Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 62015CN0397

    Predmet C-397/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. srpnja 2015. uputio Landgericht Itzehoe (Njemačka) – Raiffeisen Privatbank Liechtenstein AG protiv Gerhilda Lukatha

    SL C 320, 28.9.2015, p. 18–18 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    28.9.2015   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 320/18

    Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. srpnja 2015. uputio Landgericht Itzehoe (Njemačka) – Raiffeisen Privatbank Liechtenstein AG protiv Gerhilda Lukatha

    (Predmet C-397/15)

    (2015/C 320/25)

    Jezik postupka: njemački

    Sud koji je uputio zahtjev

    Landgericht Itzehoe

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: Raiffeisen Privatbank Liechtenstein AG

    Tuženik: Gerhild Lukath

    Druge stranke u postupku: Rüdiger Boy, Boy Finanzberatung GmbH, Christian Maibaum, Vienna-Life Lebensversicherungs AG, Frank Weber

    Prethodna pitanja

    1.

    Treba li ugovor između banke i potrošača o odobravanju kredita koji je povezan s ugovorom o sklapanju životnog osiguranja i ugovorom o savjetovanju i posredovanju za kapitalno ulaganje, koje zauzvrat osigurava iznos kredita, smatrati ugovorom o pružanju usluga u smislu članka 5. stavka 2. Konvencije od 19. lipnja 1980. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (1) (Rimska konvencija)?

    2.

    Primjenjuje li se članak 5. Rimske konvencije i na slučajeve u kojima se oglašavanje odnosno kontaktiranje odvija iz jedne zemlje u kojoj potrošač ima svoje glavno boravište, ali potrošač ugovore potpisuje u sekundarnom boravištu, ako je ugovorni partner potrošača ili njegov zastupnik dobio potrošačev nalog u državi glavnog boravišta?

    (1)  SL L 266, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 13., str. 7.)

    Top