20.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 264/110

Izvjestitelj:

Mário SOARES

1.1.

EU je proveo dodatnu integraciju i liberalizaciju europske javne nabave prilikom revizije Sporazuma o javnoj nabavi (GPA) kao i tijekom trgovinskih pregovora s trećim zemljama i u okviru trgovinskih sporazuma koje je Europska unija nedavno sklopila. Navedene su mjere dovele do većeg otvaranja europskih tržišta javne nabave poduzećima razvijenih zemalja ili zemalja u razvoju, ali te zemlje nisu istom mjerom uzvratile na to otvaranje, a europska poduzeća i dalje se suočavaju s diskriminacijskim i restriktivnim praksama u trećim zemljama. Ovo je otvaranje tim potrebnije što javna nabava predstavlja oko 20 % svjetskog BDP-a i što će u kontekstu trenutačne krize javna ulaganja u infrastrukturu i u ugovore o radovima i nabavi robe u razvijenim gospodarstvima i gospodarstvima u razvoju vjerojatno biti temeljni pokretači gospodarskog rasta u predstojećim godinama.

1.2.

U više svojih mišljenja Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) se izjasnio u prilog cilju koji je Europska unija postavila u pogledu daljnjeg otvaranja tržišta javne nabave svih država međunarodnoj konkurenciji. Odbor je također naglasio da je potrebno jamčiti pojednostavljenje pravila javne nabave, osobito za MSP-ove, ali i poštovati načela transparentnosti, nediskriminacije i jednakog postupanja. Također je zatražio u više navrata da se, u skladu s člankom 207. Ugovora o funkcioniranju EU-a, koji poziva na veću usklađenost s načelima i ciljevima Unije, pri vođenju europske trgovinske politike na primjeren način pojačaju socijalna dimenzija i dimenzija okoliša te poštivanje temeljnih ljudskih prava i zaštita potrošača.

1.3.

Odbor razumije zabrinutost Komisije koja želi osigurati veću otvorenost tržišta javne nabave europskim poduzećima u trećim zemljama i svjestan je uloge koju može imati izmijenjeni prijedlog Uredbe o pristupu robe i usluga iz trećih zemalja unutarnjem tržištu javne nabave Unije, koji je predmet ovog Mišljenja.

1.4.

Odbor smatra da prijedlog Uredbe može predstavljati prvi korak prema većoj otvorenosti javne nabave, posebice u okviru pregovora koji se između EU-a i SAD-a vode o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP), kao i u okviru pregovora o trgovinskom sporazumu s Japanom ili pregovora o pristupu Kine Sporazumu o javnoj nabavi (GPA) Svjetske trgovinske organizacije (WTO) s obzirom na to da su tržišta javne nabave ovih zemalja manje otvorena nego u Europskoj uniji, ali i u odnosu na zemlje koje nisu potpisnice Sporazuma o javnoj nabavi, kao što su Rusija, Brazil i Argentina.

1.5.

Međutim, Odbor je svjestan da u Vijeću i Europskom parlamentu postoji veliko neslaganje u pogledu važnosti i učinkovitosti prijedloga Uredbe.

1.6.

Odbor ističe da je prijeko potrebno osigurati da se natjecanje s poduzećima trećih zemalja u okviru javne nabave odvija slobodno i bez narušavanja. Međutim, EGSO sumnja da predložena Uredba može omogućiti postizanje cilja, a to je uravnoteženo otvaranje tržišta javne nabave u trećim zemljama. Odbor posebno smatra da novi prijedlog Uredbe nije dovoljno ambiciozan s obzirom na to da mu je područje primjene ograničeno na puku cjenovnu prilagodbu za ugovore koji iznose ili premašuju 5 000 000 EUR, te napominje da samo 7 % ugovora javne nabave iznosi preko 5 000 000 EUR. Osim toga, smatra da kazna u visini do 20 % koja se zaračuna na cijenu ponude nije dovoljna te da se treba ispitati od slučaja do slučaja. Odbor predlaže da se primijene mjere cjenovne prilagodbe za ugovore čija je vrijednost procijenjena na 2 500 000 EUR ili više.

1.7.

