03/Sv. 072

HR

Službeni list Europske unije

324

L 179/55

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.06.2013.

(1)

Tijekom tržišne godine za šećer 2011./2012. prosječna cijena bijelog šećera u rasutom stanju, franko tvornica, u Uniji dosegla je razinu od 175 % referentne cijene od 404 EUR po toni i bila je za oko 275 EUR po toni veća od cijene na svjetskom tržištu. Cijena u Uniji se sada ustalila na razini od oko 700 EUR po toni, što je najviša razina od reforme organizacije tržišta šećera te narušava optimalan protok opskrbe šećerom na tržištu Unije. Očekivano povećanje ove već visoke cijene početkom tržišne godine 2012./2013. dokazalo je da postoji opasnost od ozbiljnih poremećaja na tržištu koje je trebalo spriječiti potrebnim mjerama. Komisija je 18. siječnja, 15. veljače i 22. ožujka 2013. donijela provedbene uredbe (EU) br. 36/2013 (2), (EU) br. 131/2013 (3) i (EU) br. 281/2013 (4) kojima su utvrđene izvanredne mjere za rješavanje poremećaja na tržištu. Bez obzira na poduzete mjere, trenutačne cijene zabilježene na tržištu pokazuju da je potrebno donijeti dodatne mjere kako bi se riješio ustrajni poremećaj na tržištu.

(2)

Na temelju procijenjene ponude i potražnje za 2012./2013., očekuje se da će konačne zalihe na tržištu šećera biti za najmanje 500 000 tona manje nego u 2011./2012. U ovoj je brojci već uzet u obzir uvoz iz trećih zemalja na koje se primjenjuju određeni preferencijalni sporazumi.

(3)

S druge strane, zbog očekivanog dobrog uroda procjenjuje se da će proizvodnja šećera za skoro 4 600 000 tona premašiti kvotu za šećer utvrđenu u članku 56. Uredbe (EZ) br. 1234/2007. Uzimajući u obzir predvidive ugovorne obveze proizvođača šećera u pogledu određenih industrijskih uporaba iz članka 62. te Uredbe i izvozne obveze za šećer izvan kvote za 2012./2013., još uvijek ostaje na raspolaganju značajna količina od najmanje 1 200 000 tona šećera izvan kvote. Dio tog šećera mogao bi se iskoristiti za ublažavanje ograničene ponude na tržištu šećera Unije i sprečavanje pretjeranog rasta cijena.

(4)

Kako bi se osigurao protok na tržištu, šećer izvan kvote potrebno je staviti na tržište. Trebalo bi biti moguće poduzeti takvu mjeru svaki put kad je to potrebno tijekom tržišne godine 2012./2013.

(5)

U skladu s člancima 186. i 188. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, kad je to potrebno, mogu se poduzeti mjere za uklanjanje poremećaja na tržištu ili opasnosti od poremećaja, posebno kada do njih dolazi zbog značajnog rasta cijena u Uniji, pod uvjetom da se taj cilj ne može postići drugim mjerama koje su na raspolaganju u skladu s tom Uredbom. S obzirom na sadašnje okolnosti na tržištu, Uredbom (EZ) br. 1234/2007 ne predviđaju se nikakve posebne mjere kojima bi se ograničio trend visoke cijene šećera i omogućila opskrba šećerom po razumnim cijenama na tržištu Unije, osim mjera koje se temelje na članku 186. te Uredbe.

(6)

Člankom 64. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 Komisija se ovlašćuje za proizvedene količine šećera i izoglukoze koje premašuju kvotu utvrditi pristojbu za prekoračene količine koja mora biti dovoljno visoka kako bi se izbjeglo nagomilavanje viška količina. Člankom 3. stavkom 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 967/2006 od 29. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 318/2006 u pogledu proizvodnje šećera iznad kvote (5) ta je pristojba utvrđena na 500 EUR po toni.

(7)

Za ograničenu količinu proizvedenog šećera koja premašuje kvotu trebalo bi utvrditi nižu pristojbu za prekoračene količine, koja će po toni iznositi toliko da omogući pravedno postupanje prema proizvođačima šećera u Uniji, osigura dobro funkcioniranje tržišta šećera u Uniji i pomogne smanjiti razliku između cijena šećera u Uniji i onih na svjetskom tržištu ne stvarajući opasnost od nagomilavanja viška količina na tržištu Unije.

(8)

S obzirom na to da se Uredbom (EZ) br. 1234/2007 utvrđuju kvote i za šećer i za izoglukozu, slična bi se mjera trebala primjenjivati na odgovarajuću količinu proizvedene izoglukoze koja premašuje kvotu jer je taj proizvod u određenoj mjeri trgovački nadomjestak šećera.

(9)

Kako bi se povećala ponuda, proizvođači šećera i izoglukoze trebali bi nadležnim tijelima država članica podnijeti zahtjev za izdavanje certifikata na temelju kojeg mogu određene količine koje prelaze kvotu prodavati na tržištu Unije uz sniženu pristojbu za prekoračene količine.

