31966L0401

DIREKTIVA VIJEĆA 66/401/EEZ

od 14. lipnja 1966.

o stavljanju na tržište sjemena krmnog bilja

(66/401/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegove članke 43. i 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine, (1)

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog vijeća,

budući da proizvodnja krmnog bilja zauzima važno mjesto u poljoprivredi Europske ekonomske zajednice;

budući da zadovoljavajući rezultati u uzgoju krmnog bilja ovise u velikoj mjeri o korištenju odgovarajućeg sjemena; budući da su zbog toga neke države članice na neko vrijeme ograničile stavljanje na tržište sjemena krmnog bilja na sjeme visoke kakvoće; budući da su mogle iskoristiti sustavan rad na selekciji bilja koji se provodi kroz više desetljeća što je dovelo do razvoja dovoljno stabilnih i ujednačenih sorata krmnog bilja koje bi, zbog svojih svojstava, trebale biti od velike vrijednosti za razmatrane svrhe;

budući da će se veća produktivnost postići u uzgoju krmnog bilja u Zajednici ako kod izbora sorata dopuštenih za stavljanje na tržište države članice primjenjuju ujednačena pravila koja su što je moguće stroža;

budući da je ipak opravdano ograničiti stavljanje na tržište na određene sorte samo ako korisnik može biti siguran da će stvarno dobiti sjeme tih sorata;

budući da neke države članice u tu svrhu primjenjuju programe certificiranja koji su namijenjeni službenom nadzoru radi osiguranja istovjetnosti i čistoće sorte;

budući da takav program već postoji na međunarodnoj razini; budući da je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj utvrdila plan certificiranja sorata sjemena za ispašu koje se nalazi u međunarodnoj trgovini;

budući da je poželjno uspostaviti jedinstveni program certificiranja za Zajednicu na temelju iskustava stečenih u primjeni tog programa i nacionalnih programa za ovaj proizvod;

budući da bi se program trebao primjenjivati na stavljanje na tržište u drugim državama članicama i na njihovim unutarnjim tržištima;

budući da za sjeme krmnog bilja, kao općenito pravilo, bez obzira za koju namjenu se uzgaja, treba omogućiti stavljanje na tržište samo ako se službeno provjeri i certificira, u skladu s pravilima certificiranja, kao osnovno sjeme ili certificirano sjeme ili ako se, u slučaju određenih rodova i vrsta, službeno provjeri i odobri kao komercijalno sjeme; budući da se izbor tehničkih izraza „osnovno sjeme” i „certificirano sjeme” temelji na već postojećoj međunarodnoj terminologiji;

budući da mora postojati odobrenje komercijalnog sjemena kako bi se uzela u obzir činjenica da nisu svi rodovi i vrste krmnog bilja koji su važni za prinos do sada proizveli željene sorte ili dovoljne količine sjemena postojećih sorata za zadovoljavanje svih potreba Zajednice; budući da je stoga potrebno, u slučaju određenih rodova i vrsta, odobriti sjeme krmnog bilja koje nije imenovane sorte, ali koje je u skladu s odredbama u svim drugim aspektima;

budući da sjeme krmnog bilja koje se ne stavlja na tržište ne bi trebalo, s obzirom na svoju manju ekonomsku važnost, podlijegati pravilima Zajednice; budući da države članice moraju zadržati pravo podvrgavanja tog sjemena posebnim odredbama;

budući da se pravila Zajednice ne bi trebala primjenjivati na sjeme koje je dokazano namijenjeno izvozu u treće zemlje;

budući da, radi poboljšanja ne samo genetičke kvalitete sjemena krmnog bilja u Zajednici, nego i njegovih vanjskih svojstava, treba utvrditi određene uvjete u vezi s analitičkom čistoćom i klijanjem;

