15.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 468/100

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije o politici tržišnog natjecanja 2012. (COM(2013)0257) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2013)0159),

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 101., 102. i 107.,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila tržišnog natjecanja utvrđenih člancima 81. i 82. Ugovora (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 169/2009 od 26. veljače 2009. kojom se primjenjuju pravila tržišnog natjecanja na željeznički, cestovni i promet unutarnjim plovnim putovima (2),

—

uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog vijeća i Vijeća o određenim pravilima o postupcima za naknadu štete u okviru nacionalnog prava za povrede odredbi zakona o tržišnom natjecanju i Europske unije (COM(2013)0404),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o mjerenju štete u postupcima za naknadu štete utemeljenih na kršenju članaka 101. ili 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C(2013)3440),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Javno savjetovanje: za usklađen europski pristup kolektivnoj pravnoj zaštiti” (SEC(2011)0173),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. lipnja 2013. naslovljenu „Za europski horizontalni okvir za kolektivnu pravnu zaštitu” (COM(2013)0401),

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije o zajedničkim načelima privremenih i nadoknađujućih mehanizama kolektivne pravne zaštite u državama članicama koji se odnose na kršenje prava osiguranih pravom Unije (C(2013)3539/3),

—

uzimajući u obzir studiju koju je objavio resorni odjel Glavne uprava za unutarnju politiku naslovljenu „Kolektivna pravna zaštita u borbi protiv monopola” iz lipnja 2012,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije objavljenu u skladu s člankom 27. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 u predmetu AT.39740 – Google (2013/C 120/09),

—

uzimajući u obzir obveze prema Komisiji u skladu s člankom 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 u predmetu COMP/39.398 – Visa MIF,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ-a o koncentracijama) (3),

—

uzimajući u obzir savjetovanje Komisije od 27. ožujka 2013. o kontroli koncentracija u EU-u – nacrt revizije pojednostavljenog postupka i uredbe o provedbi koncentracije,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. listopada 2008. o primjeni pravila o državnoj potpori na mjere poduzete u vezi s financijskim institucijama u kontekstu trenutne svjetske financijske krize (Komunikacija o bankarstvu) (4),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. prosinca 2008. naslovljenu „Rekapitalizacija financijskih institucija u trenutnoj financijskoj krizi: ograničavanje pomoći na nužni minimum i mjere zaštite protiv neopravdanih poremećaja tržišnog natjecanja” (Komunikacija o rekapitalizaciji) (5),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. veljače 2009. o postupanju s umanjenom vrijednosti imovine u bankarskom sektoru Zajednice (Komunikacija o umanjenoj vrijednosti imovine) (6),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. srpnja 2009. o ponovnoj uspostavi održivosti i procjeni mjera restrukturiranja u financijskom sektoru u trenutnoj krizi u okviru pravila o državnoj potpori (Komunikacija o restrukturiranju) (7),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. prosinca 2008. o privremenom okviru Zajednice za mjere državne potpore za potpomaganje pristupa financijama u trenutnoj financijskoj i gospodarskoj krizi (izvorni Privremeni okvir) (8),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 1. prosinca 2010. naslovljenu „Privremeni okvir Unije za mjere državne potpore za potpomaganje pristupa financijama u trenutačnoj financijskoj i gospodarskoj krizi” (9) (novi Privremeni okvir koji zamjenjuje onaj koji je istekao 31. prosinca 2010.),

—

uzimajući u obzir Komunikacije Komisije o primjeni, od 1. kolovoza 2013., pravila o državnoj potpori za potpomaganje mjera u korist banaka u kontekstu financijske krize (Komunikacija o bankarstvu) (10),

—

uzimajući u obzir dokument Komisije upućen Gospodarskom i financijskom odboru o reviziji smjernica za državne potpore za restrukturiranje banaka,

—

uzimajući u obzir studiju koju je objavio resorni odjel Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Državne potpore – pravila u krizi za financijski sektor i realno gospodarstvo”, iz lipnja 2011.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o primjeni pravila o državnoj potpori Europske unije na kompenzaciju za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (11),

—

uzimajući u obzir odluku Komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državnu potporu u obliku kompenzacije za javne usluge dodijeljene određenim poduzetnicima kojima su povjerene usluge od općeg gospodarskog interesa (12),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvir Europske unije za državnu potporu u obliku kompenzacije za javne usluge (2011)” (13),

—

uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 360/2012 od 25. travnja 2012. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na potpore male vrijednosti koje se dodjeljuju poduzetnicima koji pružaju usluge od općeg gospodarskog interesa (14),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. studenog 2011. o reformi pravila o državnoj potpori EU-a za usluge od općeg gospodarskog interesa (15),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Modernizacija državnih potpora EU-a (MDP)” (COM(2012)0209),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. siječnja 2013. o modernizaciji državnih potpora (16),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije za uredbu Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene kategorije horizontalnih državnih potpora i Uredbu (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika (COM(2012)0730),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije za uredbu Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora u EZ-u (COM(2012)0725),

—

uzimajući u obzir smjernice Komisije za državnu potporu za željezničke prijevoznike (17),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. lipnja 2013. o regionalnoj politici kao dijelu šireg plana državnih potpora (18),

—

uzimajući u obzir okvirni sporazum od 20. studenog 2010. o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije (19) (u daljnjem tekstu „Okvirni sporazum”), a posebno njegove stavke 9., 12., 15. i 16.,

—

uzimajući u obzir tužbu podnesenu u jednoj državi članici kojom se tvrdi da je došlo do kršenja osnovnog pravnog načela „nulla poena sine lege”, prema kojoj se poduzeće ne može kazniti za povredu u obliku kartela kada visina kazne nije utvrđena zakonom;

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 22. veljače 2005. o „33. izvješću Komisije o politici tržišnog natjecanja – 2003.” (20), od 4. travnja 2006. o izvješću Komisije o politici tržišnog natjecanja 2004. (21), od 19. lipnja 2007.o izvješću o politici tržišnog natjecanja 2005. (22), od 10. ožujka 2009. o izvješćima o politici tržišnog natjecanja 2006. i 2007. (23), od 9. ožujka 2010. o izvješću o politici tržišnog natjecanja 2008. (24), od 20. siječnja 2011. o izvješću o politici tržišnog natjecanja 2009. (25), od 2. veljače 2012. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a (26) i od 12. lipnja 2013. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a (27),

