(1)

U skladu s člankom 26. stavkom 2. UFEU-a, unutarnje tržište treba obuhvaćati prostor bez unutarnjih granica, u kojem su osigurani slobodno kretanje roba, osoba, usluga i kapitala. Fragmentacija unutarnjeg tržišta narušava tržišno natjecanje, rast i stvaranje radnih mjesta unutar Unije. Uklanjanje izravnih i neizravnih prepreka urednom funkcioniranju unutarnjeg tržišta ključno je za njegovo dovršenje. Djelovanje Unije u vezi s unutarnjim tržištem maloprodajnih financijskih usluga već je znatno pridonijelo razvoju prekograničnih aktivnosti pružatelja usluga platnog prometa, poboljšanju izbora potrošača i povećanju kvalitete i transparentnosti ponuda.

(2)

U tom smislu Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu kojom se izmjenjuju direktive 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te izvan snage stavlja Direktiva 97/5/EZ (2) („Direktiva o uslugama platnog prometa”) uspostavlja osnovne uvjete transparentnosti za naknade koje naplaćuju pružatelji usluga platnog prometa u vezi s uslugama koje se nude u računima za obavljanje platnog prometa. Time se znatno olakšava aktivnost pružatelja usluga platnog prometa stvaranjem jedinstvenih pravila u vezi s pružanjem usluga platnog prometa i informacijama koje treba pružiti, smanjuje se administrativno opterećenje i omogućavaju uštede u troškovima za pružatelje usluga platnog prometa.

(2a)

Neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i razvoj modernog, društveno uključivog gospodarstva sve više ovisi o univerzalnom pružanju usluga platnog prometa. Budući da se pružatelji usluga platnog prometa, djelujući u skladu s tržišnom logikom, nastoje usredotočiti na komercijalno privlačne potrošače, zbog čega ranjivi potrošači ostaju uskraćeni za jednak izbor proizvoda, novi propisi u tom pogledu moraju biti uključeni u pametnu gospodarsku strategiju za Uniju.

(3)

Međutim, kako je istaknuo Europski parlament u svojoj rezoluciji od 4. srpnja 2012. s preporukama Komisiji o pristupu osnovnim bankarskim uslugama (3), mora se učiniti više za poboljšanje i razvoj unutarnjeg tržišta maloprodajnog bankarstva. Takav bi razvoj događaja trebao pratiti nastojanja da financijski sektor u Uniji služi poduzećima i potrošačima. Trenutačno izostanak transparentnosti i usporedivosti naknada, kao i poteškoće s prebacivanjem računa za obavljanje platnog prometa još uvijek ometaju uspostavu potpuno integriranog tržišta. Mora se riješiti problem nejednake kvalitete proizvoda i slabe konkurencije u maloprodajnom bankarstvu i postići visokokvalitetni standardi.

(4)

Trenutni uvjeti na unutarnjem tržištu mogu ograničiti slobodu pružatelja platnih usluga u uspostavi ili pružanju usluga unutar Unije zbog poteškoća u privlačenju korisnika pri ulasku na nova tržišta. Ulazak na nova tržišta često zahtijeva velika ulaganja. Ovakva su ulaganja opravdana samo ako pružatelj uoči dovoljne izglede za uspjeh i odgovarajuću potražnju korisnika. Niska razina pokretljivosti korisnika u području maloprodajnih financijskih usluga u velikoj je mjeri izazvana nedostatkom transparentnosti i usporedivosti u pogledu naknada i ponuđenih usluga te poteškoćama u vezi s prebacivanjem računa za obavljanje platnog prometa. Ovi čimbenici također potiskuju potražnju. Ovo je posebice izraženo u prekograničnom kontekstu.

(5)

Uz to, značajna ograničenja u konačnom oblikovanju unutarnjeg tržišta u oblasti računa za obavljanje platnog prometa mogu biti izazvana fragmentacijom postojećih nacionalnih zakonodavnih okvira. Postojeće odredbe na nacionalnim razinama koje se odnose na račune za obavljanje platnog prometa te, posebice, na usporedivost naknada i prebacivanje računa za obavljanje platnog prometa često su oprečne. U pogledu prebacivanja, nedostatak jedinstvenih obvezujućih mjera na razini Unije uvjetovao je neusklađenost praksa i mjera na nacionalnim razinama. Ove su razlike još izraženije u oblasti usporedivosti naknada, u kojoj ne postoje mjere na razini Unije, čak ni one samoregulatorne prirode. Postanu li ove razlike još izraženije u budućnosti, s obzirom na to da banke nastoje prilagoditi svoje poslovanje nacionalnim tržištima, povećali bi se troškovi prekograničnih aktivnosti u odnosu na troškove domaćih pružatelja usluga te na taj način smanjila privlačnost njihovog obavljanja. Prekogranične aktivnosti na unutarnjem tržištu onemogućene su preprekama za otvaranje korisničkih računa za obavljanje platnog prometa u inozemstvu. Postojeći ograničavajući kriteriji podobnosti mogu spriječiti građane Unije da se slobodno kreću unutar Unije. Pružanje usluga pristupa računima za obavljanje platnog prometa svim korisnicima omogućit će njihovo sudjelovanje na unutarnjem tržištu te im osigurati ostvarenje dobiti od unutarnjeg tržišta.

(6)

Uz to, budući da neki potencijalni korisnici ne otvaraju račune zato što su im uskraćeni ili zato što im nisu pruženi odgovarajući proizvodi, mogućnost potražnje za uslugama računa za obavljanje platnog prometa u Uniji trenutno nije u potpunosti iskorištena. Veće sudjelovanje korisnika na unutarnjem tržištu moglo bi dodatno potaknuti pružatelje usluga platnog prometa na ulazak na nova tržišta. Stvaranje uvjeta u kojima bi se svim korisnicima omogućio pristup računima za obavljanje platnog prometa također je nužno za poticanje njihovog sudjelovanja na unutarnjem tržištu te izvlačenja koristi koju donosi unutarnje tržište.

(7)

Transparentnost i usporedivost naknada uspostavljeni su kroz samoregulatornu inicijativu koju je pokrenula bankarska industrija. Međutim, o ovim smjernicama ipak nije postignuta konačna suglasnost. Kada je riječ o postupcima prebacivanja, zajednička načela koje je 2008. uspostavio Europski odbor za bankarsku industriju donose obrazac sustava za prebacivanje između bankovnih računa koje nude pružatelji usluga platnog prometa unutar iste države članice. Međutim, s obzirom na njihovu neobvezujuću narav, ova se zajednička načela primjenjuju nedosljedno diljem Unije i bez učinkovitih rezultata. Uz to, zajednička načela tiču se samo prebacivanja bankovnih računa na nacionalnoj razini bez rješavanja pitanja prekograničnog prebacivanja. Na kraju, što se tiče pristupa računima za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama, Preporuka Komisije 2011/442/EU (4) poziva države članice na poduzimanje potrebnih mjera za osiguranje njezine primjene najkasnije šest mjeseci nakon objavljivanja. Dosad je samo nekoliko država članica poštovalo glavna načela Preporuke.