budući da se, s ciljem osiguranja istovjetnosti sjemena, moraju utvrditi pravila Zajednice o pakiranju, uzorkovanju, plombiranju i označivanju; budući da u tom cilju na oznakama trebaju biti pojedinosti bitne za službeni nadzor i za informiranje korisnika i da iste trebaju jasno pokazati da se kod certificiranja certificiranog sjemena raznih kategorija radi o certificiranju na razini Zajednice;

budući da određene države članice trebaju mješavine sjemena krmnog bilja više rodova i vrsta za posebne namjene; budući da, radi uzimanja u obzir tih potreba, države članice trebaju biti ovlaštene odobriti te mješavine pod određenim uvjetima;

budući da, radi osiguranja da su oba uvjeta u smislu kvalitete sjemena i odredaba kojima se osigurava njegova istovjetnost ispunjena tijekom stavljanja na tržište, države članice moraju donijeti odredbu o odgovarajućim mjerama kontrole;

budući da bi sjeme koje zadovoljava te uvjete trebalo, ne dovodeći u pitanje članak 36. Ugovora, biti oslobođeno svih ograničenja stavljanja na tržište osim onih utvrđenih u pravilima Zajednice;

budući da bi, tijekom prve faze, do donošenja zajedničkog kataloga sorata, dopuštena ograničenja posebno trebala obuhvaćati pravo država članica na ograničenje stavljanja na tržište certificiranog sjemena na one sorte koje su važne za prinos i za korištenje na vlastitom državnom području;

budući da, pod određenim uvjetima, sjeme umnoženo u drugoj državi od osnovnog sjemena certificiranog u državi članici treba certificirati kao ekvivalent sjemenu umnoženom u toj državi članici;

budući da, s druge strane, treba donijeti odredbu o odobravanju stavljanja na tržište unutar Zajednice sjemena krmnog bilja dobivenog u trećim zemljama samo ako to sjeme daje ista jamstva kao i službeno certificirano sjeme ili sjeme službeno odobreno kao komercijalno sjeme, unutar Zajednice i sukladno pravilima Zajednice;

budući da, tijekom razdoblja u kojima postoje poteškoće u opskrbi certificiranim sjemenom raznih kategorija ili komercijalnim sjemenom, treba privremeno dozvoliti stavljanje na tržište sjemena koje ispunjava manje stroge uvjete;

budući da je, s ciljem usklađivanja tehničkih metoda certificiranja korištenih u različitim državama članicama i radi omogućavanja budućih usporedbi između sjemena certificiranog unutar Zajednice i onog koje dolazi iz trećih zemalja, potrebno u državama članicama uspostaviti probna polja kako bi se omogućio godišnji naknadni nadzor sjemena različitih kategorija „certificiranog sjemena”;

budući da se Komisiji treba povjeriti zadaća usvajanja određenih mjera za primjenu ove Direktive; budući da s ciljem lakše provedbe predloženih mjera treba osigurati postupak za uspostavljanje bliske suradnje između država članica i Komisije u okviru Stalnog odbora za sjeme i reprodukcijski materijal u poljoprivredi, hortikulturi i šumarstvu,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova se Direktiva primjenjuje na sjeme krmnog bilja koje se stavlja na tržište unutar Zajednice, neovisno o namjeni za koju se sjeme uzgaja.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 3.

1.   Države članice moraju utvrditi da se sjeme

može staviti na tržište ako je službeno potvrđeno kao „osnovno sjeme” ili „certificirano sjeme” i osim ako ispunjava uvjete utvrđene u Prilogu II.

2.   Države članice moraju utvrditi da se sjeme krmnog bilja rodova i vrsta različitih od onih iz stavka 1. ne može staviti na tržište, osim ako je sjeme službeno potvrđeno kao „osnovno sjeme” ili „certificirano sjeme” ili se radi o komercijalnom sjemenu i osim ako sjeme također ispunjava uvjete utvrđene u Prilogu II.

