11/Sv. 112

HR

Službeni list Europske unije

81

L 175/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Komisija je 31. ožujka 2005. putem obavijesti („obavijest o pokretanju postupka”), objavljene u Službenom listu Europske unije  (2), najavila pokretanje antidampinškog postupka koji se odnosi na uvoz određenih bešavnih cijevi („BC”) od željeza ili čelika („prošireni opseg proizvoda”) podrijetlom iz Hrvatske, Rumunjske, Rusije i Ukrajine te o pokretanju dviju privremenih revizija antidampinških pristojbi na uvoz BC-a od željeza ili nelegiranog čelika („izvorni opseg proizvoda”) podrijetlom, između ostalog, iz Rusije i Rumunjske te iz Hrvatske i Ukrajine.

(2)

Antidampinški postupak pokrenut je slijedom pritužbe koju je 14. veljače 2005. uložio Odbor za zaštitu industrije bešavnih čeličnih cijevi Europske unije („podnositelj zahtjeva”) u ime proizvođača koji predstavljaju većinski dio, u ovom slučaju više od 50 % ukupne proizvodnje proširenog opsega proizvoda u Zajednici. Pritužba je sadržavala dokaz o dampingu navedenog proizvoda te o iz toga proizašloj materijalnoj šteti, što se smatralo dovoljnim kako bi se opravdalo pokretanje postupka.

(3)

Komisija je privremene revizije pokrenula na vlastitu inicijativu, u skladu s člankom 11. stavkom 3. osnovne Uredbe, kako bi omogućila potrebne izmjene ili stavljanje izvan snage konačnih antidampinških mjera uvedenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 2320/97 (3) i Uredbom Vijeća (EZ) br. 348/2000 (4) na uvoz izvornog opsega proizvoda iz, između ostalog, Hrvatske, Rumunjske, Rusije i Ukrajine („konačne mjere”). Ako se utvrdi da mjere treba uvesti na prošireni opseg proizvoda, potrebna izmjena ili stavljanje izvan snage mogu nastati zbog činjenice da proizvodi na koje su mjere uvedene Uredbom (EZ) br. 2320/97 i Uredbom (EZ) br. 348/2000 potpadaju pod prošireni opseg proizvoda.

(4)

Uredbom (EZ) br. 2320/97 uvedene su antidampinške pristojbe na uvoz izvornog opsega proizvoda podrijetlom iz, između ostalog, Rumunjske i Rusije. Odlukama Komisije 97/790/EZ (5) i 2000/70/EZ (6), prihvaćeno je preuzimanje obveza izvoznika iz, između ostalog, Rumunjske i Rusije. Uredbom Vijeća (EZ) br. 1322/2004 (7), odlučeno je da se više neće primjenjivati mjere na snazi na uvoz izvornog opsega proizvoda iz Rumunjske i Rusije, kao mjera opreza u vezi s nekonkurentnim ponašanjem određenih proizvođača Zajednice u prošlosti (vidjeti uvodnu izjavu (9) et seq. te Uredbe). Uvodna izjava (20) iste Uredbe potvrdila je da su privremena revizija i revizija nakon isteka mjere, pokrenute putem Obavijesti o pokretanju u studenom 2002 (8)., još uvijek u tijeku dok ne postanu dostupni novi nalazi koji će u budućnosti omogućiti ocjenu na temelju novih podataka koji u svakom slučaju nisu mogli biti pogođeni utjecajem nekonkurentnog ponašanja.

(5)

Slijedom revizije ispitnog postupka provedene u skladu s člankom 11. stavkom 3. osnovne Uredbe, Vijeće je Uredbom (EZ) br. 258/2005 (9), izmijenilo konačne mjere uvedene Uredbom (EZ) br. 348/2000, stavilo izvan snage mogućnost izuzeća od pristojbi kako je predviđeno člankom 2. iste Uredbe i uvelo antidampinšku pristojbu od 38,8 % na uvoz izvornog opsega proizvoda iz Hrvatske te antidampinšku pristojbu od 64,1 % na uvoz izvornog opsega proizvoda iz Ukrajine uz iznimku uvoza od Dnepropetrovsk Tube Works („DTW”) na koje se primjenjuje antidampinška pristojba od 51,9 %.

(6)

Odlukom 2005/133/EZ (10), Komisija je djelomično odgodila konačne mjere za razdoblje od devet mjeseci, s učinkom od 18. veljače 2005. Djelomična odgoda produljena je na daljnje razdoblje od jedne godine Uredbom Vijeća (EZ) br. 1866/2005 (11). Stoga, pristojbe na snazi su one utvrđene Uredbom (EZ) br. 348/2000, odnosno 23 % za Hrvatsku i 38,5 % za Ukrajinu.

(7)

S obzirom na potrebu za daljnjim ispitivanjem određenih aspekata ispitnog postupka kao i zbog međusobne povezanosti s privremenom revizijom i revizijom nakon isteka mjere, kako je navedeno u gornjem odjeljku 1.2., odlučeno je da se ispitni postupak nastavi bez uvođenja privremenih mjera.

(8)

Komisija je o pokretanju postupka službeno obavijestila proizvođače izvoznike iz Hrvatske, Rumunjske, Rusije i Ukrajine, uvoznike/trgovce, korisnike, dobavljače i udruženja za koje je poznato da ih se to tiče, predstavnike dotičnih zemalja izvoznica i proizvođače Zajednice podnositelje zahtjeva te ostale proizvođače Zajednice za koje je poznato da ih se to tiče. Zainteresiranim je strankama dana mogućnost da, u roku navedenom u obavijesti o pokretanju postupka, u pisanom obliku iznesu svoja stajališta i zatraže saslušanje.

(9)

S obzirom na velik broj proizvođača izvoznika iz Rusije i Ukrajine navedenih u pritužbi, velik broj uvoznika dotičnog proizvoda u Zajednicu i velik broj proizvođača Zajednice koji su poduprli pritužbu, u obavijesti o pokretanju postupka predviđeno je korištenje uzorkovanja za utvrđivanje dampinga i štete, u skladu s člankom 17. osnovne Uredbe.

(10)

Kako bi se Komisiji omogućilo da odluči o potrebi uzorkovanja te ako je isto potrebno, da odabere uzorak, od svih proizvođača izvoznika iz Rusije i Ukrajine, uvoznika u Zajednicu i proizvođača Zajednice zatraženo je da se jave Komisiji i dostave, kako je navedeno u obavijesti o pokretanju postupka, osnovne informacije o svojim djelatnostima koje se odnose na dotični proizvod tijekom razdoblja ispitnog postupka (od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2004.).

(11)

Nakon ispitivanja informacija koje su dostavili proizvođači izvoznici iz Rusije i Ukrajine i zbog činjenice da u obje zemlje većina trgovačkih društava pripada velikim proizvođačkim grupama, odlučeno je da uzorkovanje za Rusiju i Ukrajinu nije potrebno.

(12)

S obzirom na proizvođače Zajednice, u skladu s člankom 17. osnovne Uredbe, odabran je uzorak na temelju najveće reprezentativne količine proizvodnje i prodaje proizvođača Zajednice, a koji se razumno može ispitati unutar raspoloživog vremena. Na temelju informacija zaprimljenih od proizvođača Zajednice, Komisija je odabrala pet trgovačkih društava smještenih u četiri različite države članice. Jedan od prvobitno uzorkovanih proizvođača Zajednice kasnije nije surađivao te je zamijenjen drugim proizvođačem Zajednice. Što se tiče količine proizvodnje pet uzorkovanih trgovačkih društava predstavlja 49 % ukupne proizvodnje Zajednice. U skladu s člankom 17. stavkom 2. osnovne Uredbe, zatraženo je mišljenje zainteresiranih stranaka i one nisu uložile nikakve primjedbe. Povrh toga, od ostalih proizvođača Zajednice zatraženo je da dostave određene općenite podatke o analizi štete. S obzirom na mali broj odgovora zaprimljenih od uvoznika, odlučeno je da uzorkovanje uvoznika nije potrebno.

(13)

Kako bi se proizvođačima izvoznicima u Ukrajini omogućilo podnošenje zahtjeva za tretman tržišnog gospodarstva („MET”) ili za individualni tretman („IT”) ako to žele, Komisija je uputila obrasce za zahtjev ukrajinskim proizvođačima izvoznicima za koje je poznato da ih se to tiče. Zahtjevi za MET, ili za IT u slučaju da se ispitnim postupkom utvrdi da ne ispunjavaju uvjete za MET, zaprimljeni su od tri skupine proizvođača izvoznika i njihovih povezanih trgovačkih društava.

(14)

Komisija je uputila upitnike svim strankama za koje je poznato da ih se to tiče te svim drugim trgovačkim društvima koja su se javila unutar roka određenog u obavijesti o pokretanju postupka. Zaprimljena su očitovanja triju rumunjskih proizvođača izvoznika zajedno s dva povezana trgovačka društva, dviju skupina ruskih proizvođača izvoznika zajedno s pet povezanih trgovačkih društava, od kojih se tri nalaze u Zajednici, te tri skupine ukrajinskih proizvođača izvoznika i povezanih trgovačkih društava. Očitovanja na upitnike također su zaprimljena od pet proizvođača Zajednice. Iako je šest uvoznika odgovorilo na obrazac za uzorkovanje, samo su tri surađivala podnošenjem u potpunosti popunjenog upitnika. Još je jedan uvoznik pristao da na posjet radi provjere svojih prostora, unatoč činjenici da nije dostavio očitovanje na upitnik.

(15)

Komisija je tražila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje dampinga, iz toga proizašle štete i interesa Zajednice. Posjeti radi provjere obavljeni su u prostorima sljedećih trgovačkih društava:

(16)

Ispitni postupak u vezi s dampingom i štetom obuhvatio je razdoblje od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2004. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”) Ispitivanje trendova bitnih za procjenu štete obuhvatilo je razdoblje od 1. siječnja 2001. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(17)

Dotični proizvod su određene bešavne cijevi („BC”), od željeza ili čelika, kružnog poprečnog presjeka, vanjskog promjera ne većeg od 406,4 mm s ekvivalentom ugljika (CEV) koji ne prelazi 0,86 prema formuli i kemijskoj analizi Međunarodnog instituta za zavarivanje (IIW). Dotični proizvod trenutačno je razvrstan pod oznakama KN ex 7304 10 10, ex 7304 10 30, ex 7304 21 00, ex 7304 29 11, ex 7304 31 80, ex 7304 39 58, ex 7304 39 92, ex 7304 39 93, ex 7304 51 89, ex 7304 59 92 i ex 7304 59 93 (12) (oznake TARIC 7304101020, 7304103020, 7304210020, 7304291120, 7304318030, 7304395830, 7304399230, 7304399320, 7304518930, 7304599230 i 7304599320).

(18)

Dotični proizvod koristi se za raznovrsne primjene, kao što su cijevi za prijevoz tekućina, u graditeljstvu za pilone, za mehaničku uporabu, plinske cijevi, kotlovske cijevi i takozvane „OCTG” cijevi (oil and country tubular goods) za bušenje, zaštitu i proizvodnju u naftnoj industriji.

(19)

BC mogu biti u različitim oblicima u trenutku isporuke korisnicima. Mogu biti, npr. galvanizirane, s navojima, isporučene kao „green tubes” (tj., bez ikakve termičke obrade), sa specijalnim krajevima, različitih presjeka, izrezane po mjeri ili ne. Nema općih standardnih veličina cijevi, zbog čega je većina BC-a napravljena po narudžbi kupaca. BC se obično povezuju zavarivanjem. Međutim, u posebnim slučajevima mogu se povezati vlastitim navojem ili se koristiti pojedinačno, iako i dalje postoji mogućnost zavarivanja. Ispitni postupak pokazao je da sve BC dijele ista osnovna fizikalna, kemijska i tehnička svojstva te iste osnovne primjene.

(20)

Neke zainteresirane stranke pobijale su definiciju opsega proizvoda u ovom postupku. Prvo, neke stranke navele su da neke vrste proizvoda sadržane u opisu proizvoda imaju različita osnovna mehanička i kemijska svojstva (vidjeti uvodne izjave od (21) do (26)). Zatim, nekoliko je zahtjeva osporavalo korištenje kriterija zavarivosti i CEV praga koji su povezani (vidjeti uvodne izjave od (27) do (36)). Nadalje, jedna stranka zatražila je da bi takozvane „ovlaštene BC-i” trebalo izuzeti iz opsega proizvoda (vidjeti uvodnu izjavu (37)).

(21)

Navedeno je da neke vrste proizvoda sadržane u opisu proizvoda, to jest OCTG i plinske cijevi, imaju različita osnovna mehanička i kemijska svojstva i krajnje korištenje od ostalih BC-a te da nisu međusobno izmjenjive.

(22)

Proizvod se u skladu s definicijom sastoji od različitih vrsta proizvoda. Međutim, za vrste proizvoda koje spadaju u različite segmente (uključujući i najniži i najviši tržišni segment) smatra se da čine jedan proizvod ako ne postoje jasna razgraničenja između različitih segmenata, tj. ako između susjednih segmenata postoji nešto preklapanja i natjecanja. Takav je slučaj u ovom postupku, budući da su podneseni dokazi da se legirane i nelegirane cijevi podvrgnute ispitnom postupku mogu koristiti u iste krajnje svrhe i da nema jasnih razgraničenja ni unutar nelegirane niti legirane kategorije cijevi.

(23)

Kad je riječ o OCTG-u i plinskim cijevima, ispitni postupak pokazao je da su, između ostalog, njihova kemijska svojstva usporediva s ostalim vrstama BC-a budući da spadaju unutar CEV praga 0,86. Nadalje, dijele ista osnovna svojstva s preostalim vrstama proizvoda, kao što su vanjski promjer i debljina stijenke.

(24)

Što se tiče krajnjeg korištenja OCTG-a i plinskih cijevi, određeni proizvođači izvoznici obrazložili su da se OCTG i plinske cijevi koriste za različite primjene i da nisu međusobno zamjenjive s ostalim vrstama BC-a. S tim u vezi, utvrđeno je da su OCTG-i s običnim završetkom, trenutačno razvrstane pod oznakom KN 7304 21 00 i korištene u sektoru graditeljstva, zamjenjive s ostalim cijevima od nelegiranog čelika trenutačno razvrstane pod oznakom KN 7304 39 58. Stoga postoji barem djelomično preklapanje vezano uz krajnje korištenje različitih vrsta BC-a.

(25)

Na temelju gore navedenog, tvrdnja da, s jedne strane, OCTG i plinske cijevi te, s druge strane, ostale vrste BC-a nisu međusobno zamjenjive je odbijena.

(26)

Drugi proizvođač izvoznik tvrdio je da CEV nije kemijsko svojstvo proizvoda, budući da nije izravno povezan s kemijskim sastavom BC-a, već s njegovom funkcijom. Budući da je istina da je CEV rezultat formule, formula je izravno povezana s kemijskim sastavom proizvoda i omogućava uspoređivanje različitih razreda čelika s obzirom na zavarivost. CEV nije povezan ni s bilo kojim od tehničkih ili mehaničkih svojstava čelika te isključivo ovisi o njegovu kemijskom sastavu. Na temelju toga, smatra se da je CEV kemijsko svojstvo proizvoda i ova je tvrdnja odbijena.

(27)

Neke stranke tvrdile su da je kriterij zavarivosti sam po sebi nevažno svojstvo za dotični proizvod budući da se za značajan dio proizvoda koji je sadržan u opsegu proizvoda (cijevi s navojem i OCTG cijevi) tvrdi da ih se nikad neće zavarivati. Stoga se tvrdilo da se korištenjem zavarivosti kao kriterijem različiti proizvodi umjetno počinju smatrati jedinstvenim proizvodom.

(28)

Prvo treba napomenuti da je zavarivost uistinu kemijsko i tehničko svojstvo (budući da ovisi o kemijskom sastavu čelika i određuje njegovu zavarivost) zajedničko svim BC-ima. Budući da se većina BC-a spaja zavarivanjem, ono je osnovna značajka za definiranje proizvoda. Drugo, što se tiče cijevi s navojem i OCTG-a koji se obično ne zavaruju, ispitni postupak pokazao je da ih se ipak i dalje može zavarivati te da stoga također dijele ovo osnovno kemijsko i tehničko svojstvo. Štoviše, ne može se isključiti da bi se BC s navojem ili na koje dolazi navoj, kao i OCTG mogli jednostavnim postupkom demontaže pretvoriti u zavarive BC-e. Posebno što se tiče OCTG-a, postoje dokazi da se istu cijev može razvrstati pod dvije različite kategorije (čak i oznake KN) isključivo ovisno o njezinoj krajnjoj uporabi, odnosno uporabi u graditeljstvu ili u naftnoj industriji. Konačno, utvrđeno je da se određeni uvoz iz dotične zemlje koji je bio klasificiran kao OCTG nije koristio u sektoru nafte i plina.

