20.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 264/117

Izvjestitelj:

Stéphane BUFFETAUT

1.1.

Okvirna strategija za energetsku uniju pokrenuta je u veljači 2015., a energetska će se unija početi stvarati tijekom 2016. godine. Ona je rezultat razmatranja različitih skupina za promišljanje ili europskih čelnika u vezi sa zamisli o europskoj energetskoj zajednici, projektu za koji su se osobito zalagali Institut Jacques Delors i g. Jerzy Buzek. Europski gospodarski i socijalni odbor od samog je početka toj inicijativi davao svoju punu potporu.

1.2.

Ta zamisao nije naišla na vrlo pozitivan odjek u brojnim državama članicama jer bi podrazumijevala reviziju ugovora, što bi u ovo vrijeme euroskepticizma bilo najblaže rečeno riskantno. Unatoč tomu, u prilog inicijativi koja bi se provodila na europskoj razini ide želja za boljom koordinacijom energetskih politika, kao i nužnost učinkovite energetske diplomacije, imperativ borbe protiv klimatskih promjena, sve veća energetska ovisnost Europske unije, potreba da se smanji vanjski pritisak na opskrbu energijom te provođenje energetske tranzicije i popratne socijalne mjere u sektorima na koje utječe ta tranzicija. Tako je donesena odluka o stvaranju energetske unije koja je jednostavna s institucijskog stajališta, no kojom se nastoji povećati učinkovitost provođenjem konvergencije na konkretnim područjima i ispunjavanjem obveza.

1.3.

Uputno je podsjetiti na to da je EGSO od ranih dana podržavao inicijativu za stvaranje europske energetske unije ili barem za bolju koordinaciju energetskih politika (1), diplomaciju na polju energije i energetsku tranziciju te da je naglašavao potrebu da se u to u potpunosti uključi civilno društvo kojeg se to izravno tiče ne samo kao potrošača, već i kao aktera energetske tranzicije koja neće moći biti uspješna bez uključivanja, odnosno mobilizacije civilnog društva koje će u skoroj budućnosti imati još veću ulogu u proizvodnji decentralizirane energije.

1.4.

U Komunikaciji Komisije želi se razmotriti napredak ostvaren na polju energetske unije u prvih devet mjeseci. Jasno je da takva analiza stanja nije ni sveobuhvatna ni doista simptomatična s obzirom na važnost pitanja o kojima se radi i opsežnost promjena koje je potrebno provesti. Stoga je ove prve naznake potrebno prihvatiti s oprezom jer su one tek osnove politike koja će se morati ustrajno provoditi tijekom dugog razdoblja i u suradnji sa svim državama članicama.

1.5.

Okvir u kojem će se ta politika provoditi ipak je poznat: obveze preuzete na konferenciji COP21, ozbiljna geopolitička nestabilnost na području energije, europski ciljevi na polju klime i energije, sigurnost opskrbe, energetska učinkovitost, dekarbonizacija europskih gospodarstava, razvoj infrastrukture i dovršenje unutarnjeg energetskog tržišta. Jasno je da su politički izazovi golemi i ne može ih se riješiti jednostavnom administrativnom i regulatornom mjerom. Potrebna nam je snažna politička volja te čvrsta, ali realna zajednička vizija država članica u kojoj se uzimaju u obzir gospodarsko stanje i dostupne tehnološke mogućnosti, a politička se volja mora prilagoditi činjenicama.

1.6.

EGSO pozdravlja to prvo izvješće o stanju energetske unije za 2015. godinu, no izražava žaljenje zbog određenih propusta u analizi provedbe te inicijative. Ispravljanjem tih propusta ojačao bi se pristup koji Komisija predlaže i povećalo priklanjanje civilnog društva tom projektu koji za sobom povlači energetsku tranziciju koja bi mogla predstavljati izvor zabrinutosti.

1.7.

