31970L0157

DIREKTIVA VIJEĆA

od 6. veljače 1970.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na dopuštenu razini buke i ispušni sustav motornih vozila

(70/157/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da se tehnički zahtjevi koje motorna vozila moraju zadovoljiti u skladu s nacionalnim pravom kojem pripadaju, između ostalog, odnose na dopuštenu razinu buke i ispušni sustav;

budući da se ovi zahtjevi razlikuju od jedne do druge države članice; budući da je stoga potrebno da sve države članice donesu iste zahtjeve pored ili umjesto svojih postojećih pravila, kako bi dozvolile da se postupak EEZ homologacije tipa, što je predmet Direktive Vijeća (3) od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornog vozila i njihovih prikolica, primjeni s obzirom na svaki tip vozila,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

U smislu ove Direktive riječ „vozilo” znači svako motorno vozilo namijenjeno uporabi na cesti, sa ili bez nadogradnje, koje ima barem četiri kotača te najveću konstrukcijsku brzinu veću od 25 kilometara na sat, izuzevši vozila koja se kreću željezničkom prugom, poljoprivredne traktore te strojeve i vozila za javne radove.

Članak 2.

Države članice ne smiju odbiti dodijeliti EEZ homologaciju tipa ni nacionalnu homologaciju tipa za vozilo iz razloga koji se odnose na dopuštenu razinu buke ili ispušni sustav, ako njegova razina buke i ispušni sustav zadovoljavaju zahtjeve određene u Prilogu.

Članak 3.

Izmjene potrebne za prilagodbu zahtjeva Priloga, kao i vođenje računa o tehničkom napretku, izuzevši zahtjeve navedene u točkama 1.1. i 1.4.1.4., donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 13. Direktive Vijeća o homologaciji tipa motornih vozila i njihovih prikolica.

Članak 4.

1.   Države članice donose odredbe koje sadrže zahtjeve potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od osamnaest mjeseci od priopćenja o ovoj Direktivi i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice osiguravaju da se Komisiji dostavi tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 160, 18.12.1969., str. 7.

(2)  SL C 48, 16.4.1969., str. 16.

(3)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

PRILOG

I.   DOPUŠTENA RAZINA BUKE

I.1.   Ograničenja

Razina buke vozila navedenih u članku 1. ove Direktive, mjerena u uvjetima utvrđenima u ovom Prilogu, ne smije prekoračiti sljedeće razine:

I.2.   Mjerni uređaji

Buka koju stvaraju vozila mjeri se pomoću vrste uređaja za mjerenje razine buke opisanog u Publikacijama 179, 1. izdanje (1965.), Međunarodne elektrotehničke komisije.

I.3.   Uvjeti mjerenja

Mjerenja se provode na neopterećenim vozilima na dovoljno tihom i otvorenom području (buka u prostoru i buka vjetra barem 10 dB (A) niže od buke koja se mjeri).

To područje trebalo bi npr. biti otvoren prostor promjera 50 metara sa središnjim dijelom promjera barem 20 metara koji je gotovo ravan, površine od betona, asfalta ili sličnog materijala, a ne smije biti prekriven mekanim snijegom, visokom travom, rahlom zemljom ili pepelom.

Površina staze za testiranje mora biti takva da ne uzrokuje pretjeranu buku kotača. Ovaj se uvjet primjenjuje samo na mjerenja buke koju stvaraju vozila koja se kreću.

Mjerenja se provode po lijepom vremenu s malo vjetra. Nitko osim promatrača koji očitava podatke s uređaja ne smije ostati u blizini vozila ili mikrofona, budući da prisutnost promatrača u blizini vozila ili mikrofona može značajno utjecati na očitavanje s uređaja. Pomicanja kazaljke koja se javljaju nevezano za značajke bitne razine buke ne uzimaju se u obzir pri očitavanju.

I.4.   Metoda mjerenja

I.4.1.   Mjerenja buke vozila koja se kreću (za homologaciju)

Moraju se napraviti barem dva mjerenja sa svake strane vozila. Pripremna mjerenja mogu se raditi u svrhu podešavanja, ali su zanemariva.

Mikrofon se postavlja 1,2 m iznad razine zemlje na udaljenost od 7,5 metara od puta središnje linije vozila, CC, mjereno uzduž okomice PP’ na tu liniju (Slika 1.).