Odbor se također pita ne predstavlja li činjenica da je državama članicama zabranjeno primjenjivati druge restriktivne mjere osim onih utvrđenih Uredbom de facto liberalizaciju pristupa poduzećima trećih zemalja postupcima javne nabave ispod praga od 5 000 000 EUR, i to bez uzvratnog davanja pristupa poduzećima iz EU-a. Odbor stoga naglašava da je hitno potrebno otvoriti uravnotežen i uzajaman postupak javne nabave između EU-a i trećih zemalja.

1.8.

Odbor žali što se u prijedlogu Uredbe nigdje ne spominje cilj održivog rasta iako je Komisija taj cilj ugradila kao važan element u svoju Komunikaciju „Trgovina za sve” i što je u nekoliko navrata najavila da će u svim bitnim područjima sporazuma o slobodnoj trgovini (energetici, sirovinama i javnoj nabavi) voditi računa o održivom razvoju (1).

1.9.

Odbor izražava žaljenje zbog toga što se novom uredbom brišu članci 85. i 86. Direktive 2014/25/EU jer su te odredbe ambiciozne i usklađenije s ciljem uzimanja u obzir održivog razvoja s obzirom na to da sadrže i društvenu dimenziju koja se odnosi na poteškoće s kojima se suočavaju europska trgovačka društva kojima je teško pobijediti na javnim natječajima u trećim zemljama zbog toga što se u njima ne poštuju međunarodne odredbe prava rada. Odbor uostalom vjeruje da bi bilo korisno više razmišljati o mogućoj integraciji nekih dijelova tih odredbi i u prijedlog Uredbe.

1.10.

Odbor stoga smatra da je u Uredbi potrebno zauzeti ambiciozniji stav prema promicanju ciljeva održivog razvoja, poštovanju temeljnih prava i zaštiti potrošača u postupku javne nabave u trećim zemljama. Odbor smatra da nepoštovanje tih osnovnih pravila može negativno utjecati na konkurentnost europskih poduzeća i smatra da definicija „ograničavajućih mjera i praksi” iz članka 2. prijedloga treba obuhvaćati i nepoštivanje tih temeljnih pravila. Odbor također smatra da se izvješće koje Komisija mora predstaviti najkasnije do 31. prosinca 2018., a poslije toga najmanje svake tri godine (čl. 16. prijedloga), treba baviti ne samo pristupom gospodarskih subjekata postupcima javne nabave u trećim zemljama već i poštovanjem socijalnih pravila i pravila o okolišu u postupcima javne nabave u trećim zemljama, kao i poštovanjem temeljnih ljudskih prava i zaštitom potrošača; o tome bi trebalo voditi računa i pri sastavljanju izvješća Komisije o provedbi Uredbe.

1.11.

EGSO zahtijeva da se u prijedlogu Uredbe ponovo naglasi da se trgovačka društva iz trećih zemalja koja sudjeluju u postupcima javne nabave u EU-u moraju pridržavati odredbi koje promiču poštovanje održivog razvoja, jačanje socijalne dimenzije, dimenzije okoliša i temeljnih ljudskih prava, kao i zaštitu potrošača te društvenu i profesionalnu integraciju ili ponovnu integraciju osoba s invaliditetom, predviđenih Direktivama 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU o javnoj nabavi. To je poštovanje neophodno za slobodno i neometano tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu.

1.12.

Odbor se u potpunosti slaže s tim da se Uredba ne primjenjuje na najzaostalije i najosjetljivije zemlje u razvoju iz Uredbe o OSP-u (2), ali podsjeća Komisiju da se moraju poduzeti dodatne mjere za promicanje sudjelovanja najzaostalijih i najosjetljivijih zemalja u javnoj nabavi u EU-u.

1.13.

Odbor također odobrava neprimjenjivanje Uredbe na europska mala i srednja poduzeća. Međutim, želi podsjetiti Komisiju da malim i srednjim poduzećima treba posebna pomoć, kako za pristup „prekograničnim” tržištima u Europskoj uniji, tako i za pristup tržištima javne nabave u trećim zemljama.

2.1.

Europska komisija i Europski parlament istodobno su od EGSO-a zatražili mišljenje o izmijenjenom prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pristupu robe i usluga iz trećih zemalja unutarnjem tržištu javne nabave Unije i postupcima koji doprinose pregovorima o pristupu robe i usluga iz Unije tržištima javne nabave trećih zemalja.

2.2.

