Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 62020CN0232

    Predmet C-232/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. lipnja 2020. uputio Landesarbeitsgericht Berlin-Brandenburg (Njemačka) – NP protiv Daimler AG

    SL C 279, 24.8.2020, p. 33–34 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    24.8.2020   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 279/33

    Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. lipnja 2020. uputio Landesarbeitsgericht Berlin-Brandenburg (Njemačka) – NP protiv Daimler AG

    (Predmet C-232/20)

    (2020/C 279/44)

    Jezik postupka: njemački

    Sud koji je uputio zahtjev

    Landesarbeitsgericht Berlin-Brandenburg

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: NP

    Tuženik: Daimler AG, Mercedes-Benz Werk Berlin

    Prethodna pitanja

    1.

    Treba li ustupanje radnika zaposlenog kod poduzeća za privremeno zapošljavanje poduzeću korisniku tumačiti na način da to ustupanje više nije „na određeno vrijeme” u smislu članka 1. Direktive o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (1) ako se radnika zapošljava na radno mjesto koje je stalno i ako nije riječ o zamjeni na radnom mjestu?

    2.

    Treba li ustupanje radnika zaposlenog kod poduzeća za privremeno zapošljavanje na razdoblje kraće od 55 mjeseci tumačiti na način da to ustupanje više nije „na određeno vrijeme” u smislu članka 1. Direktive o radu preko poduzeća za zapošljavanje?

    3.

    Ako je odgovor na prvo i/ili drugo pitanje potvrdan postavljaju se sljedeća dodatna pitanja:

    3.1.

    Ima li radnik poduzeća za privremeno zapošljavanje pravo na sklapanje ugovora o radnom odnosu s poduzećem korisnikom, iako se nacionalnim pravom ne predviđa takva mjera prije 1. travnja 2017.?

    3.2.

    Protivi li se stoga nacionalna odredba kao što je članak 19. stavak 2. Arbeitnehmerüberlassungsgesetza (Zakon o ustupanju radnika) članku 1. Direktive o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje ako se tom odredbom tek od 1. travnja 2017. propisuje maksimalno pojedinačno trajanje ustupanja od 18 mjeseci, ali se izričito navodi da se prethodna razdoblja ustupanja ne uzimaju u obzir, ako se u slučaju uzimanja u obzir prethodnih razdoblja više ne može smatrati da je riječ o ustupanju na određeno vrijeme?

    3.3.

    Može li se odluka o produljenju maksimalnog pojedinačnog trajanja ustupanja prepustiti stranama kolektivnog ugovora? U slučaju potvrdnog odgovora: Vrijedi li to i za strane kolektivnog ugovora koje nisu nadležne za radni odnos dotičnog radnika zaposlenog kod poduzeća za privremeno zapošljavanje, nego za sektor djelatnosti poduzeća korisnika?

    (1)  Direktiva 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (SL 2008., L 327, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 280.)

    Top