Dvije linije AA’ i BB’, paralelne s linijom PP’ i postavljene na 10 metara ispred i 10 metara iza te linije, označit će se na stazi za testiranje. Vozila prilaze liniji AA’ ujednačenom brzinom, kako je dolje istaknuto. Zaklopka za zrak tada se potpuno otvara što je brže moguće te zadržava takav potpuno otvoren položaj dok stražnji dio vozila (1) ne prijeđe liniju BB’; zaklopka za zrak se tada ponovno zatvara što je brže moguće.

Najviša snimljena razina buke predstavlja rezultat mjerenja.

I.4.1.1.   Vozila bez mjenjača

Vozilo se približava liniji AA’ ujednačenom brzinom koja odgovara najnižoj od tri sljedeće brzine:

I.4.1.2.   Vozila s mjenjačem na ručno upravljanje

Vozilo se približava liniji AA’ ujednačenom brzinom koja odgovara najnižoj od tri sljedeće brzine:

I.4.1.3.   Vozila s automatskim mjenjačem

Vozilo se približava liniji AA’ ujednačenom brzinom koja odgovara najnižoj od dvije sljedeće brzine:

Kada postoji mogućnost izbora, koristi se „normalni” položaj izbornika za gradsku vožnju.

I.4.1.4.   Objašnjenje rezultata

I.4.1.4.1.   Kako bi se vodilo računa o netočnostima mjernih uređaja, dobiveni rezultat od svakog uređaja utvrđuje se raščlanjivanjem (dedukcijom) dB(A) s uređaja za očitavanje.

I.4.1.4.2.   Mjerenja se smatraju valjanima ako razlika između dva uzastopna mjerenja s iste strane vozila ne prekoračuje 2 dB(A).

I.4.1.4.3.   Najviša izmjerena razina zvuka predstavlja rezultat testiranja. Kada bi rezultat prekoračio za 1 dB(A) najvišu dopuštenu razinu buke za kategoriju testiranog vozila, moraju se obaviti dva daljnja mjerenja. Tri od četiri mjerenja dobivena na taj način moraju se uklopiti u propisana ograničenja.

I.4.2.   Mjerenja buke na mirujućim vozilima

I.4.2.1.   Položaj uređaja za razinu buke

Mjerenja se izvode na točki X (prikazano na slici 2.) na udaljenosti od 7 metara od najbliže površine vozila.

Mikrofon se postavlja na 1-2 metra iznad zemlje.

I.4.2.2.   Broj mjerenja

Provode se barem dva mjerenja.

I.4.2.3.   Uvjeti probe vozila

Motor vozila bez automatskog upravljača brzine radi pri tri četvrtine frekvencije okretaja motora pri kojoj, prema proizvođaču vozila, razvija svoju najveću snagu. Frekvencija okretaja motora mjeri se pomoću nezavisnog uređaja, npr. kotrljajućeg ležaja i tahometra. Ako je motor opremljen automatskim upravljačem koji sprečava motor u prekoračenju brzine pri kojoj on razvija svoju najveću snagu, radit će pri najvećoj brzini koju dozvoli automatski upravljač.

Prije izvođenja bilo kakvih mjerenja, motor se dovodi na svoju normalnu radnu temperaturu.

I.4.2.4.   Objašnjenje rezultata

Sva snimljena očitanja razina buke navode se u izvješću.

Metoda koja se koristi za izračunavanje snage motora također se opisuje gdje je to moguće. Stanje opterećenosti vozila također se mora navesti.

Mjerenja se smatraju valjanima ako razlika između dva uzastopna mjerenja s iste strane vozila ne prekoračuje 2 dB(A).

Najveći snimljeni uzorak predstavlja rezultat testiranja.

II.   ISPUŠNI SUSTAV (PRIGUŠIVAČ)

II.1.   Ako je vozilo opremljeno uređajem namijenjenim za smanjivanje ispušne buke (prigušivač), primjenjuju se zahtjevi točke II. Ako je usisni priključak motora opremljen zračnim filtrom koji je neophodan za usklađivanje s dopuštenom razinom buke, filtar se smatra dijelom prigušivača te se zahtjevi točke II. također primjenjuju na taj filtar.

II.2.   Nacrt ispušnog sustava prilaže se certifikatu o homologaciji tipa vozila.

II.3.   Prigušivač se mora označiti s obzirom na svoju izradu i vrstu što mora biti jasno vidljivo i neizbrisivo.

Korištenje vlaknastog upijajućeg materijala dozvoljava se u izradi prigušivača samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(1)  Ako vozilo ima prikolicu ili poluprikolicu, one se neće uzimati u obzir pri utvrđivanju prelaska preko linije BB’.