(29)

Jedan izvoznik tvrdio je da je prema europskim normama samo jedan razred čelika pogodan za cijevi za narezivanje navoja te da se ti proizvodi zbog toga mogu razlikovati od ostalih BC-a. Međutim, analiza različitih normi koje postoje posebno za OCTG pokazala je da nema jedinstvenog razreda čelika koji se može koristiti za izradu cijevi za narezivanje navoja.

(30)

S obzirom na gore navedeno, zavarivost BC-a smatra se prikladnim kriterijem za utvrđivanje opsega proizvoda. Argument da je predložena definicija proizvoda umjetno grupiranje različitih proizvoda stoga je odbijen.

(31)

Tvrdilo se da korištenje CEV praga nije kriterij koji omogućava određivanje opsega proizvoda budući da ne bi bio prikladan kriterij za utvrđivanje zavarivosti različitih vrsta BC-a.

(32)

Ispitni postupak pokazao je da je CEV zaista pokazatelj koji je izravno povezan istodobno i s kemijskim sastavom čelika i s njegovom zavarivošću. Visok CEV ne znači samo da čelik sadrži više ugljika i/ili legura već znači i da je čelik teže zavarivati. S druge strane, niža CEV vrijednost znači da je čelik siromašniji ugljikom i/ili legurama te da ga je također lakše zavarivati. Drugim riječima, različite razine CEV-a zahtijevaju različite uvjete zavarivanja. Čelik čija je razina CEV 0,86 već zahtijeva posebne uvjete zavarivanja i stoga ga se obično ne zavaruje. Stoga, budući da je CEV pokazatelj zavarivosti, CEV prag se smatra bitnim kriterijem za utvrđivanje opsega proizvoda.

(33)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je CEV samo jedno od mnogih kemijskih, tehničkih i mehaničkih svojstava čelika te da se stoga ne može koristiti samostalno za utvrđivanje opsega proizvoda. U tom smislu napominje se da se CEV smatra prikladnim kriterijem za utvrđivanje opsega proizvoda. Štoviše, kako pokazuje definicija proizvoda, CEV nije jedini kriterij koji se koristi. Isto tako, usporedivost vrsta proizvoda provedena je na puno detaljnijoj osnovi, uzimajući u obzir različita svojstva proizvoda (primjerice, dimenzije i toplinsku obradu).

(34)

Osim toga, neke su zainteresirane stranke tvrdile da je CEV prag od 0,86 postavljen na proizvoljan način, budući da bi granica jednostavne zavarivosti bila niža od 0,86. Međutim, CEV vrijednost od 0,86 nije povezana s pojmom jednostavne zavarivosti. Zaista, industrija Zajednice podnositelj pritužbe iznijela je i pružila dokaze da predstavlja najvišu CEV vrijednost za nelegirani čelik koji se može koristiti za BC u skladu s europskim normama.

(35)

Stoga je zaključeno da i korištenje CEV-a i definirani prag od 0,86 obuhvaćaju raspon proizvoda koji se mogu smatrati jedinstvenim proizvodima, iako se time iz definicije isključuju, na primjer, cijevi od nehrđajućeg čelika ili s kugličnim ležajevima, čija je CEV vrijednost viša od 0,86.

(36)

Na temelju gore navedenoga, CEV prag koji je predložio podnositelj zahtjeva zadržan je u definiciji dotičnog proizvoda.

(37)

Jedan od uvoznika u Zajednicu tvrdio je da takozvane „certificirane” BC-i ne bi trebalo obuhvatiti u opseg proizvoda. Ti BC-i proizvedeni su u skladu s certificiranim postupkom koji je odobrilo talijansko Ministarstvo javnih radova i koji se koriste u konsolidacijskim radovima na građevinskim projektima u Italiji. Međutim, utvrđeno je da sve vrste dotičnog proizvoda, uključujući certificirane BC-e, imaju jednaka osnovna fizikalna, kemijska i tehnička svojstva i krajnje uporabe. Nije pronađen dokaz prema kojem bi se moglo zaključiti da bi te certificirane cijevi bile različit proizvod i da bi stoga trebale biti izostavljene iz opsega mjera (niti je trgovačko društvo dostavilo ikakav takav dokaz). Ova je tvrdnja stoga morala biti odbijena.

(38)

Na temelju gore navedenoga, zaključeno je da sve BC, bez obzira na moguće različite vrste proizvoda, u smislu ovog postupka čine jedan proizvod budući da imaju ista osnovna fizikalna, kemijska i tehnička svojstva i iste osnovne namjene.

(39)

Utvrđeno je da proizvod koji se u Zajednicu izvozi iz Hrvatske, Rumunjske, Rusije i Ukrajine, proizvod koji se proizvodi i prodaje na domaćem tržištu tih zemalja kao i proizvod koji u Zajednici proizvode i prodaju proizvođači iz Zajednice imaju ista osnovna fizikalna i tehnička i kemijska svojstva kao i iste namjene te se stoga smatraju istovjetnim proizvodima u smislu članka 1. stavka 4. osnovne Uredbe.

(40)

Opća metodologija navedena dalje u tekstu primijenjena je na sve proizvođače izvoznike iz Hrvatske, Rumunjske i Rusije koji su surađivali, kao i na ukrajinske proizvođače izvoznike koji su surađivali i kojima je dodijeljen MET. Predočenje nalaza o dampingu za svaku od dotičnih zemalja stoga samo opisuje ono što je specifično za svaku zemlju izvoznicu.

(41)

U skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne Uredbe, prvo je za svakog proizvođača izvoznika koji je surađivao ispitano je li domaća prodaja dotičnog proizvoda reprezentativna, tj. predstavlja li ukupna količina takve prodaje najmanje 5 % ukupne količine izvozne prodaje tog proizvođača u Zajednicu. Komisija je zatim utvrdila one vrste dotičnog proizvoda koji na domaćem tržištu prodaju trgovačka društva čija je ukupna reprezentativna domaća prodaja jednaka ili izravno usporediva s vrstama koje se prodaju za izvoz u Zajednicu.

(42)

Za svaku vrstu koju proizvođači izvoznici prodaju na svom domaćem tržištu i za koju se smatra da je izravno usporediva s vrstom dotičnog proizvoda koji se prodaje za izvoz u Zajednicu, utvrdilo se je li domaća prodaja dovoljno reprezentativna u smislu članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Domaća prodaja određene vrste dotičnog proizvoda smatra se dovoljno reprezentativnom ako ukupna količina domaće prodaje te vrste tijekom RIP-a predstavlja 5 % ili više ukupne količine prodaje usporedive vrste dotičnog proizvoda koji se izvozi u Zajednicu.

(43)

Nakon toga ispitano je može li se svaka vrsta dotičnog proizvoda koja se prodaje na domaćem tržištu u reprezentativnim količinama smatrati da je prodana u uobičajenom tijeku trgovine u skladu s člankom 2. stavkom 4. osnovne Uredbe utvrđivanjem udjela profitabilne prodaje nezavisnim kupcima na domaćem tržištu dotične vrste proizvoda.

(44)

U slučajevima kada je količina prodaje odgovarajuće vrste proizvoda, prodane po neto prodajnim cijenama koje su jednake ili iznad izračunatog troška proizvodnje predstavljala više od 80 % ukupne količine prodaje te vrste te kada je ponderirana prosječna cijena te vrste bila jednaka ili viša od troška proizvodnje, uobičajena se vrijednost temeljila na stvarnoj domaćoj prodajnoj cijeni, izračunatoj kao ponderirani prosjek cijena cijele domaće prodaje ostvarene tijekom RIP-a, bez obzira na to je li ta prodaja bila profitabilna ili nije. U slučajevima kada je količina profitabilne prodaje neke vrste proizvoda predstavljala 80 % ili manje od ukupne količine prodaje te vrste ili kada je ponderirana prosječna cijena te vrste bila niža od troška proizvodnje, uobičajena se vrijednost temeljila na stvarnoj domaćoj cijeni, izračunatoj kao ponderirani prosjek profitabilne prodaje samo te vrste, pod uvjetom da je ta prodaja predstavljala 10 % ili više od ukupne količine prodaje te vrste. U slučajevima kada je količina profitabilne prodaje bilo koje vrste proizvoda predstavljala manje od 10 % ukupne količine prodaje, smatralo se da se ta određena vrsta prodaje u količinama koje nisu dovoljne da bi domaća cijena pružila odgovarajući temelj za određivanje uobičajene vrijednosti.

(45)

Kad god se domaća cijena pojedine vrste proizvoda koju je prodao neki proizvođač izvoznik nije mogla koristiti s ciljem utvrđivanja uobičajene vrijednosti, morala se primijeniti druga metoda. U tom smislu, Komisija je koristila konstruiranu uobičajenu vrijednost. U skladu s člankom 2. stavkom 3. osnovne Uredbe, uobičajena vrijednost konstruirana je dodavanjem razumnog postotka za troškove prodaje, opće i upravne troškove (dalje u tekstu: „POU”) i razumne profitne marže na izvozne proizvodne troškove izvezene vrste, prilagođene kad je to bilo potrebno. U skladu s člankom 2. stavkom 6. osnovne Uredbe, postotak za POU i profitnu maržu temelji se na prosječnom POU i profitnoj marži prodaje u uobičajenom tijeku trgovine istovjetnim proizvodom.

(46)

U svim slučajevima kada je dotični proizvod izvezen nezavisnim kupcima u Zajednici, izvozna cijena utvrdila se u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne Uredbe, i to na temelju izvozne cijene koja je stvarno plaćena ili se treba platiti.

(47)

U slučajevima kad je izvozna prodaja obavljena preko povezanih uvoznika, izvozna cijena konstruirana je, u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne Uredbe, na temelju cijene po kojoj su uvezeni proizvodi prvi put preprodani neovisnom kupcu, uredno prilagođene za iznos svih troškova koji su nastali između uvoza i prodaje, kao i za razumnu maržu za POU i dobit. U tom smislu korišteni su vlastiti POU troškovi povezanih uvoznika. Profitna marža utvrđena je na temelju informacija dobivenih od nepovezanih uvoznika koji su surađivali.

(48)

Uobičajena vrijednost i izvozne cijene uspoređene su na temelju franko tvornica. S ciljem osiguravanja primjerene usporedbe između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene, uredno se, u obliku prilagodaba, vodilo računa o razlikama koje utječu na cijene i usporedivost cijena u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne Uredbe. Prikladne prilagodbe odobrene su u svim slučajevima u kojima je utvrđeno da su razumne, točne i potkrijepljene provjerenim dokazima.

(49)

U skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne Uredbe, za svakog je proizvođača izvoznika ponderirana prosječna uobičajena vrijednost uspoređena s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom prema vrsti proizvoda.

(50)

Za one proizvođače izvoznike za koje se utvrdilo da su povezana trgovačka društava, ponderirana prosječna dampinška marža izračunata je u skladu sa standardnom praksom Komisije za povezane proizvođače izvoznike.

(51)

Za trgovačka društava koja nisu surađivala preostala dampinška marža utvrđena je u skladu s člankom 18. osnovne Uredbe, na temelju dostupnih činjenica.

(52)

Nad jedinim proizvođačem iz Hrvatske, Mechel Željezara Ltd., pokrenut je postupak likvidacije u jesen 2004. godine. Na njegovu mjestu osnovan je novi pravni subjekt naziva Valjaonica Cijevi Sisak d.o.o. („VCS”) koji je osnovao Hrvatski fond za privatizaciju, vladina institucija nadležna za proces privatizacije u Hrvatskoj.

(53)

VCS je Komisiju obavijestio da nije u mogućnosti surađivati u tekućem ispitnom postupku budući da je njegov pravni prethodnik službeno prestao postojati te je proizvodnja BC-a zaustavljena u srpnju 2004. godine. Prema tom trgovačkom društvu, ono nije ovlašteno za otkrivanje nikakvih trgovinskih, računovodstvenih podataka niti podataka o proizvodnji koje posjeduju njegovi prethodni vlasnici. Stoga, budući da nije bilo moguće utvrditi dampinšku maržu na temelju vlastitih podataka trgovačkog društva, ona je bila izračunata na temelju dostupnih činjenica, u skladu s člankom 18. osnovne Uredbe.

(54)

Iz dostavljenih informacija čini se da je VCS nastavio s proizvodnjom BC-a u lipnju 2005. Društvo može podnijeti zahtjev za privremenom revizijom u skladu s člankom 11. stavkom 3. osnovne Uredbe.

(55)

U nedostatku bilo kakvih drugih informacija, uobičajena vrijednost izračunata je na temelju dostupnih činjenica, odnosno informacija iz pritužbe.

(56)

Izvozna cijena izračunata je na temelju podataka Eurostata za RIP.

(57)

U skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne Uredbe, izvršene su prilagodbe izvozne cijene vezano uz troškove prijevoza i osiguranja te provizija, na temelju informacija iz pritužbe.

(58)

Dampinška marža, izražena kao postotak uvozne cijene CIF na granici Zajednice, prije carinjenja, iznosi kako slijedi:

(59)

Budući da je VCS jedini proizvođač dotičnog proizvoda iz Hrvatske, preostala dampinška marža postavljena je na istoj razini.

(60)

Zaprimljena su očitovanja na upitnike od triju proizvođača izvoznika, od kojih su dva povezana s uvoznicima dotičnog proizvoda u Zajednici.

(61)

Za sva tri proizvođača izvoznika ukupna količina domaće prodaje sličnog proizvoda bila je reprezentativna kako je definirano u uvodnoj izjavi (41). Za većinu vrsta proizvoda uobičajena vrijednost temeljila se na cijenama koje su platili ili trebaju platiti u uobičajenom tijeku trgovine nezavisni kupci u Rumunjskoj. Međutim, za neke vrste proizvoda domaća prodaja nije bila dovoljna da bi se smatrala reprezentativnom ili nije bila obavljena u uobičajenom tijeku trgovine te je stoga uobičajena vrijednost konstruirana na način naveden u uvodnoj izjavi (45).

(62)

Većina izvozne prodaje jednog proizvođača izvoznika u Zajednicu tijekom RIP-a obavljena je prema dvama povezanim uvoznicima. Izvozna cijena stoga je konstruirana kako je opisano u uvodnoj izjavi (46).

(63)

Ovaj izvoznik pobijao je izračun koji je napravila Komisija i tvrdio da je primijenjena profitna marža bila pretjerana. Naveo je da prosječna profitna marža, izračunata na temelju podataka koje su dostavila tri nepovezana uvoznika u Zajednicu koji su surađivali, nije reprezentativna, budući da nikad nije prodao proizvode tim trgovačkim društvima. Nadalje, tvrdio je da su ta tri trgovačka društva veća od uvoznika kojima je prodavao svoje proizvode, da je u prošlom ispitnom postupku korištena niža profitna marža te da je stvarna dobit dvaju povezanih uvoznika bila niža od prosječne profitne stope koju je koristila Komisija.

(64)

U tom smislu, treba napomenuti da je dosljedna praksa Institucija koristiti ponderiranu prosječnu dobit nepovezanih uvoznika, kada je to opravdano, za prilagodbu predviđenu u članku 2. stavku 9. osnovne Uredbe. Činjenica je li izvoznik stvarno prodao svoje proizvode tim trgovačkim društvima nije relevantna za utvrđivanje razumne profitne marže u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne Uredbe. Nadalje, nije dostavljen nikakav dokaz o tome na koji način veličina uvoznika utječe na njihovu profitnu stopu. Konačno, zbog odnosa između izvoznika i povezanih uvoznika, dobit povezanih uvoznika ne može se koristit kao temelj niti kao referenca u ovom kontekstu, budući da razina dobiti povezanog uvoznika ovisi o transfernoj cijeni između povezanih stranaka. Tvrdnja je stoga odbijena.

(65)

Znatan dio izvozne prodaje drugog proizvođača izvoznika u Zajednicu obavljen je prema dvama trgovačkim društvima, od kojih je jedno povezano s izvoznikom, a drugo je s njime bilo povezano tijekom dijela RIP-a. Ovaj potonji nije surađivao u ispitnom postupku, pa njegova cijena za daljnju prodaju nezavisnim kupcima u Zajednici stoga nije dostavljena Komisiji. Jedine dostupne izvozne cijene za te transakcije prema povezanom uvozniku koji je povezan s izvoznikom tijekom dijela RIP-a bile su cijene dogovorene između izvoznika i s njime povezanog uvoznika. Utvrđeno je da su te cijene bile jednake uobičajenim tržišnim cijenama. Zapravo, usporedba cijena između razdoblja tijekom kojeg su dva trgovačka društva bila povezana i razdoblja u kojem ona više nisu bila povezana pokazala je da nije bilo znatnih razlika u zaračunatim jediničnim cijenama. Štoviše, cijene zaračunate tom povezanom uvozniku uspoređene su s cijenama zaračunatima nepovezanim kupcima u EZ-u i utvrđeno je da su usklađene. Izvozna cijena se stoga za ove transakcije temeljila na prodajnoj cijeni rumunjskog proizvođača izvoznika prema povezanom trgovačkom društvu.

