11/Sv. 123

HR

Službeni list Europske unije

286

L 051/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Razvoj željezničke interoperabilnosti, kako unutar Unije tako i između Unije i susjednih zemalja, ključni je element zajedničke prometne politike, čiji je cilj posebno uspostaviti bolju ravnotežu između raznih modela prometa.

(2)

Unija ima isključivu nadležnost ili podijeljenu nadležnost sa svojim državama članicama u područjima obuhvaćenima Konvencijom o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom iz Vilniusa od 3. lipnja 1999. (dalje u tekstu „Konvencija”).

(3)

Pristupanje Unije Konvenciji za potrebe ostvarivanja njezine nadležnosti dopušteno je na temelju članka 38. Konvencije.

(4)

Komisija je u ime Unije pregovorima dogovorila Sporazum (dalje u tekstu „Sporazum”) s Međunarodnom organizacijom za željeznički prijevoz (dalje u tekstu „OTIF”) o pristupanju Unije Konvenciji.

(5)

Sporazum bi trebalo odobriti,

—

zajednička pravila koja se primjenjuju na međunarodni promet prema državnom području države članice ili iz njega, odnosno preko državnog područja jedne države članice ili više njih,

—

uvjete pod kojima nerezidentni prijevoznici u jednoj od država članica mogu unutar te države članice pružati prometne usluge,

—

mjere za poboljšanje prometne sigurnosti,

—

sve druge odgovarajuće odredbe.

—

utvrđuje niz smjernica koje obuhvaćaju ciljeve, prioritete i osnovne crte mjera predviđenih u području transeuropskih mreža; tim se smjernicama određuju projekti u zajedničkom interesu,

—

provodi sve mjere koje se pokažu potrebnim za omogućivanje međudjelovanja mreža, posebno u području tehničke normizacije,

—

može podupirati projekte od zajedničkog interesa koje podupiru države članice a koji su utvrđeni u okviru smjernica iz prve alineje, posebno putem studija izvedivosti, kreditnih jamstava ili subvencioniranja kamatnih stopa; Unija može i putem Kohezijskog fonda doprinijeti financiranju određenih projekata u državama članicama u području prometne infrastrukture.

—

Uredba br. 11 ukidanju diskriminacije u cijenama i uvjetima prijevoza, prema članku 79. stavku 3. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice (SL 52, 16.8.1960., str. 1121./60.)

—

Direktiva Vijeća 91/440/EEZ od 29. srpnja 1991. o razvoju željeznica Zajednice (SL L 237, 24.8.1991., str. 25.),

—

Direktiva Vijeća 95/18/EZ od 19. lipnja 1995. o izdavanju dozvola željezničkim prijevoznicima (SL L 143, 27.6.1995., str. 70.)

—

Direktiva 2001/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o izmjeni Direktive Vijeća 91/440/EEZ o razvoju željeznica Zajednice (SL L 75, 15.3.2001., str. 1.).

—

Direktiva 2001/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EEZ o izdavanju dozvola željezničkim prijevoznicima (SL L 75, 15.3.2001., str. 26.).

—

Direktiva 2001/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (SL L 75, 15.3.2001., str. 29.),

—

Direktiva 2004/51/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o izmjeni Direktive Vijeća 91/440/EEZ o razvoju željeznica Zajednice (SL L 164, 30.4.2004., str. 164., ispravljena verzija u SL L 220, 21.6.2004., str. 58.),

—

Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3.12.2007., str. 14.).

—

Direktiva 2007/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o izmjeni Direktive Vijeća 91/440/EEZ o razvoju željeznica Zajednice i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture (SL L 315, 3.12.2007., str. 44.).

—

Direktiva Vijeća 96/48/EZ od 23. srpnja 1996. o interoperabilnosti transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina (SL L 235, 17.9.1996., str. 6.),

—

Direktiva 2001/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. o interoperabilnosti transeuropskog konvencionalnog željezničkog sustava (SL L 110, 20.4.2001., str. 1.),

—

Direktiva 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o sigurnosti željeznica Zajednice i izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (SL L 164, 30.4.2004., str. 44., ispravljena verzija u SL L 220, 21.6.2004., str. 16.),

—

Direktiva 2004/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o izmjeni Direktive Vijeća 96/48/EZ o interoperabilnosti transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina i Direktive 2001/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o interoperabilnosti transeuropskog konvencionalnog željezničkog sustava (SL L 164, 30.4.2004., str. 114., ispravljena verzija u SL L 220, 21.6.2004., str. 40.),

—

Uredba (EZ) br. 881/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o osnivanju Europske agencije za željeznice (Uredba o Agenciji) (SL L 164, 30.4.2004., str. 1., ispravljena verzija u SL L 220, 21.6.2004., str. 3.),

—

Direktiva 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o davanju ovlaštenja strojovođama koji upravljaju lokomotivama i vlakovima na željezničkom sustavu Zajednice (SL L 315, 3.12.2007., str. 51.),

—

Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o interoperabilnosti željezničkog sustava unutar Zajednice (SL L 191, 18.7.2008., str. 1.),

—

Direktiva 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.),

—

Direktiva 2008/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o izmjeni Direktive 2004/49/EZ o sigurnosti željeznica Zajednice (Direktiva o sigurnosti željeznica) (SL L 345, 23.12.2008., str. 62.),

—

Uredba (EZ) br. 1335/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 881/2004 o osnivanju Europske agencije za željeznice (Uredba o Agenciji) (SL L 354, 31.12.2008., str. 51.),

—

Uredba (EU) br. 913/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o europskoj željezničkoj mreži za konkurentni prijevoz robe (SL L 276, 20.10.2010., str. 22.).

