1.

Članak 29. stavak 2. drugu rečenicu Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva treba tumačiti na način da je podnositelj zahtjeva „pobjeg[ao]”, u smislu te odredbe, kad namjerno izbjegava nacionalna tijela nadležna za provedbu njegova transfera kako bi taj transfer omeo. Može se pretpostaviti da je to slučaj kad se taj transfer ne može provesti zbog toga što je podnositelj zahtjeva napustio dodijeljeno mu mjesto boravišta a da o tome nije obavijestio nadležna nacionalna tijela, ako je bio upoznat sa svojim obvezama u tom pogledu, što je na nacionalnom sudu da utvrdi. Taj podnositelj zahtjeva zadržava mogućnost dokazivanja da postoje valjani razlozi zbog kojih nije obavijestio ta tijela o svojoj odsutnosti te da nije imao namjeru izbjegavanja tih tijela.

Članak 27. stavak 1. Uredbe br. 604/2013 treba tumačiti na način da se osoba o kojoj je riječ, u okviru postupka pokrenutog protiv odluke o transferu, može pozivati na članak 29. stavak 2. te uredbe i isticati da je šestomjesečni rok za transfer istekao s obzirom na to da nije pobjegla.

2.

Članak 29. stavak 2. drugu rečenicu Uredbe br. 604/2013 treba tumačiti na način da je, kako bi se rok za transfer produljio do maksimalnih osamnaest mjeseci, dovoljno da država članica moliteljica, prije isteka šestomjesečnog roka za transfer, obavijesti odgovornu državu članicu o tome da je osoba o kojoj je riječ pobjegla te istodobno navede novi rok za transfer.

3.

Pravo Unije treba tumačiti na način da u njegovo područje primjene ulazi pitanje protivi li se članku 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima transfer podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu na temelju članka 29. Uredbe br. 604/2013 u državu članicu koja je, u skladu s tom uredbom, uobičajeno odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ako, u slučaju priznanja takve zaštite u toj državi članici, postoji ozbiljna opasnost da će taj podnositelj ondje biti izložen nečovječnom ili ponižavajućem postupanju, u smislu tog članka 4., zbog očekivanih životnih uvjeta koje će imati kao korisnik međunarodne zaštite u toj državi članici.

Članak 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da mu se ne protivi takav transfer podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, osim ako sud pred kojim je pokrenut postupak protiv odluke o transferu, na temelju objektivnih, vjerodostojnih, preciznih i ažuriranih elemenata te s obzirom na standard zaštite temeljnih prava zajamčenih pravom Unije, ne utvrdi da za podnositelja doista postoji ta opasnost zbog toga što bi se on, u slučaju transfera, neovisno o svojoj volji i osobnom izboru, našao u situaciji izuzetne materijalne oskudice.