(66)

Što se tiče transakcija prema drugom povezanom trgovačkom društvu, koje je surađivalo u ispitnom postupku, utvrđeno je da je povezano trgovačko društvo dodatno preradilo dotični proizvod prije njegove daljnje prodaje u Zajednici. U tom slučaju nije se mogla utvrditi cijena preprodaje dotičnog proizvoda nezavisnom kupcu u Zajednici. Međutim, pronađeni su dostatni dokazi da se transferna cijena između rumunjskog proizvođača izvoznika i s njime povezanog trgovačkog društva u Zajednici mogla smatrati jednakom uobičajenim tržišnim cijenama, pod uvjetom da je, u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (d) podtočkom i. osnovne Uredbe, provedena prilagodba razine trgovine za prodaju tog proizvođača originalne opreme (OEM). Zaista, provedena je usporedba između cijena zaračunatih za sve modele povezanom uvozniku i nepovezanim uvoznicima. Dakle, izvozna cijena temeljila se na transfernoj cijeni.

(67)

Ispitni postupak pokazao je da je izvozna prodaja trećeg proizvođača izvoznika obavljena izravno prema nepovezanim klijentima u Zajednici. Stoga je izvozna cijena utvrđena na temelju izvozne cijene koja je stvarno plaćena ili se treba platiti za dotični proizvod u slučaju njegove prodaje prvom nezavisnom kupcu u Zajednici kako je opisano u uvodnoj izjavi (46).

(68)

Ovaj proizvođač izvoznik zahtijevao je da bi dio prodaje dotičnog proizvoda u Zajednici trebalo isključiti iz izračuna dampinga uz obrazloženje da je proizvodnja određenih modela BC-a zaustavljena u jednom trenutku tijekom RIP-a. Međutim, kako je gore objašnjeno, praksa Institucije je da uobičajeno uzme u obzir svu prodaju dotičnog proizvoda nepovezanim strankama u ponderiranom prosjeku izvozne cijene. Treba također napomenuti da je do prodaje tih vrsta dotičnog proizvoda došlo tijekom RIP-a u značajnim količinama i da je povrh toga utvrđeno da proizvodna postrojenja za te vrste BC-a nisu rastavljena te da bi ih se moglo ponovno pokrenuti u budućnosti. S obzirom na gore navedeno, tvrdnja je odbijena.

(69)

Prilagodbe su provedene, gdje je to bilo primjereno, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne Uredbe, vezano uz popuste zbog razlika u količinama, prijevoza, osiguranja, rukovanja, utovara i pomoćnih troškova, kredita, provizija i razlika u razini trgovine.

(70)

Jedan proizvođač izvoznik zatražio je prilagodbe za razlike u razini trgovine, za dodatne troškove logistike koji su navodno nastali za domaću prodaju a ne za izvoznu prodaju te za razlike u količinama. Međutim, taj izvoznik nije potkrijepio svoje zahtjeve niti je ispitnim postupkom na drugi način utvrđeno da su ti zahtjevi opravdani. Stoga su morali biti odbijeni. Zahtjev za razlike u količinama djelomično je odbijen u onoj mjeri u kojoj se traženi iznos nije mogao opravdati dokazima prikupljenima na licu mjesta niti podacima navedenima u očitovanju proizvođača izvoznika na upitnik.

(71)

Drugi proizvođač izvoznik zatražio je prilagodbe zbog razlika u inflaciji, konverzija valute, razini trgovine i razlikama u neizravnim troškovima prodaje.

(72)

S obzirom na zahtjev za prilagodbu zbog inflacije, treba napomenuti da je stopa inflacije u Rumunjskoj bila na razini od 10,8 % tijekom razdoblja ispitnog postupka, daleko od razine hiperinflacije. Budući da nije utvrđeno da je usporedivost cijena mogla biti narušena, ovaj je zahtjev odbijen. Izvoznik je iznio prigovor na ovaj zaključak i ponovio svoj zahtjev za prilagodbom. Međutim, nije dostavljen ni jedan novi argument niti dokaz koji bi osporio prethodni zaključak te se potvrđuje da je zahtjev odbijen. Treba također napomenuti da je predviđena mogućnost tromjesečnih ocjena, no taj ju je izvoznik odbio.

(73)

Što se tiče konverzija valute, proizvođač izvoznik tvrdio je da bi mu trebalo odobriti razdoblje od 60 dana koje bi odražavalo kretanja na tečajnim listama, prema odredbi članka 2. stavka 10. točke (j) osnovne Uredbe. Utvrđeno je da se ova odredba u ovom slučaju ne može primijeniti, budući da su pronađeni dokazi da nije došlo ni do kakvog održivog kretanja u relevantnim tečajevima tijekom razdoblja ispitnog postupka, već samo do fluktuacija niske amplitude. Stoga je ovaj zahtjev morao biti odbijen, a konverzija valute u svim se slučajevima temelji na tečaju na dan izdavanja računa, kako je predviđeno člankom 2. stavkom 10. točkom (j) osnovne Uredbe.

(74)

Što se tiče zahtjeva za razlike u razini trgovine, ispitni postupak pokazao je da za određene kategorije kupaca, za koje je zahtjev podnesen, postoje dosljedne i prepoznatljive razlike u funkcijama i cijenama na razini koju je naveo proizvođač izvoznik. Zahtjev je stoga prihvaćen u pogledu kategorija kupaca za koje se razlika mogla dokazati, a samo djelomično prihvaćen u pogledu drugih kategorija kupaca za koje je utvrđeno da je razlika manja od one koju je naveo proizvođač izvoznik. U potonjem slučaju izračun prilagodbe temeljio se na dokazima prikupljenima u prostorima proizvođača izvoznika.

(75)

Što se tiče zahtjeva za razliku u neizravnim troškovima prodaje, utvrđeno je da su te prilagodbe već odobrene za razlike u razini trgovine, pa je stoga bio odbijen.

(76)

Nadalje, slijedom komentara dobivenih od izvoznika, ispravljene su neke administrativne pogreške i dampinške su marže na odgovarajući način ponovno izračunate.

(77)

Usporedba između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene pokazala je postojanje dampinga. Dampinške marže iskazane kao postotak CIF uvozne cijene na granici Zajednice, prije carinjenja, su sljedeće:

(78)

Budući da je razina suradnje bila visoka (više od 80 % izvoznika dotičnog proizvoda iz Rumunjske u Zajednicu) te nije bilo razloga vjerovati da bi se ikoji proizvođač izvoznik namjerno suzdržao od suradnje, preostala dampinška marža primjenjiva na sve druge izvoznike iz Rumunjske postavljena je na jednaku razinu na kojoj je ona ustanovljena za proizvođača izvoznika S.C. Artrom S.A. koji je surađivao, odnosno na 17,8 %.

(79)

Zaprimljena su očitovanja na upitnik od dvije skupine proizvođača izvoznika, od kojih se jedna sastoji od četiri proizvođača i pet povezanih trgovačkih društava („skupina TMK”), a druga od dva proizvođača („Pervouralsky i Chelyabinsk”).

(80)

Očitovanja na upitnik sva četiri proizvođača i pet povezanih trgovačkih društava bili su znatno manjkavi i nedosljedni te osim u slučajevima dvaju povezanih trgovačkih društava nisu zaprimljena nikakva očitovanja do roka određenog za dovršenje očitovanja na upitnik.

(81)

Provjera na licu mjesta provedena je kod dva od četiri proizvođača i kod jednog povezanog trgovačkog društva u Rusiji, no time su otkrivene daljnje slabosti očitovanja na upitnike. Što se tiče dvaju posjećenih proizvođača, nije se mogla utvrditi pouzdana uobičajena vrijednost niti izvozna cijena budući da su i popisi domaće i izvozne prodaje bili uvelike manjkavi; vrijednosti i količine nisu odgovarale računima, a utvrđeno je da su kontrolni brojevi proizvoda („PCN”) pogrešni. Nadalje, nisu se mogli dobiti nikakvi pouzdani podaci o trošku proizvodnje.

(82)

S obzirom na ovu u potpunosti nezadovoljavajuću suradnju dvaju posjećenih proizvođača, vrlo manjkava očitovanja na upitnike dvaju ostalih proizvođača iz skupine, a posebno s obzirom na činjenicu da jedan proizvođač nije dostavio popise prodaje i na činjenicu da nisu dostavljena očitovanja na pisma Komisije vezana uz nedostatke do zadanog roka, odlučeno je da se ne provedu posjeti radi provjere kod druga dva proizvođača iz skupine.

(83)

Samo su dva od tri povezana uvoznika dostavila opsežnije odgovore na upitnik, od kojih je samo jednog bilo moguće provjeriti dok je popis preprodaje drugog povezanog uvoznika bio uvelike manjkav. Prema tome, čak su i povezani uvoznici samo djelomično surađivali, i to zaista u vrlo niskom stupnju suradnje.

(84)

Skupina TMK tvrdila je da nisu mogli ispravno surađivati zbog odabira KBP-a koji je, prema njihovom mišljenju, bio neprikladan budući da je proizvodni program četiriju proizvođača vrlo raznolik. Treba napomenuti, međutim, da klasifikacija dotičnog proizvoda u predloženu KBP strukturu nije prouzročila nikakve probleme ni proizvođačima Zajednice niti drugim proizvođačima izvoznicima, od kojih neki također proizvode širok raspon BC-a. Zahtjev je stoga odbijen.

(85)

S obzirom na gore navedeno, smatralo se da se dampinška marža za skupinu TMK ne može utvrditi na temelju njihovih vlastitih podataka. Dampinška marža stoga je utvrđena na temelju dostupnih činjenica, u skladu s člankom 18. osnovne Uredbe.

(86)

U ovom slučaju utvrđeno je da bi podaci o uobičajenoj vrijednosti koja je utvrđena za Pervouralsky i Chelyabinsk mogli predstavljati najprikladnije dostupne činjenice, u skladu s člankom 18. osnovne Uredbe. Zaista, činilo se da ovaj podatak najbolje odražava stanje na ruskom tržištu.

(87)

U skladu s člankom 2. stavkom 5. osnovne Uredbe, cijena plina korištena u izračunu troškova proizvodnje u pritužbi prilagođena je na način jednak kao za dva proizvođača koji su surađivali, kako je opisano dolje u uvodnim izjavama od (94) do (99), kako bi odražavala tržišne cijene plina tijekom RIP-a.

(88)

Izvozna cijena izračunata je na temelju podataka Eurostata za RIP, umanjena za količine i vrijednosti dobivene za dva proizvođača koji su surađivali a koji su navedeni ispod u uvodnoj izjavi (91).

(89)

U skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne Uredbe, izvršene su prilagodbe izvozne cijene vezano uz troškove prijevoza i osiguranja te provizija, na temelju informacija iz pritužbe.

(90)

Usporedba uobičajene vrijednosti i izvozne cijene pokazala je postojanje dampinga. Dampinška marža izražena kao postotak CIF uvozne cijene na granici Zajednice, prije carinjenja, je sljedeća:

(91)

Chelyabinsk i Pervouralsky bili su tijekom RIP-a odvojeni pravni subjekti, no od kraja 2004. povezani su budući da je Chelyabinsk vlasnik većinskog udjela u Pervouralskyu, te izravno nadzire trgovačko društvo. Stoga bi za tu skupinu trebalo uvesti samo jednu pristojbu.

(92)

Za oba proizvođača izvoznika, domaća prodaja proizvoda bila je reprezentativna kako je definirano u uvodnoj izjavi (41). U skladu s metodologijom opisanom u uvodnim izjavama od (42) do (45), utvrđene su uobičajene vrijednosti, ovisno o vrsti izvezenog proizvoda, na temelju prodajnih cijena svih prodaja, prodajnih cijena samo profitabilnih prodaja ili na temelju konstruiranih uobičajenih vrijednosti.

(93)

Utvrđeno je da raspodjela troškova trgovačkog društva za određene pojedinačne vrste proizvoda nije odražavala ni velike razlike u cijenama domaćih prodaja niti značajne nositelje troškova. Zbog toga bi je trebalo smatrati nepouzdanom. Stoga su korištene dostupne činjenice kako je određeno u članku 18. osnovne Uredbe. U ovom slučaju, trebalo je izračunati dobit cijele skupine na temelju prodaje dotičnog proizvoda, što se kasnije koristilo za utvrđivanje uobičajenih vrijednosti.

(94)

S obzirom na troškove proizvodnje, a posebno troškova energije, tijekom ispitnog postupka utvrđeno je da su cijene električne energije koju su oba trgovačka društva plaćala, razumno odražavale stvarne troškove proizvodnje kupljene električne energije. U ovom slučaju to je dokazano činjenicom da su cijene električne energije bile u skladu s međunarodnim tržišnim cijenama, u usporedbi sa zemljama kao što su Norveška ili Kanada, koje se također oslanjaju na hidroelektričnu energiju. Međutim, isto se ne može tvrditi za cijene plina. Zaista, utvrđeno je da cijene plina koje su oba trgovačka društva plaćala nisu razumno odražavale trošak plina.

(95)

Na temelju podataka dobivenih iz objavljenog godišnjeg izvješća za ruskog opskrbljivača plinom OAO Gazprom za 2004., utvrđeno je da je domaća cijena plina koju su plaćala dva ruska proizvođača bila znatno niža od prosječne izvozne cijene iz Rusije kako zapadnim tako i istočnim dijelovima Europe. U istom izvješću navodi se: „Od Gazprom Grupe zahtijeva se da ruske potrošače opskrbljuje prirodnim plinom po cijenama koje uređuje Federal Tariff Service (Federalna tarifna služba). Odsad su te cijene niže od međunarodnih cijena za prirodni plin.” te dalje: „OAO Gazprom zajedno s Ruskom Federacijom, provodi brojne radove na optimizaciji reguliranih veleprodajnih cijena plina.” Štoviše, cijena plina koju su plaćala dva ruska proizvođača bila je znatno niža od cijene plina koju su plaćali rumunjski proizvođači i proizvođači iz Zajednice.

(96)

S obzirom na gore navedeno, smatralo se da cijene plina koje su plaćale dva ruska proizvođača BC-a tijekom razdoblja ispitnog postupka ne mogu razumno odražavati troškove povezane uz proizvodnju i distribuciju plina.

(97)

Stoga, kako je predviđeno u članku 2. stavku 5. osnovne Uredbe, troškovi plina dvaju ruskih proizvođača izvoznika prilagođeni su kako bi odražavali tržišne cijene plina tijekom RIP-a, na temelju cijene plina za izvoz u zapadnu Europu, bez troškova prijevoza i trošarina.

(98)

Oba proizvođača tvrdila su da su troškovi plina ispravno odraženi u njihovim računovodstvenim podacima te da prilagodba u skladu s člankom 2. stavkom 5. osnovne Uredbe nije opravdana. U tom smislu, ne osporava se da su trgovačka društva ispravno proknjižila cijene koje su platile svojim dobavljačima plina. Međutim, prilagodba je opravdana činjenicom da cijena nabavljenog plina ne odražava u opravdanoj mjeri trošak proizvodnje i distribucije plina.

(99)

Dva su proizvođača dalje tvrdila da nije dokazano da su cijene koje je zaračunao Gazprom industrijskim korisnicima ispod razine povrata troškova. Međutim, nekoliko javno dostupnih izvora potvrdilo je pristup Komisije, među kojima je i sažetak o politici „The Economic Survey of the Russian Federation, 2004.” („Gospodarski pregled Ruske Federacije za 2004.”), koji je OECD objavio u srpnju 2004.

(100)

Sva izvozna prodaja u Zajednicu obavljena je izravno prema nezavisnim kupcima i stoga je izvozna cijena utvrđena kako je određeno u uvodnoj izjavi (46).

(101)

Prilagodbe su izvršene, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne Uredbe, vezano uz troškove prijevoza, rukovanja, utovara, i popratne troškove, pakiranje i provizije.

(102)

Usporedba uobičajene vrijednosti i izvozne cijene pokazala je postojanje dampinga. Dampinška marža izražena kao postotak CIF uvozne cijene na granici Zajednice, prije carinjenja, iznosi kako slijedi:

(103)

Budući da trgovačka društva navedena u uvodnoj izjavi (79) predstavljaju svu izvoznu prodaju iz Rusije u Zajednicu, preostala dampinška marža postavljena je na jednaku razinu kao što je ona utvrđena za skupinu proizvođača izvoznika koja nije surađivala, odnosno na 35,8 %.