—

uzimajući u obzir članak 48. i članak 119. stavak 2. Poslovnika

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0357/2013),

A.

budući da je u razdoblju od 2008. do kraja 2011. bankama u EU-u dodijeljen iznos državnih potpora jednak 1,6 bilijuna eura te da je državna pomoć općenito bila pružana plaćanjem duga ili izdavanjem jamstva ili, u iznimnim slučajevima, u obliku bespovratnih sredstava;

B.

budući da u mnogim državama članicama ozbiljna kreditna kriza utječe na male i srednje poduzetnike koji predstavljaju 98 % poduzeća u Europskoj uniji;

C.

budući da se svake godine zbog kartela nakupe gubici u iznosu 181 – 320 milijardi eura, što predstavlja otprilike 3 % BDP-a Europske unije,

D.

budući da je nedostatak liberalizacije i otvorenosti u željezničkom prijevozu putnika i tereta dijelom posljedica nepostojanja istinski neovisnih nadzornih tijela na nacionalnoj razini u određenim državama članicama;

E.

budući da bi godišnje izvješće o politici tržišnog natjecanja trebalo služiti kao instrument za unapređenje ukupne konkurentnosti Unije širenjem tržišnog natjecanja i otvaranjem za nove sudionike, proširujući i produbljujući time unutarnje tržište, i to ne samo u pogledu Komisijine praktične provedbe politike tržišnog natjecanja;

F.

budući da je uklanjanje prepreka slobodnom kretanju robe, usluga, ljudi i kapitala preduvjet rasta;

G.

budući da su sektori u kojima je razina konkurentnosti niža često oni sektori u kojima su gospodarski rezultati lošiji od očekivanih;

H.

budući da politika tržišnog natjecanja nastoji osigurati dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta, uvesti jednake konkurentske uvjete za sve, zaštiti potrošače od praksi koje narušavaju tržišno natjecanje i zajamčiti najbolje cijene; budući da svrha politike tržišnog natjecanja nije upravljati do u detalje, već provoditi jasna i poštena pravila u okviru kojih tržišni odnosi mogu učinkovito funkcionirati;

I.

budući da javno djelovanje, javna ulaganja i usluge od općeg gospodarskog interesa imaju ključnu ulogu u osiguravanju socijalne kohezije, posebno u kontekstu krize;

J.

budući da članak 14. UFEU-a navodi da za osiguranje uvjeta, osobito gospodarskih i financijskih, za funkcioniranje usluga od općeg gospodarskog interesa, treba primijeniti suodlučivanje;

K.

budući da je Protokolom br. 26. UFEU-a javnim vlastima zajamčena široka diskrecijska moć za pružanje, provedbu i organizaciju usluga od općeg gospodarskog interesa;

L.

budući da su presudom u predmetu Altmark utvrđena četiri kriterija za razlikovanje naknade za javne usluge i državne potpore;

1.

pozdravlja izvješće Komisije i njegovu usmjerenost na doprinos politike tržišnog natjecanja u kontroli spajanja te uklanjanju prepreka, zlouporaba dominantnih položaja, sklapanja sporazuma i narušavajućih mjera vezanih uz državne potpore radi dobrobiti jedinstvenog tržišta, uzimajući u obzir razvoj globalnog gospodarstva;

2.

žali zbog činjenice da se u svojem izvješću o politici tržišnog natjecanja iz 2012. Komisija uglavnom usredotočila na nepravedne prakse tržišnog natjecanja koje su rezultat državnih praksi, dok razmjerno malo pozornosti posvećuje nepravednim praksama koje su rezultat koncentracije poduzeća na jedinstvenom tržištu;

3.

vjeruje da je politika tržišnog natjecanja pokretač gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta, posebno u kriznim vremenima;

4.

ističe da su politika tržišnog natjecanja i neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta ključni za suočavanje s krizom, poticanje rasta i održivi razvoj u okviru strategije Europa 2020. te kao pomoć za postizanje ciljeva Europske unije;

5.

slaže se, stoga, s Komisijom da kriza ne bi trebala biti izgovor za ublažavanje provođenja pravila tržišnog natjecanja;

6.

zauzima stajalište da bi politiku tržišnog natjecanja trebalo prilagoditi kako bi mogla bolje odgovoriti izazovima koje predstavlja globalizacija;

7.

zauzima stajalište da bi trebalo omogućiti da nova politika tržišnog natjecanja EU-a uključuje klauzule o fleksibilnosti;

8.

potvrđuje da je prevelik broj sektora još uvijek znatno podijeljen nacionalnim granicama te umjetnim barijerama u javnom ili privatnom sektoru i smatra da politika tržišnog natjecanja ima glavnu ulogu u borbi protiv takve fragmentacije te u stvaranju jednakih konkurentskih uvjeta u svim sektorima jedinstvenog tržišta, uzimajući u obzir posebne potrebe malih i srednjih poduzetnika i krajnjih korisnika;

9.

ističe da provedba politike tržišnog natjecanja u širem smislu ne smije osnažiti postojeća poduzeća i pružatelje roba i usluga, već joj je najvažniji cilj da olakša ulazak novih sudionika te razvoj novih ideja i tehnika, povećavajući time korist za građane Unije;

10.

drži da politika tržišnog natjecanja treba doprinositi promicanju i provedbi otvorenih normi i interoperabilnosti radi sprječavanja tehnološke ovisnosti potrošača i klijenata o manjem broju tržišnih igrača;

11.

smatra da se cijene proizvoda u državama članicama još uvijek razlikuju, npr. cijene lijekova zbog različitih sporazuma između država članica i farmaceutske industrije; poziva Komisiju da ispita taj problem i iznese prijedloge za stvaranje transparentnijeg unutarnjeg tržišta, čime bi se, u interesu potrošača, izbjegle sve nepotrebne razlike u cijeni;

12.

