15/Sv. 26

HR

Službeni list Europske unije

114

L 024/8

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Direktiva Vijeća 96/61/EZ od 24. rujna 1996. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (3) nekoliko je puta znatno izmijenjena (4). Radi jasnoće i racionalnosti navedenu Direktivu treba kodificirati.

(2)

Ciljevi i načela politike Zajednice o zaštiti okoliša, kako su utvrđeni u članku 174. Ugovora uključuju posebno sprečavanje, smanjivanje i, koliko je to moguće, otklanjanje onečišćenja, tako da se prvenstveno posreduje na samom izvoru i da se osigura razborito gospodarenje prirodnim resursima, u skladu s načelom „onečišćivač plaća” i načelom sprečavanja onečišćenja.

(3)

Petim programom djelovanja za okoliš, čiju je opću koncepciju odobrilo Vijeće i predstavnici vlada država članica na sastanku u okviru Vijeća, Rezolucijom od 1. veljače 1993. o programu Zajednice za provođenje politike i akcija u vezi sa zaštitom okoliša i održivim razvojem (5), značajna uloga pridaje se kontroli onečišćenja pri uspostavljanju održive ravnoteže između ljudskog djelovanja i socijalno-ekonomskog razvoja, s jedne strane, te resursa i regenerativne sposobnosti prirode, s druge strane.

(4)

Primjena integriranog pristupa smanjenju onečišćenja zahtijeva djelovanje na razini Zajednice kako bi se izmijenilo postojeće zakonodavstvo Zajednice koje se odnosi na sprečavanje i kontrolu onečišćenja iz industrijskih postrojenja.

(5)

Direktivom Vijeća 84/360/EEZ od 28. lipnja 1984. o suzbijanju onečišćenja zraka iz industrijskih postrojenja (6), utvrđen je opći okvir prema kojemu se za svako puštanje u pogon, odnosno za svaku značajnu promjenu industrijskog postrojenja koja bi mogla prouzročiti onečišćenje zraka, zahtijeva prethodno odobrenje.

(6)

Direktivom 2006/11/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o onečišćenju uzrokovanom ispuštanjem određenih opasnih tvari u vodni okoliš Zajednice (7) predviđa se da je za ispuštanje takvih tvari neophodno odobrenje.

(7)

Iako postoji zakonodavstvo Zajednice o suzbijanju onečišćenja zraka i sprečavanju ili svođenju na minimum ispuštanja opasnih tvari u vode, ne postoji slično zakonodavstvo Zajednice čiji je cilj spriječiti ili svesti na minimum njihove emisije u tlo.

(8)

Različiti načini odvojene kontrole emisija koje se ispuštaju u zrak, u vode, odnosno u tlo, umjesto zaštite okoliša kao cjeline mogli bi potaknuti prijenos onečišćenja iz jednog okolišnog medija u drugi.

(9)

Integrirani pristup kontroli onečišćenja, uzimajući u obzir i gospodarenje otpadom, ima za cilj spriječiti emisije u zrak, vode ili tlo gdje god je to moguće, a tamo gdje nije, svesti ih na minimum kako bi se postigla visoka razina zaštite okoliša kao cjeline.

(10)

Ovom Direktivom treba utvrditi opći okvir integriranog sprečavanja i kontrole onečišćenja. Njome treba predvidjeti mjere koje su nužne za provedbu integriranog sprečavanja i kontrole onečišćenja radi postizanja visoke razine zaštite okoliša kao cjeline. Integriranim pristupom kontroli onečišćenja treba promicati primjenu načela održivog razvoja.

(11)

Odredbe ove Direktive trebaju se primjenjivati ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni utjecaja javnih i privatnih projekata na okoliš (8). Ova Direktiva ne smije utjecati na provedbu Direktive 85/337/EEZ kada se pri izdavanju odobrenja moraju uzeti u obzir podaci i zaključci koji se temelje na provedbi te Direktive.

(12)

Države članice trebaju poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da operateri koji obavljaju industrijske djelatnosti navedene u ovoj Direktivi djeluju u skladu s općim načelima određenih temeljnih obveza. U tom bi smislu bilo dovoljno da nadležna tijela pri utvrđivanju uvjeta dozvole uzmu u obzir ta opća načela.