(104)

U vrijeme pokretanja ovog ispitnog postupka, na Ukrajinu se primjenjivao članak 2. stavak 7. točka (b) osnovne Uredbe. U tom članku stoji da se prema proceduri u antidampinškim ispitnim postupcima, vezanima uz uvoz podrijetlom iz Ukrajine, uobičajena vrijednost utvrđuje u skladu sa stavcima od 1. do 6. navedenog članka za one proizvođače za koje se utvrdi da ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 2. stavku 7. točki (c) osnovne Uredbe.

(105)

Ukratko, radi lakšeg upućivanja, ti uvjeti, čije ispunjavanje trgovačka društava podnositelji moraju dokazati, navedeni su dolje u sažetom obliku:

(106)

Tri skupine ukrajinskih proizvođača izvoznika zahtijevale su MET u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (b) osnovne Uredbe te su odgovorile na obrazac za zahtjev za MET za proizvođače izvoznike.

(107)

Komisija je tražila i provjerila u prostorima tih trgovačkih društava sve potrebne informacije koje su dostavljene u njihovim prijavama za MET.

(108)

Istraga je pokazala da tri gore spomenute skupine ukrajinskih proizvođača izvoznika ispunjavaju sve potrebne uvjete i stoga im je odobren MET.

(109)

Industrija Zajednice dobila je mogućnost za iznošenje primjedbi te je prigovorila da neke od pet uvjeta određenih u članku 2. stavku 7. točki (c) osnovne Uredbe nisu ispunili svi proizvođači izvoznici. Konkretno, industrija Zajednice tvrdila je i.da bi država mogla ponovno preuzeti kontrolu nad pojedinim privatiziranim proizvođačima izvoznicima; ii. da je država intervenirala u njihove svakodnevne odluke; iii. da propisi i zakoni na snazi u Ukrajini tijekom RIP-a vezano uz radnu snagu, stečaj i imovinu nisu jamčili pravilne uvjete tržišnog gospodarstva; te da se iv. intervencija države odnosila na cijene izvozne prodaje i troškove ulaznog materijala. Komentari privredne grane Zajednice na odgovarajući su način uzeti u obzir.

(110)

Međutim, ti komentari nisu pružili dostatan dokaz da bilo koji od pet uvjeta prema kojima su analizirani zahtjevi za MET ukrajinskih proizvođača izvoznika u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (c) osnovne Uredbe, kako je gore opisano, nije ispunjen. Zaista, ispitni postupak pokazao je da nije bilo značajnih zahvata države u poslovnim odlukama trgovačkih društava.

(111)

U tom smislu, može se podsjetiti da djelomično vlasništvo države nije samo po sebi, u skladu s praksom Komisije, dovoljna osnova da bi se smatralo da 1. uvjet iz članka 2. stavka 7. točke (c) nije ispunjen.

(112)

Također je utvrđeno da trošak glavnog ulaznog materijala odražava tržišne vrijednosti.

(113)

Što se tiče cijena plina i električne energije, utvrđeno je da su u skladu s prosječnim cijenama u Ukrajini, premda su niže od cijena u Europi i na drugim tržištima. Međutim, to se nije smatralo dovoljnom osnovom da bi se smatralo da nije ispunjen 1. uvjet, budući da plin i električna energija predstavljaju tek razmjerno malen dio troška proizvodnje BC-a i budući da su te cijene, u mjeri u kojoj je utvrđeno da su narušene, prilagođene tržišnim cijenama sa svrhom izračuna dampinga (vidjeti uvodne izjave od (119) do (127)).

(114)

Nadalje, ispitni postupak pokazao je da su zakoni na snazi u Ukrajini, vezani uz zapošljavanje i uvjete rada, u skladu s načelima tržišnog gospodarstva. Posebno, utvrđeno je da tri skupine proizvođača izvoznika imaju slobodu zapošljavanja i otpuštanja svojih djelatnika.

(115)

Na sličan način, industrija Zajednice nije iznijela nikakav argument kojim bi mogla pobiti zaključak Komisije da stečajni i imovinski propisi za te tri grupe izvoznika jamče ispravne uvjete tržišnog gospodarstva.

(116)

Stoga nije bilo razloga da se trima skupinama ukrajinskih proizvođača izvoznika ne odobri MET. Zatraženo je mišljenje Savjetodavnog odbora koji se nije protivio zaključcima Komisije.

(117)

Očitovanja na upitnike zaprimljena su od tri skupine proizvođača izvoznika. Jedna se skupina sastoji od dva proizvođača i dva povezana trgovca, dok se druga skupina sastoji od jednog proizvođača i dva povezana trgovca, pri čemu potonji proizvođač izvoznik nema povezano trgovačko društvo uključeno u proizvodnju ili prodaju dotičnog proizvoda.

(118)

Za sve tri skupine proizvođača izvoznika, ukupna količina domaće prodaje istovjetnog proizvoda bila je reprezentativna kako je određeno u uvodnoj izjavi (41). Za dio vrsta proizvoda uobičajena vrijednost temeljila se na cijenama koje su platili ili trebaju platiti nezavisni kupci iz Ukrajine u uobičajenom tijeku trgovine, a za vrste proizvoda za koje domaća prodaja nije bila dostatna da bi se smatrala reprezentativnom ili nije bila obavljena u uobičajenom tijeku trgovine, uobičajena vrijednost konstruirana je kako je opisano u uvodnoj izjavi (45).

(119)

U odnosu na proizvodne troškove, a posebno troškove energije, tijekom ispitnog postupka utvrđeno je da je država regulirala cijene energije koju su plaćale tri skupine trgovačkih društava te da su bile znatno niže od međunarodnih cijena.

(120)

Cijene koje su ukrajinski dobavljači električne energije, koji su u državnom vlasništvu i/ili koje regulira država, zaračunavali trima skupinama proizvođača izvoznika uspoređene su s cijenama u Rumunjskoj kao i s cijenama u Zajednici za istu opću kategoriju korisnika električne energije. U svim slučajevima utvrđeno je da su te cijene bile znatno niže od cijena u Rumunjskoj i Zajednici te je zaključeno da cijene električne energije koju su ukrajinski izvoznici plaćali nisu razumno odražavale stvarne troškove proizvodnje i prodaje kupljene električne energije.

(121)

Tri ukrajinska izvoznika koji su surađivali usprotivili su se ovim zaključcima i iznijeli da troškovi zabilježeni u njihovim računovodstvenim podacima odražavaju cijenu koju su stvarno platili svojim dobavljačima električne energije. Međutim, niti jedan izneseni argument nije mogao objasniti razliku utvrđenu između cijena u Rumunjskoj i prosječnih cijena u Zajednici te su gore navedeni zaključci potvrđeni.

(122)

Isti je pristup primijenjen i na cijene plina. Usporedba je pokazala da su cijene plina koje su ukrajinskim izvoznicima zaračunavali njihovi dobavljači koji su u vlasništvu države i/ili koje regulira država bile otprilike upola niže od cijene u Rumunjskoj te da su također bile znatno niže od prosječnih cijena zaračunatih u Zajednici za plin za istu opću kategoriju kupaca.

(123)

Tijekom RIP-a, Ukrajina je glavni dio opskrbe plinom dobivala iz Rusije. OAO Gazprom u svojem godišnjem izvješću za 2004. navodi da: „Budući da plinom opskrbljuje države ZND-a, OAO ‚Gazprom’ slijedi svoj glavni strateški cilj osiguranja okruženja za nesmetani tranzit ruskog plina u Europu preko njihovih teritorija” te dalje da: „U godini na koju se izvješće odnosi, 84,9 % ukupne količine plina isporučene u Ukrajinu […] smatralo se plaćom za usluge tranzita.” Izvozna cijena plina iz Rusije u Ukrajini stoga nije mogla služiti kao primjeren temelj za usporedbu prilikom utvrđivanja odražava li cijena plina koju su ukrajinski izvoznici plaćali trošak povezan s proizvodnjom i prodajom nabavljenog plina, budući da je ova izvozna cijena lako mogla biti pod utjecajem sporazuma o robnoj razmjeni.

(124)

Štoviše, cijene koje su ukrajinski proizvođači izvoznici plaćali uspoređene su s prosječnim izvoznim cijenama iz Rusije u zapadnu i istočnu Europu, kako je utvrđeno gore, kao i s prosječnim cijenama plina u Sjevernoj Americi, koje su utvrđene korištenjem Nymex Henry Hub indeksa za plin. U oba je slučaja utvrđeno da su bile znatno niže.

(125)

S obzirom na gore navedeno, zaključeno je da cijene plina koje su plaćali ukrajinski proizvođači izvoznici, koje su bile u izravnom odnosu s izvoznim cijenama koje je OAO Gazprom proglasio za izvoz u Ukrajinu i za koje je utvrđeno da su vrlo vjerojatno bile pod utjecajem postojećeg sporazuma o robnoj razmjeni, ne odražavaju razumno troškove vezane uz proizvodnju i prodaju kupljenog plina.

(126)

Ponovno, tri ukrajinska izvoznika koji su surađivali usprotivili su se ovim zaključcima i iznijeli da troškovi zabilježeni u njihovim računovodstvenim podacima odražavaju cijenu koju su stvarno platili svojim dobavljačima plina. Međutim, prikazani argumenti nisu mogli osporiti gornje zaključke u onoj mjeri u kojoj je na cijenu plina koji je iz Rusije isporučen u Ukrajinu znatno utjecao sporazum na snazi tijekom RIP-a, koji se odnosi na tranzit plina preko Ukrajine, kako je potvrđeno u godišnjem izvješću „OAO Gazprom” za 2004.

(127)

Stoga, kao što je predviđeno člankom 2. stavkom 5. osnovne Uredbe, troškovi električne energije i plina ukrajinskih proizvođača izvoznika prilagođeni su tako da razumno mogu odražavati troškove vezane za proizvodnju i prodaju električne energije i plina tijekom RIP-a. Prilagodba se temeljila na prosjeku cijena uočenih tijekom RIP-a u Rumunjskoj, zemlji s tržišnim gospodarstvom koja također uvozi plin iz Rusije i koja je približno na jednakoj udaljenosti od ruskih plinskih polja. Prosječna cijena za Rumunjsku temeljila se na provjerenim podacima prikupljenima od rumunjskih proizvođača izvoznika dotičnog proizvoda. Treba napomenuti da se ova prosječna cijena ne razlikuje značajno od prosječne izvozne cijene plina utvrđene gore za Rusiju.

(128)

Jedan izvoznik tvrdio je da se profitna marža korištena za konstruiranje uobičajene vrijednosti razlikovala od prosječne dobiti koju je taj izvoznik ostvario prodajom na domaćem tržištu, te da je bila previsoka. Ova se tvrdnja morala odbiti budući da je dobit korištena prilikom konstruiranja uobičajene vrijednosti bila vrijednost izračunata u skladu s primjenjivom odredbom, tj. prvom rečenicom članka 2. stavka 6. osnovne Uredbe. Drugim riječima, korištena profitna marža bila je jednaka profitnoj marži koja se odnosi na proizvodnju i prodaju u uobičajenom tijeku trgovine istovjetnog proizvoda na ukrajinskom domaćem tržištu. Izračunata je na temelju informacija koje je dostavilo to trgovačko društvo u svojem očitovanju na upitnik i koje su se mogle provjeriti.

(129)

Dvije skupine proizvođača izvoznika veliku većinu svoje izvozne prodaje obavljaju preko povezanog trgovačkog društva smještenog u trećoj zemlji. Izvozna cijena za te dvije skupine proizvođača izvoznika utvrđena je na temelju preprodajnih cijena povezanih trgovačkih društava prvom nezavisnom kupcu u Zajednici, osim za nekoliko transakcija koje odgovaraju izravnoj prodaji tih proizvođača izvoznika nezavisnim kupcima u Zajednici. U potonjem slučaju, izvozna cijena utvrđena je kao cijena koja je stvarno plaćena ili se treba platiti za proizvod kada se prodaje za izvoz iz Ukrajine u Zajednicu.

(130)

Drugi proizvođač izvoznik sve je prodaje ostvario prema nezavisnom kupcu u Zajednici te je izvozna cijena stoga utvrđena, kako je opisano u uvodnoj izjavi (46), prema cijeni koja je stvarno plaćena ili se treba platiti za proizvod kada se prodaje za izvoz iz Ukrajine u Zajednicu.

(131)

Izvršene su prilagodbe, gdje je to bilo primjereno, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne Uredbe, vezane za popuste za troškove prijevoza, osiguranja, rukovanja, utovara i popratne troškove, kredit i provizije.

(132)

Za te dvije skupine proizvođača izvoznika koji su većinu svojih proizvoda usmjerili kroz povezane trgovce, izvršena je prilagodba izvozne cijene za proviziju u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom i. osnovne Uredbe, u slučajevima kada je prodaja obavljena putem tih povezanih trgovaca, budući da su ti povezani trgovci imali funkcije slične onima zastupnika koji posluju na temelju provizija. Razina provizije izračunata je na temelju izravnog dokaza koji upućuje na postojanje takvih funkcija. U tom kontekstu, u izračunu provizije, u obzir su uzeti POU troškovi nastali kod povezanih trgovaca prilikom prodaje dotičnog proizvoda koji su proizveli ukrajinski proizvođači, kao i razumna profitna marža. Potonje se temelji na ponderiranom prosjeku profitne marže za prodaju istovjetnih proizvoda nepovezanim kupcima utvrđenima za tri nepovezana uvoznika u Zajednicu, koji su surađivali u ispitnom postupku i dostavili informacije koje su provjerene.

(133)

Dvije skupine izvoznika osporavale su izračun koji je obavila Komisija i te su tvrdile da je profitna marža korištena za ovu prilagodbu bila prekomjerna. Jedna skupina izvoznika navela je da je jedan od nepovezanih uvoznika uvezao i preprodao samo jednu vrstu cijevi, koje u EZ-u nije prodao ukrajinski izvoznik. Štoviše, obje skupine izvoznika izjavile su da je prosječna profitna marža izračunata na temelju iznosa koje su dostavila tri nepovezana uvoznika u Zajednicu, koja su surađivala, nije razumna, budući da je utvrđena ponderirana prosječna profitna marža bila viša od ciljne dobiti industrije Zajednice.

(134)

U tom smislu treba napomenuti da navod da je profitna marža korištena kao temelj za ovu prilagodbu bila viša od ciljne dobiti industrije Zajednice, nije bitna. Obje profitne marže utvrđene su u različitom kontekstu i služe različitim svrhama. Povrh toga, to ne dokazuje da korištena profitna marža nije razumna. U ovom slučaju treba podsjetiti da se korištena profitna marža temelji na provjerenim informacijama koje su dostavila trgovačka društva koja su surađivala i koje se odnose na RIP. Nadalje, nije dostavljen nikakav dokaz o tome na koji način vrste istovjetnih proizvoda koje ta trgovačka društva koja su surađivala prodaju mogu pristrano utjecati na izračun profitne marže. Pod tim uvjetima, zadržava se prilagodba, u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom i., za prodaju obavljenu preko povezanih trgovačkih društava.

(135)

Nadalje, slijedom komentara zaprimljenih od izvoznika, ispravljene su neke administrativne pogreške i dampinške su marže na odgovarajući način ponovno izračunate.

(136)

Usporedba uobičajena vrijednosti i izvozne cijene pokazala je postojanje dampinga. Dampinške marže izražene kao postotak CIF uvozne cijene na granici Zajednice, prije carinjenja, su sljedeće:

(137)

Budući da je razina suradnje bila visoka (više od 80 % izvoza dotičnog proizvoda iz Ukrajine u Zajednicu) te da nije bilo razloga vjerovati da bilo koji proizvođač izvoznik namjerno ne surađuje, preostala marža primjenjiva na sve ostale izvoznike iz Ukrajine postavljena je na razinu jednaku onoj utvrđenoj za proizvođača izvoznika CJSC Nikopol Steel Pipe Plant Yutist koji je surađivao, odnosno na 25,7 %.

(138)

Poznato je da dotični proizvod unutar Zajednice proizvodi osam proizvođača u čije je ime uložena pritužba. Nalaze se u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Francuskoj i Austriji te predstavljaju 62 % proizvodnje Zajednice koja je iznosila 2 618 771 tona tijekom RIP-a.

(139)

Nadalje, u fazi pokretanja bilo je dvanaest poznatih proizvođača iz Zajednice koji nisu uložili pritužbu, koji se nalaze u UK, Poljskoj, Češkoj Republici, Švedskoj, Italiji i Slovačkoj. Ostale proizvođače iz Zajednice koji u fazi pokretanja nisu bili poznati i koji se uglavnom nalaze u novim državama članicama također se kontaktiralo. Samo dva od tih proizvođača dostavila su osnovne informacije vezane uz proizvodnju i prodaju istovjetnog proizvoda tijekom razmatranog razdoblja. Na temelju toga, proizvodnja Zajednice istovjetnog proizvoda iznosila je 2 618 771 tona u RIP-u.