pozdravlja jedinstven patent EU-a kao korak prema dovršenju jedinstvenog tržišta te kao odgovor na izazove globalizacije; poziva na poduzimanje mjera kako bi se osiguralo da sve države članice mogu sudjelovati u njemu; smatra nužnim uskladiti prava intelektualnog vlasništva sa zahtjevima konkurentnosti, štiteći opće interese i osiguravajući da vlasnici patenata ne zloupotrebljavaju svoja prava na štetu javnosti; poziva Komisiju da kazneno goni ponašanje usmjereno prema neopravdanom odgađanju ulaska na tržište generičkih lijekova;

13.

smatra da za uspostavljanje okvira za politiku tržišnog natjecanja treba imati zakonodavne ovlasti u suodlučivanju; izražava žaljenje zbog činjenice što članci 103. i 109. UFEU-a predviđaju samo savjetovanje s Parlamentom; vjeruje da se taj demokratski nedostatak ne može tolerirati; predlaže da se taj nedostatak čim prije prevlada putem međuinstitucionalnih sporazuma na području politike tržišnog natjecanja i ispravi u sljedećoj izmjeni Ugovora; podsjeća da politička odgovornost Komisije prema Parlamentu obuhvaća politiku tržišnog natjecanja i da je strukturirani dijalog s nadležnim povjerenikom bitan alat za provedbu ispravnog demokratskog nadzora na tom području;

14.

smatra da vrsta dijaloga koju je otpočeo povjerenik za tržišno natjecanje ne može nadomjestiti pravi demokratski nadzor od strane Parlamenta; smatra da je parlamentarni nadzor tim potrebniji jer Komisija, u skladu s politikom tržišnog natjecanja, nadzire odluke koje donose demokratski izabrane nacionalne i lokalne vlasti; također naglašava da je potrebno razviti kvalitetniji dijalog između Komisije, država članica, lokalnih i regionalnih vlasti i civilnog društva;

15.

naglašava važnost jednakog postupanja prema Parlamentu i Vijeću s obzirom na pristup sastancima i osiguravanje informacija za pripremu zakonodavstva ili mekog prava iz područja politike tržišnog natjecanja, kao što je predviđeno Okvirnim sporazumom; žali zbog činjenice što Komisija to dosad nije poštovala;

16.

naglašava potrebu usađivanja kulture konkurentnosti koja promiče svoje vlastite vrijednosti i pomaže njegovati pozitivan pristup prema sukladnosti s preventivnim i korisnim učincima za razvoj politike tržišnog natjecanja;

17.

ističe da prioritetan aspekt politike tržišnog natjecanja EU-a poziva na potpunu usklađenost između te politike i politika EU-a na drugim područjima, a da se osigura neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta, propisi pojedinih sektora trebaju se uskladiti s načelima politike tržišnog natjecanja;

18.

vjeruje da bi Komisija trebala iznijeti prijedlog radi reguliranja pitanja tržišnog natjecanja povezanih s manjinskim dioničkim udjelom;

19.

potiče Komisiju da nastavi davati smjernice mekog prava na području politike tržišnog natjecanja, propisno uzimajući u obzir postojeću sudsku praksu Suda Europske unije kako bi dionicima osigurala određenu pravnu sigurnost; smatra, međutim, da meko pravo ne može zamijeniti zakonodavstvo u područjima gdje je pravna sigurnost ključna;

20.

naglašava da je izricanje kazni odvraćajući instrument koji ima važnu ulogu u politici tržišnog natjecanja i da su potrebne hitne mjere kako bi istrage bile uspješne; vjeruje da su pravna sigurnost, pojednostavnjenje postupaka i njihovo rano završavanje putem odgovarajućih sporazuma od ključne važnosti te stoga ponovno poziva Komisiju da pravila o kaznama uvrsti u Uredbu (EZ) br. 1/2003.; istovremeno smatra da bi Komisija trebala povećati nenajavljene inspekcije i poduzimati postupke protiv povreda na koje se sumnja;

21.

vjeruje međutim da bi uporaba još većih kazni kao jedinog protumonopolnog instrumenta mogla biti previše nesmotrena jer ne uzima u obzir potencijalni gubitak radnih mjesta kao rezultat nemogućnosti plaćanja obveza; naglašava da se politika visokih kazni ne bi trebala koristiti kao alternativa mehanizmima financiranja proračuna; daje prednost pristupu kažnjavanja i nagrađivanja s kaznama koje služe kao učinkovito odvraćajuće sredstvo, posebno za ponovne prekršitelje, istovremeno potičući poštovanje zakonitosti;

22.

poziva Komisiju da se pobrine za to da njezina politika kažnjavanja i provedbe zakonodavstva osigurava ponovnu uspostavu uravnoteženog tržišta i potiče tvrtke na unutarnju identifikaciju povreda i dobrovoljnu provedbu ispravljajućih akcija; zagovara Komisiju da uzme u obzir razinu nezakonite dobiti prekršitelja i gubitak koji su nanijeli;

23.

ponavlja da je broj zahtjeva za smanjenja kazni na račun nemogućnosti plaćanja porastao, posebno od društava koja proizvode samo jedan proizvod te malih i srednjih poduzetnika; i dalje vjeruje da treba razmotriti sustav odgode plaćanja i/ili obročnog plaćanja kao alternativu smanjenju kazni kako bi se izbjeglo zatvaranje društava;

24.

primjećuje da uporaba prometa na globalnoj razini za gornju granicu od 10 % može dovesti do nametanja kumulativnih sankcija za iste povrede s obzirom na rastući broj nadležnih tijela za tržišno natjecanje diljem svijeta; stoga smatra da bi promet na razini Europskog gospodarskog prostora (EGP) bio prikladniji od globalnog prometa;

25.

još čeka prilagodbu smjernica o kaznama za društva koja proizvode samo jedan proizvod i male i srednje poduzetnike; pozdravlja, međutim, činjenicu da je Komisija nedavno uzela u obzir posebne potrebe društava koja proizvode samo jedan proizvod u svojoj odluci o „Okovima za prozore” (COMP/39452 od 28. ožujka 2012.);

26.

poziva Komisiju da poveća suradnju s nacionalnim sudovima radi olakšavanja privatne provedbe i pravilnog rješavanja sporova u vezi s državnom potporom; pozdravlja Komisijine programe osposobljavanja za nacionalne suce;