Odbor smatra da su glavne točke analize koje je navela Komisija važne, no da ih je potrebno dopuniti. U postojećem tekstu Komunikacije te su točke sljedeće:

EGSO smatra da socijalna dimenzija energetske unije nije dovoljno naglašena te da bi taj aspekt trebao biti među kriterijima ocjene energetske unije. Ta bi unija doista trebala imati s jedne strane pozitivan učinak na području otvaranja novih radnih mjesta, kao i na području konkurentnosti i inovacija, no nažalost, ona bi s druge strane mogla utjecati na određene sektore djelatnosti, što iziskuje popratne socijalne i obrazovne mjere. Važno je da te mjere budu preventivne kako bi se izbjeglo da dotično osoblje ne izgubi posao te da se u okviru osposobljavanja predvide promjene koje se očekuju u energetskom sektoru. Stoga bi bilo uputno da se u idućem godišnjem izvješću socijalna dimenzija uključi u kriterije ocjenjivanja. Isto je tako nužno predvidjeti gospodarske posljedice koje za sobom povlače odluke donesene radi energetske tranzicije, tim više što je socijalni učinak usko povezan s gospodarskim posljedicama provedenih odluka.

1.8.

Europska komisija smatra da energetska učinkovitost sama po sebi predstavlja izvor energije. EGSO odlučno preporučuje da se ta formulacija ukloni jer predstavlja izvor zablude i nije točna sa znanstvenog stajališta jer uštede energije nikad neće moći zamijeniti niti jedan primarni izvor energije. To ne umanjuje činjenicu da je energetska učinkovitost vrlo važno pitanje za budućnost europskog energetskog sustava. Povećanje energetske učinkovitosti na svim područjima na kojima se energija koristi može biti moćno sredstvo smanjenja troškova za europsko gospodarstvo.

1.9.

Odbor bi želio da, uz socijalne partnere, i civilno društvo bude uključeno u postupak izrade godišnjeg izvješća. Udruge potrošača, reprezentativne obiteljske udruge, predstavnici gospodarskog svijeta, poljoprivrednici, udruge za zaštitu okoliša, znanstvenici i istraživači – jednom riječi, civilno društvo – u potpunosti su zainteresirani za taj europski postupak. Iz tog se razloga EGSO zalaže za uspostavu europskog energetskog dijaloga kojim bi se omogućilo da se civilno društvo pobliže uključi u raspravu o europskoj energetskoj politici i u njezinu provedbu. Taj bi se dijalog mogao organizirati povodom pripreme godišnjeg izvješća o stanju energetske unije i usredotočiti se na ključne točke koje su utvrđene u svrhu ocjenjivanja njezine provedbe.

1.10.

Kad je riječ o statističkim podacima, EGSO napominje da su neki od njih zastarjeli, pa čak i nepostojeći. To znači da je potrebno uložiti napore kako bi se od država članica dobili ažuriraniji podaci bez kojih će biti teško pratiti učinke provedbe energetske unije.

1.11.

EGSO naposljetku ističe da se energetska unija ne može prikazati samo kroz administrativne postupke praćenja i informiranja. Ti su postupci sredstvo, korisno i nužno, koje služi politici čije ciljeve moraju prihvatiti države članice uz podršku civilnog društva.

2.1.

Ovaj je dokument prije svega izvješće o napretku čija je svrha procijeniti provedbu energetske unije, a ne politički dokument. U njemu se ocjenjuju rezultati prikupljeni iz država članica prema političkim kriterijima koje je utvrdila Komisija. Tako se Komisija u svojoj metodologiji uz pomoć ključnih pokazatelja oslanja na analizu i praćenje provedbe energetske unije. To je praćenje samo po sebi osjetljivo jer političke odluke na području energije ovise o razvoju tržišta i geopolitičkim zbivanjima na koja države članice moraju relativno brzo reagirati. Dugoročni ciljevi tako mogu biti u suprotnosti s kratkoročnim potrebama te se stoga praćenje mora provoditi uz fleksibilnost.