Troškovi javne nabave općenito se procjenjuju na oko 20 % svjetskog BDP-a. U kontekstu trenutačne krize javna ulaganja u infrastrukturu i ugovore o radovima i nabavi robe u razvijenim gospodarstvima i gospodarstvima u razvoju vjerojatno predstavljaju jedan od temeljnih pokretača gospodarskog rasta u predstojećim godinama.

2.3.

EU je postupno osigurao integraciju svojih tržišta javne nabave i otvorio ih zahvaljujući većoj liberalizaciji europskih tržišta javne nabave prilikom revizije Sporazuma o javnoj nabavi WTO-a koji je stupio na snagu u travnju 2014., kao i tijekom trgovinskih pregovora s trećim zemljama, a osobito u okviru trgovinskih sporazuma koje je Europska unija nedavno sklopila (na primjer, sporazum EU-a i Koreje, EU-a i Srednje Amerike, EU-a i Kolumbije/Perua, EU-a i Moldove, EU-a i Gruzije, EU-a i Ukrajine).

2.4.

Međutim, europska poduzeća i dalje se suočavaju s restriktivnim i diskriminacijskim praksama u trećim zemljama. Ove su prakse posljedica više čimbenika:

2.5.

Također valja napomenuti da veliki broj trgovinskih partnera Europske unije prednost daju svojim proizvođačima ili nacionalnim proizvodima ili malim i srednjim poduzećima (na primjer, „Buy American Act” u SAD-u, „Buy Chinese Policy” u Kini, povlaštene marže koje propisuje zakon u Brazilu, nacionalne preferencije na regionalnoj razini u Australiji), što poduzeća iz Europske unije de facto isključuje iz sudjelovanja u toj javnoj nabavi (3).

2.6.

Kada je riječ o tržištima javne nabave otvorenima konkurenciji u trećim zemljama, europska poduzeća često su spriječena učinkovitije sudjelovati u javnim natječajima zbog prepreka koje „nadilaze granice” (kao što su različiti propisi o certifikaciji i normizaciji, otkazni postupci, netransparentni ili diskriminatorni postupci itd.), a koje su još složenije i predstavljaju više problema s tehničkog stajališta u mjeri u kojoj su njihova identifikacija, analiza i ukidanje dugotrajniji i kada su norme i prakse koje se na njih odnose restriktivne. Ovo je već bilo naglašeno u prethodnom mišljenju Odbora.

2.7.

U ovim složenim okolnostima, a zbog nepostojanja sredstva kojim bi se postiglo bitno otvaranje tržišta javne nabave u trećim zemljama, Europska unija više godina nastoji osmisliti instrument kojim će se predvidjeti mogućnost uvođenja restrikcija ako nema reciprociteta ili u slučajevima kada treće zemlje europskim poduzećima nameću restriktivne i diskriminatorne mjere.

2.8.

Međutim, valja napomenuti da je EU raspolagao i raspolaže mogućnošću da ograniči pristup tržištima javne nabave u Europskoj uniji poduzećima iz zemalja koje ne postupaju jednako kao što se prema poduzećima tih zemalja postupa u Europskoj uniji kada je riječ o javnoj nabavi u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga. Međutim, nikada je nije iskoristio. Naime, Direktivom 2004/17/EZ (revidirana Direktivom 2014/25/EU, koja stupa na snagu 18. travnja 2016.) bila je predviđena mogućnost da se odbace ponude koje sadrže više od 50 % proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja s kojima Europska unija nije sklopila međunarodne sporazume (članak 58.) te mogućnost za Komisiju (članak 59.) da predloži Vijeću da odluči na neko vrijeme obustaviti ili ograničiti pristup tržištima javne nabave u Europskoj uniji poduzećima iz zemalja koje ne postupaju jednako kao što se prema poduzećima tih zemalja postupa u Europskoj uniji ili zemljama u kojima su te teškoće povezane s nepridržavanjem međunarodnih normi o radu. Ove su odredbe sadržane u člancima 85. i 86. Direktive 2014/25/EU.

2.9.