27.

zauzima pozitivno stajalište u vezi s ulogom koju u politici tržišnog natjecanja imaju pravosudna tijela i potiče ih da koriste svoje ovlasti u vezi s dobivanjem informacija i mišljenja od Komisije te da sudjeluju u aktivnostima Zajednice vezanim uz osposobljavanje; preporučuje da Komisija blisko surađuje s pravosudnim tijelima, aktivno primjenjuje svoju ovlast da doprinosi pravosudnim tijelima kao „amicus curiae”, što bi trebalo biti pravodobno objavljeno na internetskoj stranici Komisije te da razmotri mogućnost poduzimanja pravnih postupaka kako bi se izbjeglo da EU ostane bez zaštite te da štiti interese koje bi trebala štititi;

28.

potvrđuje prijedlog Komisije od 11. lipnja 2013. o postupcima za naknadu štete u okviru nacionalnog zakonodavstva za povrede odredbi zakona o tržišnom natjecanju kojima se trenutno bavi; odlučan je u pronalaženju zadovoljavajućeg ishoda u rješavanju specifičnih pitanja koja se javljaju u tom području;

29.

zadržava stajalište da bi EU trebala aktivno promicati osnovnu i proceduralnu konvergenciju pravila tržišnog natjecanja u međunarodnom području; smatra da je međunarodna suradnja ključna za osiguravanje usklađenosti i interoperabilnosti pri provedbi politike tržišnog natjecanja od strane raznih nadležnih tijela, čime pomaže povećati djelotvornost istraživanja i stvoriti jednake mogućnosti za sve;

30.

ističe važnost poticanja globalne konvergencije pravila tržišnog natjecanja; potiče Komisiju na zaključivanje bilateralnih sporazuma o suradnji na području provedbe politika tržišnog natjecanja; trenutno se bavi predloženim sporazumom između EU-a i Švicarske o suradnji u vezi s primjenom njihovih zakona o tržišnom natjecanju; odlučan je u pronalaženju zadovoljavajućeg ishoda u rješavanju specifičnih pitanja koja se javljaju u tom području;

31.

smatra da bi trebalo uskladiti sredstva namijenjena Komisijinoj Glavnoj upravi za tržišno natjecanje s većom količinom posla i opsegom zadataka, između ostalog preraspodjelom sredstava iz zastarjelih ili premalo iskorištenim proračunskih linija kako bi omogućili poduzimanje proaktivnijih mjera;

32.

poziva države članice da osiguraju neovisnost od državnih vlasti svih nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i regulatornih tijela u tom sektoru, pri čemu je ključno imenovanje predsjednika i članova odbora koji nisu iz političkih krugova i koji ne podliježu sukobu interesa, poput veza s lobističkim skupinama; poziva države članice da osiguraju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje i regulatorna tijela u tom sektoru imaju dovoljno osoblja i sredstva u skladu s potrebama tržišta kako bi učinkovito izvršavali svoje dužnosti;

33.

naglašava važnost potpune transparentnosti u radu nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i regulatornih tijela u tom sektoru; zahtijeva da su svi relevantni podaci o predmetima i službenim odlukama jasno vidljivi i dostupni na internetu putem otvorene baze podataka, vodeći računa o povjerljivim komercijalnim podacima koji mogu imati veliki utjecaj na konkurentnost;

34.

podržava strukturiranu suradnju unutar Europske mreže tijela za tržišno natjecanje koja dopušta usklađenost javne provedbe pravila tržišnog natjecanja diljem EU-a te potiče njezin daljnji razvoj budući da neka tržišta imaju veći nacionalni značaj od drugih zbog različitih pravnih, gospodarskih i kulturnih uvjeta; vjeruje da javna objava radnih programa i zaključaka sa sastanaka Europske mreže tijela za tržišno natjecanje na internetskoj stranici Glavne uprave za tržišno natjecanje treba biti opće pravilo;

35.

vjeruje da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje i druga nacionalna regulatorna tijela iz sektora trebaju nastaviti surađivati kako bi osigurali komplementarno djelovanje, posebno u sektorima gdje liberalizacija još nije završena ili u potpunosti operativna; predlaže stvaranje šire mreže europskih regulatornih tijela uključujući nacionalna regulatorna tijela i regulatorna tijela iz sektora radi razmjene najboljih praksi;

36.

potvrđuje važnu ulogu koju je od početka krize igrao nadzor državnih potpora kao mehanizam restrukturiranja i donošenja rješenja za banke u poteškoćama;

37.

smatra da bi se kontrola državnih potpora u krizi trebala usmjeriti kako na stabilizaciju bankarskog sustava tako i na borbu s nepoštenom segmentacijom kreditnih uvjeta i diskriminacijom malih i srednjih poduzetnika na jedinstvenom tržištu; poziva, međutim, Komisiju da osigura da cilj stabilizacije bankarskog sustava neće dovesti do dodatnog povećanja javnog duga; poziva Komisiju da poveže produženje privremene državne potpore bankarskom sektoru s poboljšanim i strožim uvjetima u vezi sa usredotočenosti na maloprodajnom kreditiranju kao i na jačim ograničenjima glede bonusa, struktura pristojbi i distribucije dividendi;

38.

primjećuje da je pozvao Komisiju da revidira pravila o državnoj potpori bankama uvedena 2008. godine kao privremene mjere u nekoliko navrata. pozdravlja, stoga, nedavne mjere koje je Komisija poduzela na tom području;

39.

poziva Komisiju da redovito pruža detaljnu statistiku za pojedine zemlje i organizacije u vezi s odobrenom državnom potporom financijskom sektoru od početka krize, konsolidiranim gubitcima i razvojem događaja oko povrata sredstava te da objavljuje rezultate na internetskoj stranici Komisije kako bi se osigurala potpuna transparentnost na ljestvici javne intervencije od početka krize te njezin utjecaj na porezne obveznike;

40.

smatra da je prije bilo kakve procjene iznosa državne potpore bankama potrebno uskladiti računovodstvene metode tako da je npr. računovodstveni postupak sa zajmovima koji se drugi put refinanciraju jednak neovisno o državi članici;

41.