2.2.

U svakom slučaju, Komisija je definirala šest tema, šest strateških elemenata analize za mjerenje provedbe konkretnih obveza država u procesu ostvarivanja energetske unije:

2.3.

Komisija želi uz pomoć tih tema procijeniti prvi napredak u provedbi energetske unije.

3.1.

U pogledu dekarbonizacije, Komisija procjenjuje da je Europska unija najučinkovitije veliko gospodarstvo na svijetu, a to temelji na činjenici da se u razdoblju od 1990. do 2014. ukupni BDP EU-a povećao za 46 %, dok su se emisije stakleničkih plinova smanjile za 23 %. No te brojke treba pročitati u kontekstu posljedica krize koja je pogodila cijeli svijet, a posebno Europu, kontinuirane ekonomske stagnacije i deindustrijalizacije EU-a, pa će one možda biti manje impresivne nego što se na prvi pogled čini.

3.2.

Komisija također ističe da Europska unija proizvodi više od polovine električne energije bez ispuštanja stakleničkih plinova. Podsjetimo da taj rezultat ne bi bio moguć bez doprinosa izvora energije koji se ponekad smatraju kontroverznim ili koje su neke države članice prestale koristiti (primjerice, nuklearna energija ili hidroelektrična energija proizvedena uz pomoć brana).

3.3.

Navedeni cilj ostaje „daljnji odmak od gospodarstva koje se temelji na fosilnim gorivima”. U tom pogledu trenutno smanjenje cijene nafte i njezina nestabilnost nisu povoljni elementi premda se cilj od 20 % obnovljive energije tijekom 2020. godine čini ostvariv. Međutim, energetska politika ne može se temeljiti na negativnom i restriktivnom pristupu. EGSO bi stoga želio da se u mjeri u kojoj je to moguće procijeni uloga koju bi u budućnosti mogli imati izvori energije poput vjetra, oceana, vodika itd. te da se njihovo razvijanje podrži uz pomoć ambiciozne politike istraživanja i razvoja.

3.4.

Komisija napominje da će prijelaz na niskougljične izvore energije iziskivati znatna ulaganja. U tom kontekstu trošak tih ulaganja komparativno bi se dodatno povećao zbog kontinuiranog velikog pada cijene nafte. Stoga će se konkretno provođenje obveza preuzetih u Parizu u okviru konferencije COP pomno pratiti.

3.5.

EGSO ističe da rezultati konferencije COP21 po prvi puta osiguravaju temelje za koordiniranu zaštitu klime na globalnoj razini te stoga opravdavaju znatne napore koje Europa ulaže, a koji bi imali slab učinak na globalne klimatske promjene da se ostatak svijeta nije obvezao na to da krene istim putem. Stoga možemo provoditi europski plan u duhu sporazuma iz Pariza i omogućiti da svaka država članica pruži puni doprinos zaštiti klime u skladu s vlastitim mogućnostima.

3.6.

Komisija navodi da je uvela alate i instrumente prema kojima se sama energetska učinkovitost smatra izvorom energije. EGSO odlučno preporučuje da se ta formulacija ne koristi jer, osim što je netočna sa znanstvenog stajališta, predstavlja izvor zablude jer uštede energije nikad neće moći zamijeniti niti jedan primarni izvor energije. Ušteda energije svakako je potrebna, no ona ne predstavlja energiju. Unatoč tomu, energetska učinkovitost važan je parametar u budućem europskom energetskom sustavu. Poboljšanje energetske učinkovitosti na svim područjima na kojima se energija koristi može se pokazati važnim sredstvom smanjenja dodatnih troškova za europsko gospodarstvo. U idealnim okolnostima, povećanje energetske učinkovitosti razmjerno povećanju troškova određene vrste energije moglo bi osigurati da cijena te energije ostane postojana.

3.7.