(8)

Kako bi se dugoročno omogućila učinkovita i neometana financijska pokretljivost, nužno je uspostaviti ujednačenu skupinu pravila radi iznalaženja rješenja za slabu pokretljivost korisnika, a posebice za poboljšanje usporedbe usluga platnog prometa i naknada, te potaknuti prebacivanje računa za obavljanje platnog prometa i izbjeći da korisnici koji namjeravaju otvoriti račun za obavljanje platnog prometa preko granice budu diskriminirani na temelju mjesta prebivališta. Uz to, od presudne je važnosti usvojiti prikladne mjere kako bi se potaknulo sudjelovanje korisnika na tržištu računa za obavljanje platnog prometa. Ove će mjere potaknuti ulazak pružatelja usluga platnog prometa na unutrašnje tržište i osigurati jednake uvjete te na taj način povećati konkurentnost i učinkovitu raspodjelu sredstava unutar maloprodajnog financijskog tržišta Unije u korist proizvođača i korisnika. Isto tako, transparentne informacije o naknadama i mogućnostima prebacivanja u kombinaciji s pravom na pristup uslugama računa s osnovnim značajkama omogućit će građanima Unije lakšu pokretljivost i kupnju unutar Unije te na taj način i ostvarenje koristi od potpuno funkcionalnog unutarnjeg tržišta na području maloprodajnih financijskih usluga, što će pridonijeti širenju internetske trgovine i daljnjem razvoju unutarnjeg tržišta.

(8a)

Također je nužno osigurati da ova Direktiva ne sprječava razvoj inovacija u području maloprodajnih financijskih usluga. Nove tehnologije postaju održive svake godine, što može trenutni model računa za obavljanje platnog prometa učiniti zastarjelim. Mobilne bankovne usluge, izravne usluge između zajmodavca i zajmoprimca i platne kartice s pohranjenim vrijednostima moraju biti predstavljene kao alternativa tradicionalnim bankovnim uslugama.

(9)

Ova se Direktiva primjenjuje na račune za obavljanje platnog prometa u vlasništvu potrošača. Zbog toga su računi u vlasništvu poslovnih subjekata, čak i malih poduzeća i mikro-poduzeća, osim ako nisu u osobnom vlasništvu, izvan njezinog područja primjene. Uz to, ova Direktiva ne obuhvaća štedne račune, čije platne funkcije mogu biti ograničenije. Također, ova se Direktiva ne odnosi na kreditne kartice koje nisu ključne za postizanje njezinih ciljeva jačanja financijske uključivosti te funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

(10)

Definicije u Direktivi usklađene su s onima koje se nalaze u ostalom zakonodavstvu Unije, a posebno s onima u Direktivi 2007/64/EZ i onima u Uredbi (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (5).

(11)

Nužno je da potrošači mogu razumjeti naknade kako bi mogli usporediti ponude različitih pružatelja usluga platnog prometa i donijeti utemeljene odluke o tome koji račun najbolje odgovara njihovim potrebama. Naknade nije moguće uspoređivati ako pružatelji usluga platnog prometa koriste različitu terminologiju za iste usluge ▌i pružaju informacije u različitim formatima. Standardizirana terminologija, zajedno s ▌informacijama o naknadama za najreprezentativnije usluge platnog prometa u ujednačenom formatu, može pomoći potrošačima u razumijevanju i usporedbi naknada.

(12)

Potrošači bi imali najviše koristi od informacija koje su standardizirane, što je moguće sažetije i na temelju kojih mogu jednostavno usporediti različite pružatelje usluga platnog prometa. Alati koji su dostupni potrošačima za usporedbu ponuda računa za obavljanje platnog prometa trebali bi biti mnogostruki, a nužna je i provedba testiranja od strane potrošača. U ovoj bi fazi terminologija o naknadama trebala biti standardizirana samo za najreprezentativnije pojmove i definicije unutar država članica radi omogućavanja brze provedbe.

(13)

Terminologiju o naknadama trebaju odrediti nadležna nacionalna tijela, dopuštajući da se uzimaju u obzir specifičnosti lokalnih tržišta. Osim toga, kad je to moguće, terminologiju o naknadama treba standardizirati na svim razinama Unije omogućavajući na taj način usporedbe diljem Unije. Europsko nadzorno tijelo (Europsko tijelo za bankarstvo) (EBA) trebalo bi utvrditi smjernice koje bi pomogle državama članicama u određivanju usluga koje se najčešće koriste i koje uzrokuju najveće troškove za potrošače na nacionalnoj razini. Radi postizanja učinkovite primjene standardizirane terminologije, takve bi definicije trebale biti dovoljno opsežne.

(14)

Nakon što nacionalna nadležna tijela izrade privremene popise reprezentativnih usluga koje povezanih s računima za obavljanje platnog prometa na nacionalnoj razini zajedno s pojmovima i definicijama, Komisija bi trebala pristupiti pregledu ovih popisa kako bi delegiranim aktima odredila usluge koje su zajedničke većini država članica te za iste predložila pojmove ▌standardizirane na razini Unije.

(15)

Kako bi potrošačima olakšali uspoređivanje naknada za račune za obavljanje platnog prometa na cijelom unutarnjem tržištu, pružatelji usluga platnog prometa trebali bi im dostaviti sveobuhvatni dokument s informacijama o naknadama u kojem se navode naknade za sve usluge povezane s računima za obavljanje platnog prometa navedene u popisu najreprezentativnijih usluga i sve ostale naknade koje se mogu primijeniti na račun. Dokument s informacijama o naknadama trebao bi po mogućnosti sadržavati standardizirane pojmove i definicije određene na razini Unije. Time bi se također pridonijelo uspostavi jednakih pravila igre za sve kreditne ustanove koje se natječu na tržištu računa za obavljanje platnog prometa. Kako bi se potrošačima pomoglo razumjeti naknade koje moraju plaćati za svoje račune za obavljanje platnog prometa, treba im biti dostupan glosar u kojemu se navode jasna, netehnička i jednoznačna objašnjenja barem za ▌usluge povezane s računom za obavljanje platnog prometa i povezane definicije i objašnjenja. Glosar bi trebao služiti kao koristan alat s pomoću kojega će korisnici moći bolje razumjeti značenje naknada, čime bi se pridonijelo osposobljavanju korisnika za odabir iz šire ponude računa za obavljanje platnog prometa. Također bi trebalo uvesti obvezu pružatelja usluga platnog prometa da obavještavaju potrošače, besplatno i barem na ▌godišnjoj osnovi, o svim naknadama koje se primjenjuju na njihov račun. Ex-post informacije trebalo bi dostaviti u posebnom sažetku. On bi trebao sadržavati cjelovit pregled zarađenih kamata, proizašlih naknada i prethodnih obavijesti o promjenama naknada ili kamatnih stopa. Potrošaču bi trebalo pružiti informacije koje su mu potrebne da bi mogao razumjeti na što se troškovi naknada i kamate odnose i procijeniti treba li promijeniti svoje potrošačke obrasce ili pružatelja usluga. ▌