(13)

Na postojeća se postrojenja neke mjere donesene na temelju ove Direktive moraju početi primjenjivati nakon 30. listopada 2007., a ostale su se trebale primjenjivati od 30. listopada 1999.

(14)

Da bi učinkovitije i uspješnije rješavao probleme onečišćenja, operater treba uzeti u obzir sve aspekte zaštite okoliša. O tim aspektima treba obavijestiti nadležno tijelo ili tijela kako bi se ona prije izdavanja odobrenja mogla uvjeriti da su poduzete sve potrebne zaštitne ili kontrolne mjere protiv onečišćenja. Postupci podnošenja zahtjeva za dozvole koji se međusobno jako razlikuju mogli bi dovesti do različitih razina zaštite okoliša i javne osviještenosti. Zato zahtjevi za izdavanje dozvola u skladu s ovom Direktivom trebaju sadržavati samo najnužnije podatke.

(15)

Potpuna koordinacija postupaka izdavanja dozvola i uvjeta dozvole između nadležnih tijela trebala bi omogućiti postizanje najviše ostvarive razine zaštite okoliša kao cjeline.

(16)

Nadležno tijelo ili tijela trebaju izdavati, odnosno izmjenjivati dozvole tek kad budu utvrđene integrirane mjere zaštite okoliša za zrak, vode i tlo.

(17)

Dozvola treba uključivati sve potrebne mjere za ispunjavanje uvjeta dozvole kako bi se postigla visoka razina zaštite okoliša kao cjeline. Ne dovodeći u pitanje postupak odobravanja, te mjere isto tako mogu biti predmet općih obvezujućih zahtjeva.

(18)

Granične vrijednosti emisija, parametri ili jednakovrijedne tehničke mjere treba utvrđivati na temelju najboljih raspoloživih tehnika, ne propisujući korištenje jedne određene tehnike ili tehnologije i uzimajući u obzir tehnička svojstva predmetnog postrojenja, njegov zemljopisni položaj i lokalne okolišne uvjete. U svim slučajevima uvjeti dozvole trebaju sadržavati odredbe o smanjivanju onečišćenja na velike udaljenosti, odnosno prekograničnog onečišćenja, na najmanju moguću mjeru i osiguravati visoku razinu zaštite okoliša kao cjeline.

(19)

Države članice same trebaju utvrditi kako će se uzimati u obzir tehnička svojstva predmetnog postrojenja te, prema potrebi, njegov geografski smještaj i lokalni okolišni uvjeti.

(20)

Kad se standardom kakvoće okoliša propisuju stroži uvjeti od onih koji se mogu postići korištenjem najboljih raspoloživih tehnika, za dozvolu će biti potrebni dodatni uvjeti, ne dovodeći u pitanje ostale mjere koje se mogu poduzimati radi usklađivanja sa standardima kakvoće okoliša.

(21)

Budući da će se s vremenom najbolje raspoložive tehnike mijenjati, posebno s obzirom na tehnički napredak, nadležna tijela trebaju takav napredak pratiti, odnosno trebaju o njemu biti obaviještena.

(22)

Promjene na postrojenju mogu dovesti do onečišćenja. Zbog toga nadležno tijelo ili tijela treba obavijestiti o svakoj promjeni koja bi mogla utjecati na okoliš. Značajne promjene na postrojenju moraju podlijegati izdavanju prethodnog odobrenja u skladu s ovom Direktivom.

(23)

Uvjeti dozvole moraju se s vremena na vrijeme preispitati i ako je potrebno dopuniti. U određenim se okolnostima svakako moraju preispitati.

(24)

Učinkovito sudjelovanje javnosti u donošenju odluka treba omogućiti javnosti da izrazi, a donositeljima odluka da uzmu u obzir, mišljenja i zabrinutosti koji bi mogli biti relevantni za te odluke, čime se podiže razina odgovornosti i transparentnosti pri donošenju odluka, jača svijest javnosti o pitanjima okoliša kao i njezina potpora donesenim odlukama. Konkretno, javnost treba imati pristup informacijama o radu postrojenja i o njihovom mogućem utjecaju na okoliš te, prije donošenja svake odluke, informacijama koje se odnose na zahtjeve za izdavanje dozvola za nova postrojenja ili na značajne promjene u postojećim postrojenjima te na same dozvole, na njihovo obnavljanje, kao i pristup relevantnim podacima dobivenima praćenjem stanja okoliša.