Međutim, znatno povećanje energetske učinkovitosti neizostavno iziskuje znatna ulaganja od strane potrošača, industrije i javnih tijela (u pogledu zgrada, infrastrukture, automobila itd.). S jedne strane, opće ograničenje ulaganja odredit će brzinu poboljšanja. S druge strane, određeni sektori europskog društva mogu osigurati velika ulaganja i imati koristi od velikih ušteda, dok drugi sektori neće biti u mogućnosti to napraviti. To bi moglo dovesti do stvaranja gospodarskog jaza između raznih dijelova Europske unije. EGSO stoga smatra da je potrebno predvidjeti popratne mjere kako bi se osiguralo da će svi imati koristi od energetske učinkovitosti.

3.8.

Ostvarenje unutarnjeg tržišta energije iziskuje novu infrastrukturu za prijenos energije, električne vodove ili plinovode, odnosno velika ulaganja. Komisija je s pravom zadovoljna s napretkom postignutim na tom području, kao i s osnivanjem Foruma iz Kopenhagena, koji je svakako koristan za utvrđivanje problema, no koji sam po sebi ne predstavlja rješenje. Proveden je određen broj sporazuma o suradnji među državama, kao na primjer sporazumi sklopljeni između Poljske i Litve ili Norveške i Švedske. Ipak je poznato da se neke države članice možda ne slažu s projektima kao što je Nord Stream, koji je naišao na kritike u Poljskoj, u baltičkim zemljama i Švedskoj. Stoga je potrebno paziti na to da neke odluke o ulaganjima ne budu u suprotnosti s duhom energetske unije. Povrh toga određene političke odluke mogu biti od velike važnosti za ulaganja, što znači da bi te odluke trebalo donositi s određenim odmakom te da ih se treba oprezno procijeniti sa znanstvenog i tehničkog stajališta.

3.9.

Potrebno je naglasiti da Komisija priznaje da potrošači (pojedinci, obitelji ili poduzeća) žele više transparentnosti u pogledu cijena energije i energetskih troškova koji se uz to moraju procijeniti u odnosu na stanje naših glavnih konkurenata. EGSO odlučno podržava tu odluku o transparentnom i jasnom informiranju za koju se često zalagao. Međutim, u doba u kojem energetsko siromaštvo raste, potrebno je ponovo istaknuti potrebu univerzalnog pružanja energetskih usluga i imati na raspolaganju posebne pokazatelje za ulogu koju usluge od općeg gospodarskog interesa mogu imati u tom pogledu. Naša društva žive od energije koja uvjetuje naš životni komfor, naše kretanje, našu komunikaciju i život naših poduzeća. EGSO želi da civilno društvo bude zastupljeno u forumima u okviru kojih se na europskoj razini određuju uvjeti funkcioniranja univerzalnih usluga. Potrošačima se mora dati prilika da u potpunosti sudjeluju u definiranju te univerzalne usluge te im se omogućiti da u praksi prate njezino pružanje.

3.10.

EGSO postaje sve svjesniji potrebe za održavanjem nove rasprave, utemeljene na tom stajalištu, o liberalizaciji tržišta proizvodnje energije koja je počela krajem 1990-ih. Ta je liberalizacija bila obilježena sporim, ali i uglavnom opravdanim, uvođenjem instrumenata koji nisu u skladu s tržištem, poput subvencija (za održivu proizvodnju energije) i ograničenja (npr. za emisije CO2). Poduzećima i zaposlenicima u ovom sektoru važno je da imaju siguran okvir za ulaganja s obzirom na to da se radi o znatnim financijskim sredstvima i dugom razdoblju povrata ulaganja. Nesigurnost koja se javlja kao posljedica stalnih promjena energetske politike ne potiče spremnost na preuzimanje rizika i stoga koči tehnološke inovacije koje promiču održiv razvoj u europskom energetskom sektoru.

3.11.