3.   Komisija može, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21., odrediti da se nakon određenih rokova sjeme rodova i vrsta krmnog bilja različitih od onih navedenih u stavku 1. ne smije stavljati na tržište osim ako je službeno potvrđeno kao „osnovno sjeme” ili „certificirano sjeme”.

4.   Države članice moraju osigurati provedbu službenih provjera u skladu s postojećim međunarodnim metodama, u mjeri u kojoj takve metode postoje.

5.   Države članice mogu predvidjeti odstupanja od odredaba stavaka 1. i 2.:

Članak 4.

Države članice mogu odstupanjem od odredaba članka 3.:

Osim u slučajevima predviđenima u članku 15. u vezi s umnažanjem sjemena izvan Zajednice, ove se odredbe ne odnose na sjeme uvezeno iz trećih zemalja.

Članak 5.

Države članice mogu, u vezi s uvjetima utvrđenima u prilozima I. i II. utvrditi dodatne ili strože zahtjeve za certificiranje sjemena i provjeru komercijalnog sjemena proizvedenog na vlastitom državnom području.

Članak 6.

1.   Svaka država članica mora sastaviti popis sorata krmnog bilja službeno prihvaćenog za certificiranje na njezinom državnom području; na popisu mora navesti glavna morfološka ili fiziološka svojstva po kojima se sorte bilja izravno dobivene od sjemena kategorije „certificiranog sjemena” mogu međusobno razlikovati, te službeno utvrđeni najveći broj generacija prihvaćenih za certificiranje proizvedenih iz osnovnog sjemena svake pojedine sorte. U slučaju lokalnih sorata, na popisu se mora navesti regija podrijetla.

2.   U slučaju hibrida i sintetičkih sorata, nadležna tijela za prihvaćanje i certificiranje moraju biti obaviještena o genealoškim sastojcima. Države članice moraju osigurati da se rezultati provjere i opis genealoških sastojaka, ako uzgajivač zatraži, smatraju povjerljivima.

3.   Sorta će se prihvatiti za certificiranje samo ako je službenim ili službeno nadziranim provjerama, posebno provjerama uzgoja, utvrđeno da je sorta dostatno ujednačena i stabilna.

4.   Prihvaćene sorte moraju se službeno provjeravati u redovnim razmacima. Ako bilo koji od uvjeta za prihvaćanje radi certificiranja više nije ispunjen, prihvaćanje se povlači i sorta se briše s popisa.

5.   Navedeni popisi i sve izmjene istih šalju se bez odgađanja Komisiji, koja ih objavljuje drugim državama članicama.

Članak 7.

1.   Države članice traže da se, radi ispitivanja sorata, provjere sjemena radi certificiranja i provjere komercijalnog sjemena, službeno uzmu uzorci u skladu s odgovarajućim metodama.

2.   Radi provjere sjemena u svrhu certificiranja i provjere komercijalnog sjemena, moraju se uzeti uzorci iz homogenih partija; najveća masa partije i najmanja masa uzorka zadane su u Prilogu III.

Članak 8.

1.   Države članice traže da se osnovno sjeme, certificirano sjeme i komercijalno sjeme stavljaju na tržište samo u dovoljno homogenim pošiljkama i u plombiranim spremnicima koji sadrže, kako je predviđeno u člancima 9. i 10., uređaj za plombiranje i oznake.

2.   Države članice mogu, radi nuđenja na prodaju malih količina krajnjem korisniku, utvrditi odstupanja od odredaba stavka 1. vezanih uz pakiranje, plombiranje i označivanje.

Članak 9.

1.   Države članice traže da zapakirano osnovno sjeme, certificirano sjeme i komercijalno sjeme budu službeno plombirani na takav način da se prilikom otvaranja spremnika plomba ošteti i ne može se ponovno staviti.

2.   Paketi se ne smiju ponovno plombirati, osim službeno. Ako se paketi ponovno plombiraju, činjenica ponovnog plombiranja, datum ponovnog plombiranja i tijelo nadležno za isto mora se navesti na oznaci koja je potrebna na temelju članka 10. stavka 1.