(25)

Sudjelovanje, uključujući sudjelovanje udruga, organizacija i grupa, posebno nevladinih organizacija koje promiču zaštitu okoliša treba odgovarajuće podupirati, između ostalog promicanjem izobrazbe javnosti o zaštiti okoliša.

(26)

Zajednica je 25. lipnja 1998. potpisala UNECE-ovu Konvenciju o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija). Među ciljevima Arhuške konvencije je i želja da se zajamči pravo na sudjelovanje javnosti u odlučivanju o pitanjima okoliša, što bi doprinjelo zaštiti prava na život u okolišu koji je primjeren za osobno zdravlje i dobrobit.

(27)

Razvoj i razmjena informacija na razini Zajednice o najboljim raspoloživim tehinkama treba pomoći pri ponovnom uspostavljanju tehnološke ravnoteže u Zajednici, potaknuti širenje primjene graničnih vrijednosti i tehnika koje se primjenjuju u Zajednici po cijelom svijetu, te pomoći državama članicama u učinkovitoj provedbi ove Direktive.

(28)

Izvješća o provedbi i učinkovitosti ove Direktive trebaju se sastavljati redovito.

(29)

Ova se Direktiva odnosi na postrojenja čiji je potencijal za onečišćenje, pa prema tome i prekogranično onečišćenje, značajan. Potrebno je organizirati prekogranična savjetovanja kad se zahtjevi odnose na izdavanje dozvola za nova postrojenja ili za značajne promjene na postrojenjima, koja bi u velikoj mjeri mogla negativno djelovati na okoliš. Zahtjevi koji se odnose na takve prijedloge ili na značajne promjene trebaju biti dostupni javnosti u državama članicama koje bi mogle biti pogođene takvim djelovanjem.

(30)

Na razini Zajednice može se ukazati potreba da se odrede granične vrijednosti za određene kategorije postrojenja i onečišćujućih tvari obuhvaćenih ovom Direktivom. Europski parlament i Vijeće trebaju odrediti takve granične vrijednosti emisija u skladu s odredbama Ugovora.

(31)

Odredbe ove Direktive trebaju se primjenjivati ne dovodeći u pitanje odredbe Zajednice o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu.

(32)

Ova Direktiva ne bi smjela dovesti u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prijenos direktiva u nacionalno pravo, kako su utvrđeni u Prilogu VI. dijelu B,

1.

„tvar” znači kemijski element i njegovi spojevi, uz izuzetak radioaktivnih tvari u smislu Direktive Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (9), i genetski modificiranih organizama u smislu Direktive Vijeća 90/219/EEZ od 23. travnja 1990. o ograničenoj uporabi genetski modificiranih mikroorganizama (10), i Direktive 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama (11);

2.

„onečišćenje” znači izravno ili neizravno ispuštanje tvari, vibracija, topline ili buke u zrak, vode ili tlo izazvano ljudskom djelatnošću, što može biti štetno za zdravlje ljudi ili kakvoću okoliša, koje dovodi do štete po materijalnu imovinu ili remeti značajke okoliša ili utječe na druge pravovaljane oblike korištenja okoliša;

3.

„postrojenje” znači nepokretna tehnička jedinica u kojoj se obavljaju jedna ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I. kao i bilo koje druge izravno pridružene djelatnosti tehnički povezane s djelatnostima koje se obavljaju na toj lokaciji i koje bi mogle imati utjecaj na emisije i onečišćenje;

4.

„postojeće postrojenje” znači postrojenje koje je 30. listopada 1999., u skladu sa zakonodavstvom koje se primjenjivalo prije tog datuma, bilo u pogonu ili je bilo odobreno ili je prema mišljenju nadležnoga tijela za njega bio podnesen potpuni zahtjev za dozvolu, pod uvjetom da je to postrojenje pušteno u rad najkasnije 30. listopada 2000.;

5.

„emisija” znači izravno ili neizravno ispuštanje tvari, vibracija, topline ili buke iz pojedinačnih ili difuznih izvora u postrojenju, u zrak, vode ili tlo;

6.