(16)

Radi zadovoljavanja potreba korisnika, nužno je osigurati da podaci o naknadama na računima za obavljanje platnog prometa budu precizni, jasni i usporedivi. EBA bi stoga trebala, nakon savjetovanja s nacionalnim tijelima i nakon testiranja od strane potrošača, izraditi nacrt provedbenih tehničkih standarda u vezi sa standardnim formatom predstavljanja dokumenta s informacijama o naknadama, kao i izvješća o naknadama te uobičajenih simbola , kako bi se potrošačima osigurala njihova razumljivost i usporedivost. ▌Dokument s podacima o naknadama i izvješća o naknadama trebala bi imati jasna razlikovna svojstva u odnosu na druga priopćenja. ▌

(17)

Radi osiguravanja ujednačene uporabe terminologije na razini Unije diljem Unije, države članice bi trebale pružateljima usluga platnog prometa nametnuti obvezu uporabe terminologije na razini Unije te ostale standardizirane nacionalne terminologije utvrđene u privremenom popisu pri komuniciranju s potrošačima, kao i u dokumentu s informacijama o naknadama i izvješću o naknadama. Pružatelji usluga platnog prometa trebali bi biti u mogućnosti koristiti zaštitne znakove u dokumentu s informacijama o naknadama ili izvješću o naknadama kako bi označili svoje usluge i račune za obavljanje platnog prometa pod uvjetom da se isti koriste uz standardiziranu terminologiju i kao sekundarna oznaka ponuđenih usluga ili računa .

(18)

Neovisne internetske stranice za usporedni prikaz učinkovit su način na koji potrošači mogu procijeniti odlike različitih ponuda računa za obavljanje platnog prometa na jednom mjestu. Takve stranice mogu osigurati pravu ravnotežu između potrebe za jasnim i sažetim informacijama, koje su ujedno cjelovite i sveobuhvatne, omogućavajući korisnicima dobivanje podrobnijih informacija kad je to u njihovom interesu. Također mogu smanjiti troškove potrage jer korisnici neće morati prikupljati informacije od svakog pružatelja usluga platnog prometa posebno. Ključno je da su informacije na takvim stranicama vjerodostojne, nepristrane i transparentne te da su potrošači obaviješteni o njihovoj dostupnosti. U tom smislu nadležna tijela trebala bi aktivno obavještavati javnost o takvim internetskim stranicama.

(19)

U svrhu dobivanja nepristranih informacija o ▌naknadama i kamatnim stopama koje se primjenjuju na račune za obavljanje platnog prometa , potrošači bi trebali moći pristupiti internetskim stranicama za usporedni prikaz koje su javno dostupne i neovisne od pružatelja usluga platnog prometa. Države članice trebale bi stoga osigurati da potrošači imaju besplatan pristup najmanje jednoj neovisnoj i javno dostupnoj internestkoj stranici ▌na svojem teritoriju Takvim internetskim stranicama za usporedni prikaz mogu upravljati nadležna tijela, druga javna tijela i/ili ovlašteni privatni operateri ili se može upravljati u njihovo ime . Radi većeg povjerenja potrošača u buduće dostupne internetske stranice za usporedni prikaz , države članice bi trebale uspostaviti sustav dobrovoljne akreditacije kojim bi se privatnim operaterima internetskih stranica za usporedni prikaz omogućila prijava u skladu s navedenim kriterijima kvalitete. Ako internetska stranica u privatnom vlasništvu nije akreditirana, trebalo bi uspostaviti internetsku stranicu za usporedni prikaz kojom upravlja nadležno tijelo ili drugo javno tijelo ili kojom se upravlja u njihovo ime. Takve bi internetske stranice trebale ispunjavati i kriterije kvalitete.

(20)

Kod pružatelja usluga platnog prometa postoji uobičajena praksa ponuditi plaćanje računa u paketu s drugim financijskim proizvodima ili financijskim uslugama. To pružatelju usluga platnog prometa daje priliku za diversifikaciju svoje ponude i međusobnog natjecanja te u konačnici može biti od koristi za potrošače. No, studija o povezanim praksama u financijskom sektoru koju je Komisija provela 2009., kao i odgovarajuće konzultacije i žalbe potrošača, pokazale su da pružatelji usluga platnog prometa mogu ponuditi pakete bankovnih računa s proizvodima koje potrošači nisu zahtijevali i koji nisu značajni za račune za obavljanje platnog prometa, kao što je primjerice osiguranje kućanstva. Uz to, uočeno je da ovakve prakse mogu smanjiti transparentnost i usporedivost cijena, ograničiti kupovne mogućnosti potrošača te negativno utjecati na njihovu mobilnost. Stoga bi države članice trebale osigurati potrošačima da u slučaju da im pružatelj usluga platnog prometa nudi račun za obavljanje platnog prometa u paketu dobiju informaciju o tome je li moguće kupiti račun za obavljanje platnog prometa odvojeno od toga te, ako je to moguće , o tome kakve su troškovi i naknade povezani sa svakim od drugih financijskih proizvoda ili usluga uključenih u paket. ▌

(21)

Potrošači su skloni prebacivanju računa samo ako postupak ne uključuje preveliko administrativno i financijsko opterećenje. Postupak prebacivanja računa za obavljanje platnog prometa na drugog pružatelja usluga platnog prometa treba biti jasan, brz i siguran . Ako pružatelji usluga platnog prometa naplaćuju naknade u vezi s prebacivanjem usluge, te naknade trebale bi biti razumne i u skladu s člankom 45. stavkom 2. Direktive 2007/64/EZ . Kako bi imalo pozitivan utjecaj na tržišno natjecanje, prebacivanje bi trebalo biti omogućeno i na prekograničnoj razini. Budući da prebacivanje na prekograničnoj razini može biti složenije od prebacivanja na nacionalnoj razini i da može iziskivati prilagodbu te detaljniju provedbu internih postupaka pružatelja usluga platnog prometa, trebalo bi omogućiti dulje prijelazno razdoblje u vezi s uslugom prebacivanja između pružatelja usluga platnog prometa smještenih u različitim državama članicama.

(21a)

Državama članicama trebalo bi biti dopušteno da, u vezi s prebacivanjem pri kojem su oba pružatelja usluga platnog prometa smješteni na njihovom teritoriju, uspostave ili zadrže mjere kojie se razlikuju od onih u ovoj Direktivi ako je jasno da je to u korist potrošača.

(22)

Postupak prebacivanja trebao bi biti što je moguće jednostavniji za korisnika. Stoga bi države članice trebale osigurati da je pružatelj usluga platnog prometa primatelj odgovoran za pokretanje i vođenje postupka u ime korisnika.