(140)

Sljedeći proizvođači iz Zajednice podržali su pritužbu:

(141)

Budući da ovih šest podnositelja pritužbe koji su surađivali i koji su proizvođači iz Zajednice predstavlja 57 % proizvodnje Zajednice dotičnog proizvoda, oni čine industriju Zajednice u smislu članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 4. osnovne Uredbe.

(142)

Napominje se da je jedan od proizvođača koji su uložili pritužbu (Dalmine) povezan s jednim od rumunjskih proizvođača izvoznika koji su surađivali (Silcotub) te da je od potonjega uvozio dotični proizvod. Međutim, provjereno je da je taj uvoz bio ograničen u usporedbi s količinom proizvodnje Dalminea te da je uglavnom nadopunjavao njegov proizvodni program. Stoga je zaključeno da ova veza nije bila takva da bi zbog nje proizvođač iz Zajednice bio isključen iz definicije industrije Zajednice.

(143)

Potrošnja Zajednice utvrđena je na temelju količine prodaje na tržištu Zajednice pet uzorkovanih proizvođača iz Zajednice i svih ostalih proizvođača u Zajednici koji su dostavili takve informacije, uvećano za uvoz iz svih trećih zemalja prema odgovarajućim oznakama KN u skladu s Eurostatom.

(144)

Na temelju tih podataka, utvrđeno je da je tijekom razmatranog razdoblja, potrošnja smanjena za 8 % s 2 149 024 tona 2001. godine na 1 985 361 tonu u 2004. Prvo, potrošnja je znatno smanjena za 14 % u 2002. u usporedbi s 2001. te je ostala stabilna u 2003., nakon čega se ponovno povećala u 2004. godini kad je iznosila 1 985 361 tonu. Potrošnja BC-a povezana je s cjelokupnim gospodarskim ciklusom, a posebno s kretanjima u naftnom i plinskom sektoru. Povećanje potrošnje u RIP-u moglo bi se objasniti činjenicom da su visoke cijene nafte i plina 2004. godine potaknule ulaganja u te sektore te je stoga povećana potražnja za određenim STP-ima.

Tablica 1.

(145)

Komisija je razmatrala bi li trebalo učinke uvoza BC-a podrijetlom iz Hrvatske, Ukrajine, Rumunjske i Rusije procjenjivati kumulativno u skladu s člankom 3. stavkom 4. osnovne Uredbe.

(146)

Kao što je gore navedeno, ovaj ispitni postupak pokazao je da su prosječne dampinške marže utvrđene za svaku od četiri dotične zemlje iznad praga de minimis kako je određeno u članku 9. stavku 3. osnovne Uredbe, te da količina uvoza iz svake od tih zemalja nije zanemariva u smislu članka 5. stavka 7. osnovne Uredbe (njihovi pojedinačni tržišni udjeli iznosili su 1,3 % za Hrvatsku, 4,3 % za Rumunjsku, 4,6 % za Ukrajinu i 11,3 % za Rusiju u RIP-u).

(147)

Količine uvoza povećane su iz svih dotičnih zemalja, osim iz Ukrajine koja je zadržala visoku razinu uvoza tijekom razmatranog razdoblja. Trendovi cijena uvoza slični su za sve dotične zemlje, znatno snižavajući cijene industrije Zajednice. Prosječna razina cijena uvoza iz svih dotičnih zemalja bila je znatno ispod razine cijena industrije Zajednice. Uvozne cijene iz Hrvatske, Ukrajine i Rumunjske bile su uglavnom na istoj razini. Rusija je imala znatno niže razine cijena, što, međutim, može biti posljedica različitih asortimana proizvoda koji su se izvozili u Zajednicu. Kako je gore spomenuto, utvrđeno je da dotični proizvod uvezen iz četiriju zemalja i istovjetan proizvod koji proizvodi i prodaje industrija Zajednice dijele ista osnovna tehnička, fizikalna i kemijska svojstva i krajnju uporabu. Povrh toga, svi proizvodi prodavali su se sličnim prodajnim kanalima istim kupcima i utvrđeno je da su u međusobno konkurentskom odnosu.

(148)

Na temelju gore navedenoga, zaključeno je da su ispunjeni svi uvjeti koji opravdavaju kumulaciju uvoza BC-a podrijetlom iz četiriju zemalja na koje se ispitni postupak odnosi.

(149)

Neki proizvođači izvoznici iz Ukrajine i Rumunjske tvrdili su da uvoz iz njihovih zemalja ne bi trebalo kumulirati s onima iz drugih zemalja nad kojima se provodi ispitni postupak za analizu štete i uzročnosti, budući da su trendovi u količinama uvoza bili različiti. U tom smislu, napominje se da su trendovi uvoza samo jedan od brojnih parametara koji se ispituju u ovom kontekstu. Činjenica da razine uvoza iz različitih zemalja nisu jednake nije sama po sebi razlog protiv kumulacije. Zapravo, u uvodnoj izjavi (147) opisane su sličnosti između uvoza iz četiriju zemalja nad kojima se provodi ispitni postupak. Na temelju toga te u nedostatku bilo kakvih daljnjih indikacija vezanih uz nedostatak tržišnog natjecanja, nije moguće razlikovati učinak uvoza iz ovih četiriju zemalja jednostavno na temelju njihovih odgovarajućih trendova u količinama. S druge strane, gore opisane sličnosti opravdavaju kumulativnu ocjenu.

(150)

U ovom slučaju utvrđeno je za sve četiri zemlje, uključujući Ukrajinu i Rumunjsku, da uvezeni proizvodi s jedne strane i proizvodi koje proizvodi Zajednica s druge strane dijele ista osnovna fizikalna i/ili kemijska svojstva (vidjeti uvodnu izjavu (39) vezano uz istovjetan proizvod). Štoviše, uvoz iz svake od četiriju zemalja bili su značajni, tj. iznad praga zanemarivosti koji je određen u članku 5. stavku 7. osnovne Uredbe. U tom smislu, napominje se da su uvozi iz Ukrajine i Rumunjske predstavljali tržišni udio od više od 4,5 % odnosno 4,3 %. Konačno, pored gore navedenih argumenata, uvoz iz svih četiriju zemalja znatno je snižavao cijene industrije Zajednice (od 22 do 43 %), uvoz iz Ukrajine i Rumunjske snižavao je cijene industrije Zajednice za 36 % i 22 % (vidjeti dolje). Na temelju gore navedenog, zaključeno je da su ispunjeni svi uvjeti za kumulaciju uvoza iz četiriju zemalja nad kojima se provodi ispitni postupak s ciljem analize štete i uzročnosti. Zahtjev protiv kumulacije stoga je morao bio odbijen.

(151)

Uvoz iz četiriju dotičnih zemalja povećao se s 304 268 tona u 2001. na 426 186 tona u RIP-u. Ukupni tržišni udio povećao se s 14,2 % u 2001. na 21,5 % tijekom RIP-a. Ovo treba promatrati u svjetlu opadanja potrošnje.

Tablica 2.

(152)

Ponderirana prosječna cijena uvoza BC-a podrijetlom iz četiriju zemalja povećala se za 16 %, tj. s 433 EUR po toni na 501 EUR po toni između 2001. godine i RIP-a. Između 2001. i 2002. cijene su isprva lagano snižene za 3 % s 433 EUR na 418 EUR te dodatno snižene tijekom 2003. na 397 EUR, nakon čega su naglo povećane na 501 EUR, tj. na značajno višu razinu od 2001. godine. Porast cijena u RIP-u može se povezati uglavnom s povećanjem troškova sirovina u RIP-u.

Tablica 3.

(153)

Za utvrđivanje sniženja cijena Komisija je analizirala podatke koji se odnose na RIP. Mjerodavne prodajne cijene industrije Zajednice bile su one prema nezavisnim kupcima, prilagođene kad je to bilo potrebno na razinu franko tvornica, tj. isključujući troškove vozarine u Zajednici te nakon odbitka diskonta i rabata. Cijene za različite vrste BC-a određene u upitnicima uspoređene su s prodajnim cijenama koje su zaračunali izvoznici, bez diskonta, te prilagođene, kada je to bilo potrebno, na CIF granice Zajednice uz odgovarajuću prilagodbu za antidampinške pristojbe i troškove nakon uvoza.

(154)

Za izračun ponderirane prosječne marže snižene cijene u obzir su uzete izvozne cijene proizvođača koji su surađivali i podaci Eurostata. Tijekom RIP-a, ponderirana prosječna marža snižene cijene iznosila je 43 % za Rusiju, 36 % za Ukrajinu, 22 % za Rumunjsku i 26 % za Hrvatsku.

(155)

U skladu s člankom 3. stavkom 5. osnovne Uredbe, ispitivanje utjecaja dampinškog uvoza na industriju Zajednice uključilo je ocjenjivanje svih gospodarskih čimbenika koji imaju utjecaja na stanje industrije Zajednice tijekom razmatranog razdoblja.

(156)

Količina proizvodnje pokazala je trend sličan trendu potrošnje, iako je opadanje tijekom 2002. i 2003. te oporavak tijekom RIP-a bio relativno naglašeniji od pada i oporavka potrošnje tijekom istih razdoblja. Naglo je pala za 21 %, s 1 495 278 tona u 2001. na 1 174 414 tone u 2002. Tijekom 2003., količina proizvodnje dosegla je tek tri četvrtine količine proizvedene u 2001. Međutim, u skladu s poboljšanjem stanja potražnje koje proizlazi iz ulagačkih djelatnosti u industriji nafte i plina tijekom RIP-a, količina proizvodnje ponovno je povećana i dosegla je 1 290 258 tona tijekom RIP-a.

Tablica 4.

(157)

Proizvodni kapacitet utvrđen je na temelju nominalnog kapaciteta proizvodnih jedinica u vlasništvu industrije Zajednice, uzimajući pritom u obzir prekide u proizvodnji kao i činjenicu da se u određenim slučajevima dio kapaciteta koristio za druge proizvode koji se proizvode na istim proizvodnim linijama.

(158)

Kapacitet proizvodnje BC-a ostao je stabilan tijekom razmatranog razdoblja. Međutim, stope iskorištenosti kapaciteta smanjile su se za 12 postotnih bodova, s 87 % na 75 %, što je posljedica smanjenja količine proizvodnje. Povećanje iskorištenosti kapaciteta tijekom RIP-a posljedica je povećane količine proizvodnje tijekom RIP-a s obzirom na stabilan proizvodni kapacitet.

Tablica 5.

(159)

Što se tiče zaliha, velika većina proizvodnje obavljena je na temelju narudžbi. Stoga, iako je tijekom razmatranog razdoblja uočeno povećanje zaliha od 13 %, smatra se da u ovom slučaju zalihe ne predstavljaju mjerodavan pokazatelj štete.

Tablica 6.

(160)

Između 2001. i RIP-a, ulaganja u proizvodnju istovjetnog proizvoda smanjena su s 66 852 644 EUR na 26 101 700 EUR te se ulagalo samo u održavanje proizvodnih kapaciteta na postojećoj razini, a ne s ciljem povećanja količine proizvodnje.

Tablica 7.

(161)

Utvrđeno je da je prodaja industrije Zajednice povezanim kupcima obavljena po tržišnim cijenama te da je stoga ta prodaja također uzeta u obzir prilikom analize prodaje i tržišnog udjela industrije Zajednice.

(162)

Količina prodaje BC-a na tržištu Zajednice smanjila se s 862 054 tone u 2001. godini na 725 145 tona u 2002., tj. za 16 %, a zatim na 683 985 tona u 2003., kad je potražnja prema industriji Zajednice bila iznimno niska. Tijekom RIP-a prodaja se ponovno povećala i dosegla 729 555 tona, što je još uvijek znatno niže od razine iz 2001. godine.

(163)

Iako je ukupna količina prodaje BC-a na tržištu Zajednice smanjena između 2001. godine i RIP-a za 15 %, istodobno je potrošnja Zajednice smanjena za samo 8 % te je stoga industrija Zajednice doživjela gubitak tržišnog udjela koji iznosi 3 postotna boda. Tržišni udio pao je s 40,1 % u 2001. na 36,7 % u RIP-u.

Tablica 8.

(164)

Prosječna prodajna jedinična cijena industrije Zajednice povećala se za 10 % tijekom razmatranog razdoblja, što je posljedica povećanog troška sirovine, što je utjecalo na cijelu industriju.

(165)

Nakon povećanja od 4 % u prosječnim cijenama, sa 672 EUR u 2001. godini na 701 EUR u 2002., cijene su dosegle najnižu razinu od 651 EUR u 2003., nakon čega su ponovno znatno porasle tijekom RIP-a kada su dosegle 736 EUR.

(166)

Ovisno o proizvodnom procesu, industrija Zajednice je kao sirovinu za proizvodnju BC-a koristila otpadni materijal ili poluge i ingote. Sirovina je glavna komponenta u sastavu troškova proizvodnje BC-a i izravno utječe na razvoj prodajnih cijena. Dok je u 2001. i 2002. sirovina činila 35 % ukupnog troška proizvodnje BC-a industrije Zajednice te 38 % u 2003., tijekom RIP-a trošak sirovine predstavljao je čak 47 % ukupnog troška.

(167)

Zaista, utvrđeno je da su prosječne cijene sirovina naglo porasle tijekom 2004., što se odrazilo na povećanje prodajne cijene industrije Zajednice kao i na povećanje uvozne cijene.

Tablica 9.

(168)

Tijekom razmatranog razdoblja ponderirana prosječna profitabilnost neto prometa industrije Zajednice naglo je smanjena s 3 % u 2001. godini na – 10 % tijekom RIP-a. Trend profitabilnosti nije se mijenjao u skladu s trendom vrijednosti prodaje. Profitabilnost dotičnog proizvoda bila je zaista negativnija tijekom RIP-a nego u bilo kojoj od tri prethodne godine, dok se prodaja zapravo povećala tijekom RIP-a u usporedbi s razinama iz 2002. i 2003. Razlog ovog kretanja je u tome što se povećanje cijena sirovina nije moglo u cijelosti odraziti na prodajne cijene. Zapravo, povećani troškovi sirovina nisu se mogli prenijeti na krajnje kupce zbog niske razine cijene uvoza iz dotičnih zemalja.

Tablica 10.

(169)

Industrija Zajednice ostvarila je negativni novčani tok od –16 735 140 EURA tijekom RIP. Likvidnost industrije Zajednice postala je vrlo negativna u 2003., nakon čega se situacija s novčanim tokom donekle poboljšala, ali je i dalje ostala daleko od ponovnog postizanja pozitivne razine. Novčani tok morao se izračunati na temelju neto dobiti prije oporezivanja za proizvod prodan unutar i izvan Zajednice, što je u 2002. bilo pozitivno (26 milijuna EUR), no pretvorilo se u značajan neto gubitak u 2003. (minus 86 milijuna), što objašnjava ogroman pad u novčanom toku između 2002. i 2003. Trend u novčanom toku nije se kretao u skladu s trendom u profitabilnosti budući da je deprecijacija, koja je obično visoka za ovu kapitalno intenzivnu industriju, pala između 2002. i 2003. s 51 795 853 EUR na 48 276 850 EUR, no ponovno porasla u RIP-u na 58 820 712 EUR. Međutim, situacija novčanog toka ostala je negativna tijekom RIP-a.

Tablica 11.

(170)

Povrat neto sredstava izračunan je izražavanjem neto dobiti prije oporezivanja istovjetnog proizvoda prodanog unutar i izvan Zajednice kao postotak neto knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine dodijeljene istovjetnom proizvodu prodanom unutar i izvan EZ-a. Negativno kretanje ovog pokazatelja nakon 2001. uzrokovano je, s jedne strane, padom ulaganja u istovjetan proizvod od 2001. do RIP-a, te, s druge strane, profitom prije oporezivanja istovjetnog proizvoda prodanog unutar i izvan Zajednice, koji je u 2001. i 2002. još uvijek bio pozitivan, ali je postao negativan 2003. godine. Povrat sredstava, iako se tijekom RIP-a poboljšao u usporedbi s 2003., ipak je iznosio samo – 11 % tijekom RIP-a. Podatak o dobiti korišten za utvrđivanje ovog čimbenika bila je dobit ostvarena domaćom prodajom industrije Zajednice i izvoznom prodajom. To je bilo nužno zbog sredstava koja su korištena za oba prodajna kanala i dodjela sredstava nije bilo moguće.

Tablica 12.