„granične vrijednosti emisija” znači masa izražena u obliku određenih specifičnih parametara, koncentracija i/ili razina emisije, koja se ne smije prekoračiti tijekom jednog ili više vremenskih razdoblja. Granične vrijednosti emisija mogu se odrediti i za određene skupine, porodice ili kategorije tvari, a posebno za one navedene u Prilogu III. Granične vrijednosti emisija za tvari obično se primjenjuju na mjestu gdje tvari izlaze iz postrojenja, a pri utvrđivanju tih vrijednosti ne uzimaju se u obzir nikakva razrjeđenja. Što se tiče neizravnih emisija u vodu, pri utvrđivanju graničnih vrijednosti emisija iz određenog postrojenja može se uzeti u obzir učinak uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, pod uvjetom da je zajamčena jednaka razina zaštite okoliša kao cjeline i da to ne dovodi do viših razina onečišćenja okoliša, ne dovodeći u pitanje Direktivu 2006/11/EZ ili direktive kojima se ona provodi;

7.

„standard kakvoće okoliša” znači skup zahtjeva koje određeni okoliš ili njegova sastavnica moraju ispuniti u određenom roku, kako je predviđeno zakonodavstvom Zajednice;

8.

„nadležno tijelo” znači državno tijelo ili tijela, odnosno službe, koji su prema pravnim propisima države članice odgovorni za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ove Direktive;

9.

„dozvola” znači cijela pismena odluka ili njezin dio (ili nekoliko takvih odluka) kojima se odobrava rad čitavog postrojenja ili jednog njegovog dijela, pod određenim uvjetima kojima se osigurava sukladnost postrojenja sa zahtjevima ove Direktive. Dozvola se može odnositi na jedno ili više postrojenja ili na dijelove postrojenja koji se nalaze na istoj lokaciji i kojima upravlja isti operater;

10.

„promjena u radu postrojenja” znači promjena u vrsti ili funkcioniranju postrojenja, ili proširenje postrojenja, što bi moglo utjecati na okoliš;

11.

„značajna promjena” znači promjena u radu postrojenja koja bi prema mišljenju nadležnog tijela mogla u značajnoj mjeri negativno utjecati na ljude ili na okoliš; u smislu ove definicije, svaka promjena ili povećanje opsega u radu postrojenja smatraju se značajnima ako se samom tom promjenom ili proširenjem dosegnu pragovi utvrđeni u Prilogu I.;

12.

„najbolje raspoložive tehnike” znači najučinkovitiji i najnapredniji razvojni stupanj u razvoju djelatnosti i njihovih metoda rada koji pokazuje praktičnu pogodnost tehnike za postizanje graničnih vrijednosti emisija i drugih uvjeta okolišne dozvole i koji je razvijen da sprečava, ili tamo gdje to nije izvedivo, smanjuje emisije i utjecaj na okoliš u cjelini:

Pri utvrđivanju najboljih raspoloživih tehnika posebno treba razmotriti elemente navedene u Prilogu IV.;

13.

„operater” znači svaka fizička i pravna osoba koja upravlja radom ili kontrolira čitavo ili dio postrojenja ili, gdje je to predviđeno u nacionalnom zakonodavstvu, osoba na koju je prenesena ovlast donošenja ekonomskih odluka o tehničkom funkcioniranju postrojenja;

14.

„javnost” znači jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba i, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili praksom, njihove skupine, udruge ili organizacije;

15.

„zainteresirana javnost” znači javnost na koju utječe ili bi moglo utjecati odlučivanje o okolišu, ili ima interes u donošenju odluka o dodjeljivanju ili ažuriranju dozvole ili uvjeta dozvole; u smislu ove definicije, udruge civilnog društva koje djeluju na području zaštite okoliša i ispunjavaju sve uvjete propisane nacionalnim zakonodavstvom smatraju se zainteresiranima.

(a)

da se poduzimaju sve potrebne mjere za sprečavanje onečišćenja, posebno kroz primjenu najboljih raspoloživih tehnika;

(b)

da ne dolazi do značajnijeg onečišćenja;

(c)

da se izbjegava stvaranje otpada u skladu s Direktivom 2006/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o otpadu (12); da se u slučaju stvaranja otpada taj otpad oporabljuje ili, ako to nije moguće iz tehničkih ili ekonomskih razloga, da se zbrinjava na način da se izbjegne ili umanji bilo kakav utjecaj na okoliš;

(d)

da se energija koristi učinkovito;

(e)

da se poduzimaju potrebne mjere za sprečavanje nesreća i ograničavanje njihovih posljedica;

(f)

da se po konačnom prestanku rada postrojenja poduzimaju sve mjere koje su potrebne da bi se izbjegao rizik od onečišćenja i da se radna lokacija vrati u zadovoljavajuće stanje.