(23)

Kao općenito pravilo i pod uvjetom da je potrošač na to pristao , pružatelj usluga platnog prometa koji je primatelj trebao bi provesti, u ime potrošača , prebacivanje ponavljajućih plaćanja, kao i prijenos svog preostalog pozitivnog salda, po mogućnosti na jednom sastanku s pružateljem usluga platnog prometa koji je primatelj. U tu bi svrhu potrošači trebali moći potpisati jedno ovlaštenje kojime daju ili uskraćuju svoju suglasnost za navedene radnje. Prije davanja ovlaštenja, potrošač bi trebao biti upoznat sa svim koracima postupka koji su nužni za dovršavanje prebacivanja.

(24)

Za uspješno prebacivanje računa potrebna je suradnja pružatelja usluge platnog prometa koji je prenositelj. Pružatelj usluge platnog prometa u ulozi primatelja trebao bi biti u mogućnosti zatražiti od potrošača ili po potrebi od pružatelja usluge platnog prometa koji je u ulozi prenositelja sve informacije potrebne za prijenos ponavljajućih uplata na novi račun za obavljanje usluga platnog prometa. Međutim, u tim informacijma ne bi trebalo biti više od onog što je potrebno za prebacivanje pružatelj usluga platnog prometa koji je primatelj ne bi trebao potraživati nepotrebne informacije.

(25)

Potrošači ne bi smjeli podlijegati kaznama ili bilo kojim drugim financijskim štetama zbog krivog prenošenja ulaznih kreditnih transfera ili izravnih terećenja. To je posebno važno za određene kategorije platitelja i primatelja uplate, kao što su poduzeća za komunalne usluge, koja koriste elektronska sredstva (baze podataka) radi pohrane informacija o računima potrošača i obavljaju brojne periodične transakcije s velikim brojem potrošača.

(26)

Države članice trebale bi zajamčiti da potrošači koji namjeravaju otvoriti račun za obavljanje usluga platnog prometa nisu diskriminirani na osnovi njihove nacionalnosti ili boravišta. Iako je važno da pružatelji usluga platnog prometa osiguraju da njihovi potrošači ne koriste financijski sustav u nezakonite svrhe, kao što su prijevare, pranje novca ili financiranje terorizma, oni ne bi smjeli nametati ograničenja potrošačima koji žele imati korist od pogodnosti unutarnjeg tržišta kupnjom računa za obavljanje usluga platnog prometa u inozemstvu.

(27)

Potrošači koji zakonito borave u Uniji ne bi trebali biti diskriminirani na temelju njihovog državljanstva ili mjesta prebivališta ili po bilo kojoj drugoj osnovi navedenoj u članku 21. Povelje o temeljnim pravima Europske unije prilikom prijave za ili pristupanja računu za obavljanje platnog prometa unutar Unije . Osim toga, pristup računima za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama trebale bi osigurati države članice bez obzira na financijske okolnosti potrošača , kao što je njihova zaposlenost, razina prihoda, kreditna povijest ili osobni bankrot.

(28)

Države članice osiguravaju da račune za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama, kako su navedene u ovoj Direktivi , potrošačima nude svi pružatelji usluga platnog prometa koji posluju u maloprodajnim financijskim uslugama i nude usluge računa za obavljanje platnog prometa kao dio svog redovnog poslovanja. Pristup ne bi smio biti pretjerano težak i ne bi smio iziskivati prevelike troškove za korisnike. Pravo pristupa računu za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama u svakoj državi članici trebalo bi biti omogućeno u skladu s Direktivom 2005/60/EZ Europskog pralamenta i Vijeća  (6) , a posebno u vezi s postupcima temeljite analize potrošača. Istovremeno same odredbe te Direktive ne bi se trebale koristiti kao temelj za odbijanje manje atraktivnih potrošača. Potrebno je uspostaviti mehanizam koji omogućuje potrošačima bez stalne adrese, tražiteljima azila i potrošačima kojima nije dodijeljena boravišna dozvola, ali čije protjerivanje nije moguće iz pravnih razloga kako bi se ispunili zahtjevi iz poglavlja II. Direktive 2005/60/EZ.

(28a)

Radi prikladnog pružanja usluga korisnicima računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama, države članice bi od pružatelja trebale zahtijevati prikladnu obuku odgovarajućeg osoblja i da mogući sukobi interesa ne utječu negativno na te potrošače.

(29)

države članice trebale bi moći zahtijevati da pružatelji usluga platnog prometa utvrde posjeduje li već potrošač aktivan i ekvivalentan račun za obavljanje platnog prometa na istom teritoriju zahtijevajući od potrošača da u tu svrhu potpiše časnu izjavu . Pružatelji usluga platnog prometa ne bi smjeli biti u mogućnosti odbiti prijavu za račun za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama osim u slučajevima koji su posebno utvrđeni u ovoj Direktivi.

(29a)

Države članice trebale bi osigurati da pružatelji usluga platnog prometa obrađuju prijave u rokovima zadanim u ovoj Direktivi te da u slučaju odbijanja obavijeste potrošača o konkretnim razlozima odbijanja osim ako bi njihovo otkrivanje bilo suprotno ciljevima nacionalne sigurnosti ili borbe protiv financijskog kriminala.

(30)

Korisnicima bi trebao biti zajamčen pristup nizu osnovnih platnih usluga. Države članice trebale bi osigurati da, pod uvjetom da računom za obavljanje platnog prometa upravlja potrošač za osobnu uporabu, nema ograničenja broja operacija koje se osiguravaju potrošaču pod određenim pravilima određivanja cijena utvrđenima u članku 17. U određivanju toga što se može smatrati osobnom uporabom, države članice trebale bi u obzir uzimati postojeće ponašanje potrošača i zajedničku komercijalnu praksu. Usluge povezane s osnovnim računima za obavljanje platnog prometa trebale bi uključivati mogućnost uplate i isplate novca. Potrošači bi trebali moći obavljati osnovne platne transakcije kao što su primanje dohodaka ili naknada, plaćanje računa ili poreza i kupnja robe ili usluga, uključujući izravnim terećenjem, kreditnim transferom ili kartičnim plaćanjem. Takve bi usluge trebale omogućavati kupnju roba i usluga putem interneta i korisnicima omogućavati izdavanje naloga za plaćanje putem internetskog bankarstva pružatelja usluga platnog prometa, ako je to moguće. Međutim, račun za obavljanje usluga platnog prometa s osnovnim značajkama ne bi trebao biti ograničen na internetsku uporabu jer bi se time stvorila prepreka za potrošač koji nemaju pristup internetu. Potrošačima ne bi trebalo omogućiti prekoračenje po računima za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama. Međutim, države članice mogu dopustiti pružateljima usluga platnog prometa da nude prekoračenje i druge kreditne proizvode kao jasno odvojene usluge korisnicima osnovnih računa za obavljanje platnog prometa, pod uvjetom da pristup i korištenje računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama nije ograničeno kupnjom takvih kreditnih usluga ili uvjetovano njima . Naknade koje se za navedene usluge naplaćuju trebale bi biti transparentne i najmanje jednako povoljne kao i uobičajena politika utvrđivanja cijena pružatelja.