U očima građana uspjeh energetske unije mjerit će se također na temelju vrlo konkretnih elemenata kao što su cijena (koja u najvećoj mjeri ovisi o porezima na energiju), dostupnost mreže, sigurnost opskrbe (izbjegavanje isključivanja ili općih kvarova) i informiranje potrošača o materijalima koji se koriste, koje mora biti jednostavno i lako shvatljivo (energetske oznake za elektroničku opremu ili kućanske aparate, mjerenje potrošnje goriva za vozila) (2).

3.12.

Također je potrebno naglasiti da se odluke koje se provode u vezi s energetskom politikom uvelike tiču zaposlenika u poduzećima. Energetska tranzicija podrazumijeva promjene i tehnološke modifikacije. Pojavljuju se nova zanimanja, dok će druga zanimanja možda nestati zbog zatvaranja pogona ili smanjenog korištenja određenih vrsta izvora energije (rudnici ugljena ili nuklearne centrale). Neka se zanimanja razvijaju u novom smjeru ili se mijenjaju: na primjer, krovopokrivač koji postavlja crepove morat će naučiti postavljati solarne ploče. Stoga je prilikom provođenja raznih poglavlja energetske unije potrebno posebno uzeti u obzir nužnost osposobljavanja zaposlenika i obrtnika u izravno ili neizravno pogođenim sektorima. Također je potrebno paziti da se sačuvaju visokostručne i vrlo vrijedne kompetencije na polju tržišnog natjecanja (na primjer, na području nuklearne energije). Uz to se mora predvidjeti potpora i prekvalifikacija za zaposlenike koji bi mogli ostati bez posla zbog promjena koje donosi energetska tranzicija. Također treba unaprijed procijeniti gospodarske posljedice političkih odluka koje će se donositi kako bi se dobro procijenili njihovi učinci, posebice u kontekstu vrlo žestoke svjetske konkurencije.

3.13.

Što se tiče samih poduzeća, u okviru ciljeva dekarbonizacije, energetske učinkovitosti i smanjenja potražnje morat će se u potpunosti uzeti u obzir konkurentnost na globalnoj razini, posebno kad je riječ o industrijama koje se intenzivno koriste energijom (metalurška i kemijska industrija, industrija aluminija, gume itd.). Prometni sektor predstavlja poseban problem u pogledu ciljeva koji se odnose na emisije ugljika. Sve vrste prometa moraju doprinijeti smanjenju emisija ovisno o intenzitetu njihova korištenja fosilnih goriva. Dostupne tehnologije zapravo nude provediva „čista” rješenja za vožnje na kratke udaljenosti, te stoga u praksi samo za kretanje po gradu. Duža putovanja (s izuzetkom električnog željezničkog prometa) ovise o fosilnim gorivima. Promjena načina prijevoza može pridonijeti dekarbonizaciji, no u Europi je to teško postići. U tu svrhu ulaganja moraju biti bolje usmjerena na integraciju različitih vrsta prijevoza uz davanje prednosti onima koje manje onečišćuju. Energija također predstavlja geopolitičko oružje, a kad je riječ o strateškim aktivnostima ovisnost je u političkom smislu opasna kako za zemlje koje se nađu u ovisnom položaju tako i za njihove građane, zaposlenike, potrošače ili direktore poduzeća. Stoga je potrebno izbjegavati premještanje proizvodnje koje bi uzrokovalo gospodarsko slabljenje te gubitak vrijednih kompetencija i neovisnosti.

3.14.

Energetska sigurnost, solidarnost i međusobno povjerenje država članica osnovni su elementi za uspjeh energetske unije u svijetu koji je u pogledu energetske geopolitike nestabilan. Neizbježno je složiti se s tezom da veća energetska učinkovitost i veće količine energije iz obnovljivih i lokalnih izvora doprinose smanjenju ovisnosti i ranjivosti Europske unije – to je očigledno. Međutim, manje je očigledno kako se to može postići uz održive gospodarske uvjete.

3.15.