(a)

postrojenja i aktivnosti koje se u njemu odvijaju;

(b)

sirovina i pomoćnih materijala, ostalih tvari i energije koja se koristi u postrojenju ili je postrojenje proizvodi;

(c)

izvora emisija iz postrojenja;

(d)

uvjeta na mjestu gdje se nalazi postrojenje;

(e)

vrste i količine očekivanih emisija iz postrojenja u svaki medij, kao i opis značajnijih učinaka emisija na okoliš;

(f)

predložene tehnologije i ostalih tehnika za sprečavanje ili, ako to nije moguće, smanjenja emisija iz postrojenja;

(g)

prema potrebi, mjera za sprečavanje i oporabu otpada nastalog u postrojenju;

(h)

ostalih mjera predviđenih s ciljem poštovanja općih načela osnovnih obveza operatera u skladu s člankom 3.;

(i)

mjera predviđenih za praćenje emisija u okoliš;

(j)

glavnih alternativnih rješenja koja je podnositelj zahtjeva proučio, u kratkim crtama.

(a)

je onečišćenje koje uzrokuje postrojenje takvih razmjera da se moraju preispitati postojeće granične vrijednosti emisija u dozvoli ili se u dozvolu trebaju uključiti nove vrijednosti;

(b)

značajne promjene najboljih raspoloživih tehnika omogućuju značajno smanjenje emisija, bez prekomjernih troškova;

(c)

sigurnost radnog procesa ili djelatnosti zahtijeva primjenu drugih tehnika;

(d)

to nalažu nove odredbe zakonodavstva Zajednice ili nacionalnog zakonodavstva.

(a)

operater pri korištenju postrojenja poštuje uvjete dozvole,

(b)

operater redovito izvješćuje nadležno tijelo o rezultatima kontrole emisija i bez odlaganja ga obavješćuje o svim incidentima ili nezgodama koje značajno utječu na okoliš,

(c)

operateri postrojenja pružaju predstavnicima nadležnog tijela svu potrebnu pomoć, omogućavajući im obavljanje inspekcijskog nadzora nad postrojenjem, uzorkovanje i prikupljanje svih podataka nužnih za obavljanje njihovih dužnosti u smislu ove Direktive.

(a)

izdavanje dozvole za nova postrojenja;

(b)

izdavanje dozvole za sve značajne promjene;

(c)

ažuriranje dozvole ili uvjeta dozvole za postrojenje, u skladu s člankom 13. stavkom 2. točkom (a).

(a)

sadržaj odluke, uključujući i kopiju dozvole i svih uvjeta kao i sva naknadna ažuriranja; i

(b)

nakon razmatranja izražene brige i mišljenja javnosti, razloge i okolnosti na kojima se odluka temelji, uključujući informacije o procesu sudjelovanja javnosti.

(a)

imaju dovoljan interes; ili

(b)

kad dokažu povredu prava, u slučajevima kad upravno-postupovno pravo države članice to zahtijeva kao preduvjet.

(a)

kategorije postrojenja navedene u Prilogu I., osim za odlagališta otpada obuhvaćena točkama 5.1. i 5.4. navedenog Priloga;

i

(b)

onečišćujuće tvari navedene u Prilogu III.

(a)

tople valjaonice kapaciteta preko 20 tona sirovog čelika na sat;

(b)

kovačnice s čekićima čija energija prelazi 50 kJ po čekiću, a uporabljena snaga toplinskog izgaranja prelazi 20 MW;

(c)

nanošenje zaštitnih prevlaka od staljenih metala, ulaznog kapaciteta preko 2 tone sirovog čelika na sat.

(a)

za proizvodnju sirovih obojenih metala iz ruda, koncentrata ili sekundarnih sirovina primjenom metalurških, kemijskih ili elektrolitskih procesa;

(b)

za taljenje kao i legiranje obojenih metala, uključujući oporabljene proizvode (rafiniranje, lijevanje u talionicama itd.), kapaciteta taljenja preko 4 tone na dan za olovo i kadmij ili preko 20 tona na dan za sve druge metale.

