1.

Treba li članak 2., članak 6. stavke 1. i 3. te članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da se narušava neovisnost suda koji se ukida prihvaćenom izmjenom Zakona za sadebnata vlast (Zakon o sudbenoj vlasti) (DV br. 32 od 26. travnja 2022., čija se provedba odgađa do 27. srpnja 2022.), ali sudovi pritom trebaju dalje odlučivati u predmetima do tog trenutka, a i nakon toga ako je riječ o predmetima tog suda u kojima su već održana pripremna ročišta, ako se ukidanje suda obrazlaže poštovanjem ustavnog načela neovisnosti sudbene vlasti i zaštite ustavnih prava građana, pri čemu se pravilno ne navodi koje činjenice dovode do zaključka da su ta načela povrijeđena?

2.

Treba li navedene odredbe prava Unije tumačiti na način da im se protive nacionalni propisi kao što su oni iz Zakona o sudbenoj vlasti (DV br. 32 od 26. travnja 2022., čija se provedba odgađa do 27. srpnja 2022.) koji dovode do potpunog ukidanja (Specializiran nakazatelen sada (Specijalizirani kazneni sud) kao) samostalnog pravosudnog tijela u Bugarskoj uz navedeno obrazloženje i do premještaja sudaca (uključujući suca sudskog vijeća koje rješava u konkretnoj kaznenoj stvari) s tog suda na razne druge sudove, ali obvezuju te sudove da i dalje odlučuju u predmetima koji su u tijeku pred sudom koji se ukida i koje su oni pokrenuli?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora i s obzirom na nadređenost prava Unije, koje postupovne radnje trebaju poduzeti suci tek ukinutih sudova u predmetima ukinutog suda (koje su prema zakonu dužni dovršiti), također u pogledu njihove obveze da točno ispitaju moraju li se u tim predmetnima sami izuzeti zbog pristranosti? Koje posljedice to ima za postupovne odluke ukinutih sudova u predmetima koje treba dovršiti i za konačne odluke u tim predmetima?