naglašava da se, posebno u slučaju banaka koje dobivaju državnu potporu, pri refinanciranja zajmova u potpunosti treba uzeti u obzir održivost korisnika; smatra da u slučaju multinacionalnih kompanija, prodaja imovine i udjela sudjelujućih tvrtki treba biti uvjet refinanciranja zajmova;

42.

potiče Komisiju da usko nadzire ona tržišta bankarskog sektora na kojima je koncentracija visoka ili je u porastu, osobito zbog posljedica restrukturiranja kao odgovora na krizu; podsjeća da su oligopolistička tržišta posebno sklona radnjama koje su protivne tržišnom natjecanju; boji se da bi ta koncentracija na kraju mogla naštetiti potrošačima; naglašava da pretjerana koncentracija predstavlja rizik i za financijsku industriju i za realno gospodarstvo;

43.

naglašava da je konsolidacija u bankarskom sektoru povećala tržišni udio nekoliko velikih financijskih institucija; poziva Komisiju da pomno nadzire taj sektor kako bi poboljšala tržišno natjecanje i zaštitu potrošača na europskim bankarskim tržištima, uključujući unutar investicijskog bankarstva gdje se maloprodajni depoziti koriste za uzajamno subvencioniranje rizičnijih aktivnosti investicijskog bankarstva;

44.

potiče Komisiju da pažljivo uzme u obzir imovinu i vlasničke udjele financijskih institucija prije odobravanja državne potpore;

45.

ističe da deponentima s do 100 000 eura na bankovnim računima treba pružiti najveću zaštitu i izuzeti ih iz bilo kakvih sustava podjele tereta nastalih kao posljedica restrukturiranja ili sanacije banke;

46.

smatra da Komisija treba uzeti u obzir mogućnost da se odobravanje državne potpore bankama ponekad može uvjetovati kreditom za male i srednje poduzetnike;

47.

naglašava da su mali i srednji poduzetnici od početka financijske krize neproporcionalno pogođeni s obzirom na njihove mogućnosti pristupa financiranju; ističe da mali i srednji poduzetnici čine 98 % svih poduzeća euro zone, da zapošljavaju tri četvrtine zaposlenika eurozone i ostvaruju približno 60 % dodane vrijednosti te da pristup financiranju ometa njihova ulaganja i rast; stoga poziva Komisiju da prednost da mjerama koje ponovno uređuju financijske odredbe za promicanje rasta i olakšavanje financiranja malih i srednjih poduzetnika;

48.

naglašava da banke koje primaju državnu potporu ne bi smjele povećati svoju veličinu i složenost; potiče Komisiju da se usredotoči na njihov poslovni model za održivi dio njihovih aktivnosti, politike naknada i strukture pristojbi i da ne poveća njihovu izloženost javnom dugu, osobito ako istovremeno smanjuju kreditiranje malih i srednjih poduzetnika i kućanstava; naglašava da je novi, trajni regulatorni sustav nužan kako bi se riješili nedostaci otkriveni u pravnom sustavu kakav je bio prije krize, posebno s obzirom na financijski sektor, kao i da bi se ispravile deformacije nastale tijekom financijske i gospodarske krize kako bi se osiguralo da se prioritetna pozornost posvećuje posljedicama i koristi za porezne obveznike, potrošače i jedinstveno tržište u cjelini kada banke dobivaju državnu potporu;

49.

žali zbog činjenice što mali i srednji poduzetnici koji prolaze kroz programe prilagodbe u državama članicama imaju poteškoće pri ostvarivanju kredita u bankama i primorani su plaćati više kamatne stope samo zbog svojeg položaja u eurozoni, čime dolazi do poremećaja na jedinstvenom tržištu;

50.

naglašava da je potrebno poticati i vanjske ulagače da sudjeluju što je moguće više u društvima za upravljanje imovinom osnovanima u okviru programa državne potpore kao način odvajanja umanjene vrijednosti imovine kako bi se isključila mogućnost sukoba interesa između ulagača koji posjeduju ili prenose sredstva i ciljeva bilo kojeg društva za upravljanje imovinom;

51.

vjeruje da bi društva za upravljanje imovinom čim prije trebala pokušati prodati svoju imovinu kako bi tržište ponovno vratila u normalu i okončala javnu intervenciju u specifičnom sektoru;

52.

vjeruje da se iskustvo Glavne uprave za tržišno natjecanje u vezi s bankarskom krizom treba smatrati najboljom praksom i da se u budućnosti treba koristiti više radi prevencije nego za naknadne intervencije;

53.

ponovno pozdravlja Komunikaciju Komisije o modernizaciji državne potpore (COM(2012)0209) i činjenicu da je Vijeće nedavno usvojilo revidirana pravila o državnoj potpori u pogledu skupnih izuzeća i postupaka; poziva, međutim, Komisiju da osigura da poticanje gospodarskog rasta kao jednog od ukupnih ciljeva ove reforme ne dovede opet do povećanja javnog duga;

54.

smatra da se poduzeća moraju restrukturirati u skladu s jasnim ograničenjima, smanjujući na najmanju moguću mjeru štetne učinke na konkurente koji nisu dobili potporu iz javnih izvora financiranja;

55.

mišljenja je da i industrijska društva, a ne samo financijske institucije, mogu postati prevelika da bi propala, kao što je bio slučaj s General Motorsom koji je morala spašavati Vlada SAD-a; poziva Komisiju da ispita kada poduzeća postaju prevelika da bi propala i da razmotri koje se mjere mogu poduzeti na nacionalnoj razini ili razini Europske unije kako bi se spriječilo da poduzeća postanu ovisna o budućim vladinim sanacijama;

56.

prima na znanje Komisijinu opću namjeru izuzimanja više mjera iz obveze prijave; naglašava, međutim, da će države članice morati osigurati ex ante sukladnost s pravilima o državnoj potpori de minimis mjera i shemama skupnog izuzeća radi očuvanja dostatne razine nadzora dok će Komisija nastaviti s naknadnim nadzorom takvih slučajeva;

57.