(a)

jednostavni ugljikovodici (linearni ili ciklički, zasićeni ili nezasićeni, alifatski ili aromatski);

(b)

ugljikovodici koji sadrže kisik, kao što su alkohol, aldehidi, ketoni, karboksilne kiseline, esteri, acetati, eteri, peroksidi, i epoksidne smole;

(c)

ugljikovodici koji sadrže sumpor;

(d)

ugljikovodici koji sadrže dušik, kao što su amini, amidi, dušični spojevi, nitro-spojevi ili spojeva nitrata, nitrili, cijanati, izocijanati;

(e)

ugljikovodici koji sadrže fosfor;

(f)

halogeni ugljikovodici;

(g)

organometalni spojevi;

(h)

osnovni plastični materijali (polimeri, sintetska vlakna i vlakna na bazi celuloze);

(i)

sintetske gume;

(j)

boje i pigmenti;

(k)

površinski aktivne tvari ili surfaktanti.

(a)

plinovi kao što su amonijak, klor ili klorovodik, fluor i fluorovodik, ugljikovi oksidi, sumporni spojevi, dušični oksidi, vodik, sumporni dioksid, karbonil klorid;

(b)

kiseline kao što su kromna kiselina, fluorovodična kiselina, fosforna kiselina, dušična kiselina, klorovodična kiselina, sumporna kiselina, oleum, sumporasta kiselina;

(c)

lužine kao što su amonijev hidroksid, kalijev hidroksid, natrijev hidroksid;

(d)

soli kao što su amonijev klorid, kalijev klorat, kalijev karbonat, natrijev karbonat, perborat, srebreni nitrat;

(e)

nemetali, metalni oksidi ili drugi anorganski spojevi, kao što je kalcijev karbid, silicij, silicijev karbid.

(a)

celuloze od drveta ili drugih vlaknastih materijala;

(b)

papira i kartona, proizvodnog kapaciteta preko 20 tona na dan.

(a)

Klaonice kapaciteta proizvodnje trupala preko 50 tona na dan.

(b)

Obrada i prerada namijenjene za proizvodnju prehrambenih proizvoda iz:

(c)

Obrada i prerada mlijeka, pri čemu je dnevni ulaz mlijeka veći od 200 tona (prosječna godišnja vrijednost).

(a)

40 000 mjesta za perad;

(b)

2 000 mjesta za proizvodnju tovnih svinja (preko 30 kg); ili

(c)

750 mjesta za krmače.

1.

Direktiva Vijeća 87/217/EEZ od 19. ožujka 1987. o sprečavanju i smanjenju onečišćenja okoliša azbestom.

2.

Direktiva Vijeća 82/176/EEZ od 22. ožujka 1982. o graničnim vrijednostima i ciljevima kakvoće za ispuštanje žive iz industrijskog sektora kloralkalne elektrolize.

3.

Direktiva Vijeća 83/513/EEZ od 26. rujna 1983. o graničnim vrijednostima i ciljevima kakvoće za ispuštanje kadmija.

4.

Direktiva Vijeća 84/156/EEZ od 8. ožujka 1984. o graničnim vrijednostima i ciljevima kakvoće za ispuštanje žive u industrijskim sektorima, osim industrije kloralkalne elektrolize.

5.

Direktiva Vijeća 84/491/EEZ od 9. listopada 1984. o graničnim vrijednostima i ciljevima kakvoće za ispuštanje heksaklorocikloheksana.

6.

Direktiva Vijeća 86/280/EEZ od 12. lipnja 1986. o graničnim vrijednostima i ciljevima kakvoće za ispuštanje nekih opasnih tvari navedenih na popisu I. Priloga Direktivi 76/464/EEZ.

7.

Direktiva 2000/76/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. prosinca 2000. o spaljivanju otpada.

8.

Direktiva Vijeća 92/112/EEZ od 15. prosinca 1992. o postupcima usklađivanja programa za smanjenje i konačno potpuno uklanjanje onečišćenja uzrokovanog otpadom iz industrije titan-dioksida.

9.

Direktiva 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje.

10.

Direktiva 2006/11/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o onečišćenju uzrokovanom ispuštanjem određenih opasnih tvari u vodni okoliš Zajednice.

11.

Direktiva 2006/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o otpadu.

12.

Direktiva Vijeća 75/439/EEZ od 16. lipnja 1975. o zbrinjavanju otpadnih ulja.

13.

Direktiva Vijeća 91/689/EEZ od 12. prosinca 1991. o opasnom otpadu.