(171)

S iznimkom jednog trgovačkog društva, industrija Zajednice nije tvrdila niti je bilo indikacija da je industrija Zajednice naišla na probleme u prikupljanju kapitala za svoje djelatnosti te je stoga zaključeno da je industrija Zajednice u cjelini bila u položaju prikupiti kapital za svoje djelatnosti tijekom cijelog razmatranog razdoblja.

(172)

Zaposlenost se u industriji Zajednice smanjila za 13 %, a trošak rada pao je za 9 % tijekom razmatranog razdoblja.

Tablica 13.

(173)

Produktivnost mjerena u proizvodnji po djelatniku godišnje imala je istu razinu tijekom RIP kao u 2001., nakon pada u 2002. i 2003.

Tablica 14.

(174)

Iako se potrošnja Zajednice smanjila za 8 % između 2001. i RIP-a, količina prodaje industrije Zajednice nepovezanim i povezanim kupcima smanjila se za 15 %. S druge strane, tržišni udio uvoza iz četiriju dotičnih zemalja povećao se za 7,3 postotna boda. Stoga, prodaja industrije Zajednice pala je znatno više nego potražnja tijekom razmatranog razdoblja.

(175)

U pogledu utjecaja opsega stvarne dampinške marže na industriju Zajednice, s obzirom na količinu i cijene uvoza iz četiriju predmetnih zemalja, taj utjecaj ne može se smatrati zanemarivim.

(176)

Kao što je pokazano gore navedenom analizom pokazatelja štete, gospodarsko i financijsko stanje industrije Zajednice nije se poboljšalo nakon uvođenja antidampinških mjera na uvoz dijela dotičnog proizvoda iz Rusije i Rumunjske u 1997. i iz Hrvatske i Ukrajine u veljači 2000. Oni su također dokaz da se Zajednica još uvijek nalazi u krhkoj i osjetljivoj situaciji.

(177)

Analiza pokazatelja štete pokazala je da se stanje industrije Zajednice znatno pogoršalo nakon 2001. i doseglo samo dno u 2003. Tijekom RIP-a, pokazatelji štete ukazali su na poboljšanje u usporedbi s iznimno lošim stanjem u 2003. godini. Poboljšanje stanja tijekom RIP-a može se povezati s općenito boljim stanjem na tržištu tijekom RIP-a te posebno većom potražnjom za proizvodima BC-a od strane industrija nafte i plina. Međutim, industrija Zajednice nije se ni izdaleka mogla vratiti na razinu iz 2001., tj. prije povećanja dampinškog uvoza. U tom smislu, napominje se da povećanje prodajne cijene zabilježeno tijekom RIP-a nije bilo dovoljno čak ni za potpuno odražavanje povećanih troškova sirovina, a kamoli za poboljšanje stanja industrije Zajednice.

(178)

Istina je da su na prvi pogled neki pokazatelji štete ukazivali na stabilno (sposobnost prikupljanja kapitala, zaposlenost) ili čak pozitivno (prosječne prodajne cijene) kretanje. Međutim, većina ostalih pokazatelja štete (primjerice, profitabilnost, ulaganja, količina proizvodnje i prodaje) ukazala je na jasna negativna kretanja tijekom razmatranog razdoblja, iako su se donekle poboljšala tijekom RIP-a u usporedbi s prethodnom godinom. Međutim, to poboljšanje nije promijenilo sliku budući da najrelevantniji pokazatelji štete ostaju negativni.

(179)

Što se tiče pozitivnog kretanja cijena, povećanje cijene tijekom RIP-a ne može se pripisati poboljšanju situacije industrije Zajednice, već je ono bilo samo posljedica povećanja cijene sirovina. Štoviše, gore navedeni čimbenici koji ukazuju na stabilno stanje ne određuju ukupno stanje industrije Zajednice. Zapravo, s obzirom na uvelike negativno kretanje pokazatelja koji se odnose na dobit, upitno je čak i sama održivost industrije ako se - u srednjoročnom razdoblju ako ne i ranije - ova situacija ne ispravi.

(180)

Nakon objavljivanja konačnih nalaza, neki su proizvođači izvoznici tvrdili da industrija Zajednice nije pretrpjela materijalnu štetu tijekom RIP-a. Tvrdilo se da javno dostupni podaci upućuju na to da je industrija Zajednice u dobroj financijskoj situaciji i da prodaja i profitabilnost industrije Zajednice ukazuju na pozitivan trend tijekom RIP-a.

(181)

Napominje se da su godišnji financijski rezultati nekih proizvođača iz Zajednice uistinu bili pozitivni tijekom RIP-a, količine prodaje su povećane i ostvareni su profitabilni rezultati. Međutim, iako je opća financijska situacija nekih proizvođača iz Zajednice tijekom RIP-a stvarno bila povoljna, odgovarajuća analiza mora se temeljiti na financijskom učinku industrije Zajednice s obzirom na proizvodnju i prodaju istovjetnog proizvoda na tržištu Zajednice. Budući da istovjetan proizvod ne može predstavljati ukupnu količinu proizvodnje industrije Zajednice ni ukupnu prodaju u Zajednici, utvrđeno je da unatoč ukupno dobrim rezultatima nekih proizvođača BC-a iz Zajednice, postoji materijalna šteta što se tiče istovjetnog proizvoda prodanog u Zajednici.

(182)

S obzirom na gore navedeno, zaključeno je da je industrija Zajednice pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 6. osnovne Uredbe.

(183)

U skladu s člankom 3. stavcima 6. i 7. osnovne Uredbe, Komisija je ispitala je li dampinški uvoz dotičnog proizvoda podrijetlom iz dotičnih zemalja nanio štetu industriji Zajednice u mjeri dostatnoj da ju se klasificira kao materijalnu. Poznati čimbenici, osim dampinškog uvoza, koji bi istodobno mogli nanositi štetu industriji Zajednice, također su ispitani kako bi se osiguralo da se moguća šteta koju su ti čimbenici mogli uzrokovati ne pripiše dampinškom uvozu.

(184)

Uvoz iz četiriju dotičnih zemalja znatno se povećao tijekom razmatranog razdoblja, tj. za 40 % u smislu količine te za 7,3 postotna boda u smislu tržišnog udjela. Istodobno, prosječne cijene uvoza podrijetlom iz četiriju dotičnih zemalja snizile su prosječne cijene industrije Zajednice za 32 % tijekom RIP-a. Povećanje cijena dampinškog uvoza zabilježeno tijekom RIP-a samo odražava povećanje troškova sirovina. Znatno povećanje količine uvoza iz četiriju dotičnih zemalja i njihovo stjecanje tržišnog udjela tijekom razmatranog razdoblja, po cijenama koje su i dalje bile daleko ispod onih industrije Zajednice, poklopilo se s očitim pogoršanjem ukupne financijske situacije industrije Zajednice tijekom istog razdoblja.

(185)

Jedinične cijene industrije Zajednice također su se povećale tijekom razmatranog razdoblja za 10 %. Međutim, te su cijene bile snižene i nisu mogle čak ni pokriti veliki porast troškova sirovina, što dokazuje značajna razina gubitaka koje je zabilježila industrija Zajednice.

(186)

Na temelju gornjih razmatranja, izgleda da je uvoz iz četiriju dotičnih zemalja po niskim cijenama imao odlučujuću ulogu u pogoršanju stanja industrije Zajednice, što se posebno odrazilo na nedostatan razvoj prodajnih cijena kao i na smanjenje proizvodnje, količine prodaje, tržišnog udjela te na velik pad profitabilnosti i smanjenje ulaganja.

(187)

Potrošnja Zajednice smanjila se za 8 % tijekom razmatranog razdoblja. Međutim, smanjenje potrošnje samo po sebi ne može se smatrati odlučujućim uzrokom štetne situacije industrije Zajednice budući da je prodaja industrije Zajednice smanjena u relativnom smislu više no potrošnja tijekom razmatranog razdoblja (između 2001. i kraja RIP-a prodaja se smanjila za 16 %, a potrošnja za 14 %). Štoviše, pokazalo se da je uvoz iz dotičnih zemalja povećan u razmatranom razdoblju te da je stoga preuzeo tržišni udio koji je industrija Zajednice izgubila. Zbog tih je razloga utvrđeno da smanjenje potrošnje nije moglo predstavljati značajan uzrok štete koju je industrija Zajednice pretrpjela.

(188)

Prema Eurostatu i informacijama prikupljenima tijekom ispitnog postupka, glavne treće zemlje iz kojih se uvozilo BC su Japan, Argentina i SAD.

(189)

Uvoz iz Japana iznosio je 52 960 tona u 2001. i smanjen je za 34 % na 34 857 tona tijekom razmatranog razdoblja. Tržišni udio uvoza dotičnog proizvoda iz Japana iznosio je 2,5 % u 2001., te je pao na 1,8 % tijekom RIP-a. Cijene uvoza iz Japana bile su najmanje dvostruko više od onih industrije Zajednice. Stoga se za uvoz iz Japana ne smatra da je imao negativan učinak na stanje industrije Zajednice.

(190)

Uvoz iz Argentine povećali su se za 52 %, s 30 962 tone u 2001. godini na 46 918 tona tijekom RIP-a. To se poklapa s tržišnim udjelom koji je porastao za jedan postotni bod, s 1,4 % u 2001. na 2,4 % tijekom RIP-a. Razina cijena uvoza iz Argentine ostala je tijekom cijelog razmatranog razdoblja daleko iznad one četiriju dotičnih zemalja, npr. tijekom RIP-a prosječna CIF cijena po toni uvoza iz Argentine iznosila je 660 EUR, dok je ponderirana prosječna CIF cijena iz četiriju predmetnih zemalja iznosila 501 EUR po toni. Tijekom analize u obzir je uzeta činjenica da je jedan proizvođač iz Zajednice povezan s jednim proizvođačem izvoznikom koji se nalazi u Argentini. Međutim, dokazano je da BC-i koje je taj proizvođač iz Zajednice uvozio od povezanog trgovačkog društva iz Argentine ni po količinama niti cijenama nije predstavljao odlučujući razlog za štetnu situaciju upravo tog proizvođača iz Zajednice niti industrije Zajednice u cjelini.

(191)

Što se tiče SAD-a, statistički podaci Eurostata pokazuju da je tržišni udio uvoza BC-a iz SAD-a povećan s 0,6 % u 2001. godini na 1,8 % tijekom RIP-a. Prosječne prodajne cijene uvoza iz SAD-a na početku razmatranog razdoblja iznosile su 2 414 EUR po toni, tj. bile su gotovo četiri puta više od onih industrije Zajednice te su kasnije značajno snižene za 77 % na 797 EUR po toni tijekom RIP-a, no i dalje su premašivale cijenu industrije Zajednice za 8 %. Stoga, unatoč povećanju uvoza iz SAD-a, s obzirom na razinu cijena oni se ne mogu smatrati značajnim uzrokom štete koju je pretrpjela industrija Zajednice.

(192)

Tvrdilo se da su uvozi iz Argentine i Sjedinjenih Država imali stabilan porast od 2001. i da je njihov ukupni tržišni udio premašio 4 % u RIP-u te da su cijene uvoza iz SAD-a ostale ispod onih koje su zaračunavali proizvođači izvoznici iz triju od četiri dotične zemlje.

(193)

Navod da su cijene iz SAD-a bile niže od onih koje su zaračunavale tri od četiri dotične zemlje nije potkrijepljen činjenicama. Općenitije, zaključeno je da se, posebno s obzirom na visoke razine cijena, taj uvoz nije mogao smatrati odlučujućim uzrokom štete.

(194)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je industrija Zajednice bila primarno aktivna u proizvodnji i prodaji visokokvalitetnih kategorija proizvoda (OCTG cijevi) koji bi konkurirali uvozu iz Japana, Argentine i Sjedinjenih Država. Tvrdilo se da uvoz iz tih triju zemalja zajedno predstavlja povećanje tržišnog udjela od 1,5 postotnih bodova između 2001. i RIP-a te da je uvoz iz tih triju zemalja zamjenjivao BC-e koje je proizvela industrija Zajednice umjesto BC-a koji su uvezeni iz Rusije i Ukrajine.

(195)

Naglašeno je da je industrija Zajednice, unatoč stavljanju većeg naglaska na proizvodnju visokokvalitetnih proizvoda s dodanom vrijednošću, nastavila proizvoditi sve različite vrste BC-a, uključujući niskokvalitetne proizvode u znatnim količinama. Zapravo, OCTG je predstavljao samo mali dio djelatnosti industrije Zajednice, odnosno 5 % ukupne količine prodaje i 7 % ukupne vrijednosti prodaje istovjetnog proizvoda koji se prodavao na tržištu Zajednice tijekom RIP-a. Povećanje ukupnog tržišnog udjela Japana, Argentine i Sjedinjenih Država za 1,5 postotnih bodova s 4,5 % u 2001. na 6,0 % tijekom RIP-a može se, ako je uopće moguće, povezati samo u manjoj mjeri s izraženijim gubitkom tržišnog udjela industrije Zajednice tijekom istog razdoblja, tj. s 40,1 % na 36,7 %. Stoga, tvrdnja da je uvoz iz tih triju zemalja nanio materijalnu štetu industriji Zajednice stoga mora biti odbijena.

(196)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da su službe Komisije propustile uzeti u obzir utjecaj uvoza BC-a iz novih država članica. Uglavnom za Slovačku tvrdio je da je za taj uvoz u EZ ranije utvrđeno da su obavljeni po štetnim dampinškim cijenama. Na takav uvoz bila je primijenjena antidampinška pristojba koja je ukinuta zbog proširenja usred RIP-a. Također je tvrdio da je takav uvoz uzrokovao gubitak u tržišnom udjelu industrije Zajednice.

(197)

Međutim, napominje se da su se količine prodaje industrije Zajednice i ostalih europskih proizvođača (uključujući Slovačku) smanjile za približno 133 000 tona, odnosno za 112 000 tona između 2001. i 2004., dok se, istodobno, uvoz iz četiriju dotičnih zemalja povećao za približno 120 000 tona (13).

(198)

Što se tiče uvoza iz Slovačke prije proširenja, ne može se tvrditi da je takav uvoz mogao prouzročiti štetan damping industriji Zajednice za razdoblje od 2001. do proširenja (tj. 1. svibnja 2004.), budući da su se na njih primjenjivale antidampinške pristojbe kojima su se ponovno uspostavljala jednaka pravila igre s industrijom Zajednice. Svi mogući učinci tih prodaja unutar EU-25 od 1. svibnja ne smatraju se takvima da bi opovrgli nalaze o šteti niti poništili uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza iz četiriju zemalja nad kojima se provodi ispitni postupak i štete koju je pretrpjela industrija Zajednice. Zaista, analiza uvoza dotičnog proizvoda iz Slovačke na tržište Zajednice prije i nakon proširenja, temeljena na Eurostatu, pokazala je da je u godini pristupanja taj uvoz dotičnog proizvoda u ostatak tržišta Zajednice (EU-24) povećan za 7 % ili 5 911 tona u usporedbi s godinom prije pristupanja. Ovo povećanje količine je vrlo malo u usporedbi s razvojem uvoza iz četiriju dotičnih zemalja.

(199)

S obzirom na gore navedeno, zaključeno je da tržišni udio industrije Zajednice nije smanjen zbog konkurencije unutar Zajednice.

(200)

Stoga se odbacuje tvrdnja da je konkurencija unutar Zajednice mogla biti uzrok smanjenja ili gubitka tržišnog udjela industrije Zajednice.

(201)

Kao odgovor na objavljivanje konačnih nalaza, jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da čimbenik cikličnosti tržišta čelika nije uzet u obzir kako je propisano člankom 3. stavkom 7. osnovne Uredbe.

(202)

U tom smislu napominje se da taj proizvođač izvoznik nije dostavio nikakav dokaz kojim bi potkrijepio tvrdnju da je cikličnost tržišta čelika uzrokovala štetnu situaciju industrije Zajednice. Povrh toga, napominje se da bi cikličnost tržišta čelika trebala imati utjecaj i na industriju Zajednice i na proizvođače izvoznike. Stoga, ciklično smanjivanje na tržištu BC-a koje je navodno imalo negativan učinak na stanje industrije Zajednice trebalo je također imati negativan učinak na količinu uvoza BC-a, tj. količine uvoza iz četiriju dotičnih zemalja trebale su se smanjiti. Međutim, kako je opisano u uvodnoj izjavi (151), kumulirana količina uvoza iz četiriju dotičnih zemalja povećavala se svake godine od 2001. do 2004. Stoga je zaključeno da se cikličnost tržišta čelika ne može smatrati uzrokom štete koju je pretrpjela industrija Zajednice.