Nužna stabilizacija diplomatskih odnosa EU-a s partnerima na istoku, jugu, Bliskom istoku i zapadu predstavlja element u razvoju i neovisnosti energetske unije. EGSO smatra da je od ključne važnosti voditi jasnu i jedinstvenu energetsku diplomaciju prema trećim zemljama utemeljenu na jasnim interesima EU-a.

3.16.

Komisija s punim pravom naglašava da su istraživanje i inovacije presudni ako se želi ubrzati energetska tranzicija. EGSO je u nekoliko navrata istaknuo prijeku potrebu da se napori država članica na tom polju koordiniraju te da se pokrenu zajednički projekti u cilju smanjenja troškova i objedine rezultati istraživanja. Svoje ciljeve na polju energije svakako ćemo ostvariti napretkom u istraživanju i razvoju te uz pomoć regulative. U tom smislu, jedan od ciljeva europske energetske unije trebao bi biti udruživanje snaga na zajedničkim projektima i izbjegavanje raspršivanja sredstava koje je u suprotnosti sa znanstvenom, tehnološkom i gospodarskom učinkovitošću. Jasno je da su za to potrebna financijska sredstva, no malo je vjerojatno da će za to biti dostatan sustav trgovanja emisijama koji trenutno ne funkcionira na zadovoljavajući način. Na naš sustav trgovanja emisijama negativno utječe cijena certifikata za ugljik koja je zbog prezasićenosti ponude emisijskih jedinica daleko preniska što onemogućava postizanje željenog cilja smanjenja emisija, a sustavu šteti i učinak subvencija za neke vrste zelene energije.

3.17.

EGSO podržava pristup Komisije u pogledu bliske suradnje sa socijalnim partnerima u postupku energetske tranzicije u kojem će svakako biti potrebno poraditi na osposobljavanju i prilagođavanju novim tehnologijama i novim zanimanjima. Energetska tranzicija ne može biti uspješna ako se ne mobiliziraju dionici društvenog i gospodarskog života. No njima je potrebno osigurati sredstva koja će im omogućiti da postanu akteri promjene, a ne da je samo podnose na pasivan ili rezigniran način. Povrh toga, bit će potrebno ponuditi rekvalifikaciju zaposlenicima u energetskom sektoru koji bi mogli izgubiti posao.

3.18.

Naposljetku, Komisija razrađuje svoju viziju provedbe energetske unije. Ona poziva na pouzdan i transparentan proces upravljanja, no dodaje da se taj cilj mora unijeti u zakonodavstvo. EGSO pak smatra da se politika ne može svesti na zakonodavne procedure ili administrativno planiranje. Uspjeh energetske politike može osigurati samo političko djelovanje vlada koje se njome bave, podrška građana za jasne i razumljive ciljeve, uzimanje u obzir stvarnih gospodarskih okolnosti, razvoj inovacija, potpora civilnog društva te korištenje resursa tržišnog gospodarstva. Godišnje izvješće o praćenju potrebno je, no nije samo po sebi dovoljno. Izvješće je uvijek formalni dokument i postoji opasnost da se svede na tehnokratsku apstrakciju. Kako bi se to izbjeglo, EGSO smatra da je potrebno uspostaviti istinski europski dijalog o energiji u koji će biti uključeni građani – potrošači, predstavnici organizacija za zaštitu okoliša, zaposlenici, direktori poduzeća, poljoprivrednici, stanovnici gradova i ruralnih područja, umirovljenici – odnosno (3) civilno društvo koje je u svojoj cijelosti svakodnevno u dodiru s pitanjima povezanim s energijom, i to na vrlo konkretan način. Poanta je u tome da budućnost trebamo oblikovati, a ne pasivno joj se prepustiti, a u toj će budućnosti biti potrošača-proizvođača, potrošača, proizvođača i „štediša” energije. Energetska unija uvjete za svoj uspjeh naći će u nadilaženju birokratske dimenzije i u odlučnom političkom djelovanju.