EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015CB0446

Predmet C-446/15: Rješenje Suda (deveto vijeće) od 10. studenoga 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság – Mađarska) – Signum Alfa Sped Kft. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Kiemelt Adó- és Vám Főigazgatóság (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Porezno pravo — Porez na dodanu vrijednost — Direktiva 2006/112/EZ — Pravo na odbitak — Odbijanje — Izdavatelj računa za kojeg se smatra da nije bio stvarni pružatelj fakturiranih usluga — Obveze poreznog obveznika da izvrši provjeru)

SL C 63, 27.2.2017, p. 5–5 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

27.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 63/5


Rješenje Suda (deveto vijeće) od 10. studenoga 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság – Mađarska) – Signum Alfa Sped Kft. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Kiemelt Adó- és Vám Főigazgatóság

(Predmet C-446/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Porezno pravo - Porez na dodanu vrijednost - Direktiva 2006/112/EZ - Pravo na odbitak - Odbijanje - Izdavatelj računa za kojeg se smatra da nije bio stvarni pružatelj fakturiranih usluga - Obveze poreznog obveznika da izvrši provjeru))

(2017/C 063/07)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Signum Alfa Sped Kft.

Tuženici: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Kiemelt Adó- és Vám Főigazgatóság

Izreka

Odredbe Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost trebaju se tumačiti na način da im se protivi nacionalna praksa prema kojoj porezna uprava poreznom obvezniku uskraćuje pravo odbitka poreza na dodanu vrijednost koji on duguje ili je platio za pružene mu usluge jer se ne može pouzdati u račune za te usluge zbog toga što izdavatelj tih računa nije mogao biti stvarni pružatelj navedenih usluga, osim ako se ustanovi, uzimajući u obzir objektivne elemente i bez da se od poreznog obveznika zahtijevaju provjere koje nije obvezan izvršiti, da je taj porezni obveznik znao ili trebao znati da su navedene usluge uključene u prevaru u pogledu poreza na dodanu vrijednost, a što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.


(1)  SL C 381, 16. 11. 2015.


Top