dijeli mišljenje Komisije da se postupci odobravanja državne potpore moraju ubrzati da bi se omogućila veća usredotočenost na složene slučajeve koji ozbiljno utječu na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu; prima na znanje Komisijin prijedlog da podigne razinu svoje diskrecije da bi odlučila kako postupiti s pritužbama; poziva Komisiju da osigura detaljne kriterije razlikovanja važnih od manje važnih slučajeva u tom kontekstu; ističe da su odgovarajuće mogućnosti za ovo razlikovanje viši pragovi za de minimis propise kao i proširenje horizontalnih kategorija propisa o davanju ovlasti i općih propisa o skupnom izuzeću;

58.

naglašava da Komisija treba osigurati bolju razmjenu s državama članicama glede kvalitete i ažurnosti prosljeđivanja informacija i pripreme prijava; naglašava da učinkoviti nacionalni sustavi moraju osigurati da su mjere državne potpore izuzete iz ex ante obveza prijave sukladnih s pravom Unije; ističe da su odgovarajuće mogućnosti za ovo razlikovanje viši pragovi za de minimis propise kao i proširenje horizontalnih kategorija propisa o davanju ovlasti i općih propisa o skupnom izuzeću;

59.

primjećuje da su dosad relevantne informacije o slučajevima nadzora državne potpore dostavljale isključivo države članice; ponavlja svoj zahtjev da Komisija procijeni hoće li joj biti potrebni dodatni ljudski resursi kako bi proširila svoje instrumente prikupljanja podataka i kako bi Komisiji bilo omogućeno primanje izravnih informacija od sudionika na tržištu; primjećuje, međutim, da Komisija ne bi trebala biti u mogućnosti uključiti dodatna razmatranja kvalitete i učinkovitosti u procjenu kompatibilnosti te da te odluke moraju donositi nadležna tijela za odobravanje potpore;

60.

upućuje na nedostatak jasnoće u nekim državama članicama u vezi s pitanjem može li se javno financiranje europskih centara za potrošače smatrati neopravdanom državnom potporom u smislu prava tržišnog natjecanja Unije; smatra se da to ugrožava potporu koju države članice osiguravaju europskim potrošačkim centrima i već je rezultiralo privremenom obustavom financiranja europskih potrošačkih centara; stoga potiče Komisiju da čim prije osigura pravilno funkcioniranje europskih potrošačkih centara pojašnjavajući čim prije da se ta vrsta financiranja ne smatra državnom potporom u skladu s uvjetima prava Unije s obzirom na to da se europski potrošački centri ne bave gospodarskim aktivnostima, već osiguravaju uslugu podrške za potrošače;

61.

smatra da bi Komisija trebala još više pojačati veze između politike tržišnog natjecanja i prometne politike kako bi poboljšala konkurentnost europskog prometnog sektora;

62.

poziva Komisiju i države članica da osiguraju otvoreno i pravedno tržišno natjecanje u svim oblicima prijevoza;

63.

poziva Komisiju da razvije mreže javnog prijevoza radi poboljšanja usluga za korisnike;

64.

poziva Komisiju da, u cilju borbe protiv stalnog rasta emisija CO2 , posebnu pozornost posveti ispunjavanju međunarodnih obveza ograničenja globalnog zatopljenja do dva stupnja Celzijeva ( oC) iznad predindustrijskih razina, što je određeno kao cilj za 2020.;

65.

poziva Komisiju da dovrši provedbu jedinstvenog europskog željezničkog prostora, osigura potpunu transparentnost novčanih tokova između upravitelja infrastruktura i željezničkih prijevoznika te da provjeri i potvrdi da svaka država članica ima snažno i neovisno nacionalno regulatorno tijelo;

66.

poziva Komisiju i države članice da povećaju napore kako bi jamčili otvaranje željezničkog prometnog sektora pravednom tržišnom natjecanju, kao i bolju kvalitetu usluga;

67.

poziva Komisiju da ispita mogućnost donošenja zakonodavnog prijedloga o europskom regulatornom tijelu koje bi surađivalo s postojećim nacionalnim regulatornim tijelima i poduzelo mjere ako ona ne postoje ili, po potrebi, nisu aktivna;

68.

naglašava da je jedinstveno tržište u sektoru željezničkog prijevoza tereta pogođeno neispravnim ili nepotpunim prijenosom prava EU-a u nacionalno zakonodavstvo država članica i uskim grlima prekogranične mobilnosti koja štete tržišnom natjecanju i rastu; poziva Komisiju da provjeri mogu li se tržišne prepreke koje su postavili subjekti ili tehnički aspekti koji se razlikuju od države članica do države članice, kao što su širina kolosijeka, opskrba energentima, sustavi signalizacije i druge slične prepreke povezane s interoperabilnosti i dostupnosti infrastrukture smatrati povredama pravila tržišnog natjecanja;

69.

pozdravlja namjeru Komisije da revidira smjernice EU-a o državnoj potpori za zrakoplovstvo i zračne luke do kraja 2013. kojima će se morati ukloniti sve deformacije tržišnog natjecanja i uspostaviti jednaka pravila igre za sve sudionike na tržištu;

70.

poziva Komisiju da osigura obrazloženi pregled kojim će se utvrditi koji se avioprijevoznici ponašaju na način koji se protivi tržišnom natjecanju neprikladnim korištenjem posebnih uvjeta ili zlouporabama dominantnog položaja koje imaju u određenim zračnim lukama;

71.

potiče Komisiju da istraži, na temelju više od 1 000 bilateralnih sporazuma o uslugama zračnog prijevoza koje su države članice potpisale sa zemljama koje nisu članice EU-a, jesu li neke radnje povezane s određivanjem posebnih središnjih zračnih luka štetne za tržišno natjecanje koje je u interesu europskih potrošača

72.

poziva Komisiju da između proizvođača i distributera osigura pravednu ravnotežu pregovaračke moći, istovremeno naglašavajući sljedeće:

traži od Komisije da insistira na potrebi razvijanja načela dobrog ponašanja između proizvođača i distributera s obzirom na vertikalne sporazume u sektoru motornih vozila, posebno glede zaštite ulaganja nakon isteka ugovora i mogućnosti prijenosa poslovanja na drugog člana mreže iste marke, radi promicanja transparentnosti u komercijalnim i ugovornim odnosima između stranaka;

73.