(31)

Da bi se osigurala dostupnost osnovnih računa za obavljanje platnog prometa najširem mogućem rasponu potrošača, trebaju se nuditi besplatno ili uz razumnu naknadu. Države članice trebale bi zahtijevati od pružatelja usluga platnog prometa da osiguraju da je račun za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama uvijek račun za obavljanje platnog prometa s najnižom naknadom za pružanje najmanjeg paketa usluga platnog prometa određenog unutar države članice. Uz to, sve dodatne naknade koje se korisniku naplaćuju zbog nepoštovanja uvjeta navedenih u ugovoru trebali bi biti razumni te nikada viši od uobičajene politike određivanja cijena pružatelja .

(32)

Pružatelji usluga platnog prometa trebali bi odbiti sklopiti ili raskinuti ugovor o računu za obavljanje usluga platnog prometa s osnovnim svojstvima, npr. u slučaju neusklađenosti sa zakonskim mjerama koje se odnose na pranje novca i financiranje terorizma ili na sprečavanje i istragu zločina. Čak i u ovim slučajevima, odbijanje može biti opravdano samo onda kada korisnik ne poštuje ove zakonske odredbe, a ne zato što je postupak provjere usklađenosti sa zakonodavstvom pretežak ili preskup.

(33)

Države članice treebale bi osigurati da postoje odgovarajuće mjere za podizanje svijesti o dostupnosti računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama te postupcima i uvjetima za njihovo korištenje kako je utvrđeno u ovoj Direktivi. Države članice trebale bi osigurati da su mjere obavještavanja dostatne i pravilno usmjerene te da posebno obuhvaćaju potrošače bez bankovnog računa te ugrožene i mobilne potrošače. Pružatelji usluga platnog prometa trebali bi aktivno stavljati na raspolaganje potrošačima dostupne podatke i odgovarajuću pomoć vezano uz posebna svojstva ponuđenih računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama, s njima povezane naknade i uvjete korištenja te radnje koje bi potrošači trebali poduzeti za ostvarenje prava na otvaranje računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama. Potrošače bi posebno trebalo informirati da kupnja dodatnih usluga nije obvezna u svrhu pristupa računu za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama. Radi smanjenja opasnosti od financijske isključenosti potrošača, države članice bi trebale unaprijediti financijsko obrazovanje, uključujući ono u školi, i suzbiti prezaduženost. Osim toga, države članice bi trebale poticati inicijative pružatelja usluga platnog prometa radi omogućavanja kombinacije pružanja usluga računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim svojstvima i neovisnog financijskog obrazovanja.

(34)

Države članice bi trebale imenovati nadležna tijela ovlaštena za osiguravanje provedbe ove Direktive, kao i za ispitivanje i izvršenje. Imenovana nadležna tijela trebala bi biti neovisna od pružatelja usluga platnog prometa i trebala bi imati odgovarajuća sredstva za izvršavanje svojih dužnosti. Države članice trebale bi imati mogućnost imenovanja različitih nadležnih tijela za provođenje širokog raspona obveza utvrđenih u ovoj Direktivi.

(35)

Potrošači bi trebali imati pristup učinkovitim i djelotvornim izvansudskim postupcima pritužbi i pravnih lijekova za rješavanje sporova koji proizlaze iz prava i obveza utvrđenih ovom Direktivom. Pristup alternativnim postupcima rješavanja sporova trebao bi biti jednostavan, a nadležna tijela trebala bi ispunjavati niz kriterija kao što je jednaka zastupljenost pružatelja i korisnika. Takav je pristup već osiguran Direktivom 2013/…/EU što se tiče relevantnih ugovornih sporova. Međutim, potrošači bi trebali imati pristup izvansudskim postupcima pravnih lijekova i u slučaju predugovornih sporova koji se tiču prava i obveza utvrđenih ovom Direktivom, npr. kad im je uskraćen pristup računima za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama. Sukladnost s odredbama utvrđenima u ovoj Direktivi zahtijeva obradu osobnih podataka potrošača. Takva je obrada uređena Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka. (7) Ova bi Direktiva stoga trebala poštivati pravila utvrđena u Direktivi 95/46/EZ i nacionalnim zakonima kojima se ta pravila provode.

(36)

Radi postizanja ciljeva navedenih u ovoj Direktivi, za usvajanje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi ovlastiti Komisiju u vezi s utvrđivanjem standardizirane terminologije na razini Unije za usluge platnog prometa koje su zajedničke nizu država članica i povezanih definicija tih pojmova.

▌

(38)

Jednom godišnje, a prvi put u roku od tri godine od stupanja na snagu ove Direktive, države članice bi trebale pribaviti pouzdanu godišnju statistiku o funkcioniranju mjera uvedenih ovom Direktivom. Trebale bi koristiti odgovarajuće izvore informacija i te informacije priopćavati Komisiji. Komisija bi trebala dostaviti godišnje izvješće na temelju primljenih informacija.

(39)

Pregled ove Direktive treba izvršiti četiri godine nakon njenog stupanja na snagu kako bi se uzela u obzir tržišna kretanja, poput pojave novih vrsta računa za obavljanje platnog prometa i usluga platnog prometa, kao i kretanja na drugim područjima prava Unije te iskustva država članica. U okviru pregleda trebalo bi procijeniti jesu li uvedene mjere pridonijele boljem razumijevanju korisnika u pogledu naknada po računima za obavljanje platnog prometa i boljoj usporedivosti računa za obavljanje platnog prometa te jednostavnosti prebacivanja računa. Također bi trebalo utvrditi koliko je osnovnih računa za obavljanje platnog prometa otvoreno, uključujući od strane korisnika koji prije nisu imali bankovni račun, koliko su dugo ovi računi bili otvoreni, koliko je bilo odbijanja za otvaranje računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama i prekida važenja ovih računa, razloge koji su doveli do toga, kao i time izazvane troškove . Također bi trebalo procijeniti treba li produžene rokove za pružatelje usluga platnog prometa koji izvršavaju prebacivanje na prekograničnoj razini zadržati na duže razdoblje. Osim toga, trebalo bi procijeniti jesu li odredbe o informacijama koje trebaju dostaviti pružatelji usluga platnog prometa pri ponudi paketa proizvoda dovoljne ili su potrebne dodatne mjere. Komisija bi trebala dostaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uz, prema potrebi, zakonodavne prijedloge.

(40)

Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i načela prepoznata u Povelji o temeljnim pravima Europske unije u skladu sa člankom 6. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji.

(41)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima, države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova Direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prenošenja. Uzimajući u obzir ovu Direktivu zakonodavac drži da je prijenos takvih dokumenata opravdan.

(41a)

država članica bi trebala moći odlučiti, uz odobrenje Komisije, izuzeti pružatelje usluga platnog prometa od pružanja računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama. Komisija bi trebala odobriti izuzeća samo ako su osigurani jednaki uvjeti za sve pružatelje usluga platnog prometa, pravo pristupa za potrošače nije ugroženo i korisnici osnovnih računa nisu u opasnosti od stigmatiziranja. Odobrenje neće biti ostvareno ako samo jedan pružatelj usluga platnog prometa ponudi ovaj račun za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama u državi članici.