S druge strane, Opća direktiva o javnoj nabavi 2004/18/EZ (revidirana Direktivom 2014/24/EU) ne sadrži slične odredbe; iz tog razloga postojale su i još uvijek postoje različite prakse u različitim zemljama članicama u pogledu stranih ponuditelja ili ponuda koje sadrže proizvode i usluge podrijetlom iz trećih zemalja. U određenim se zemljama članicama jednako postupalo, a u drugim zemljama članicama to je ovisilo o tome postoje li ili ne postoje međunarodne obveze koje proizlaze iz Sporazuma o javnoj nabavi WTO-a ili iz bilateralnih ugovora.

2.10.

Kako bi se riješio problem nepostojanja odredbi u Općoj direktivi o javnoj nabavi i činjenice da određene treće zemlje ne žele otvoriti svoja tržišta javne nabave međunarodnoj konkurenciji, ali uživaju relativno lagan pristup europskom tržištu, Komisija je 2012. iznijela prijedlog uredbe kojom bi se uveo određeni reciprocitet u pristupu tržištima javne nabave.

2.11.

Prvi prijedlog Komisije iz 2012. najprije je podsjetio na opće načelo prema kojem se na unutarnjem tržištu EU-a prema inozemnoj robi i uslugama na koje se primjenjuju obveze EU-a u pogledu pristupa tržištu postupa jednako kao i prema robi i uslugama podrijetlom iz EU-a u postupcima sklapanja ugovora; ovo je postupanje proširila i na robu i usluge iz najmanje razvijenih zemalja.

—

Decentralizirani stup (članak 6.) kojim se javnom naručitelju dopušta da obavijesti Komisiju o namjeri da odbije određene ponude u kojima vrijednost robe i usluga koje nisu pokrivene međunarodnim obvezama predstavlja više od 50 % ukupne vrijednosti robe i usluga sadržanih u ponudi. Komisija je mogla dati svoje odobrenje ako je postojao znatan nedostatak reciprociteta između EU-a i zemlje iz koje dolaze roba i usluge. Također bi odobrila isključenje kada predmetna roba i usluge podliježu ograničenju u pogledu pristupa tržištu koje je EU iznio u okviru međunarodnog sporazuma.

—

Centralizirani mehanizam (članci od 8. do 13.) kojim se Komisiji omogućuje da pokrene istragu. Ovu istragu mogla je pokrenuti Komisija na vlastitu inicijativu ili na zahtjev neke države članice ili zainteresirane strane kako bi provjerila postoje li u trećim zemljama restriktivne prakse u pogledu sklapanja ugovora. Komisija se mogla dogovoriti s predmetnom zemljom radi rješavanja tog problema i poboljšati uvjete pristupa poduzeća EU-a tržištu navedene zemlje, a ako ne bi uspjela, mogla je nametnuti privremene restriktivne mjere. Ove restriktivne mjere mogle su se načelno sastojati od toga da se isključe određene ponude koje sadrže više od 50 % robe i usluga iz predmetne treće zemlje (zatvaranje europskog tržišta) ili da se primijeni obvezna novčana kazna za ponuđenu robu i usluge iz predmetne treće zemlje. Komisija je istragu trebala dovršiti u razdoblju od devet mjeseci. U opravdanim slučajevima taj se rok mogao produljiti za tri mjeseca.

2.12.

Parlament je usvojio njezino izvješće 2014 (4)., izražavajući određeno protivljenje decentraliziranom postupku. Prema Parlamentu, samo Komisija, a ne lokalna tijela, može odlučiti o isključenju neke ponude jer je međunarodna trgovina u isključivoj nadležnosti EU-a. Stoga je predložio da se decentralizirani postupak integrira u centralizirani postupak. Postojale su i druge točke neslaganja, poput nepostojanja reciprociteta kada je riječ o poštovanju socijalnih propisa i propisa o zaštiti okoliša i temeljnih standarda WTO-a, činjenica što nije definirano nepostojanje temeljnog reciprociteta, a Parlament također predlaže pretpostavku nepostojanja reciprociteta ako se ne poštuju međunarodne odredbe u pogledu radnog prava. Parlament je također izrazio zabrinutost zbog činjenice da Uredba ne štiti europske propise o zaštiti okoliša i socijalne propise.

2.13.

Prvo čitanje u Vijeću nije dovelo do odluke. Petnaestak država članica nije zapravo odobrilo prijedlog i predstavljalo je manjinski prag za blokiranje. Najvažnije među njima bile su Njemačka, Velika Britanija, Nizozemska i Švedska, kao i neke zemlje istočne Europe. Izrazile su bojazan da bi se takav instrument mogao shvatiti protekcionističkim na svjetskoj razini. Zemlje koje su poduprle prijedlog, predvođene Francuskom, dobile su 2014. tehničku raspravu i postojala je nada da će biti moguće postići konsenzus za vrijeme talijanskog predsjedanja (druga polovica 2014.). Nažalost, to se nije dogodilo i Komisija je u siječnju (5) usvojila revidirani prijedlog s nadom da će se situacija deblokirati u Vijeću.

3.1.

Komisija iznosi novi prijedlog sa željom da ispravi određene negativne posljedice prethodnog prijedloga. U novom prijedlogu Komisija ukida decentralizirani postupak koji je bio izložen kritikama jer je predstavljao veliko administrativno opterećenje i pogodovao rascjepkanosti unutarnjeg tržišta. Također ukida mogućnost potpunog zatvaranja europskog tržišta zadržavajući istodobno mogućnost da se nakon istrage Komisije odredi novčana kazna od 20 % ponudama koje sadrže više od 50 % robe i usluga iz zemalja koje provode restriktivne i diskriminirajuće prakse. Ova mjera cjenovne prilagodbe primjenjuje se samo na ugovore čija procijenjena vrijednost iznosi ili premašuje 5 milijuna EUR, čime bi se po mišljenju Komisije smanjila opasnost od protumjera trećih zemalja. Prijedlogom je također predviđeno da mjera cjenovne prilagodbe ne bi bila primjenjiva na europska mala i srednja poduzeća (MSP) niti na ponuditelje ili robu iz najslabije razvijenih i najosjetljivijih zemalja u razvoju kako su definirane Uredbom o primjeni sustava općih carinskih povlastica (OSP).

3.2.

EGSO je u raznim prilikama iznio pozitivno mišljenje o cilju Europske unije za veću otvorenost tržišta javne nabave svih zemalja na međunarodnom tržištu, ali Odbor je također naglasio da valja omogućiti načela pojednostavljenja pravila javne nabave, transparentnosti, nediskriminacije, jednakog postupanja, društvene odgovornosti i odgovornosti prema okolišu, kao i poštovanje temeljnih prava (6).

3.3.

Odbor razumije zabrinutost Komisije koja europskim poduzećima želi zajamčiti veću otvorenost tržišta javne nabave u trećim zemljama. Odbor također smatra da prijedlog takve uredbe može predstavljati prvi korak u pregovorima o javnoj nabavi koji se vode u okviru Transatlantskog partnerstva za trgovinu i ulaganja (TTIP) između EU-a i SAD-a, kao i u sklopu trgovinskih pregovora s Japanom i pregovora o pristupu Kine Sporazumu o javnoj nabavi s obzirom na to da su tržišta javne nabave ovih zemalja manje otvorena nego u Europskoj uniji, ali i u odnosu na zemlje koje nisu potpisnice Sporazuma o javnoj nabavi, kao što su Rusija, Brazil i Argentina.

3.4.

Međutim, EGSO sumnja da će uredba, nakon što se donese, moći omogućiti postizanje cilja, a to je otvaranje tržištā javne nabave u trećim zemljama. Odbor smatra da novi prijedlog Uredbe nije dovoljno ambiciozan zbog toga što mu je područje djelovanja smanjeno; njegov utjecaj na otvaranje tržišta javne nabave u trećim zemljama vrlo je upitan i mogao bi biti znatno ograničen.

3.5.

Prema samoj Komisiji, tek 7 % ugovora javne nabave ima vrijednost iznad 5 000 000 EUR. Međutim, ti ugovori predstavljaju 61 % vrijednosti javne nabave EU-a. Međutim, s obzirom na to da će se uredba primjenjivati samo na ugovore koji nisu pokriveni međunarodnim obvezama Europske unije, valja se zapitati koliki će dio tržišta javne nabave biti pokriven, osobito nakon mogućeg pristupanja Kine GPA-u i mogućeg dovršetka pregovora sa SAD-om i Japanom. Opasnost da primjena bude svedena na vrlo mali broj ugovora i na vrlo mali broj zemalja mogla bi smanjiti značaj Uredbe. Odbor predlaže da se primijene mjere cjenovne prilagodbe za ugovore čija je vrijednost procijenjena na 2 500 000 EUR ili više.

