16.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 14/39

—

u cijelosti poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2016/1328 od 29. srpnja 2016. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz određenih hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Ruske Federacije, objavljenu u SL L 210od 4. kolovoza 2016. u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—

Komisiji naloži snošenje troškova ovog postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 18. Osnovne uredbe (1), članak 6.8 i Prilog II. ADA-i (2), kada je u pogledu tužitelja smatrala da je proizvođač koji djelomično ne surađuje, primijenila podatke kojima je raspolagala, i počinila očitu pogrešku u ocjeni. Osim toga, prema tužiteljevu mišljenju, posljedice djelomične nesuradnje bile su očito neprimjerene s obzirom na ograničeni broj utvrđenih nedostataka.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila pravo na pošteno suđenje i tužiteljeva prava obrane time što je tužitelju ograničila mogućnosti da se brani od Komisijinih nalaza koji su za njega nepovoljni. Prema tužiteljevu mišljenju, Komisija je zapravo odbacila/zanemarila sve dodatne podatke ili argument tužitelja o njegovoj djelomičnoj nesuradnji.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da Komisija nije izračunala točnu dampinšku maržu u skladu s člankom 2. stavkom 12. Osnovne uredbe nakon što je povrijedila članak 2. stavak 3., članak 2. stavak 4., pogrešno protumačila članak 2. stavak 9., i počinila očite pogreške u ocjeni i tvrdnji da Komisija nije izvršila primjerenu usporedbu u skladu s člankom 2. stavkom 10. Osnovne uredbe.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 3. stavak 2. i članak 3. stavak 5. Osnovne uredbe i članak 3.1 ADA-e, iskrivila dokaze koji su joj izneseni i počinila očite pogreške u ocjeni pogrešnom ocjenom pokazatelja štete i neprovođenjem objektivnog ispitivanja stanja industrije Unije. Prema tužiteljevu mišljenju, Komisija se oslonila samo na odabrane gospodarske pokazatelje stanja industrije Unije te je zanemarila ključne pokazatelje kojima bi se otkrilo drukčije, pozitivnije stanje industrije Unije. Tužitelj nadalje ističe da je Komisija zauzela pristran pristup kojim se ide u prilog njezinim nalazima o postojanju štete i iskrivljuju dokazi koji su joj izneseni time što nije ispitala „slobodno” tržište i tržište za „vlastitu” potrošnju predmetnog proizvoda u cjelini i zajednički za sve pokazatelje, i time što se odlučila za zasebnu „trostranu procjenu” čime je iskrivljena cjelokupna procjena.

5.

Peti tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 3. stavak 7. Osnovne uredbe jer je pogrešno ocijenila uzročno-posljedičnu vezu između navodno dampinškog uvoza i stanja industrije Unije. Tužitelj nadalje ističe da je Komisija povrijedila svoju obvezu da navodno dampinškom uvozu ne pripiše druge čimbenike koji su uzrokovali štetu te je previdjela druge čimbenike koji su zajednički i pojedinačno mogli prekinuti uzročno-posljedičnu vezu.

6.

Šesti tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da je Komisija pogrešno utvrdila razinu uklanjanja štete čime je povrijedila članak 2. stavak 9., članak 9. stavak 4. Osnovne uredbe i počinila očitu pogrešku u ocjeni. Prema tužiteljevu mišljenju, Komisija je osobito utvrdila nerazumnu i pretjeranu profitnu maržu za industriju Unije te je primjenom, za potrebe izračuna marže štete i, analogijom, prilagodbe za razumne prodajne, opće i administrativne troškove i dobit nepovezanog uvoznika, predviđene u članku 2. stavku 9. Osnovne uredbe, počinila očitu pogrešku u ocjeni.