07/Sv. 004

HR

Službeni list Europske unije

60

L 140/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.05.2002.

(1)

U okviru zajedničke prometne politike važno je osigurati primjerenu razinu naknade štete putnicima koji su sudionici zrakoplovnih nesreća.

(2)

Novom Konvencijom o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu, potpisanoj u Montrealu 28. svibnja 1999., utvrđuju se nova globalna pravila o odgovornosti u slučaju nesreća u međunarodnom zračnom prijevozu koja zamjenjuju pravila Varšavske konvencije iz 1929. godine i njezine naknadne izmjene (4).

(3)

Varšavska će konvencija neodređeno vrijeme supostojati s Montrealskom konvencijom.

(4)

Montrealska konvencija propisuje režim neograničene odgovornosti u slučaju smrti ili ozljede putnika u zračnom prijevozu.

(5)

Zajednica je potpisala Montrealsku konvenciju i time potvrdila namjeru da ratifikacijom postane njezina stranka.

(6)

Potrebno je izmijeniti Uredbu Vijeća (EZ) br. 2027/97 od 9. listopada 1997. o odgovornosti zračnih prijevoznika u slučaju nesreća (5) radi njezina usklađivanja s odredbama Montrealske konvencije i na taj način postići ujednačen sustav odgovornosti u međunarodnom zračnom prijevozu.

(7)

Ova Uredba i Montrealska konvencija jačaju mjere zaštite putnika i o njima ovisnih osoba te ih se ne smije tumačiti na način koji bi umanjio njihovu zaštitu u odnosu na zakonodavstvo na snazi na dan donošenja ove Uredbe.

(8)

Na unutarnjem zrakoplovnom tržištu ukinuta je razlika između domaćeg i međunarodnog prijevoza te je stoga primjereno uvesti istu razinu i vrstu odgovornosti u međunarodnom kao i domaćem prijevozu u Zajednici.

(9)

U skladu s načelom supsidijarnosti poželjno je djelovanje na razini Zajednice kako bi se stvorio jedinstveni skup pravila za sve zračne prijevoznike Zajednice.

(10)

Sustav neograničene odgovornosti u slučaju smrti ili ozljede putnika primjeren je u sklopu sigurnog i modernog sustava zračnog prijevoza.

(11)

Zračni prijevoznik Zajednice ne smije se pozvati na odredbu članka 21. stavka 2. Montrealske konvencije, osim ako dokaže da šteta nije nastala zbog nesavjesnosti ili druge protupravne radnje ili propusta zračnog prijevoznika, njegovih službenika ili ovlaštenih predstavnika.

(12)

Jedinstvene granice odgovornosti za gubitak, oštećenje ili uništenje prtljage i za štetu prouzročenu kašnjenjem, koje se primjenjuju na sva putovanja s prijevoznicima Zajednice osigurat će jednostavna i jasna pravila kako za putnike tako i za zračne prijevoznike te će putnicima omogućiti da odluče kada im je potrebno dodatno osiguranje.

(13)

Različiti režimi odgovornosti koji bi se primjenjivali na različitim zračnim linijama njihovih mreža bili bi nepraktični za zračne prijevoznike Zajednice i zbunjujući za njihove putnike.

(14)

Poželjno je sudionicima nesreća i o njima ovisnim osobama pomoći u rješavanju kratkoročnih financijskih briga u razdoblju neposredno nakon nesreće.

(15)

Članak 50. Montrealske konvencije od stranaka zahtijeva da osiguraju primjereno osiguranje zračnih prijevoznika; prilikom primjene ove odredbe potrebno je uzeti u obzir članak 7. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2407/92 od 23. srpnja 1992. o licenciranju zračnih prijevoznika (6).

(16)

Poželjno je da su svi putnici upoznati s osnovnim informacijama o pravilima u pogledu odgovornosti koja se primjenjuju na svakog putnika kako bi mogli, ako je potrebno, prije putovanja uzeti dodatno osiguranje.

(17)

Bit će nužno preispitati novčane iznose utvrđene u ovoj Uredbi kako bi se uzela u obzir inflacija i svaka izmjena granica odgovornosti u Montrealskoj konvenciji.

(18)

Ako su za provedbu onih točaka Montrealske konvencije koje nisu obuhvaćene Uredbom (EZ) br. 2027/97 potrebna dodatna pravila, države članice odgovorne su za donošenje takvih odredaba,

1.

Naslov se zamjenjuje sljedećim:

2.