3.6.

Također žali što se u prijedlogu Uredbe nigdje ne upućuje na održivi razvoj koji Komisija ipak ističe u svojoj Komunikaciji „Trgovina za sve” kada kaže da će u svim relevantnim područjima Sporazuma o slobodnoj trgovini (na primjer, energetici, sirovinama ili javnoj nabavi) u obzir uzeti pitanja o održivom razvoju (7). Neophodno je da se, u skladu s člankom 207. Ugovora o funkcioniranju EU-a, koji poziva na veću usklađenost s načelima i ciljevima Unije, pri vođenju europske trgovinske politike na primjeren način pojačaju socijalna i ekološka dimenzija te poštivanje temeljnih ljudskih prava i zaštita potrošača.

3.7.

Cilj novih direktiva 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU o javnoj nabavi i koncesijama je promicati poštovanje održivog razvoja i jačanje socijalne dimenzije i dimenzije zaštite okoliša, kao i temeljnih ljudskih prava, zaštite potrošača i društvene i profesionalne integracije ili ponovne integracije osoba s invaliditetom. To je poštovanje neophodno za slobodno i neometano tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. EGSO smatra da bi bilo korisno kad bi se u ovom prijedlogu uredbe naglasilo da su trgovačka društva iz trećih zemalja koja sudjeluju u postupcima javne nabave u EU-u dužna poštovati te odredbe.

3.8.

Komisija govori o ograničavajućim mjerama ili praksama, ali nigdje ne spominje da je u trećim zemljama teško dobiti ugovor javne nabave zbog toga što konkurentska trgovačka društva ne poštuju socijalne propise i propise o okolišu, kao ni temeljna ljudska prava i zaštitu potrošača. Odbor smatra da nepoštovanje tih osnovnih pravila može negativno utjecati na konkurentnost europskih poduzeća i smatra da definicija ograničavajućih mjera i praksi iz članka 2. prijedloga mora uključivati i nepoštivanje tih temeljnih pravila. Odbor također smatra da se izvješće koje Komisija mora predstaviti najkasnije 31. prosinca 2018., a poslije toga najmanje svake tri godine (čl. 16. prijedloga) treba baviti ne samo pristupom gospodarskih subjekata postupcima javne nabave u trećim zemljama već i poštovanjem socijalnih pravila i pravila okoliša u postupcima javne nabave u trećim zemljama, kao i poštovanjem temeljnih ljudskih prava i zaštitom potrošača; o tome bi trebala voditi računa i izvješća Komisije o provedbi Uredbe.

3.9.

Kada se pogleda podjela unutar Vijeća koja je i dovela do blokade nove uredbe, opravdano je sumnjati u njezin uspjeh. Naime, uklanjanje decentraliziranog stupa moglo bi dovesti do nove blokade, osobito s obzirom na sve ostale promjene.

4.1.

Odbor odobrava pojašnjenje iz članka 1. stavka 5. prijedloga Uredbe kojim je propisano da zemlje članice ne smiju na gospodarske subjekte, robu i usluge iz trećih zemalja primjenjivati restriktivne mjere izvan mjera utvrđenih Uredbom. Prednost toga je veća ujednačenost u primjeni europskih pravila o javnoj nabavi na strane operatere. Međutim, Odbor se pita ne predstavlja li ta zabrana de facto jednostranu liberalizaciju pristupa poduzećima trećih zemalja europskim postupcima javne nabave ispod praga od 5 000 000 EUR, i to bez uzajamnog davanja pristupa poduzećima iz EU-a. Naime, trenutačno neke države članice primjenjuju ograničenja u pogledu javne nabave koja nije pokrivena međunarodnim obvezama, a člankom 85. Direktive 2014/25/EU o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga izričito je propisana mogućnost da se odbiju ponude koje sadrže više od 50 % robe iz zemalja s kojima EU nije sklopio međunarodne sporazume. Predloženom Uredbom ovaj će se članak brisati.

4.2.

Odbor u cijelosti odobrava da se Uredba ne primjenjuje na najmanje razvijene i najosjetljivije zemlje u razvoju iz Uredbe o OSP-u (članak 4.) i, kako bi ovo isključenje bilo stvarno i pogodovalo manje razvijenim zemljama i njihovim poduzećima, poziva Komisiju da unese pojašnjenja o tržištima javne nabave u Europskoj uniji kao i poveznicu na objave Službenog lista (TED) u Export Helpdesk, namijenjenu zemljama u razvoju i osigura potrebnu tehničku pomoć poduzećima iz zemalja u razvoju koja žele dobiti više informacija o načinu na koji funkcioniraju propisi o javnoj nabavi u Europskoj uniji.

4.3.

Odbor također odobrava neprimjenjivanje Uredbe na europska mala i srednja poduzeća (članak 5.). Međutim, želi podsjetiti Komisiju da malim i srednjim poduzećima treba posebna pomoć, kako za pristup „prekograničnim” tržištima u Europskoj uniji, tako i za pristup tržištima javne nabave u trećim zemljama. Taj je pristup kompatibilan s posebnom pažnjom koja se u Komunikaciji Komisije „Trgovina za sve” poklanja MSP-ima. Cilj poboljšanja pristupa MSP-a javnoj nabavi trebao bi posebice biti utvrđen u poglavlju TTIP-a o MSP-ima, kao i u budućim trgovinskim sporazumima koji će sadržavati takva poglavlja. EGSO je već izrazio svoje mišljenje protiv određivanja kvota za MSP-ove u javnoj nabavi, prema modelu Akta o malom poduzetništvu (eng. Small Business Act) u SAD-u, ali zagovara voluntarističku politiku podrške sudjelovanju MSP-ova kako bi im se omogućio pristup većem broju tržišta javne nabave (8). Odbor je također naznačio da je potrebno poboljšati bazu podataka Komisije o pristupu tržištima javne nabave (Market access Data base) kako bi, s jedne strane, sadržavala pouzdane i dostupne podatke o pozivima na iskazivanje ponuda, formalnostima i tehničkim posebnostima tehničkih specifikacija koje sprečavaju stvarno sudjelovanje u trećim zemljama, a s druge strane, kako bi pružala baze statističkih podataka i pokazatelja utjecaja fenomena poremećaja (9).

4.4.

Odbor razumije zabrinutost Komisije zbog nepostojanja pravnog instrumenta koji bi joj omogućio da osigura stvarni pristup europskih poduzeća javnoj nabavi trećih zemalja jer se Uredba (EU) br. 654/2014 o ostvarivanju prava Unije na primjenu i provedbu međunarodnih trgovinskih pravila ne primjenjuje ako ne postoji međunarodni sporazum. Međutim, istražni postupak propisan člancima od 6. do 8. Uredbe čini se osobito sporim i neučinkovitim. Kao prvo, Odbor izražava sumnju u pogledu širokog diskrecijskog prava prepuštenog Komisiji da donese odluku o tome hoće li provesti istragu ili ne. Zatim, u pogledu trajanja istrage; protivno onome što tvrdi Komisija, u novom prijedlogu trajanje nije skraćeno nego i dalje može ići do 12 mjeseci. Ovo se čini osobito dugim razdobljem s obzirom na to da u velikom broju slučajeva, a osobito u slučajevima u kojima Komisija istragu provodi na vlastitu inicijativu, već raspolaže određenim brojem elemenata i često je već raspravljala o toj temi u okviru postojećeg dijaloga s trećim zemljama. Odbor također razumije činjenicu da je istraga obustavljena za vrijeme eventualnih trgovinskih pregovora. Međutim, s obzirom na trajanje trgovinskih pregovora i njihovog provođenja, smatra da bi trebalo definirati rok obustave koji ne bi trebao biti dulji od dvije godine.

4.5.

Odbor smatra da to što istraga može dovesti samo do prilagodbe cijene od 20 % za ugovore iznad 5 000 000 EUR, što je odredba koja podliježe brojnim iznimkama, nije dovoljno i da je zbog toga Uredba lišena učinkovitosti.

4.6.

Odbor izražava žaljenje zbog toga što se novom Uredbom brišu članci 85. i 86. Direktive 2014/25/EU jer su te odredbe ambiciozne i usklađenije s ciljem uzimanja u obzir održivog razvoja s obzirom na to da imaju i društvenu dimenziju i dimenziju okoliša. Odbor uostalom smatra da bi bilo korisno više razmišljati o mogućoj integraciji nekih dijelova tih odredbi i u prijedlog Uredbe.