(a)

„potrošač” znači svaka fizička osoba koja djeluje u svrhe izvan okvira trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te osobe;

(aa)

„koji zakonito boravi” odnosi se na svakog građanina Unije ili državljanina treće zemlje koji zakonito boravi na teritoriju Unije, uključujući osobe koje traže azil u skladu s Ženevskom konvencijom od 28. srpnja 1951. o statusu izbjeglica, Protokolom od 31. siječnja 1967. o tome i ostalim relevantnim međunarodnim ugovorima;

(b)

„račun za obavljanje platnog prometa” znači račun koji se vodi u ime jednog ili više korisnika usluga platnog prometa, a koji se koristi za obavljanje platnih transakcija;

(c)

„usluga platnog prometa” znači usluga platnog prometa kako je definirano u članku 4. stavku 3. Direktive 2007/64/EZ;

(ca)

„usluge povezane s računom za obavljanje platnog prometa” znače sve usluge povezane s operacijama na računu za obavljanje platnog prometa, uključujući usluge platnog prometa i platne transakcije u području primjene točke (g) članka 3. Direktive 2007/64/EZ;

(d)

„platna transakcija” znači čin polaganja, prijenosa ili podizanja sredstava koji započinje platitelj ili primatelj bez obzira na osnovne obveze između platitelja ili primatelja uplate;

(e)

„pružatelj usluge platnog prometa” znači pružatelj usluge platnog prometa kako je definiran u članku 4. stavku 9. Direktive 2007/64/EZ osim za potrebe poglavlja IV. u kojem znači sve pružatelje usluga platnog prometa smještene na teritoriju država članica koju posluju u maloprodajnim uslugama platnog prometa i koji nude račune za obavljanje platnog prometa kao integralni dio svojeg redovitog poslovanja;

(f)

„instrument plaćanja” znači instrument plaćanja kako je definirano u članku 4. stavku 23. Direktive 2007/64/EZ;

(g)

„pružatelj usluga platnog prometa koji je prenositelj” označava pružatelja usluga platnog prometa od kojeg se prenose informacije o svim ili nekim ponavljajućim isplatama;

(h)

„pružatelj usluga platnog prometa kao primatelj” označava pružatelja usluga platnog prometa kojem se prenosi informacija o svim ili nekim ponavljajućim isplatama;

(i)

„platitelj” znači fizička ili pravna osoba koja ima račun za obavljanje platnog prometa te odobrava nalog za plaćanje s tog računa, ili, ako nema računa za obavljanje platnog prometa platitelja, fizička ili pravna osoba koja izdaje nalog za plaćanje na račun za obavljanje platnog prometa primatelja plaćanja;

(j)

„primatelj plaćanja” znači fizička ili pravna osoba koja je predviđeni primatelj sredstava koja su predmet platne transakcije;

(k)

„naknade” označavaju sve troškove i kazne, ako takve postoje, koje plaća potrošač pružatelju usluga platnog prometa za i vezano uz usluge povezane s računom za obavljanje platnog prometa;

(ka)

„kamata na kredit” znači sve kamate plaćene potrošačuza ili u vezi sa sredstvima koja se nalaze na računu za obavljanje platnog prometa;

(l)

„trajni nosač podataka” znači svako sredstvo koje potrošaču ili pružatelju usluga platnog prometa omogućava pohranu informacija koje su osobno upućene tom potrošaču i kojima može naknadno pristupati tijekom odgovarajućeg vremena u svrhe za koje su te informacije namijenjene i koje omogućuje nepromijenjenu reprodukciju pohranjenih informacija;

(m)

„prebacivanje” znači prijenos informacije na potrošačev zahtjev s jednog pružatelja usluge platnog prometa na drugog o svim ili nekim trajnim nalozima za kreditne prijenose, ponavljajuća izravna terećenja i ponavljajuće ulazne kreditne transfere koji se vrše na račun za obavljanje platnog prometa, s prijenosom pozitivnog salda s jednog računa na drugi ili bez njega ili zatvaranjem prijašnjeg računa; Prebacivanje ne označava prijenos ugovora od pružatelja usluga platnog prometa koji je prenositelj do onog koji je primatelj;

(n)

„izravno terećenje” označava uslugu platnog prometa kojom se tereti račun za obavljanje platnog prometa platitelja, pri čemu platnu transakciju započinje primatelj plaćanja uz suglasnost platitelja;

(o)

„kreditni prijenos” označava ▌uslugu platnog prometa za kreditiranje računa za obavljanje platnog prometa primatelja plaćanja platnom transakcijom ili serijom platnih transakcija s računa za obavljanje platnog prometa platitelja od strane pružatelja usluga platnog prometa koji ima račun za obavljanje usluga platnog prometa platitelja na temelju uputa od strane platitelja;

(p)

„trajni nalog” označava uslugu pri kojoj se u redovitim vremenskim razmacima kreditira račun za obavljanje platnog prometa primatelja plaćanja serijom platnih transakcija s računa za obavljanje usluga platnog prometa platitelja, koje izvršava pružatelj usluga platnog prometa koji ima račun za obavljanje usluga platnog prometa platitelja, na temelju uputama od strane platitelja;

(q)

„sredstva” znači novčanice, kovanice i knjižni novac te elektronički novac kako je definirano u članku 2. stavku 2. Direktive 2009/110/EZ;

(r)

„okvirni ugovor” znači ugovor o obavljanju usluga platnog prometa kojim se uređuje buduće obavljanje pojedinačnih i uzastopnih platnih transakcija te koji može sadržavati obvezu i uvjete za otvaranje računa za obavljanje platnog prometa;

(ra)

„dan poslovanja” znači dan poslovanja u smislu članka 4. stavka 27. Direktive 2007/64/EZ;

(a)

najčešće koriste korisnici u vezi s računom za obavljanje platnog prometa;

(b)

izlažu potrošače najvećem ukupnom i pojedinačnom trošku;

(a)

jedinična naknada za svaku uslugu i informacija o tome koliko je puta usluga korištena u odgovarajućem razdoblju ili ako su usluge dio paketa, naknada koja se naplaćuje na cijeli paket;

(b)

ukupni iznos naknada zaračunatih za sve usluge pružene u odgovarajućem vremenskom razdoblju, po potrebi uzimajući u obzir posebne strukture naknade povezane s paketom usluga ;

(ba)

kamatu po prekoračenju koja se naplaćuje na račun, broj dana u kojima je na računu bilo prekoračenje i ukupan broj kamata naplaćenih u vezi s prekoračenjem tijekom odgovarajućeg vremenskog razdoblja;

(bb)

kreditnu kamatu koja se primjenjuje na račun, prosječan saldo i ukupni iznos kamata zarađenih tijekom odgovarajućeg razdoblja;

(c)

ukupni saldo (pozitivni ili negativni) nakon oduzimanj svih naknada i primjene kamate zarađene u vezi s korištenjem računa tijekom odgovarajućeg razdoblja.