14.

Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada.

1.

Sumporov dioksid i drugi sumporni spojevi.

2.

Dušikovi oksidi i drugi dušikovi spojevi.

3.

Ugljikov monoksid.

4.

Hlapivi organski spojevi.

5.

Metali i njihovi spojevi.

6.

Krute čestice.

7.

Azbest (suspendirane čestice, vlakna).

8.

Klor i njegovi spojevi.

9.

Fluor i njegovi spojevi.

10.

Arsen i njegovi spojevi.

11.

Cijanidi.

12.

Tvari i pripravci za koje je dokazano da imaju kancerogena ili mutagena svojstva, ili svojstva koja putem zraka mogu negativno utjecati na reprodukciju.

13.

Poliklorirani dibenzodioksini i poliklorirani dibenzofurani.

1.

Organohalogeni spojevi i tvari koje, u vodenom okruženju, mogu tvoriti takve spojeve.

2.

Organofosforni spojevi.

3.

Organokositreni spojevi.

4.

Tvari i pripravci za koje je dokazano da imaju karcinogena ili mutagena svojstva, ili svojstva koja bi u vodenom okruženju ili putem vodenog okruženja mogla negativno utjecati na reprodukciju.

5.

Postojani ugljikovodici i postojane organske otrovne tvari koje se akumuliraju u živim organizmima.

6.

Cijanidi.

7.

Metali i njihovi spojevi.

8.

Arsen i njegovi spojevi.

9.

Biocidi i proizvodi za zaštitu bilja.

10.

Suspendirani materijali.

11.

Tvari koje doprinose eutrofikaciji (posebno, nitrati i fosfati).

12.

Tvari koje negativno utječu na ravnotežu kisika (i mogu se mjeriti pomoću parametara kao što su BOD, COD itd.).

1.

korištenje tehnologije koja proizvodi malu količinu otpada;

2.

korištenje manje opasnih tvari;

3.

promicanje oporabe i recikliranja tvari koje nastaju i koje se koriste u postupku, i tamo gdje je to primjereno, otpada;

4.

usporedivi postupci, uređaji ili metode rada koje su uspješno iskušane na industrijskoj razini;

5.

tehnološki napredak i promjene u znanstvenim spoznajama i shvaćanjima;

6.

vrsta, učinci i količina predmetnih emisija;

7.

rokovi za stavljanje u pogon novih ili već postojećih postrojenja;

8.

vrijeme potrebno za uvođenje najboljih raspoloživih tehnika;

9.

potrošnja i svojstva sirovina (uključujući vodu) koje se koriste u postupku i energetska učinkovitost;

10.

potreba da se opći utjecaj emisija na okoliš, kao i njihova opasnost za okoliš, spriječi ili svede na minimum;

11.

potreba da se spriječe nesreće i da se posljedice za okoliš svedu na minimum;

12.

informacije koje objavljuje Komisija, sukladno članku 17. stavku 2. drugom podstavku ili druge međunarodne organizacije.

1.

Javnost se obavješćuje (javnim priopćenjima ili na druge odgovarajuće načine kao što su elektronički mediji, gdje je dostupno) o sljedećim pitanjima, u ranoj fazi postupka donošenja odluke ili najkasnije čim se podatak bude mogao dostaviti:

2.

Države članice osiguravaju da se, u odgovarajućim vremenskim okvirima, sljedeći podaci stave na raspolaganje zainteresiranoj javnosti:

3.

Zainteresirana javnost ima pravo na izražavanje svojih primjedbi i mišljenja nadležnom tijelu prije donošenja odluke.

4.

Prilikom donošenja odluke moraju se uzeti u obzir rezultati savjetovanja održanih u skladu s ovim Prilogom.

5.

Države članice određuju detaljne načine obavješćivanja javnosti (na primjer putem plakatiranja u određenom radijusu, ili objavljivanjem u lokalnim novinama) i savjetovanja sa zainteresiranom javnosti (na primjer putem pismenih podnesaka ili putem javnih anketa). Utvrđuju se razumni vremenski okviri za različite faze, omogućavajući dovoljno vremena kako bi se javnosti obavijestila te kako bi se zainteresirana javnost pripremila i učinkovito sudjelovala u donošenju odluka vezanih uz okoliš, pod uvjetima iz ovog Priloga.