Članak 10.

1.   Države članice zahtijevaju da paketi osnovnog sjemena, certificiranog sjemena i komercijalnog sjemena

2.   Države članice mogu:

Članak 11.

Ova Direktiva ne utječe na pravo država članica da zahtijevaju da, u slučajevima različitima od onih iz članka 4., spremnici osnovnog sjemena, certificiranog sjemena ili komercijalnog sjemena, bez obzira je li to sjeme proizvedeno na njihovom državnom području ili uvezeno, moraju, ako se sjeme stavlja na tržište na njihovom državnom području, sadržavati oznaku dobavljača.

Članak 12.

Države članice traže da se eventualno kemijsko tretiranje osnovnog sjemena, certificiranog sjemena ili komercijalnog sjemena navede ili na službenoj oznaci ili na oznaci dobavljača i na spremniku ili unutar spremnika.

Članak 13.

1.   Države članice mogu odobriti stavljanje na tržište sjemena krmnog bilja u obliku mješavina sastavljenih od različitih rodova i vrsta sjemena krmnog bilja ili mješavina koje sadržavaju sjeme biljaka koje nisu krmno bilje u smislu ove Direktive, pod uvjetom da su različiti sastojci mješavine prije miješanja bili u skladu s pravilima o stavljanju na tržište koja vrijede za te sastojke.

2.   Odredbe članaka 8, 9. i 11. primjenjuju se, kao i odredbe članka 10., osim što oznaka koja se koristi za mješavinu sjemena mora biti zelena.

Članak 14.

1.   Države članice moraju osigurati da službeno certificirano osnovno sjeme i certificirano sjeme čiji su spremnici službeno označeni i plombirani u skladu s odredbama ove Direktive te komercijalno sjeme čiji su spremnici službeno označeni i plombirani u skladu s odredbama ove Direktive, ne podliježu nikakvim ograničenjima u smislu stavljanja na tržište u odnosu na svoja svojstva, mjere provjera, označavanja i plombiranja, osim onih utvrđenih u ovoj Direktivi.

2.   Države članice mogu:

Članak 15.

Države članice moraju utvrditi da se sjeme krmnog bilja proizvedeno izravno od osnovnog sjemena certificiranog u jednoj državi članici, a ubranog u drugoj državi članici ili trećoj zemlji smatra jednakim certificiranom sjemenu prve generacije proizvedenom iz osnovnog sjemena ubranog u državi članici koja je proizvela osnovno sjeme ako je to sjeme prošlo terenski pregled kojim je utvrđeno da je ispunilo uvjete utvrđene u Prilogu I. i ako je službena provjera pokazala da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u Prilogu II. za certificirano sjeme.

Članak 16.

1.   Vijeće kvalificiranom većinom glasova na prijedlog Komisije utvrđuje:

2.   Dok Vijeće ne donese odluku na temelju stavka 1., države članice su slobodne donositi takve odluke same. To pravo prestaje 1. srpnja 1969.

Članak 17.

1.   S ciljem uklanjanja svih privremenih teškoća u općoj opskrbi osnovnim sjemenom, certificiranim sjemenom ili komercijalnim sjemenom nastalih u jednoj ili više država članica, a koje se ne mogu prevladati unutar Zajednice, Komisija, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21., ovlašćuje jednu ili više država članica da prihvate za stavljanje na tržište, na razdoblje koje utvrđuje Komisija, sjeme kategorije koja ispunjava manje stroge zahtjeve.

2.   Za kategoriju sjemena bilo koje zadane sorte, službena oznaka je ona koja se daje za odgovarajuću kategoriju; u svim drugim slučajevima je ona koja se daje za komercijalno sjeme. Na oznaci se uvijek navodi da je predmetno sjeme kategorije koja ispunjava manje stroge zahtjeve.

Članak 18.

