—

djelomično poništi Uredbu (EU) 2020/1055, posebno:

podredno, samo ako utvrdi da su te odredbe neraskidivo povezane s drugim odredbama Uredbe (EU) 2020/1055 ili da su suštinski vezane za taj akt, taj zakonodavni akt Unije poništi u cijelosti;

—

naloži Parlamentu i Vijeću snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti iz članka 5. stavka 4. UEU-a

Rumunjska smatra da mjera iz članka 1. točke 3. o obvezi vraćanja vozila u roku od osam tjedana u poslovno sjedište države članice poslovnog nastana, nije nužna za jačanje stvarne i djelotvorne prednosti društva u toj državi članici i da očito nije prikladna za postizanje proklamiranog cilja.

S financijskog gledišta ona predstavlja neopravdani trošak te je otegotna za operatore, stvorit će nepotrebne poslovne troškove, povećati broj praznih putovanja kao i emisije CO2.

Rumunjska također smatra da je mjera iz članka 2. točke 4. podtočaka (a), (b) i (c), kojom se dodatno ograničava kabotažni prijevoz, očito neprikladna za postizanje proklamiranih ciljeva i da nije nužna za rješavanje otvorenih problema nepoštovanja pravila o kabotaži.

Ona predstavlja korak unazad u odnosu na trenutnu razinu liberalizacije tržišta i može stvoriti neravnotežu u organizaciji logističkih lanaca prijevoznih društava, povećati vrijeme zaustavljanja i broj praznih putovanja. Nedavno uvedene odredbe otežavaju primjenu uredbi o kabotaži i kompliciraju mehanizme nadzora, dodatnim uvođenjem nepotrebnih administrativnih troškova za operatere.

Obije su mjere nerazmjerne s obzirom na negativni utjecaj na prijevozna poduzeća u državama članicama Unije, posebno ona smještena na periferiji Unije.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na neopravdanom ograničavanju prava poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a

Rumunjska smatra da mjera uvedena člankom 1. točkom 3. generira značajne operativne troškove za prijevozna društva s poslovnim nastanom u državama članicama na periferiji Unije. Znatno će se smanjiti profitabilnost, a implicitno i atraktivnost za osnivanje ove vrste društava u tim državama. Istodobno, već osnovani operatori prebacit će poslovanje u države zapadne Europe kako bi smanjili negativne posljedice obveze vraćanja vozila u roku od osam tjedana u poslovno sjedište države članice poslovnog nastana.

Ta mjera stoga predstavlja ograničavanje slobode poslovnog nastana u smislu članka 49. UFEU-a. To ograničenje nije opravdano.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela zabrane diskriminacije na temelju državljanstva iz članka 18. UFEU-a

Rumunjska smatra da je mjera kojom se predviđa vraćanje vozila u poslovno sjedište države članice poslovnog nastana u roku od osam tjedana te dodatna ograničenja za kabotažu protivna Unijinim ciljevima konvergencije i da ima protekcionistički karakter, stvarajući značajnu barijeru za ulazak nerezidnetnih operatora na tržišta prijevoza.

Iako naizgled nisu diskriminirajuće, te će mjere de facto imati različiti utjecaj na razini država članica zato što će značajno i nerazmjerno utjecati na poslovanje prijevoznih operatora s poslovnim nastanom u državama na periferiji Unije.

Nadalje, mjere iz Uredbe (EU) 2020/1055, Uredbe (EU) 2020/1054 (1) i Direktive (EU) 2020/1057 (2) (o dodatnom ograničavanju kabotažnog prijevoza, vraćanju vozila u sjedište poslovanja države članice poslovnog nastana svakih osam tjedana, vraćanju vozača svaka četiri tjedna, zabrani redovnih tjednih odmora u kabini vozila i upućivanju vozača) zamišljene su kao temelj integriranog zakonodavnog paketa, pa u tom kontekstu samo analiza njihovih kumulativnih učinaka može pokazati kakav im je stvarni utjecaj na tržište prijevoza.