigurnom elektroničkom obliku. Komisija bi trebala poštovati zahtjeve država članica da s informacijama koje su joj dostavljene postupa kao s povjerljivima. Zahtjevi za povjerljivošću ne bi smjeli, međutim, ograničavati pristup Komisiji povjerljivim informacijama jer Komisija treba imati sveobuhvatne informacije za svoje vlastite ocjene. Komisija bi trebala biti odgovorna za jamčenje primjene klauzule o povjerljivosti. Zahtjevi za povjerljivošću ne bi smjeli dovoditi u pitanje pravo pristupa dokumentima kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (4).

(14)

Ako država članica smatra međuvladin sporazum povjerljivim, trebala bi dostaviti Komisiji njegov sažetak za potrebe prosljeđivanja tog sažetka ostalim državama članicama.

(15)

Trajna razmjena informacija o međuvladinim sporazumima na razini Unije trebala bi omogućiti razvijanje najboljih praksa. Na temelju tih najboljih praksa Komisija, prema potrebi u suradnji s Europskom službom za vanjsko djelovanje (EEAS) u vezi s vanjskih politikama Unije, trebala bi izraditi fakultativne ogledne klauzule koje će se primjenjivati u međuvladinim sporazumima između država članica i trećih zemalja. Primjena takvih oglednih klauzula za cilj bi trebala imati izbjegavanje sukoba međuvladinih sporazuma s pravom Unije, posebno s pravom tržišnog natjecanja i pravilima unutarnjeg energetskog tržišta, te sukoba s međunarodnim sporazumima koje je Unija sklopila. Njihova primjena trebala bi biti fakultativna i trebala bi biti omogućena prilagodba njihovog sadržaja svakoj posebnoj okolnosti.

(16)

S obzirom na postojanje unutarnjeg energetskog tržišta i ciljeva energetske politike Unije, države članice trebale bi voditi računa o tim ciljevima prilikom pregovaranja o međuvladinim sporazumima u području energetike koji utječu na energetsku politiku Unije.

(17)

Poboljšano uzajamno poznavanje postojećih i novih međuvladinih sporazuma trebalo bi omogućiti bolje usklađivanje o energetskim pitanjima između država članica te između država članica i Komisije. Takvo poboljšano usklađivanje trebalo bi omogućiti državama članicama da u potpunosti iskoriste prednosti političke i gospodarske težine Unije i omogućiti Komisiji da predloži rješenja problema utvrđenih u području međuvladinih sporazuma.

(18)

Komisija trebala bi olakšati i poticati usklađivanje između država članica s ciljem jačanja sveukupne strateške uloge Unije putem snažnog i učinkovitog usklađenog pristupa zemljama proizvođačima, tranzitnim zemljama i zemljama potrošačima.

(19)

Mehanizam razmjene informacija, uključujući ocjenjivanja koja obavljaju države članice prilikom njegove provedbe, ne dovodi u pitanje primjenu pravila Unije o povredama, državnim potporama i tržišnom natjecanju.

(20)

Komisija bi trebala ocijeniti dostatnost i učinkovitost ove Odluke prilikom osiguranja usklađenosti međuvladinih sporazuma s pravom Unije i visokog stupnja usklađivanja između država članica u vezi s međuvladinim sporazumima u području energetike.

(21)

Budući da cilj ove Odluke, tj. razmjenu informacija između država članica i Komisije u vezi s međuvladinim sporazumima u području energetike, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ga se, s obzirom na učinke ove Odluke, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. TEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

1.

„međuvladin sporazum” znači svaki pravno obvezujući sporazum između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja koji utječe na rad ili funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta ili na sigurnost energetske opskrbe u Uniji; međutim, ako takav pravno obvezujući sporazum također obuhvaća ostala pitanja, samo one odredbe koje se odnose na energetiku, uključujući opće odredbe primjenjive na te odredbe koje se odnose na energetiku, čine „međuvladin sporazum”;

2.

„postojeći međuvladin sporazum” znači međuvladin sporazum koji je stupio na snagu ili se privremeno primjenjuje prije stupanja na snagu ove Odluke.

(a)

predmet;

(b)

cilj i područje primjene;

(c)

trajanje;

(d)

ugovorne stranke;

(e)

informacije o glavnim elementima.

(a)

preispitivanja razvoja u odnosu na međuvladine sporazume i težnje ka dosljednosti i koherentnosti u vanjskim odnosima Unije u području energetike sa zemljama proizvođačima, tranzitnim zemljama i zemljama potrošačima;

(b)

utvrđivanja zajedničkih problema u odnosu na međuvladine sporazume i razmatranja odgovarajućeg djelovanja za pristupanje tim problemima i, prema potrebi, predlaganja rješenja;

(c)

razvijanja, na temelju najbolje prakse i savjetovanja s državama članicama, fakultativnih oglednih klauzula, koje bi, ako se primijene, značajno poboljšale usklađenost budućih međuvladinih sporazuma s pravom Unije;

(d)

pružanja podrške, prema potrebi, razvoju multilateralnih međuvladinih sporazuma koji uključuju nekoliko država članica ili Uniju u cjelini.