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

„Ovom se Uredbom provode odgovarajuće odredbe Montrealske konvencije u pogledu zračnog prijevoza putnika i njihove prtljage te se utvrđuju određene dodatne odredbe. Područje primjene tih odredaba također se proširuje na zračni prijevoz unutar pojedine države članice.”;

3.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

1.   U smislu ove Uredbe:

2.   Pojmovi sadržani u ovoj Uredbi koji nisu definirani u stavku 1. odgovaraju pojmovima koji se koriste u Montrealskoj konvenciji.”;

4.

Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

1.   Odgovornost zračnog prijevoznika Zajednice u pogledu putnika i njihove prtljage uređene su svim odredbama Montrealske konvencije koje se odnose na takvu odgovornost.

2.   Obveza osiguranja utvrđena u članku 7. Uredbe (EEZ) br. 2407/92, u onoj mjeri u kojoj se ona odnosi na odgovornost za putnike, podrazumijeva obvezu zračnog prijevoznika Zajednice da se osigura do primjerene razine koja svim osobama s pravom na naknadu štete osigurava isplatu cjelokupnog iznosa naknade na koji imaju pravo u skladu s ovom Uredbom.”;

5.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 3.a

Dodatni iznos koji, u skladu s člankom 22. stavkom 2. Montrealske konvencije, mogu zahtijevati zračni prijevoznici Zajednice, ako putnik u posebnoj izjavi izrazi želju za dostavom svoje prtljage do odredišta, temelji se na tarifi koja ovisi o dodatnim troškovima prijevoza i osiguranja dotične prtljage koji se plaćaju povrh troškova prtljage čiji se iznos procjenjuje najviše do granice odgovornosti. Tarifa je dostupna putnicima na zahtjev.”;

6.

Članak 4. briše se;

7.

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

1.   Zračni prijevoznik Zajednice mora bez odlaganja, a u svakom slučaju najkasnije petnaest dana od dana utvrđivanja identiteta fizičke osobe s pravom na naknadu štete, isplatiti predujam razmjeran tegobama koje je ta osoba pretrpila i koji joj omogućuje ispunjavanje neposredne materijalne potrebe.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., predujam u slučaju smrti ne smije biti manji od 16 000 SDR-a po putniku čija je protuvrijednost izražena u eurima.

3.   Predujam ne predstavlja priznanje odgovornosti te se može kompenzirati kasnijim iznosima isplaćenim na temelju odgovornosti zračnog prijevoznika Zajednice, no on je nepovratan osim u slučajevima propisanim u članku 20. Montrealske konvencije ili u slučaju kada je predujam bio isplaćen osobi koja nije imala pravo na naknadu štete.”;

8.

Članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

1.   Svi zračni prijevoznici moraju prilikom prodaje zračnog prijevoza u Zajednici osigurati da su sažeci glavnih odredaba koje uređuju odgovornost prema putnicima i njihovoj prtljagi, uključujući rokove za podnošenje tužbe za naknadu štete i mogućnost davanja posebne izjave o prtljagi, dostupni putnicima na svim prodajnim mjestima, uključujući telefonsku prodaju i internetsku prodaju. Kako bi udovoljili ovom zahtjevu za pružanje informacija, zračni prijevoznici Zajednice koriste obavijest iz Priloga. Takav sažetak ili obavijest ne može poslužiti kao osnova za zahtjev za naknadu štete niti se može koristiti za tumačenje odredaba ove Uredbe ili Montrealske konvencije.

2.   Osim zahtjeva za pružanje informacija iz stavka 1., svi zračni prijevoznici moraju u pogledu zračnog prijevoza koji se obavlja ili prodaje u Zajednici svakom putniku izdati pisanu obavijest o:

3.   Kada prijevoz u cijelosti obavljaju zračni prijevoznici Zajednice, granice koje su navedene u skladu sa zahtjevima za pružanje informacija iz stavaka 1. i 2. jesu granice utvrđene ovom Uredbom, osim u slučaju kada zračni prijevoznik Zajednice dobrovoljno primijeni više granice. Na sav prijevoz koji obavljaju zračni prijevoznici izvan Zajednice primjenjuju se stavci 1. i 2. samo u pogledu prijevoza u Zajednicu, iz nje ili u njoj.”;

9.

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

Komisija će najkasnije u roku tri godine od početka primjene Uredbe (EZ) br. 889/2002 (7) sastaviti izvješće o primjeni ove Uredbe. Komisija će posebno ispitati potrebu za preispitivanjem iznosa navedenih u odgovarajućim člancima Montrealske konvencije u svjetlu gospodarskog razvoja i obavijesti depozitara ICAO-a.

10.

Dodaje se sljedeći Prilog: