Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62016CN0585

    Predmet C-585/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. studenoga 2016. uputio Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska) – Serin Alheto protiv Zamestnik-predsedatela na Darzhavna agentsia za bezhantsite

    SL C 46, 13.2.2017, p. 14–15 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    13.2.2017   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 46/14


    Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. studenoga 2016. uputio Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska) – Serin Alheto protiv Zamestnik-predsedatela na Darzhavna agentsia za bezhantsite

    (Predmet C-585/16)

    (2017/C 046/17)

    Jezik postupka: bugarski

    Sud koji je uputio zahtjev

    Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska)

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: Serin Alheto

    Tuženik: Zamestnik-predsedatel na Darzhavna agentsia za bezhantsite

    Prethodna pitanja

    1.

    Proizlazi li iz članka 12. stavka 1. točke (a) Direktive 2011/95 (1) u vezi s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2013/32 (2) i člankom 78. stavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije da:

    A)

    je dopušteno da se zahtjev za međunarodnu zaštitu koji je podnijela osoba bez državljanstva palestinskog podrijetla, registrirana kao izbjeglica pri Agenciji Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), koja je prije podnošenja zahtjeva prebivala na području na kojem djeluje ta agencija (u pojasu Gaze) ispita kao zahtjev u skladu s člankom 1. A Ženevske konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. umjesto kao zahtjev za međunarodnu zaštitu u skladu s člankom 1. D drugom rečenicom te konvencije, pod uvjetom da je nadležnost za ispitivanje zahtjeva preuzeta iz razloga koji nisu suosjećanje ili humanitarnost i ispitivanje zahtjeva je uređeno Direktivom 2011/95?

    B)

    je dopušteno da se takav zahtjev ne ispituje s obzirom na uvjete iz članka 12. stavka 1. točke (a) Direktive 2011/95, s posljedicom da se ne primjenjuje tumačenje te odredbe koje je dao Sud Europske unije?

    2.

    Treba li članak 12. stavak 1. točku (a) Direktive 2011/95 u vezi s člankom 5. te direktive tumačiti na način da mu se protive odredbe nacionalnog prava kao što su one o kojima je riječ u glavnom postupku, sadržane u članku 12. stavku 1. točki 4. Zakona za ubezhishteto i bezhantsite (Zakon o azilu i izbjeglicama, u daljnjem tekstu: ZUB), koje u verziji primjenjivoj u relevantnom razdoblju ne sadrže izričitu odredbu o ipso facto zaštiti palestinskih izbjeglica i ne propisuju uvjet da je pomoć iz bilo kojeg razloga prestala, i na način da je članak 12. stavak 1. točka (a) Direktive 2011/95 dovoljno precizan i bezuvjetan i stoga ima izravni učinak, tako da se može primijeniti i u slučaju kada se osoba koja zahtijeva međunarodnu zaštitu na njega izričito ne poziva, ako zahtjev treba ispitati u skladu s člankom 1.D drugom rečenicom Ženevske konvencije o statusu izbjeglica?

    3.

    Proizlazi li iz članka 46. stavka 3. Direktive 2013/32 u vezi s člankom 12. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2011/95 da je u žalbenom postupku pred sudom u kojem se pobija odluka o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu koja je donesena u skladu s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2013/32 prvostupanjskom sudu dopušteno, uzimajući u obzir činjenice glavnog postupka, postupati sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu u skladu s člankom 1.D drugom rečenicom Ženevske konvencije o statusu izbjeglica i provesti ocjenu iz članka 12. stavka 1. točke (a) Direktive 2011/95, ako je zahtjev podnijela osoba bez državljanstva palestinskog podrijetla, registrirana kao izbjeglica pri UNRWA-i, koja je prije podnošenja zahtjeva prebivala na području na kojem djeluje ta agencija (u pojasu Gaze), a u odluci o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu taj zahtjev nije bio ispitan s obzirom na ranije navedene odredbe?

    4.

    Proizlazi li iz odredbi članka 46. stavka 3. Direktive 2013/32, u pogledu prava na učinkovit pravni lijek u vezi sa zahtjevom za „[potpunim i ex nunc ispitivanjem] činjeničnih i pravnih pitanja”, tumačenih u vezi s člancima 33. i 34. kao i s člankom 35. stavkom 2. te direktive i člankom 21. stavkom 1. Direktive 2011/95 u vezi s člancima 18., 19. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, da je u žalbenom postupku pred sudom u kojem se pobija odluka o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu donesena u skladu s člankom 10., stavkom 2. Direktive 2013/32 prvostupanjskom sudu dopušteno:

    A)

    da po prvi put odlučuje o dopuštenosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu i o vraćanju osobe bez državljanstva u državu u kojoj je boravila prije podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nakon što od tijela nadležnog za azil zatraži podnošenje potrebnih dokaza za tu svrhu i predmetnoj osobi dade mogućnost da izloži svoj stav o dopuštenosti zahtjeva; ili

    B)

    da poništi odluku zbog povrede bitnih postupovnih odredbi i da od tijela nadležnog za azil zatraži da, uzimajući u obzir upute o tumačenju i primjeni prava, ponovno odluči o zahtjevu za međunarodnu zaštitu, između ostalog, provođenjem razgovora o dopustivosti iz članka 34. Direktive 2013/32 i odlučivanjem o pitanju je li osobu bez državljanstva moguće vratiti u državu u kojoj je prebivala prije podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu?

    C)

    da ocijeni sigurnosno stanje u državi u kojoj je osoba prebivala u trenutku saslušanja ili, ako je došlo do bitnih promjena u situaciji koje treba uzeti u obzir u korist te osobe u odluci koja se ima donijeti, u vrijeme kada je donesena presuda?

    5.

    Je li pomoć Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) dostatna zaštita u smislu članka 35. stavka 1. točke (b) Direktive 2013/32 u konkretnoj državi na području na kojem ta agencija djeluje, ako ta država primjenjuje načelo nevraćanja u smislu Ženevske konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. u odnosu na osobe kojima navedena agencija nudi pomoć?

    6.

    Proizlazi li iz članka 46. stavka 3. Direktive 2013/32 u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima da pravo na učinkovit pravni lijek u vezi s odredbom u skladu s kojom se „ako je potrebno, razmatra[ju] potreb[e] za međunarodnom zaštitom u skladu s Direktivom 2011/95/EU” obvezuje prvostupanjski sud da u okviru žalbenog postupka protiv odluke kojom je zahtjev za međunarodnu zaštitu meritorno ispitan i ta zaštita odbijena donese odluku:

    A)

    koja je pravomoćna ne samo u dijelu koji se odnosi na pitanje zakonitosti odbijanja, već i u dijelu koji se odnosi na podnositeljevo potrebu za međunarodnom zaštitom u skladu s Direktivom 2011/95, uključujući u slučajevima u kojima prema nacionalnom pravu predmetne države članice međunarodna zaštita može biti priznata samo odlukom upravnog tijela;

    B)

    o nužnosti priznanja međunarodne zaštite provođenjem odgovarajućeg ispitivanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, neovisno o povredama postupovnih zahtjeva koje je počinilo tijelo za azil kod ocjene zahtjeva?


    (1)  Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL 2011., L 337, str. 9) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 248.).

    (2)  Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.).


    Top