1.

Treba li članke 34. i 36. Uredbe [Bruxelles I] (1) i članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da novčana kazna za štetu ugledu sportskog kluba nanesenu informacijom objavljenom u novinama može očito ugroziti slobodu izražavanja te stoga predstavlja razlog za odbijanje priznavanja i izvršenja?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora, treba li te odredbe tumačiti na način da sud države u kojoj se zahtijeva priznavanje ili izvršenje može utvrditi da je novčana kazna neproporcionalna samo ako sud koji je donio sudsku odluku čije se priznavanje ili izvršenje zahtijeva ili sud države u kojoj se zahtijeva priznavanje ili izvršenje kvalificira naknadu štete kao kaznenu, a ne ako je dodijeljena radi naknade neimovinske štete?

3.

Treba li te odredbe tumačiti na način da se sud države u kojoj se zahtijeva priznavanje ili izvršenje može osloniti samo na odvraćajući učinak novčane kazne s obzirom na sredstva osobe kojoj je izrečena kazna ili može uzeti u obzir druge elemente kao što su težina povrede ili opseg štete?

4.

Može li odvraćajući učinak s obzirom na sredstva novinske kuće sam po sebi predstavljati razlog za odbijanje priznavanja ili izvršenja za očitu povredu temeljnog načela slobode tiska?

5.

Treba li odvraćajući učinak podrazumijevati ugrožavanje financijske ravnoteže novinske kuće ili može uključivati samo učinak zastrašivanja?

6.

Treba li odvraćajući učinak ocijeniti na isti način u pogledu izdavačkog društva novina i u pogledu novinara koji je fizička osoba?

7.

Je li opća financijska situacija tiskanih medija relevantna okolnost kako bi se ocijenilo može li, osim za predmetne novine, novčana kazna imati učinak zastrašivanja na sve medije?