(203)

Jedno trgovačko društvo tvrdilo je da je pad vrijednosti USD u odnosu na EUR od 2001. do RIP utjecao na stanje industrije Zajednice a da pritom nije osiguralo bilo kakav dokaz da su te fluktuacije tečaja zapravo imale negativan učinak na učinak industrije Zajednice. U nedostatku bilo kakvih valjano obrazloženih informacija koje bi pokazale da je na štetnu situaciju industrije Zajednice utjecala aprecijacija EUR u odnosu na USD, zaključeno je da fluktuacija tečaja nije prekinula uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i štetnog stanja industrije Zajednice. Štoviše, analiza industrije Zajednice temeljila se na financijskom učinku istovjetnog proizvoda koji se proizvodio i prodavao na tržištu Zajednice. Budući da se velika većina prodaje istovjetnog proizvoda na tržištu Zajednice zaračunavala u eurima i budući da su svi važniji troškovi proizvodnje također primarno iskazani u EUR, fluktuacije tečaja nisu ni u kojem slučaju imale velikog utjecaja na štetno stanje industrije Zajednice.

(204)

S obzirom na gore opisane promjene u količinama, cijenama i tržišnom udjelu uvoza podrijetlom iz ostalih trećih zemalja, zaključeno je da se materijalna šteta koju je pretrpjela industrija Zajednice ne može pripisati tom uvozu.

(205)

Dva proizvođača izvoznika tvrdila su da je smanjenje profitabilnosti bilo rezultat povećanja troška sirovine te da se stoga ne može povezati s dampinškim uvozom iz dotičnih zemalja. Zapravo, cijena otpadnog materijala ili poluga koji su glavne sirovine u proizvodnji BC-a značajno su porasle tijekom razmatranog razdoblja. Dva su proizvođača iz Zajednice dokazala da se cijena otpadnog materijala povećala između posljednjeg tromjesečja 2003. i posljednjeg tromjesečja RIP-a za 66 %, odnosno 77 %. Jedan proizvođač iz Zajednice dokazao je da se tijekom cijelog razmatranog razdoblja, od 2001. do RIP-a, cijena otpadnog materijala više no udvostručila, s 99 EUR po toni u 2001. na 253 EUR po toni tijekom RIP. Sličan trend cijena mogao se zabilježiti i vezano uz prosječne cijene poluga.

(206)

Međutim, materijalna šteta po industriju Zajednice nije bila uzrokovana povećanjem cijene sirovina kao takvim, već, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (168), činjenicom da industrija Zajednice nije mogla prenijeti te više troškove na kupce. Zaista, zbog dampinškog uvoza iz dotičnih zemalja koji su značajno snizili cijene industrije Zajednice, industrija Zajednice nije mogla povećati svoje prodajne cijene na iznos koji bi na odgovarajući način odražavao povećanje cijena sirovina.

(207)

Slijedom objavljivanja konačnih nalaza, jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da nije ispravno navoditi da se profitabilnost tijekom RIP-a smanjila zbog toga što proizvođači iz Zajednice nisu bili u mogućnosti, zbog pritiska cijena dampinškog uvoza, povećati cijene na razine koje bi pokrile povećanja cijena sirovina. Prema tom trgovačkom društvu, cijena sirovina (otpadni materijal) tijekom RIP-a povećala se za 15,8 %. Tvrdilo se da su se cijene dampinškog uvoza povećale za iznos veći od povećanja troškova sirovina.

(208)

Međutim, kako je gore spomenuto, dokazi prikupljeni tijekom ispitnog postupka pokazali su da je povećanje troška sirovina za proizvođače iz Zajednice bilo daleko veće od navodnih 15,8 % tijekom RIP-a. Na temelju informacija koje su pružili neki proizvođači iz Zajednice, također je utvrđeno da je povećanje cijena sirovina bilo više od povećanja ponderirane prosječne cijene BC-a iz četiriju dotičnih zemalja tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Stoga, ostaje argument da zbog pritiska cijena dampinškog uvoza proizvođači iz Zajednice nisu bili u mogućnosti povećati cijene i osigurati profitabilnost prodaje.

(209)

Antidampinške mjere koje su na snazi od 1997. i primjenjuju se na izvorni opseg proizvoda vezano uz Rumunjsku i Rusiju više se ne primjenjuju od srpnja 2004. kao mjera opreznosti u vezi s nekonkurentnim ponašanjem određenih proizvođača iz Zajednice u prošlosti.

(210)

Neki proizvođači izvoznici i uvoznici zahtijevali su ispitivanje mjere u kojoj bi kartel koji su osnovali određeni proizvođači iz Zajednice mogao utjecati na učinak cjelokupne industrije Zajednice.

(211)

U vezi s tim, utvrđeno je da nema vremenskog preklapanja između trajanja kršenja nekih proizvođača iz Zajednice (od 1990. do 1995. i, za neke proizvode, do 1999.) i razmatranog razdoblja (od 2001. do 2004.) ovog antidampinškog postupka. Štoviše, tijekom ispitnog postupka nisu pronađene nikakve informacije da su cijene industrije Zajednice ili drugi pokazatelji štete bili pod utjecajem bilo kakvog nekonkurentnog ponašanja. S obzirom na gore navedeno te u nedostatku bilo kakvih protivnih informacija ili indikacija, može se zaključiti da kartel koji su određeni proizvođači iz Zajednice osnovali prije 2001. nije utjecao na štetno stanje industrije Zajednice tijekom razmatranog razdoblja.

(212)

Nakon objavljivanja konačnog nalaza jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da službe Komisije nisu ispitale vjerojatne učinke oporavka uobičajenih konkurentskih uvjeta na industriju Zajednice nakon kraja kartelskog ponašanja 1999. Tvrdilo se da je vremensko preklapanje kartelskog ponašanja i razmatranog razdoblja ovog postupka nevažno i da su službe Komisije pogriješile u svojoj ocjeni vezano uz analizu štete i uzročnost te da su možda prekršile članak 3. stavak 7. osnovne Uredbe.

(213)

Prvo, naglašava se da je samo maleni dio dotičnog proizvoda, odnosno OCTG (razvrstan pod oznakama KN 7304210020 i KN 7304291120) bio obuhvaćen postupkom kartela. Tijekom RIP-a, količina OCTG-a prodanog na tržištu Zajednice predstavljala je samo 5 % ukupne količine prodaje industrije Zajednice.

(214)

Štoviše, smatra se da je dvogodišnje razdoblje između kraja kartelskog ponašanja i početka razdoblja koje se koristi za utvrđivanje štete bilo dovoljno da se omogući povratak industrije Zajednice uobičajenim konkurentnim uvjetima. Međutim, stanje tijekom RIP-a bilo je štetno.

(215)

S obzirom na gore navedeno, tvrdnja se odbija.

(216)

Vremensko poklapanje između, s jedne strane, povećanja dampinškog uvoza iz dotičnih zemalja, povećanja tržišnog udjela i utvrđenog sniženja cijena te, s druge strane, očitog pogoršanja stanja industrije Zajednice, navodi na zaključak da je dampinški uvoz prouzročio materijalnu štetu koju je pretrpjela industrija Zajednice u smislu članka 3. stavka 6. osnovne Uredbe.

(217)

U skladu s člankom 21. osnovne Uredbe, treba ispitati postoje li, unatoč zaključku o štetnom dampingu, značajni razlozi na temelju kojih bi se moglo zaključiti da usvajanje mjera u ovom posebnom slučaju nije u interesu Zajednice. U tom smislu treba razmotriti vjerojatni utjecaj mogućih mjera na sve uključene stranke u postupku te također posljedice nepoduzimanja mjera.

(218)

Štetno stanje industrije Zajednice posljedica je teškoće prilikom konkuriranja dampinškom uvozu po niskim cijenama.

(219)

Smatra se da će uvođenje mjera omogućiti industriji Zajednice povećanje količine svoje prodaje i tržišnog udjela i time ostvariti bolju ekonomiju razmjera i time potrebnu razinu dobiti kako bi se opravdao nastavak ulaganja u proizvodne pogone.

(220)

Ako se mjere ne uvedu, pogoršanje situacije industrije Zajednice će se nastaviti. Ona neće moći ulagati u nove proizvodne kapacitete niti se učinkovito nadmetati s uvozom iz trećih zemalja. Neka trgovačka društva morat će zaustaviti proizvodnju istovjetnog proizvoda i otpustiti zaposlenike. Stoga je zaključeno da je uvođenje antidampinških mjera u interesu industrije Zajednice.

(221)

Jedan proizvođač u Zajednici koji nije uložio pritužbu i koji je povezan s jednim proizvođačem izvoznikom iz Rumunjske tvrdio je da proizvođači u Zajednici već rade u punom proizvodnom kapacitetu i da ne mogu udovoljiti velikoj potražnji za BC-om na tržištu Zajednice i trećih zemalja. To trgovačko društvo tvrdilo je da bi uvođenje pristojbe moglo dovesti do nestašice ponude na tržištu Zajednice. Međutim, kako je gore navedeno, ispitnim postupkom otkriveno je da je tijekom cijelog razmatranog razdoblja industrija Zajednice imala značajne rezervne proizvodne kapacitete koji bi se u budućnosti mogli koristiti za proizvodnju dotičnog proizvoda s ciljem zadovoljavanja potražnje za BC-om na tržištu Zajednice.

(222)

Također se tvrdilo da bi uvođenje mjera dovelo do ograničavanja tržišnog natjecanja na tržištu Zajednice. Napominje se da, osim proizvođača koji se uložio pritužbu, postoji nekoliko značajnih drugih proizvođača dotičnog proizvoda u novim državama članicama, kako je spomenuto u uvodnoj izjavi (139). Broj proizvođača u Zajednici smatra se takvim da je osigurana konkurentnost unutar ovog tržišta, čak i uz uvođenje antidampinških mjera. Nadalje, kako je navedeno u uvodnim izjavama od (188) do (195), proizvođači u ostalim trećim zemljama (npr. u SAD-u), također se nadmeću s industrijom Zajednice u smislu istovjetnih proizvoda i cijena. Stoga se smatra da uvođenje mjera neće ni ugroziti ponudu BC-a niti ograničiti tržišno natjecanje na tržištu Zajednice.

(223)

Što se tiče uvoznika, samo su se tri nepovezana uvoznika očitovala na upitnik nakon čega su dva od njih posjećena radi provjere. Četvrti nepovezani uvoznik prihvatio je posjet radi provjere u kasnoj fazi postupka. Količine dotičnog proizvoda koje su ova četiri uvoznika uvezla predstavljale su 8 % ukupnog uvoza u Zajednicu i 3 % potrošnje Zajednice.

(224)

S obzirom na činjenicu da je većina svog uvoza BC-a u Zajednicu usmjerena kroz uvoznike koji su povezani s proizvođačima izvoznicima te da manje od pola svih uvoznika na tržište Zajednice ulazi preko nepovezanih uvoznika, uvoz četiriju nepovezanih uvoznika može se smatrati reprezentativnim za sve ostale nepovezane uvoznike.

(225)

Za jednoga od uvoznika uvoz dotičnog proizvoda predstavljao je 22 % njegova ukupnog uvoza BC-a, a odgovarajuća prodajna vrijednost predstavljala je 3 % njegova ukupnog prometa tijekom RIP-a. Ove su prodaje bile visoko profitabilne tijekom razdoblja istrage. Uzimajući u obzir da se većina dobavljača ovog trgovačkog društva nalazi u Zajednici ili u zemljama na koje se ne odnosi uvođenje antidampinške pristojbe, utjecaj uvođenja antidampinških mjera ne može se smatrati značajnim.

(226)

Drugi uvoznik čija je glavna djelatnost uvoz i prerada BC-a sve je BC-e uvezao iz dotičnih zemalja, posebno iz Rusije. Mali dio uvoza sastojao se od takozvanih „certificiranih cijevi”. Stoga se smatra da će uvođenje pristojbe na uvoz iz Rusije imati negativan učinak na ukupno poslovanje, a posebno na profitabilnost ovog trgovačkog društva. Međutim, uzimajući u obzir da osim ovog uvoznika trenutno postoji samo još jedan dobavljač certificirane BC u Zajednicu, vrlo je vjerojatno da se svako povećanje cijena uzrokovano antidampinškom pristojbom na ovaj proizvod može prenijeti na krajnjeg kupca. Nadalje, to trgovačko društvo bilo bi također u mogućnosti ostvariti barem dio svoje nabave kod lokalnog dobavljača u Zajednici ili zamijeniti dio svoje nabave drugim proizvodima umjesto dotičnim proizvodom.

(227)

Druga dva uvoznika koji su surađivali, a čije količine uvoza također predstavljaju samo mali dio ukupne količine uvoza dotičnog proizvoda tijekom RIP-a, smatrali su da nisu zahvaćeni uvođenjem pristojbi.

(228)

S obzirom na gore navedeno, smatra se da bi uvoznici bili različito zahvaćeni uvođenjem antidampinških mjera, ovisno o njihovim pojedinačnim stanjima. Stoga se može zaključiti da bi uvođenje mjera moglo uistinu imati značajno negativan učinak na financijsku situaciju jednog uvoznika. Međutim, u prosjeku, ne očekuje se da će mjere imati značajnog financijskog utjecaja na ukupno stanje uvoznika.

(229)

Ni jedan korisnik dotičnog proizvoda nije se očitovao na upitnik koji je Komisija poslala. Međutim, ispitni postupak pokazao je da BC uglavnom koriste trgovačka društva za građevinu i naftna poduzeća. Prema dostupnim podacima, BC su dio većih projekata (kotlovi, cjevovodi, graditeljstvo) i čine samo njihov ograničeni dio. Stoga je zaključeno da utjecaj na troškove koji proizlaze iz uvođenja antidampinških mjera na BC vrlo vjerojatno ne bi značajno utjecao na troškove takvih korisnika čime se daje i moguće objašnjenje za nedostatak suradnje korisnika u ovom postupku.

(230)

Na temelju gore navedenih nalaza te budući da nije bilo nikakvih drugih elemenata ni reakcija organizacija potrošača, zaključeno je da će utjecaj predloženih mjera na potrošače vjerojatno biti graničan.

(231)

Stoga je zaključeno da nema snažnih razloga na temelju interesa Zajednice zbog kojih ne bi trebalo uvesti antidampinške pristojbe.

(232)

Kako bi se spriječila daljnja šteta uzrokovana dampinškim uvozom, smatra se potrebnim uvesti antidampinške mjere.

(233)

Mjere bi trebalo uvesti na razini koja je dovoljna za uklanjanje štete prouzročene tim uvozom bez prelaženja utvrđene dampinške marže. Prilikom izračunavanja iznosa pristojbe potrebnog za uklanjanje učinaka štetnog dampinga smatralo se da bi sve mjere trebale omogućiti industriji Zajednice da pokrije troškove proizvodnje i postigne ukupnu dobit prije oporezivanja koju bi realno postigla industrija ove vrste u sektoru pod uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja, tj. bez prisutnosti dampinškog uvoza, prodajom istovjetnog proizvoda u Zajednici. Uzimajući u obzir prosječnu razinu profitabilnosti koju je industrija Zajednice ostvarila 2001., utvrđeno je da bi se profitna marža od 3 % prometa mogla smatrati prikladnom najnižom vrijednošću čije bi ostvarivanje industrija Zajednice mogla očekivati da nema štetnog dampinga. Zatim je utvrđeno potrebno povećanje cijena na temelju usporedbe ponderirane prosječne uvozne cijene, kako je utvrđeno za izračun sniženja cijena, s cijenom koja nije štetna proizvoda koji je industrija Zajednice prodavala na tržištu Zajednice. Ta cijena koja nije štetna dobivena je prilagodbom prodajne cijene industrije Zajednice za stvaran gubitak/dobit ostvarene tijekom RIP-a i dodavanjem gore navedene profitne marže. Bilo koja razlika koja proizlazi iz ove usporedbe zatim je izražena kao postotak ukupne CIF uvozne vrijednosti.

(234)

S obzirom na prethodno navedeno, smatra se da bi u skladu s člankom 9. osnovne Uredbe trebalo uvesti konačne antidampinške mjere na uvoz dotičnog proizvoda na razini najniže utvrđene marže dampinga i štete, u skladu s pravilom niže pristojbe.

(235)

Budući da su razine uklanjanja štete više od utvrđenih dampinških marži, konačne mjere trebale bi se temeljiti na potonjem. Preostale dampinške marže postavljene su na razinu za trgovačko društvo s najvišom pojedinačnom maržom u svakoj zemlji.

(236)

Sljedeće carinske stope, iskazane kao postotak cijene CIF granice Zajednice, prije carinjenja, su kako slijedi:

(237)

Pojedinačne antidampinške pristojbe za svako trgovačko društvo navedeno u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga odražavaju stanje zatečeno tijekom ispitnog postupka s obzirom na ta trgovačka društva. Te pristojbe (nasuprot pristojbe za cijelu zemlju koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”) stoga se primjenjuju isključivo na uvoz proizvoda podrijetlom iz dotične zemlje i koje proizvodi to trgovačko društvo te stoga navedeni posebni pravni subjekt. Uvezeni proizvodi koje proizvodi bilo koje drugo trgovačko društvo koje nije pojedinačno navedeno u operativnom dijelu ove Uredbe svojim nazivom, uključujući osobe vezane uz one koje su izričito navedene, ne mogu se koristiti tim pristojbama i na njih se primjenjuju pristojbe koje se primjenjuju na „sva ostala trgovačka društva”.