—

Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika (SL L 315, 3.12.2007., str. 1.).

2.1.

Radi pripreme za svako zasjedanje OTIF-a, uključujući ali ne ograničavajući se na zasjedanja Opće skupštine, Upravnog odbora i drugih odbora, održavat će se sastanci za usklađivanje:

2.2.

Na sastancima za usklađivanje usuglasit će se o stajalištima samo u ime Unije ili, prema potrebi, u ime Unije i njezinih država članica. Stajališta država članica koja se odnose na njihovu isključivu nadležnost mogu podlijegati usklađivanju na tim sastancima ako se tako usuglase države članice.

2.3.

Na sastancima za usklađivanje odlučivat će se o izvršenju odgovornosti u pogledu izjava i glasovanja u vezi sa svakom točkom dnevnog reda na zasjedanju OTIF-a, o kojoj se može dati izjava ili se očekuje glasovanje.

2.4.

Radi pripreme sastanaka za usklađivanje iz točke 2.1., uključujući nacrte izjava i dokumente o stajalištima, prema potrebi se održavaju preliminarne rasprave u odgovarajućem Odboru koji je osnovan na temelju odgovarajućeg zakonodavstva Unije o željezničkom prometu, naime:

2.5.

Komisija će prije svakog zasjedanja OTIF-a navesti koje točke dnevnog reda podliježu usklađivanju Unije i pripremit će nacrte izjava i dokumenata o stajalištima koji se trebaju raspraviti na sastancima za usklađivanje.

2.6.

Ako se Komisija i države članice na sastancima za usklađivanje ne mogu usuglasiti o zajedničkom stajalištu, uključujući zbog neslaganja o podjeli nadležnosti, to se pitanje upućuje Odboru stalnih predstavnika i/ili Vijeću.

3.1.

Kada se točka dnevnog reda odnosi na pitanja isključive nadležnosti Unije, Komisija će imati riječ i glasovati za Uniju. Nakon usklađivanja, države članice također mogu imati riječ kako bi podržale i/ili razvile stajalište Unije.

3.2.

Kada se točka dnevnog reda odnosi na pitanja isključive nacionalne nadležnosti, države članice imat će riječ i glasovat će.

3.3.

Kada se točka dnevnog reda odnosi na pitanja s elementima i nacionalne nadležnosti i nadležnosti Unije, Predsjedništvo Komisije izrazit će zajedničko stajalište. Nakon usklađivanja, države članice mogu imati riječ kako bi podržale i/ili razvile zajedničko stajalište. Države članice ili Komisija, kako je potrebno, glasovat će u ime Unije i njezinih država članica u skladu sa zajedničkim stajalištem. Odluka o tome tko će glasovati donosi se s obzirom na prevladavajuću nadležnost (npr., uglavnom nacionalna nadležnost ili uglavnom nadležnost Unije).

3.4.

Kada se točka dnevnog reda odnosi na pitanja s elementima i nacionalne nadležnosti i nadležnosti Unije te kada se Komisija i države članice nisu mogle usuglasiti o zajedničkom stajalištu iz točke 2.6., države članice i Komisija mogu imati riječ i glasovati o pitanjima koja su jasno u njihovoj nadležnosti.

3.5.

O pitanjima za koja ne postoji sporazum između Komisije i država članica o podjeli nadležnosti ili kada nije bilo moguće dobiti većinu potrebnu za stajalište Unije, uložit će se najveći nastojanja kako si se situacija razjasnila ili kako bi se postiglo stajalište Unije. Do toga i nakon usklađivanja, države članice i/ili Komisija, kako je potrebno, imali bi pravo imati riječ pod uvjetom da izraženo stajalište neće prejudicirati buduće stajalište Unije, da će biti usklađeno s politikama Unije i prethodnim stajalištima Unije i da će biti u skladu s pravom Unije.

3.6.

Predstavnici država članica i Komisije mogu sudjelovati u radnim skupinama OTIF-a koje pripremaju sastanke tehničkih odbora OTIF-a, naime Odbora stručnjaka za prijevoz opasnih tvari (RID) i Odbora tehničkih stručnjaka (TEC). Tijekom sudjelovanja u tim radnim skupinama predstavnici država članica i Komisije mogu dostaviti tehničke doprinose i u potpunosti sudjelovati u tehničkim raspravama na temelju svog tehničkog znanja. Te rasprave ne obvezuju Uniju.

Predstavnici država članica i Komisije ulagat će ozbiljna nastojanja kako bi postigli zajedničko stajalište i branili to stajalište na raspravama radnih skupina OTIF-a.