Ova Direktiva se ne primjenjuje na sjeme krmnog bilja koje je dokazano namijenjeno izvozu u treće zemlje.

Članak 19.

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere službenog nadzora sjemena krmnog bilja tijekom stavljanja na tržište, barem uzorkovanjem radi provjere, u pogledu njegove usklađenosti sa zahtjevima ove Direktive.

Članak 20.

1.   Probna polja Zajednice utvrđuju se unutar Zajednice za godišnji naknadni nadzor uzoraka sjemena uzetih tijekom uzorkovanja radi provjere; ta polja podliježu inspekciji od strane Odbora iz članka 21.

2.   Ta se usporedna ispitivanja tijekom prve faze koriste radi usklađivanja tehničkih metoda certificiranja tako da se dobiju jednaki rezultati. Čim je taj cilj postignut, sastavljaju se godišnji izvještaji o napretku za usporedna ispitivanja i šalju kao povjerljivi državama članicama i Komisiji. Komisija u skladu s postupkom iz članka 12. određuje rok za prvi izvještaj.

3.   Komisija u skladu s postupkom iz članka 21. poduzima aranžmane za mjere za usporedna ispitivanja. U usporedna ispitivanja može se uključiti krmno bilje požeto u trećim zemljama.

Članak 21.

1.   U slučaju kada se mora poštovati postupak utvrđen u ovom članku, Predsjednik mora predmet uputiti, bilo na vlastitu inicijativu bilo na zahtjev predstavnika države članice, Stalnom odboru za sjeme i reprodukcijski materijal u poljoprivredi, hortikulturi i šumarstvu (dalje u tekstu: „Odbor”) koji se osniva Odlukom Vijeća od 14. lipnja 1966. (2).

2.   Unutar Odbora, glasovi država članica ponderiraju se kako je predviđeno u članku 148. stavku 2. Ugovora. Predsjednik ne glasuje.

3.   Predstavnik Komisije dostavlja nacrt mjera koje se trebaju usvojiti. Odbor dostavlja svoje mišljenje o tim mjerama u vremenskom roku koji utvrdi predsjednik ovisno o žurnosti predmeta. Mišljenja se donose većinom od dvanaest glasova.

4.   Komisija usvaja mjere koje se odmah primjenjuju. Međutim, ako te mjere nisu u skladu s mišljenjem Odbora, Komisija ih odmah dostavlja Vijeću. U tom slučaju, Komisija može odgoditi primjenu mjera koje je usvojila za najviše jedan mjesec od dana te objave.

Vijeće može kvalificiranom većinom donijeti drugačiju odluku u roku od mjesec dana.

Članak 22.

Ova Direktiva ne smije dovoditi u pitanje odredbe nacionalnog prava koje su opravdane razlozima zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili bilja ili zaštite industrijske i komercijalne imovine.

Članak 23.

Države članice najkasnije do 1. srpnja 1968. donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama članka 14. stavka 1. te, najkasnije do 1. srpnja 1969., zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive i njezinih priloga. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 24.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL 109, 9.7.1964., str. 1751/64.

(2)  SL 125, 11.7.1966., str. 2289/66.

PRILOG I.

Uvjeti za certificiranje usjeva

PRILOG II.

Uvjeti koje sjeme mora ispunjavati

I.   CERTIFICIRANO SJEME

II.   OSNOVNO SJEME

Sukladno dodatnim odredbama u nastavku, uvjeti iz odjeljka I. ovog Priloga vrijede za osnovno sjeme:

III.   KOMERCIJALNO SJEME

Sukladno dodatnim odredbama u nastavku, uvjeti utvrđeni u stavcima 2. i 3. odjeljka I. ovog Priloga vrijede za komercijalno sjeme:

PRILOG III.

PRILOG IV.

Oznaka

A.   Potrebni podaci

B.   Najmanje dimenzije

110 mm × 67 mm

(1)  U slučaju vučika, mora se navesti je li pojedina vučika gorka ili slatka.