(238)

Sve zahtjeve za primjenom ovih pojedinačnih stopa antidampinških pristojbi za trgovačka društva (primjerice, nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novih proizvodnih ili prodajnih jedinica) trebalo bi dostaviti Komisiji (14) zajedno sa svim relevantnim podacima, posebno svakom promjenom u djelatnostima trgovačkog društva vezanima uz proizvodnju, domaću i izvoznu prodaju povezanu s npr. tom promjenom naziva ili tom promjenom u proizvodnoj i prodajnoj jedinici. Ako bude opravdano, uvest će se prikladne promjene, uključujući ažuriranje popisa trgovačkih društava koja imaju koristi od pojedinačnih carinskih stopa. S ciljem osiguravanja propisnog provođenja antidampinške pristojbe, razinu pristojbe za cijelu zemlju ne bi trebalo primjenjivati samo na izvoznike koji nisu surađivali već i na ona trgovačka društva koja nisu izvozila tijekom RIP-a. Međutim, potonja trgovačka društva pozivaju se da, kada ispune uvjete iz drugog stavka članka 11. stavka 4. osnovne Uredbe, dostave zahtjev za preispitivanjem u skladu s tim člankom kako bi se pojedinačno ispitalo njihove situacije.

(239)

Što se tiče identificiranja praga CEV-a od strane carinskih tijela na granici Zajednice, identificiranje CEV-a može se provesti neizravnom provjerom 11 oznaka KN pod kojima je razvrstan dotični proizvod. Tijekom cijelog razmatranog razdoblja, 99,9 % svog uvoza dotičnog proizvoda bili su BC s CEV-om ispod praga od 0,86. Stoga je zaključeno da bi se sav uvoz BC-a iz dotičnih zemalja koji potpadaju pod 11 oznaka KN trebalo smatrati dotičnim proizvodom, osim u onim vrlo rijetkim slučajevima kad je uvoznik sposoban dokazati da roba CEV koja se uvozi prelazi prag od 0,86.

(240)

Jedan uvoznik koji je uvozio takozvane „certificirane BC” u Zajednicu predložio je da bi se njegovo trgovačko društvo trebalo izuzeti iz primjene antidampinške pristojbe. Međutim, to trgovačko društvo nije se pozvalo ni na kakve razloge na temelju kojih bi ovakvo pojedinačno izuzeće bilo opravdano. Treba napomenuti da je ovaj uvoznik uvozio dampinške BC-e koje su nanijele štetu industriji Zajednice te da stoga nije bilo razloga odobriti individualno izuzeće za ovo trgovačko društvo. Nadalje, smatra se da bi izuzimanje ovog uvoznika od antidampinške pristojbe predstavljalo neprikladno visok rizik izbjegavanja mjera. Zapravo, budući da se certificirane cijevi mogu koristiti za različite primjene, ne bi se moglo u dovoljnoj mjeri osigurati da se taj uvoz koristi samo u građevinskim radovima u Italiji.

(241)

Slijedom objavljivanja konačnih nalaza, jedan je uvoznik zahtijevao devetomjesečnu djelomičnu odgodu (koja bi se mogla produljiti na daljnje dvanaestomjesečno razdoblje) primjene pristojbe na određen uvoz dotičnog proizvoda koji proizvodi ruski proizvođač izvoznik TMK, razvrstan pod oznakom KN 7304 39 92 i certificiran od strane talijanskog Ministarstva rada za primjenu u javnim građevinskim radovima u Italiji.

(242)

Uvoznik je tvrdio da bi djelomična odgoda bila opravdana na temelju interesa Zajednice u skladu s člankom 14. stavkom 4. osnovne Uredbe. Tvrdilo se da bi taj uvoznik bez djelomične odgode mjera prestao uvoziti certificirane cijevi, a stoga bi u Italiji ostalo samo jedno jedino trgovačko društvo koje proizvodi certificirane BC-e čime bi se dakle stvorio monopol.

(243)

Uvoznik je tvrdio da djelomična odgoda mjera ne bi prouzročila nikakvu štetu navodnom jedinom proizvođaču iz Zajednice čija količina proizvodnje certificiranih BC-a navodno samo pokriva približno dvije trećine godišnje potražnje za certificiranim BC-ma u Italiji. Uvoznik je dalje tvrdio da bi talijanska carina lako mogla pratiti djelomičnu odgodu mjera putem jednostavne provjere dokumenata za ovjeru koji se moraju predočiti carini prilikom svake uvozne transakcije.

(244)

Što se tiče argumenta da bi se, ako se mjere djelomično ne bi odgodile, stvorio monopol na tržištu Zajednice, napominje se da je, iako su tijekom RIP-a u Italiji postojala dva proizvođača koji su proizvodila certificirane BC-e od kraja 2005., zapravo ostalo samo jedno trgovačko društvo. Međutim, moglo se dokazati da je tijekom RIP-a dampinški uvoz certificiranih cijevi iz Rusije snižavao cijene certificiranih cijevi koje je proizvela industrija Zajednice do te mjere da se proizvođači iz Zajednice više nisu mogli natjecati s tim dampinškim uvozom i, stoga su morali prestati proizvoditi certificirane BC-e ili drastično smanjiti proizvodnju. Kako je činjenica da je samo jedan proizvođač certificiranih BC-e iz Zajednice ostao na tržištu Zajednice zapravo posljedica dampinškog uvoza certificiranih BC-a iz Rusije, argument da djelomično odgađanje pristojbe ne bi prouzročio nikakvu štetu po industriju Zajednice morao je biti odbijen. S druge strane, očekuje se da će uvođenje pristojbe dovesti do povećanja konkurentnosti i ponovnog ulaska ostalih proizvođača certificiranih cijevi iz Zajednice na tržište Zajednice.

(245)

Budući da se potvrđuje da bi praćenje djelomične odgode u načelu mogla izvesti carinska tijela u Italiji, zatražena djelomična odgoda također je morala biti odbijena na istim temeljima kao i zahtjev za izuzećem spomenut ranije u uvodnoj izjavi (240). Odobravanje djelomične odgode mjera za jednog pojedinačnog uvoznika predstavljalo bi neprikladno visok rizik od njihova zaobilaženja, budući da se certificirane BC-e koje ovo trgovačko društvo uvozi također mogu koristiti i za ostale namjene osim za građevinske radove u Italiji.

(246)

Isti uvoznik predložio je da bi trebalo prihvatiti obvezu njegova dobavljača, ruskog proizvođača izvoznika. Ta obveza trebala bi odrediti količinu uvoza bez carine s gornjom granicom. Uvoznik je tvrdio da bi se uvoz do te količine koristio isključivo u javnim građevinskim projektima u Italiji. Stoga taj uvoz ne bi uzrokovao nikakvu štetu industriji Zajednice. Nadalje, ponuda certificiranih BC-a u Zajednici bila bi nedostatna. Međutim, treba napomenuti da u skladu s člankom 8. stavkom 1. osnovne Uredbe samo proizvođači izvoznici mogu ponuditi obveze, ali ne i uvoznici. Stoga je zahtjev bio odbijen.

(247)

Nakon objavljivanja ključnih činjenica i razmatranja na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačne antidampinške pristojbe, većina proizvođača izvoznika u dotičnim zemljama ponudila je obvezivanje na cijenu u skladu s člankom 8. stavkom 1. osnovne Uredbe.

(248)

Međutim, značajka predmetnog proizvoda je da ima znatan broj vrsta proizvoda s nekim značajkama koje nisu lako utvrditi pri uvozu. To gotovo potpuno onemogućuje utvrđivanje najnižih cijena za svaku vrstu proizvoda koja bi bila smislena i koju bi Komisija i carinska tijela država članica mogla pravilno nadzirati pri uvozu. Štoviše, dotični proizvod je tijekom proteklih godina pokazao znatnu volatilnost cijena te da nije pogodan za obvezivanje na fiksnu cijenu na dulje vremensko razdoblje. Volatilnost cijena ovisi o volatilnosti cijena sirovina, posebno metalnih poluga, ingota ili čeličnog otpadnog materijala, koji čine važnu ali varijabilnu komponentu troška proizvodnje. Ako bi se najniža uvozna cijena indeksirala prema cijeni jedne od sirovina, trebalo bi utvrditi različite formule za indeksiranje za svaku podskupinu proizvoda, što bi utvrđivanje parametara formule za indeksiranje i praćenje obveze učinilo iznimno složenima.

(249)

Osim toga, treba podsjetiti da je obvezivanje u prošlosti prihvaćeno za određene proizvode koji spadaju u opseg proizvoda ovog ispitnog postupka. Za one obveze koje su se temeljile na načelu da cijene po skupini proizvoda budu usklađene sa strukturom cijena koja se koristi u Zajednici pokazalo se da ih Komisija vrlo teško može pratiti ili pak da nisu uspjele u podizanju cijena na razinu koja nije štetna i kojom bi se obnovila ponovno uspostavila pravedna trgovina na tržištu Zajednice (15).

(250)

Štoviše, u velikom broju slučajeva predložena klasifikacija proizvoda nije bila dovoljno detaljna da bi omogućila propisno praćenje, ili pak predložena razina cijene nije omogućavala uklanjanje štetnog dampinga.

(251)

S obzirom na gore navedeno, a posebno na poteškoće u praćenju različitih najnižih uvoznih cijena, smatra se da obveze u načelu nisu izvedive. Međutim, s obzirom na nadolazeće pristupanje Rumunjske Zajednici, trajanje mjera protiv Rumunjske bit će vremenski ograničeno. Stoga je rizik od izbjegavanja najnižih uvoznih cijena od strane rumunjskih izvoznika ograničeno, kao i mogućnost značajnih izmjena cijena. U skladu s time, Komisija je svojom Odlukom 2006/441/EZ od 23. lipnja 2006. (16) kojom se prihvaćaju obveze ponuđene vezano uz antidampinški postupak koji se odnosi na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika, podrijetlom iz, između ostalog, Rumunjske, prihvatila ponuđene obveze rumunjskih proizvođača izvoznika. Razlozi za prihvaćanje ove obveze detaljnije su izloženi u ovoj Uredbi. Komisija priznaje da ponuđene obveze uklanjaju štetne učinke dampinga i u značajnoj mjeri ograničavaju rizik od izbjegavanja mjera.

(252)

Kako bi se Komisiji i carinskim tijelima dodatno omogućilo učinkovito praćenje poštivanja obveza trgovačkih društava, prilikom podnošenja zahtjeva za puštanje u slobodni promet nadležnim carinskim tijelima, izuzeće od antidampinške pristojbe treba uvjetovati i. predočenjem računa s obvezom, koji je trgovački račun koji sadrži barem elemente s popisa i izjavu određenu u Prilogu; ii. činjenicom da je uvezenu robu proizvelo, otpremilo i zaračunalo izravno spomenuto trgovačko društvo prvom nezavisnom kupcu u Zajednici; te iii. činjenicom da deklarirana i carini predočena roba precizno odgovaraju opisu na računu s obvezom. U slučaju kada nisu ispunjeni gore navedeni uvjeti, primjenjuje se prikladna antidampinška pristojba u trenutku prihvaćanja izjave za puštanje u slobodni promet.

(253)

Kada god Komisija, u skladu s člankom 8. stavkom 9. osnovne Uredbe povuče svoje prihvaćanje neke obveze radi kršenja te se pozove na određene transakcije i proglasi odgovarajuće račune s obvezom nevažećima, u trenutku prihvaćanja izjave za puštanje tih transakcija u slobodni promet nastaje carinski dug.

(254)

Uvoznici bi trebali biti svjesni da carinski dug može nastati kao uobičajeni trgovinski rizik u trenutku prihvaćanja izjave za puštanje u slobodni promet kako je opisano u uvodnim izjavama (252) i (253) čak i ako je Komisija prethodno prihvatila neku obvezu koju je ponudio proizvođač od kojeg su izravno ili neizravno kupovali.

(255)

U skladu s člankom 14. stavkom 7. osnovne Uredbe, carinska tijela trebala bi bez odlaganja izvijestiti Komisiju kada god utvrde indikacije kršenja obveze.

(256)

Zbog gore navedenih razloga Komisija smatra obveze koje su ponudili rumunjski proizvođači izvoznici prihvatljivima i dotična su trgovačka društva obaviještena o ključnim činjenicama, razmatranjima i obvezama na kojima se prihvaćanje temeljilo. Međutim, zbog gore navedenih razloga, obveze koje su ponudili ruski i ukrajinski proizvođači izvoznici nisu prihvatljive.

(257)

Treba napomenuti da se u slučaju kršenja ili povlačenja obveze ili sumnje na kršenje može uvesti antidampinška pristojba, u skladu s člankom 8. stavcima 9. i 10. osnovne Uredbe.

(258)

Treba podsjetiti, kako je spomenuto u uvodnoj izjavi (3), da je Komisija samoinicijativno pokrenula dvije privremene revizije kako bi omogućila izmjene ili stavljanje izvan snage postojeće konačne antidampinške mjere na snazi na uvoz izvornog opsega proizvoda iz Hrvatske, Rumunjske, Rusije i Ukrajine.

(259)

Na temelju nalaza ovog ispitnog postupka, trebalo bi uvesti mjere na uvoz BC-a kako je definirano u uvodnoj izjavi (17) podrijetlom iz Hrvatske, Rumunjske, Rusije i Ukrajine. Budući da dotični proizvod kako je određen u odjeljku 2.1. obuhvaća također i opseg proizvoda već postojećih mjera, nastavak primjene mjera uvedenih na izvorni opseg proizvoda Uredbom (EZ) br. 2320/97 i Uredbom (EZ) br. 348/2000, više nije prikladan i stoga te Uredbe, kako su izmijenjene, trebalo bi staviti izvan snage.

(260)

Istodobno, trebalo bi prekinuti dvije ranije navedene privremene revizije kao i privremenu reviziju nakon isteka mjere koja je pokrenuta u studenom 2002. i koju se spominje u odjeljku 1.2.

(261)

Nadalje, Uredba (EZ) br. 1866/2005 kojom se produljuje djelomična odgoda mjera na izvorni opseg proizvoda iz Hrvatske i Ukrajine zastarijeva nakon stavljanja izvan snage Uredbe (EZ) br. 348/2000,

—

ih je proizvelo, otpremilo i zaračunalo izravno navedeno trgovačko društvo prvom nezavisnom kupcu u Zajednici, te

—

takve uvoze prati račun s obvezom koji je trgovački račun koji sadrži barem elemente i izjavu propisanu u Prilogu ovoj Uredbi, te

—

deklarirana i carini predočena roba izričito odgovara opisu na računu s obvezom.

—

kad god se utvrdi, vezano uz uvoze opisane u stavku 1., da nije ispunjen jedan ili više uvjeta iz popisa u tom stavku, ili

—

kada Komisija povuče prihvaćanje obveze u skladu s člankom 8. stavkom 9. osnovne Uredbe u uredbi ili odluci koja se odnosi na određene transakcije i proglasi odgovarajuće račune s obvezom nevažećima.

European Commission

Directorate-General Trade

B-1049 Brussels/Belgium

1.

Naslov „Trgovačka faktura koja prati robu na koju se primjenjuje obveza”.

2.

Naziv trgovačkog društva koje izdaje trgovačku fakturu, koje je spomenuto u članku 1. Odluke Komisije 2006/441/EZ i koje prihvaća obvezu.

3.

Broj trgovačke fakture.

4.

Datum izdavanja trgovačke fakture.

5.

Dodatna oznaka TARIC pod kojom će se roba s fakture cariniti na granici Zajednice.

6.

Točan opis robe, uključujući:

7.

Opis uvjeta prodaje, uključujući:

8.

Naziv trgovačkog društva koje djeluje kao uvoznik u Zajednicu, kojem trgovačku fakturu za robu koja podliježe obvezi izdaje izravno trgovačko društvo.

9.

Naziv službenika trgovačkog društva koji je izdao fakturu i sljedeću potpisanu izjavu:

„Ja, dolje potpisani, potvrđujem da se prodaja za izravan izvoz u Europsku zajednicu robe obuhvaćene ovom fakturom provodi u okviru i u skladu s uvjetima obveze koju je ponudilo [TRGOVAČKO DRUŠTVO] i prihvatila Komisija putem Odluke 2006/441/EZ, izjavljujem da su podaci sadržani u ovoj fakturi potpuni i točni.”