(1)

Na temelju schengenske pravne stečevine, a osobito Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (2) (Zakonik o schengenskim granicama), državljani trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave u Uniji i državljani trećih zemalja koji su zakonito ušli na državno područje države članice mogu se slobodno kretati na državnom području svih drugih država članica tijekom 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.

(2)

EU digitalna COVID potvrda uspostavljena je Uredbom (EU) 2021/953 Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojom se utvrđuje zajednički okvir za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju ili preboljenju bolesti COVID-19 kako bi se tijekom pandemije bolesti COVID-19 olakšalo ostvarivanje prava na slobodno kretanje građana Unije i članova njihovih obitelji. Toj je uredbi pridodana Uredba (EU) 2021/954 Europskog parlamenta i Vijeća (4), kojom je okvir za EU digitalnu COVID potvrdu proširen na državljane trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave na državnom području država članica i koji imaju pravo putovati u druge države članice u skladu s pravom Unije.

(3)

Uredbe (EU) 2021/953 i (EU) 2021/954 trebaju prestati važiti 30. lipnja 2022. Međutim, pandemija bolesti COVID-19 još traje, a izbijanje zabrinjavajućih varijanti može i dalje imati negativan utjecaj na putovanja unutar Unije. Stoga bi razdoblje primjene tih uredbi trebalo produljiti kako bi se EU digitalna COVID potvrda mogla nastaviti upotrebljavati.

(4)

Razdoblje primjene Uredbe (EU) 2021/953 treba produljiti za 12 mjeseci. Budući da je cilj Uredbe (EU) 2021/954 proširiti primjenu Uredbe (EU) 2021/953 na određene kategorije državljana trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave u Uniji, trajanje njezine primjene trebalo bi izravno povezati s trajanjem primjene Uredbe (EU) 2021/953. Uredbu (EU) 2021/954 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

Ova se Uredba ne bi smjela tumačiti na način da se njome olakšava ili potiče uvođenje ograničenja putovanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19. Osim toga, bilo koji zahtjev za provjerom potvrda propisanih Uredbom (EU) 2021/953 ne opravdava, sam po sebi, privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama. Kontrola na unutarnjim granicama trebala bi biti krajnja mjera i podliježe posebnim pravilima utvrđenima u Zakoniku o schengenskim granicama.

(6)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(7)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (5); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. Kako bi se državama članicama omogućilo da u skladu s uvjetima iz Uredbe (EU) 2021/953 prihvaćaju COVID-19 potvrde koje Irska izdaje državljanima trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave na njezinu državnom području radi olakšavanja putovanja unutar državnih područja država članica, Irska bi tim državljanima trećih zemalja trebala izdavati COVID-19 potvrde koje su u skladu sa zahtjevima okvira povjerenja za EU digitalnu COVID potvrdu. Irska i ostale države članice trebale bi na temelju reciprociteta prihvaćati potvrde izdane državljanima trećih zemalja na koje se primjenjuje ova Uredba.

(8)

U pogledu Cipra, Bugarske, Rumunjske i Hrvatske, ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 3. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2003., članka 4. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2005. odnosno članka 4. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2011.

(9)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (6), koje pripadaju području iz članka 1. točke C Odluke Vijeća 1999/437/EZ (7).

(10)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (8), koje pripadaju području iz članka 1. točke C Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (9).

(11)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (10), koje pripadaju području iz članka 1. točke C Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (11).

(12)

Uredbu (EU) 2021/954 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(13)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno olakšavanje putovanja državljana trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave na državnom području država članica tijekom pandemije bolesti COVID-19 uvođenjem okvira za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih COVID-19 potvrda o cijepljenju osobe protiv bolesti COVID-19, rezultatu njezina testiranja ili preboljenju bolesti COVID-19, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(14)

Kako bi se omogućila njezina brza i pravodobna primjena radi osiguravanja kontinuiteta EU digitalne COVID potvrde, ova Uredba trebala bi stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

(15)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka i Europskim odborom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (12) te su oni dali zajedničko mišljenje 14. ožujka 2022. (13),