(ca)

prethodne obavijesti u vezi s namjeravanim promjenama naknada i kamata u sljedećem razdoblju.

(a)

usporedbu kamata koje se naplaćuju na računu za obavljanje platnog prometa i naknade koje naplaćuju pružatelji usluga platnog prometa za usluge koje se nude na računima za obavljanje platnog prometa na nacionalnoj razini ▌;

(b)

usporedbu odrednica razine usluga koje pružaju pružatelji usluga platnog prometa, uključujući čimbenike poput broja i lokacije podružnica te broja bankomata putem kojih se uslugama može pristupiti;

(c)

dodatne podatke o standardiziranoj terminologiji Unije, pristupu računima za obavljanje platnog prometa, uključujući račune za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama i o postupcima za prebacivanje koji su dostupni na razini Unije i na nacionalnoj razini. Takve se informacije pružaju putem poveznica prema vanjskim internestkim stranicama.

(a)

biti zakonski, financijski i operativno neovisni o bilo kojem pružatelju usluga platnog prometa;

(aa)

jasno objaviti svoje vlasnike i financijska sredstva;

(ab)

odrediti jasne i objektivne kriterije na kojima će se temeljiti usporedba;

(ac)

biti nepristrani tako da se ne prikazuju oglasi pružatelja usluga platnog prometa, njihovih agenata, podružnica ili zaštitnih znakova na početnoj stranici ili na stranicama s usporednim prikazom cijena;

(b)

koristiti jednostavni i nedvosmisleni jezik, te prema potrebi, standardiziranu terminologiju Unije iz članka 3. stavka 5.;

(c)

osigurati točne i ažurirane podatke te navesti vrijeme posljednjeg ažuriranja ;

(d)

osigurati korisnicima objektivne i iscrpne rezultate u cijelosti uvažavajući svaki kriterij pretraživanja koji odabiru korisnici te, ako prikazani podaci ne predstavljaju sveobuhvatni pregled tržišta, jasnu izjavu o tome prije prikaza rezultata ;

(da)

prihvaćati zahtjeve za uključivanje na stranicu pružetelja usluga platnog prometa u dotičnoj državi članici;

(e)

imati na raspolaganju učinkovit sustav za obradu upita i žalbi.

(a)

prenese pružatelju usluga platnog prometa koji je primatelj i, ako to potrošač posebno zahtijeva u skladu sa stavkom 2., potrošaču popis svih postojećih trajnih naloga za kreditne prijenose i naloga za izravno terećenje koje zadaje dužnik , ako je to moguće ;

(b)

prenese pružatelju usluga platnog prometa koji je primatelj i, ako to potrošač posebno zahtijeva u skladu sa stavkom 2., potrošaču raspoložive informacije o ulaznim kreditnim prijenosima i izravnim terećenjima koje zadaje vjerovnik koji su izvršeni na računu potrošača u prethodnih 13 mjeseci;

(c)

prenese pružatelju usluga platnog prometa koji je primatelj takve dodatne podatke koji su nužni pružatelju usluga platnog prometa za provođenje prebacivanja računa;

(d)

ako pružatelj usluga platnog prometa koji je prenositelj ne osigurava sustav za automatsko preusmjeravanje ulaznih kreditnih prijenosa i izravnih terećenja na račun koji potrošač posjeduje kod pružatelja usluga platnog prometa koji je primatelj,▌ prestane prihvaćati izravna terećenja i ulazne kreditne prijenose od datuma navedenog u odobrenju;

(e)

ako je potrošač dao izričito odobrenje sukladno stavku 2. da se na datum koji je potrošač odredio preostali pozitivni saldo prenese na račun koji je otvoren ili kojeg vodi pružatelj usluge platnog prometa koji je primatelj;

(f)

ako je potrošač dao izričito odobrenje u skladu sa stavkom 2., zatvori račun koji posjeduje kod pružatelja usluga platnog prometa koji je prenositelj na datum koji je odredio potrošač;

(fa)

obustavi trajne naloge i kreditne prijenose od datuma izvršenja navedenog na odobrenju.

(a)

uspostavlja unutar sedam radnih dana trajne naloge za kreditne prijenose koje zahtijeva potrošač i provodi ih od datuma navedenog na odobrenju;

(b)

prihvaća izravna terećenja od datuma navedenog na odobrenju;

(ba)

prema potrebi, obavještava potrošače o njihovim pravima vezanim uz izravna terećenja SEPA-e u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (d) Uredbe (EU) br. 260/2012;

(c)

ako je potrošač dao izričito odobrenje u skladu sa stavkom 2., obavještava platitelje koji vrše ponavljajuće kreditne prijenose na potrošačev račun za obavljanje platnog prometa kod pružatelja za obavljanje usluga platnog prometa koji je primatelj. Ako pružatelj usluga platnog prometa koji je primatelj nema sve informacije koje su mu potrebne za obavještavanje platitelja, u roku dva dana zahtijeva od potrošača ili, ako je potrebno i podložno pristanku potrošača, pružatelja usluga platnog prometa koji je prenositelj da osigura informacije koje nedostaju;

(d)

ako je potrošač dao izričito odobrenje u skladu sa stavkom 2., obavještava primatelje koji koriste izravno terećenje za naplatu sredstava s potrošačevog računa o podacima potrošačevog računa za obavljanje platnog prometa kod pružatelja usluga platnog prometa koji je primatelj i datumu od kojeg se izravna terećenja naplaćuju s tog računa. Ako pružatelj usluga platnog prometa koji je primatelj nema sve informacije koje su mu potrebne za obavještavanje primatelja, u roku dva dana zahtijeva ili od potrošača ili, ako je potrebno i podložno pristanku potrošača, od pružatelja usluga platnog prometa koji je prenositelj da osigura informacije koje nedostaju;

(e)

ako se od potrošača zatraži da dostavi informacije koje nedostaju u svrhu točki (c) i (d), osigurava potrošaču standardne obrasce, na službenom jeziku države članice u kojoj je pokrenuta usluga prebacivanja računa ili na bilo kojem drugom jeziku koji stranke dogovore, s detaljima o novom računu i početnom datumu navedenom na odobrenju.

(a)

pružatelju usluga platnog prometa koji je primatelj dostavlja informacije navedene u točkama (a), (b) i (c) stavka 3. unutar sedam radnih dana od primitka zahtjeva;

(b)

ako pružatelj usluga platnog prometa koji je prenositelj ne osigurava sustav za automatsko preusmjeravanje ulaznih kreditnih prijenosa i izravnih terećenja na račun koji potrošač posjeduje kod pružatelja usluga platnog prometa koji je primatelj, zaustavlja ulazne kreditne prijenose i prestaje prihvaćati izravna terećenja od datuma koji zahtijeva pružatelj usluga platnog prometa koji je primatelj;

(c)

prenosi svu preostalu pozitivnu bilancu s računa za obavljanje platnog prometa na račun koji vodi pružatelj usluga platnog prometa koji je primatelj;

(d)

zatvara račun za obavljanje platnog prometa čim su izvršeni koraci pod točkama (a), (b) i (c);

(e)

sukladno stavku 5., provodi sve dodatne zadatke potrebne za izvršenje prebacivanja.