(10)

Sniženu pristojbu za prekoračene količine trebalo bi platiti nakon prihvaćanja zahtjeva i prije izdavanja certifikata.

(11)

Valjanost certifikata trebalo bi vremenski ograničiti kako bi se potaknulo brzo poboljšanje stanja ponude.

(12)

Utvrđivanjem gornjih granica za količine za koje svaki proizvođač može podnijeti zahtjev u jednom razdoblju podnošenja zahtjeva te ograničavanjem certifikata na proizvode iz vlastite proizvodnje podnositelja zahtjeva trebale bi se spriječiti špekulacije u sustavu koji se uvodi ovom Uredbom.

(13)

Svojim bi se zahtjevom proizvođači šećera trebali obvezati da će plaćati minimalnu cijenu za šećernu repu od koje će proizvesti količinu šećera za koju podnose zahtjev. Trebalo bi pobliže odrediti minimalne zahtjeve u pogledu prihvatljivosti zahtjeva.

(14)

Nadležna tijela država članica trebala bi Komisiju obavijestiti o primljenim zahtjevima. Kako bi se te obavijesti pojednostavnile i standardizirale, trebalo bi odrediti obrasce obavijesti.

(15)

Komisija bi trebala osigurati da se certifikati izdaju samo u okviru količinskih ograničenja utvrđenih u ovoj Uredbi. Stoga bi, ako je potrebno, Komisija trebala imati mogućnost određivanja koeficijenta dodjele koji će se primjenjivati na primljene zahtjeve.

(16)

Države bi članice trebale odmah obavijestiti podnositelje zahtjeva je li količina za koju su podnijeli zahtjev u cijelosti ili djelomično odobrena.

(17)

Nadležna bi tijela trebala obavijestiti Komisiju o količinama za koje su izdani certifikati uz sniženu pristojbu za prekoračene količine. U tu bi svrhu Komisija trebala odrediti obrasce obavijesti.

(18)

Za količine šećera koje su stavljene na tržište Unije, a koje premašuju količine navedene u certifikatima izdanim na temelju ove Uredbe, trebala bi se plaćati pristojba za prekoračene količine iz članka 64. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1234/2007. Stoga je primjereno predvidjeti da bi svaki podnositelj zahtjeva koji ne ispunjava svoju obvezu stavljanja na tržište Unije one količine koja je navedena u certifikatu koji mu je izdan trebao također platiti iznos od 500 EUR po toni. Svrha je ovog usklađenog pristupa spriječiti zloporabe mehanizma koji se uvodi ovom Uredbom.

(19)

Za utvrđivanje prosječnih cijena za šećer unutar i izvan kvote na tržištu Unije u skladu s člankom 13. stavkom 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 952/2006 od 29. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 318/2006 u pogledu upravljanja tržištem šećera Zajednice i sustavom kvota (6), šećer obuhvaćen certifikatom izdanim u skladu s ovom Uredbom trebalo bi smatrati šećerom unutar kvote.

(20)

U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Odluke Vijeća 2007/436/EZ, Euratom od 7. lipnja 2007. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica (7), doprinosi i druga davanja propisana u okviru zajedničke organizacije tržišta u sektoru šećera trebaju biti vlastita sredstva. Potrebno je, stoga, odrediti datum utvrđivanja predmetnih iznosa u smislu članka 2. stavka 2. i članka 6. stavka 3. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1150/2000 od 22. svibnja 2000. o provedbi Odluke 2007/436/EZ, Euratom o sustavu vlastitih sredstava Zajednica (8).

(21)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Upravljačkog odbora za zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta,

(a)

u zahtjevu mora biti navedeno sljedeće:

(b)

količine za koje se podnosi zahtjev u dotičnom razdoblju podnošenja zahtjeva, izražene u tonama ekvivalenta bijelog šećera i tonama izoglukoze u suhoj tvari, ne smiju premašiti 50 000 tona ako je riječ o šećeru i 2 500 tona ako je riječ o izoglukozi;

(c)

ako se zahtjev odnosi na šećer, podnositelj zahtjeva se mora obvezati da će za količinu šećera obuhvaćenu certifikatom izdanim u skladu s člankom 6. ove Uredbe platiti minimalnu cijenu za šećernu repu utvrđenu u članku 49. Uredbe (EZ) br. 1234/2007;

(d)

zahtjev mora biti napisan na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj se zahtjev podnosi;

(e)

u zahtjevu se mora uputiti na ovu Uredbu i navesti zadnji rok za podnošenje zahtjeva;

(f)

podnositelj zahtjeva ne smije dodati nikakve dodatne uvjete uz one koji su utvrđeni ovom Uredbom.

(a)

utvrđuje koeficijent dodjele koji države članice primjenjuju na količine obuhvaćene svakim prijavljenim zahtjevom za izdavanje certifikata;

(b)

odbija zahtjeve koji još nisu prijavljeni.