poziva na ulaganje napora kako bi se osigurala konkurentnost europskog brodograditeljskog sektora promicanjem brodogradnje u EU-u koja je suočena sa sve jačom konkurencijom u međunarodnom okruženju;

74.

naglašava potrebu da se zajamči pravna sigurnost i jednako postupanje za europske brodovlasnike u svim državama članicama;

75.

poziva Komisiju i nacionalna regulatorna tijela da istraže slučajeve mogućeg dosluha između tvrtki te zlouporabe dominantnih položaja na tržištima osiguranja motornih vozila;

76.

primjećuje da jedinstveno tržište energije neće za posljedicu imati samo niže cijene za potrošače nego i povećanje konkurentnosti poduzeća EU-a;

77.

pozdravlja provedbu antimonopolskih mjera Komisije u energetskom sektoru;

78.

poziva Komisiju da nastavi s punom provedbom paketa mjera za unutarnje energetsko tržište, s obzirom na to da otvoreno i konkurentno jedinstveno tržište u energetskom sektoru još nije u potpunosti ostvareno; poziva Komisiju da odlučno nastavi poduzimati korake u skladu s analizom sektora kako bi u energetski sektor učinkovito uvela pravila tržišnog natjecanja; pozdravlja, u tom smislu, tekuće postupke prava tržišnog natjecanja u energetskom sektoru, s ciljem dovršavanja stvaranja unutarnjeg energetskog tržišta u 2014. i uklanjanja prepreka koje su ponovno uspostavili dobavljači energenata;

79.

smatra da bi jedinstveno europsko energetsko tržište snizilo cijenu energenata koje plaćaju kako potrošači tako i poslovni subjekti i poboljšalo konkurentnost europskih poslovnih subjekata na globalnoj razini; smatra da bi se iz istog razloga Komisiju trebalo poticati na razvijanje jedinstvenog europskog energetskog tržišta do 2014.;

80.

naglašava da je od ključne važnosti da države članice i Komisija osiguraju pravodobnu i pravilnu provedbu postojećeg zakonodavstva za energetsko tržište, uključujući regulatorni rad koje se traži u Trećem paketu mjera za unutarnje energetsko tržište, radi ostvarenja integriranog i konkurentnog europskog unutarnjeg energetskog tržišta do 2014.;

81.

poziva Komisiju da osigura da se propisi i direktive u vezi s energetikom na ispravan način prenesu u nacionalna zakonodavstva svih država članica i u njima primjenjuju; poziva Komisiju da bude posebno oprezna kada cijene premaše prosjek Europske unije, s obzirom na to da visoke cijene narušavaju tržišno natjecanje i štete potrošačima;

82.

smatra da Komisija mora biti stroga s uvođenjem reformi energetskog tržišta radi snižavanja njegovih cijena, posebno u državama članicama koje su u postupku prekomjernog deficita;

83.

poziva Komisiju i nacionalna regulatorna tijela da istraže slučajeve dosluha između poduzeća te zlouporabe dominantnih položaja na tržištima maloprodaje goriva;

84.

s time u vezi pozdravlja Komisijine nedavno provedene istrage o naftnom sektoru i potvrđuje da kršenje pravila tržišnog natjecanja u tom području ima goleme posljedice za potrošače;

85.

poziva Komisiju i nacionalna regulatorna tijela da istraže je li stvaran „učinak ponedjeljka”, tj. navodna manipulacija cijenama goriva od strane poduzeća ovisno o određenom danu u tjednu; potiče Komisiju da pomno nadzire razinu tržišnog natjecanja budući da tri najveća igrača još uvijek predstavljaju 75 % (električna energija) i preko 60 % (plin) tržišta usprkos postupnom otvaranju tržišta sredinom 1990-ih; poziva Komisiju da izda smjernice kako bi poboljšala pristup obnovljivih izvora energije energetskoj mreži;

86.

poziva Komisiju da u svojem sljedećem godišnjem izvješću ispita do koje mjere koncentracija ključnih sirovina može biti štetne za aktivnosti sektora klijenata i za ekološki učinkovitije gospodarstvo jer su neke od njih od osobite važnosti za uporabu ekološki učinkovitih tehnologija potrebnih da bi se postigli ciljevi zaštite okoliša;

87.

naglašava ulogu pametnih mreža u omogućivanju dvosmjerne komunikacije između proizvođača električne energije i potrošača i ističe da pametne mreže potrošačima mogu omogućiti praćenje i prilagodbu svoje potrošnje električne energije; naglašava da bi države članice tu informaciju trebale objaviti na internetskim stranicama za potrošače i sve relevantne sudionike, kao što su građevinari, arhitekti i dobavljači toplinske, rashladne i električne opreme;

88.

zabrinuto je zbog činjenice da je europsko tržište elektroničkog plaćanja još uvijek fragmentirano te da se još uvijek moraju riješiti pitanja u vezi s tržišnim natjecanjem; prima na znanje dva prijedloga Komisije od 24. srpnja 2013. o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica te o uslugama u platnom prometu na unutarnjem tržištu, kojima se trenutno bavi: odlučan je u pronalaženju zadovoljavajućeg ishoda u rješavanju specifičnih pitanja koja se javljaju u tom području;

89.

naglašava da sve države članice nisu provele Direktivu (2011/7/EU) o zakašnjelom plaćanju, iako ju je trebalo prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do ožujka 2013.; primjećuje da to ima štetan utjecaj na tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu, a posebice utječe na male i srednje poduzetnike;

90.

potiče Komisiju da udvostruči svoje napore na tržištima telekomunikacija kako bi pomogla stati na kraj njihovoj fragmentaciju i spriječiti zlouporabe dominantnih položaja subjekata koji na tim tržištima imaju moć; poziva je da osigura da su usluge koje subjekti pružaju, a posebice pristup internetu, transparentne, usporedive i bez ikakvih ugovornih prepreka tržišnom natjecanju;

91.

pozdravlja potporu Komisije postavljanju širokopojasne infrastrukture diljem Europe, što će dovesti do konkurentnosti u gospodarstvu i socijalne kohezije; pita se bi li se digitalne usluge u Europi mogle smatrati uslugama od općeg gospodarskog interesa;

92.