(a)

uloge pružatelja usluga platnog prometa koji je prenositelj ili primatelj za svaki korak postupka prebacivanja računa, kako je navedeno u članku 10.;

(b)

vremenski okvir za izvršenje odgovarajućih koraka;

(c)

naknade koje se naplaćuju za postupke prebacivanja računa, ako postoje;

(d)

sve informacije koje će se zatražiti od potrošača;

(e)

sustav alternativnog rješavanja sporova naveden u članku 21.

(a)

stoje u članku 2. stavku 5. Direktive 2013/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća  (8),

(b)

posluju na neprofitnoj osnovi;

(c)

zahtijevaju članstvo na temelju utvrđenih kriterija kao što je zanimanje.

(a)

takvo pravo primjenjuje se neovisno o potrošačevu boravištu , ne dovodeći u pitanje stavak 2.a ;

(aa)

postojanje mehanizma koji potrošačima bez stalne adrese, tražiteljima azila i potrošačima kojima nije dodijeljena boravišna dozvola, ali čije protjerivanje nije moguće iz pravnih razloga pomaže da ispune zahtjeve iz poglavlja II. Direktive 2005/60/EZ;

(b)

provedba prava ne bi trebala predstavljati pretjeranu poteškoću ili teret za potrošača;

(ba)

postojanje mehanizma koji omogućuje obavještavanje potrošača koji nemaju svoj bankovni račun ili ugroženih te mobilnih potrošača o dostupnosti računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama;

(bb)

usluga prebacivanja računa utvrđena u člancima 10. i 11. ove Direktive primjenjuje se i ako se potrošač želi prebaciti na račun za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama s drugog računa za obavljanje platnog prometa unutar područja primjene usluge prebacivanja računa.

(a)

ako temeljita analiza potrošača provedena u skladu s poglavljem II. Direktive 2005/60/EZ utvrdi znatnu opasnost da će se račun koristiti na način koji krši pravo Unije;

(b)

u slučajevima gdje država članica provodi mogućnost navedenu u stavku 2.b ovog članka, ako potrošač ima račun za obavljanje platnog prometa kod pružatelja usluga platnog prometa s nastanom na njihovom državnom području, što mu omogućuje korištenje usluga platnog prometa navedenih u članku 16. stavku 1.

(a)

usluge koje omogućuju sve aktivnosti potrebne za otvaranje, upravljanje i zatvaranje računa za obavljanje platnog prometa;

(b)

usluge koje omogućuju polaganje novca na račun za obavljanje platnog prometa;

(c)

usluge koje omogućuju podizanje gotovine s računa za obavljanje platnog prometa unutar Unije na bankovnom šalteru ili na bankomatu tijekom ili izvan radnog vremena banke;

(d)

provedbu sljedećih platnih transakcija unutar Unije:

(a)

potrošač je namjerno koristio račun u nezakonite svrhe ;

(b)

nije bilo transakcije po računu više od 24 uzastopnih mjeseci i pružatelju usluga platnog prometa nije plaćena dospjela naknada ;

(c)

potrošač je svjesno dostavio netočne podatke radi stjecanja računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama u slučaju gdje bi točni podaci doveli do odbijanja zahtjeva ;

(ca)

potrošač nije u mogućnosti dokazati postojanje stvarne poveznice s dotičnom državom članicom, kao što je navedeno u članku 15. stavku 2.a, u razdoblju od jednog mjeseca nakon što je račun unaprijed otvoren na daljinu;

(d)

potrošač više nema zakonito boravište u Uniji ili je u državi članici u kojoj je već vlasnik platnog računa s osnovnim značajkama naknadno otvorio drugi platni račun.

(a)

rok zastare za pokretanje spora pred sudom obustavlja se tijekom trajanja postupka alternativnog rješavanja spora;

(b)

postupak je besplatan ili zahtijeva umjerene troškove, kako je određeno nacionalnim zakonodavstvom;

(c)

elektronička sredstva nisu jedina koja strankama omogućuju pristup postupku;

(d)

postoji jednaka zastupljenost pružatelja, potrošača i drugih korisnika.

(a)

poštovanju odredbi iz članaka 3. i 6. od strane pružatelja usluga platnog prometa;

(b)

broju ovlaštenih internetskih stranica za usporedni prikaz utvrđenih u skladu s člankom 7. i najboljim primjerima iz prakse vezanim uz zadovoljstvo potrošača glede internetskih stranica za usporedni prikaz;

(c)

broju računa za obavljanje platnog prometa koji su prebačeni, prosječnom vremenu potrebnom za provođenje postupka prebacivanja, prosječnoj ukupnoj naknadi naplaćenoj za prebacivanje, broju odbijenih prebacivanja, najčešćim problemima s kojima se potrošači susreću tijekom postupka prebacivanja;

(d)

broju otvorenih računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama, vremenu držanja takvog računa otvorenim, broju i razlozima odbijenica i ukinuća te povezanim troškovima.

(da)

poduzetim mjerama potpore za ranjive članove društva glede proračunskih pitanja i prezaduživanja.

(a)

popis svih postupaka radi kršenja prava pokrenutih pred Komisijom zbog nepravilne ili nepotpune provedbe ove Direktive;

(b)

ocjenu učinka ove Direktive na usklađivanje i integraciju bankovnog poslovanja s građanstvom unutar Unije i tržišno natjecanje te prosječnu visinu naknada u državama članicama;

(c)

strategije za povećanje transparentnosti i usporedivosti kvalitete na razini Unije za pružanje usluga platnog prometa, uključujući transparentnost poslovnih modela i strategija ulaganja te korporativnu društvenu odgovornost;

(d)

ocjenu troškova i koristi provedbe pune prenosivosti brojeva računa za obavljanje platnog prometa na razini Unije, uključujući plan s konkretnim koracima potrebnim za tu provedbu;

(e)

ocjenu osobina potrošača koji su otvorili račune za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama nakon prijenosa ove Direktive;

(f)

primjere najboljih praksi među državama članicama za smanjivanje isključivanja potrošača iz pristupa uslugama platnog prometa;

(g)

ocjena pristojbi obračunatih za račune za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama, uvažavajući kriterije navedene u članku 17. stavku 3.;

(h)

ocjenu mogućnosti utvrđivanja gornje granice za ukupne godišnje naknade na razini Unije vezane uz otvaranje i korištenje računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama i načine za prilagodbu te granice nacionalnim okolnostima;

(i)

ocjenu utjecaja pružanja usluge računa za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama na tržištu na druge račune za platni promet koji nude slične usluge.