smatra da je doprinos koji politika tržišnog natjecanja treba dati izgradnji širokopojasnih usluga na unutarnjem tržištu iznimno važan za omogućavanje postizanja ravnoteže između javnih i privatnih ulaganja radi postizanja ciljeva Digitalnog programa te osiguravanja pokrivenosti u udaljenim, ruralnim i rijetko naseljenim područjima EU-a;

93.

naglašava prioritetnu važnost „ključnih patenata” za inovacije u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija te u tom pogledu poziva Komisiju da brzo djeluje kako bi osigurala da njihovi vlasnici odobre poštene, pristupačne i nediskriminatorne licence drugim subjektima kako bi omogućili nastavak tehničkog napretka i razvoj novih proizvoda u korist potrošača; ističe činjenicu da bi politika tržišnog natjecanja trebala uključiti instrumente za sprečavanje stvaranja umjetnih prepreka za međupovezanost, interoperabilnost i razvoj ekonomije razmjera na tržištima;

94.

pozdravlja napredak postignut u okviru istrage koju je provela Komisija u vezi s praksama Googlea koje su protivne tržišnom natjecanju, kao i nedavne vijesti o mogućoj nagodbi do proljeća 2014.; poziva Komisiju da odlučno pristupi svim utvrđenim poteškoćama te da kao prioritet poduzme sve potrebne mjere kako bi zajamčila pošteno tržišno natjecanje na tržištima internetskog pretraživanja i promidžbe u okviru pretraživanja, uzimajući u obzir dominantni položaj Googlea, s udjelom u tržištu od 90 % u većini država članica, te moguću zlouporabu tog dominantnog položaja;

95.

poziva Komisiju da na tržištu ispita nove prijedloge Googlea kako bi pomno ocijenila njihovu prikladnost i učinak; naglašava da, uzimajući u obzir važnost internetskih tražilica u digitalnom gospodarstvu, Komisija u svakom slučaju mora osigurati da se Google u potpunosti obveže na pronalaženje rješenja za četiri područja zabrinutosti na koje je pozornost skrenula Komisija te da postupa u skladu s tim rješenjima; poziva Komisiju da, u slučaju da se to ne može postići nagodbom, pretraživačkoj kompaniji žurno pošalje obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku;

96.

podsjeća da je internetska neutralnost od osobite važnosti kako bi se osiguralo nepostojanje diskriminacije između internetskih poslužitelja i u potpunosti jamčilo tržišno natjecanje;

97.

pozdravlja činjenicu da je Komisija pokrenula istrage o postojanju državne potpore za nogomet jer ona narušava uporabu javnih sredstava;

98.

smatra da bi Komisija trebala pažljivo ispitati sve zajmove ili refinanciranje zajmova za nogometne klubove od banaka koje su primile državnu potporu, posebno kreditne stope u usporedbi s prosječnim kreditnim stopama i njihovu veličinu u usporedbi s dugom nogometnog kluba u pitanju;

99.

potiče Komisiju da na strukturiran način riješi odnose između profesionalnog sporta i politike tržišnog natjecanja, posebno neplaćanje socijalnih davanja, ispunjavanje poreznih obveza nogometnih klubova i odredbe o raskidu;

100.

pozdravlja stvaranje Operativne skupine za hranu u sklopu Glavne uprave za tržišno natjecanje s ciljem nadzora događaja na području tržišnog natjecanja u prehrambenom lancu i njihovog utjecaja na potrošače, kao i pokretanje studije o sektoru maloprodaje; smatra da se uspostavljanje uravnoteženog sustava odnosa u sektoru prehrane ne smije provesti na štetu politike tržišnog natjecanja ili na način koji je isključivo komercijalnog pristupa i koji ne odražava osnovna načela te politike;

101.

pozdravlja Komisijine aktivnosti inspekcije opskrbe tržišta bijelog šećera i očekuje rezultate istrage;

102.

podsjeća da su načelo supsidijarnosti, demokratskog nadzora i promicanja općeg interesa načela na kojima se temelji Europska unija;

103.

naglašava da u skladu s glavnim načelima Ugovora (nediskriminacija, jednako postupanje, proporcionalnost) države članice i lokalne vlasti moraju imati slobodu odlučivanja o načinu financiranja i organiziranja usluga od općeg gospodarskog interesa; u tom kontekstu upozorava na socijalne ciljeve Unije te na potrebu za zalaganjem za kakvoću, dostupnost i učinkovitost tih usluga, neovisno o tome pružaju li ih javni ili privatni subjekti;

104.

podsjeća da se Unija suočava s velikim izazovima na području ponovne industrijalizacije, energetskog prijenosa i digitalne opreme, koji zahtijevaju značajna ulaganja; kao i da ulaganja u obrazovanje, osposobljavanje i unapređenje vještina koji su oblikovani u svrhu borbe protiv nezaposlenosti mladih dopunjuju ciljeve politike tržišnog natjecanja, a ne da se s njima kose;

105.

ističe da bi se politika tržišnog natjecanja trebala provoditi u skladu s člankom 9. UFEU-a u kojem se navodi da Unija u svim svojim politikama i aktivnostima uzima u obzir zahtjeve povezane s poticanjem visoke stope zaposlenosti;

106.

uvjeren je da se politika socijalne konvergencije može provesti u uskoj vezi sa snažnom gospodarskom politikom i politikom tržišnog natjecanja;

107.

smatra da osiguravanje jednakih konkurentskih uvjeta za poduzeća na unutarnjem tržištu ovisi i o borbi protiv socijalnog dampinga, koji bi se trebao smatrati praksom koja narušava tržišno natjecanje; vjeruje da bi Komisija trebala biti na oprezu u odnosu na dampinške prakse unutar EU-a kada poduzeće, na međunarodnom ili domaćem tržištu, prodaje predmete ispod proizvodne cijene kako bi prouzročilo stečaj jednog ili više konkurenata; smatra da bi Komisija stoga trebala težiti uzlaznom približavanju stavova država članica u smislu gospodarskih i socijalnih postignuća; naglašava potrebu da strukturne reforme obuhvaćaju reorganizaciju poreznog sustava s ciljem borbe protiv prijevare, utaje poreza i poreznih utočišta;

108.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje.