21.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 132/21

(1)

Potrebno je unijeti niz izmjena direktiva Vijeća 2004/114/EZ (4) i 2005/71/EZ (5). Radi jasnoće, navedene direktive trebalo bi preinačiti.

(2)

Ovom Direktivom trebalo bi odgovoriti na potrebu utvrđenu u izvješćima o provedbi direktiva 2004/114/EZ i 2005/71/EZ kako bi se ispravile utvrđene slabosti, osigurala veća transparentnost i pravna sigurnost te ponudio dosljedan pravni okvir za različite kategorije državljana trećih zemalja koji dolaze u Uniju. Stoga bi njome trebalo postojeće odredbe za te kategorije pojednostavniti i uskladiti u jedinstvenom instrumentu. Unatoč razlikama među kategorijama obuhvaćenima ovom Direktivom, one također dijele niz zajedničkih karakteristika što omogućava da se pitanja u vezi s njima rješavaju zajedničkim pravnim okvirom na razini Unije.

(3)

Ovom Direktivom trebalo bi doprinijeti Stockholmskom programu, čiji je cilj približavanje nacionalnih zakonodavstava o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja. Imigracija koja dolazi izvan Unije izvor je vrlo kvalificiranih ljudi, a posebno je velika potražnja za studentima i istraživačima. Oni imaju važnu ulogu u stvaranju ljudskog kapitala kao ključne vrijednosti Unije, osiguravajući pametan, održiv i uključiv rast, te stoga doprinose ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020.

(4)

U izvješćima o provedbi direktiva 2004/114/EZ i 2005/71/EZ istaknuti su određeni nedostaci, uglavnom u vezi s uvjetima prihvata, pravima, postupovnim zaštitnim mjerama, pristupom studenata tržištu rada tijekom njihovog studiranja te odredbama o mobilnosti unutar EU-a. Također se smatra da su potrebna specifična poboljšanja u pogledu neobveznih kategorija državljana trećih zemalja. U naknadnim opsežnijim savjetovanjima naglašena je potreba za boljim mogućnostima traženja posla za istraživače i studente te za boljom zaštitom osoba koje obavljaju poslove au pair koje nisu obuhvaćene direktivama 2004/114/EZ i 2005/71/EZ.

(5)

Za postupnu uspostavu područja slobode, sigurnosti i pravde Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se donošenje mjera u području azila, useljavanja i zaštite prava državljana trećih zemalja.

(6)

Cilj ove Direktive trebao bi biti i jačanje međuljudskih kontakata i mobilnosti kao važnih sastavnica vanjske politike Unije, posebno prema zemljama obuhvaćenima europskom politikom susjedstva ili strateškim partnerima Unije. Njome bi se također trebao omogućiti bolji doprinos globalnom pristupu migracijama i mobilnosti i njegovim partnerstvima za mobilnost kojima se nudi konkretan okvir za dijalog i suradnju između država članica i trećih zemalja, što uključuje olakšavanje i organiziranje zakonitih migracija.

(7)

Migracijama bi, za potrebe ove Direktive, trebalo promicati stvaranje i usvajanje znanja i vještina. Migracije predstavljaju oblik uzajamnog obogaćivanja za dotične migrante, njihovu zemlju podrijetla i dotičnu državu članicu te se njome istovremeno jačaju kulturne veze i obogaćuje kulturna raznolikost.

(8)

Ovom bi se Direktivom trebala promicati Unija kao privlačno mjesto za istraživanje i inovacije te bi se trebao unaprijediti njezin položaj u globalnom natjecanju za nadarene osobe i na taj način dovesti do povećanja ukupne konkurentnosti i stope rasta Unije, uz istovremeno stvaranje radnih mjesta koja znatno doprinose rastu BDP-a. Otvaranje Unije državljanima trećih zemalja koji mogu biti prihvaćeni u svrhu istraživanja također je dio vodeće inicijative „Unija inovacija”. Stvaranje otvorenog tržišta rada za istraživače iz Unije i istraživače iz trećih zemalja također je potvrđeno kao jedan od ključnih ciljeva europskog istraživačkog prostora, jedinstvenog prostora u kojemu slobodno kolaju istraživači, znanstvene spoznaje i tehnologija.

(9)

Primjereno je da se prihvat državljana trećih zemalja koji podnose zahtjev u svrhu provođenja istraživačke aktivnosti omogući postupkom prihvata koji nije ovisan o njihovu pravnom odnosu s istraživačkom organizacijom domaćinom te tako da se uz odobrenje više ne zahtijeva i radna dozvola. Taj bi se postupak trebao temeljiti na suradnji između istraživačkih organizacija i tijelâ država članica za useljavanje. Njime bi se istraživačkim organizacijama trebala dati ključna uloga u postupku prihvata s ciljem olakšanja i ubrzanja ulaska državljana trećih zemalja koji podnose zahtjev u svrhu provođenja istraživačke aktivnosti u Uniji, uz očuvanje nadležnosti država članica nad imigracijskom politikom. Istraživačke organizacije, kojima bi države članice trebale imati mogućnost dati prethodnu suglasnost, trebale bi moći potpisati ili sporazum o gostovanju ili ugovor s državljaninom treće zemlje u svrhu provođenja istraživačke aktivnosti. Države članice trebale bi izdati odobrenje na osnovi sporazuma o gostovanju ili ugovora ako su ispunjeni uvjeti za ulazak i boravak.

(10)

S obzirom na to da se napori za postizanje cilja koji se sastoji od ulaganja 3 % BDP-a u istraživanja prije svega tiče privatnog sektora, taj bi sektor, prema potrebi, trebalo poticati da regrutira više istraživača u predstojećim godinama.

(11)

Kako bi Unija bila privlačnija državljanima trećih zemalja koji žele provoditi istraživačku aktivnost u Uniji, članovima njihovih obitelji, kako su definirani u Direktivi Vijeća 2003/86/EZ (6), trebalo bi omogućiti da im se pridruže i da imaju koristi od odredbi o mobilnosti unutar EU-a. Ti članovi obitelji trebali bi imati pristup tržištu rada u prvoj državi članici i, u slučaju dugoročne mobilnosti, u drugim državama članicama, osim u iznimnim okolnostima kao što su posebno visoke razine nezaposlenosti kada bi države članice trebale zadržati mogućnost primjene testa u razdoblju koje ne prelazi 12 mjeseci kojim se dokazuje da mjesto ne može biti popunjeno zapošljavanjem osobe s domaćeg tržišta rada. Uz iznimku odstupanja predviđenih ovom Direktivom, trebale bi se primjenjivati sve odredbe Direktive 2003/86/EZ, uključujući razloge za odbijanje ili povlačenje ili odbijanje produljenja. Posljedično, boravišne dozvole članova obitelji mogle bi biti povučene ili njihovo produljenje odbijeno ako istekne odobrenje istraživaču u čijoj su pratnji, a oni nemaju autonomno pravo na boravak.

(12)

Kada je to primjereno, trebalo bi poticati države članice da doktorande smatraju istraživačima za potrebe ove Direktive.

(13)

Provedbom ove Direktive ne bi se smio poticati odljev mozgova iz zemalja u usponu i zemalja u razvoju. Mjere za pružanje podrške ponovnoj integraciji istraživača u njihove zemlje podrijetla trebale bi se poduzimati u suradnji sa zemljama podrijetla radi uspostavljanja sveobuhvatne migracijske politike.

(14)

Kako bi se čitavu Europu promicalo kao svjetsko središte izvrsnosti za studiranje i osposobljavanje, trebalo bi poboljšati i pojednostavniti uvjete za ulazak i boravak onih koji u te svrhe žele doći u Uniju. To je u skladu s ciljevima plana za modernizaciju europskih sustava visokog obrazovanja, posebno u kontekstu internacionalizacije visokog obrazovanja u Europi. Približavanje relevantnog nacionalnog zakonodavstva država članica dio je tog nastojanja. U tom kontekstu i u skladu sa zaključcima Vijeća o modernizaciji visokog obrazovanja (7), izraz „visoko obrazovanje” obuhvaća sva visoka učilišta, što može uključivati, među ostalim, sveučilišta, veleučilišta, institute za tehnologiju, grandes écoles, poslovne škole, tehnička veleučilišta, sveučilišne institute za tehnologiju, visoke škole, profesionalne škole, visoke tehničke škole i akademije.

(15)

Proširenje i produbljenje Bolonjskog procesa pokrenutog Bolonjskom zajedničkom deklaracijom europskih ministara obrazovanja od 19. lipnja 1999. rezultiralo je usporedivijim, kompatibilnijim i usklađenijim sustavima visokog obrazovanja u zemljama sudionicama, ali i izvan njih. To se dogodilo zahvaljujući činjenici da države članice potiču mobilnost studenata te da su visoka učilišta uvrstila mobilnost u svoje kurikulume. Poboljšane odredbe o mobilnosti studenata unutar EU-a trebale bi to odražavati. Jedan od ciljeva Bolonjske deklaracije jest učiniti europsko visoko obrazovanje privlačnim i konkurentnim. Bolonjski proces doveo je do stvaranja europskog prostora visokog obrazovanja. Zbog njegove trodijelne strukture s jasnim programima i akademskim stupnjevima, kao i zbog uvođenja kvalifikacijskih okvira, studiranje u Europi postalo je privlačnije državljanima trećih zemalja.

(16)

Države članice trebale bi u skladu s nacionalnim pravom utvrđivati trajanje i ostale uvjete pripremnih kolegija za studente obuhvaćene ovom Direktivom.

(17)

Dokaz o prijemu državljanina treće zemlje na visoko učilište mogao bi, među ostalim, uključivati i dopis ili potvrdu kojom se potvrđuje upis.

(18)

Državljani trećih zemalja koji predaju zahtjev za prihvat kao pripravnici trebali bi dostaviti dokaz da su unutar dvije godine koje prethode datumu predaje njihovog zahtjeva stekli visokoškolsku kvalifikaciju ili dokaz o trenutačnom studiranju u trećoj zemlji s ciljem stjecanja visokoškolske kvalifikacije. Oni bi također trebali priložiti sporazum o osposobljavanju koji sadržava opis programa osposobljavanja, njegov obrazovni cilj ili komponente učenja, njegovo trajanje i uvjete pod kojima će se pripravnik nadzirati, a koji potvrđuje da će imati koristi od istinskog osposobljavanja te da neće raditi kao obični radnici. Osim toga, od subjekata domaćina može se zahtijevati da potkrijepe tvrdnju da se pripravništvom ne zamjenjuje radno mjesto. Ako posebni uvjeti već postoje u nacionalnom pravu, kolektivnim ugovorima ili praksama za pripravnike, države članice trebale bi moći zahtijevati od državljana trećih zemalja koji predaju zahtjev za prihvat kao pripravnici da ispunjavaju te posebne uvjete.

(19)

Ova se Direktiva ne odnosi na pripravnike koji dolaze raditi u Uniju u sklopu premještaja unutar društva jer su oni obuhvaćeni Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(20)

Ovom Direktivom trebalo bi podupirati ciljeve Europske volonterske službe za razvoj solidarnosti, međusobnog razumijevanja i tolerancije među mladima i društvima u kojima žive, istodobno doprinoseći jačanju socijalne kohezije i promicanju aktivnog građanstva mladih. Kako bi se osigurao pristup Europskoj volonterskoj službi na dosljedan način diljem Unije, države članice trebale bi primjenjivati odredbe ove Direktive na državljane trećih zemalja koji podnose zahtjev u svrhu Europske volonterske službe.

(21)

Države članice trebale bi imati mogućnost primijeniti odredbe ove Direktive na učenike, volontere izvan okvira Europske volonterske službe i osobe koje obavljaju poslove au pair kako bi se olakšao njihov ulazak i boravak te osigurala njihova prava.

(22)

Ako države članice odluče primijeniti ovu Direktivu na učenike, potiče ih se da osiguraju da nacionalni postupak prihvata za nastavnike koji isključivo prate učenike u okviru programa razmjene učenika ili obrazovnog projekta bude u skladu s postupkom za učenike predviđenim ovom Direktivom.

(23)

Obavljanje poslova au pair doprinosi poticanju međuljudskih kontakata dajući državljanima trećih zemalja priliku da poboljšaju svoje jezične vještine i razviju znanje i kulturne veze s državama članicama. U isto vrijeme, državljani treće zemlje koji obavljaju poslove au pair mogu biti izloženi riziku od zlouporabe. Kako bi se osiguralo pravedno postupanje prema osobama koje obavljaju poslove au pair, trebalo bi se omogućiti da države članice primijene odredbe ove Direktive u pogledu ulaska i boravka osoba koje obavljaju poslove au pair.

(24)

Ako državljani trećih zemalja mogu dokazati da primaju sredstva tijekom cijelog razdoblja svojeg boravka u dotičnoj državi članici koja proizlaze iz potpore, studentske ili istraživačke stipendije, važećeg ugovora o radu, obvezujuće ponude za posao ili financiranja od strane organizacije za razmjenu učenika, subjekta koji je domaćin pripravnicima, organizacije za volontiranje, obitelji domaćina ili organizacije koja posreduje za poslove au pair, države članice trebale bi takva sredstva uzeti u obzir pri procjeni dostupnosti dostatnih sredstava. Države članice trebale bi moći utvrditi okvirni referentni iznos koji smatraju „dostatnim sredstvima” i koji se može razlikovati za svaku od dotičnih kategorija državljana trećih zemalja.

(25)

Države članice potiču se da podnositelju zahtjeva dopuste da dostavi dokumente i informacije na jednom od službenih jezika Unije, koji je odredila dotična država članica, a ne isključivo na službenom jeziku odnosno službenim jezicima te države članice.

(26)

Države članice trebale bi imati mogućnost uspostave postupka davanja suglasnosti za javne ili privatne istraživačke organizacije ili za oboje, koje žele ugostiti istraživače koji su državljani treće zemlje ili za visoka učilišta koja žele ugostiti studente koji su državljani treće zemlje. Ta suglasnost trebala bi biti u skladu s postupcima predviđenima nacionalnim pravom ili upravnom praksom dotične države članice. Trebalo bi olakšati postupak u vezi sa zahtjevima predanima istraživačkim organizacijama ili visokim učilištima koji su dobili suglasnost te bi se tako trebao ubrzati ulazak državljanima trećih zemalja koji u Uniju dolaze u svrhu istraživanja ili studiranja.

(27)

Države članice trebale bi imati mogućnost da uspostave postupak kojim se dotičnim subjektima domaćinima koji žele biti domaćini učenicima, pripravnicima ili volonterima daje suglasnost. Države članice trebale bi imati mogućnost primjenjivati taj postupak na neke ili sve kategorije subjekata domaćina. Ta suglasnost trebala bi biti u skladu s postupcima predviđenima nacionalnim pravom ili upravnom praksom dotične države članice. Pomoću zahtjeva predanih subjektima domaćinima koji imaju suglasnost trebalo bi ubrzati ulazak državljana trećih zemalja koji u Uniju dolaze u svrhu osposobljavanja, volonterstva, ili programa razmjene učenika ili obrazovnih projekata.

(28)

Ako države članice uspostave postupak davanja suglasnosti za subjekte domaćine, trebale bi moći odlučiti hoće li dopustiti prihvat samo putem subjekata domaćina koji imaju suglasnost ili će utvrditi postupak davanja suglasnosti, istovremeno omogućujući prihvat putem subjekata domaćina koji nemaju suglasnost.

(29)

Ovom Direktivom ne bi se smjelo dovesti u pitanje pravo država članica da državljanima trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive izdaju odobrenja za potrebe studija, istraživanja ili osposobljavanja koje nisu uređene ovom Direktivom.

(30)

Kada su ispunjeni svi opći i posebni uvjeti za prihvat, države članice trebale bi izdati odobrenje, unutar određenih rokova. Ako država članica izdaje samo boravišne dozvole na svojem državnom području i ako su ispunjeni svi uvjeti za prihvat iz ove Direktive, država članica trebala bi dotičnom državljaninu treće zemlje dati traženu vizu te bi trebala osigurati učinkovitu suradnju nadležnih tijela u tu svrhu. Ako država članica ne izdaje vize, trebala bi dotičnom državljaninu treće zemlje izdati istovjetnu dozvolu kojom se dozvoljava ulazak.

(31)

U odobrenjima bi trebalo navesti status dotičnog državljanina treće zemlje. Trebalo bi biti moguće da države članice navedu dodatne informacije u papirnatom obliku ili da ih pohrane u elektroničkom obliku, pod uvjetom da se ne radi o dodatnim uvjetima.

(32)

Različita razdoblja trajanja u vezi s odobrenjima iz ove Direktive trebala bi odražavati specifičnu prirodu boravka svake kategorije državljana trećih zemalja obuhvaćene ovom Direktivom.

(33)

Države članice trebale bi imati pravo odrediti da ukupno trajanje boravka studenata ne prelazi maksimalno trajanje studija kako je predviđeno nacionalnim pravom. U tom pogledu, maksimalno trajanje studija također može uključivati, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom dotične države članice, moguće produljenje studija za potrebe ponavljanja jedne studijske godine ili više njih.

(34)

Trebalo bi biti moguće da države članice podnositelju zahtjeva naplate obradu zahtjevâ za odobrenja i obavijesti. Razina naknada ne bi trebala biti nerazmjerna ili prekomjerna kako ne bi predstavljala prepreku za ostvarivanje ciljeva ove Direktive.

(35)

Prava dodijeljena državljanima trećih zemalja obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive ne bi trebala ovisiti o obliku odobrenja koje izdaje svaka država članica.

(36)

Trebalo bi biti moguće odbiti prihvat za potrebe ove Direktive na temelju opravdanih razloga. Osobito bi trebalo biti moguće odbiti prihvat ako država članica, na temelju procjene činjenica pojedinog slučaja te uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, smatra da dotični državljanin treće zemlje može predstavljati prijetnju javnom poretku, javnoj sigurnosti ili javnom zdravlju.

(37)

Cilj ove Direktive nije uređivanje prihvata i boravka državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja te ona nije usmjerena na usklađivanje nacionalnih prava i praksi s obzirom na status radnikâ. Moguće je, međutim, da u se u nekim državama članicama za određene kategorije državljana trećih zemalja obuhvaćene ovom Direktivom smatra da su u radnom odnosu na temelju nacionalnog prava, kolektivnih ugovora ili prakse. Ako država članica smatra da su istraživači, volonteri, pripravnici ili osobe koje obavljaju poslove au pair, a koji su državljani trećih zemalja, u radnom odnosu, ta bi država članica trebala zadržati pravo uređivanja obujma prihvata dotične kategorije ili dotičnih kategorija u skladu s člankom 79. stavkom 5. UFEU-a.

(38)

Ako istraživač, volonter, pripravnik ili osoba koja obavlja poslove au pair, a koji je državljanin treće zemlje, podnese zahtjev da mu se odobri zasnivanje radnog odnosa u državi članici, trebala bi postojati mogućnost da ta država članica primijeni test kojim se dokazuje da mjesto ne može biti popunjeno zapošljavanjem osobe s domaćeg tržišta rada.

(39)

U pogledu studenata, obujam prihvata ne bi se trebao primjenjivati jer, čak i ako im je dopušteno da rade tijekom studija u skladu s uvjetima predviđenima ovom Direktivom, oni traže prihvat na državnom području države članice kako bi, obavljajući to kao svoju glavnu djelatnost, redovito studirali, što bi moglo uključivati obvezno osposobljavanje.

(40)

Ako, nakon što mu je bio odobren prihvat na državnom području dotične države članice, istraživač, volonter, pripravnik ili osoba koja obavlja poslove au pair podnese zahtjev za obnavljanje odobrenja za ulazak u dotičnu državu članicu ili da zasnuje radni odnos u dotičnoj državi članici, s izuzetkom istraživača koji nastavlja radni odnos s istim subjektom domaćinom, trebalo bi biti moguće da ta država članica primijeni test kojim se dokazuje da mjesto ne može biti popunjeno zapošljavanjem osobe s domaćeg tržišta rada.

(41)

U slučaju sumnje u razloge zahtjeva za prihvat, države članice trebale bi moći provoditi odgovarajuće provjere ili zahtijevati dokaze kako bi u svakom pojedinačnom slučaju procijenile namjeravano istraživanje, studij, osposobljavanje, volonterstvo, program razmjene učenika ili obrazovni projekt ili obavljanje poslova au pair te bi trebale biti u mogućnosti boriti se protiv zlouporabe i nepravilne uporabe postupka utvrđenog u ovoj Direktivi.

(42)

Ako su dane informacije nepotpune, države članice trebale bi u razumnom razdoblju obavijestiti podnositelja zahtjeva o potrebnim dodatnim informacijama te odrediti razuman rok za njihovu dostavu. Ako dodatne informacije nisu dostavljene unutar tog roka, zahtjev bi mogao biti odbijen.

(43)

Nacionalna tijela trebala bi obavijestiti podnositelja zahtjeva o odluci koja je donesena o zahtjevu. To bi trebale učiniti u pisanom obliku što je moguće ranije, a najkasnije u roku navedenom u ovoj Direktivi.

(44)

Cilj je ove Direktive olakšati mobilnost istraživača i studenata unutar EU-a, među ostalim, smanjenjem administrativnog opterećenja u vezi s mobilnošću u nekoliko država članica. U tu se svrhu ovom Direktivom uspostavlja poseban program mobilnosti unutar EU-a kojim se državljaninu treće zemlje koji ima odobrenje za potrebe istraživanja ili studija koje je izdala prva država članica daje pravo na ulazak, boravak i provedbu dijela istraživačke aktivnosti ili studija u drugoj državi članici ili više njih u skladu s odredbama o mobilnosti u okviru ove Direktive.

(45)

Kako bi se istraživačima omogućilo da jednostavno prelaze iz jedne istraživačke organizacije u drugu u svrhu istraživanja, njihova kratkoročna mobilnost trebala bi obuhvaćati boravke u drugim državama članicama za razdoblje do 180 dana u bilo kojem razdoblju od 360 dana po državi članici. Dugoročna mobilnost istraživačâ trebala bi obuhvaćati boravke u drugoj državi članici ili više njih za razdoblje dulje od 180 dana po državi članici. Članovi obitelji istraživača trebali bi imati pravo pratiti istraživača tijekom mobilnosti. Postupak za njihovu mobilnost trebao bi biti usklađen s postupkom za mobilnost istraživača u čijoj se pratnji nalaze.

(46)

U pogledu studenata koji su obuhvaćeni programima Unije, multilateralnim programima ili sporazumom između dvaju ili više visokih učilišta, ovom Direktivom, kako bi se osigurao kontinuitet njihova studija, trebalo bi omogućiti mobilnost u drugoj državi članici ili više njih za razdoblje do 360 dana po državi članici.

(47)

Ako istraživač ili student prijeđe u drugu državu članicu na temelju postupka obavješćivanja te je potreban dokument kako bi se olakšao pristup uslugama i pravima, trebalo bi biti moguće da druga država članica izda dokument kako bi se potvrdilo da istraživač ili student ima pravo na boravak na državnom području te države članice. Takav dokument ne bi smio predstavljati dodatni uvjet za korištenje pravima predviđenima ovom Direktivom te bi trebao biti samo deklaratorne prirode.

(48)

Iako bi se u okviru posebnog programa mobilnosti utvrđenog ovom Direktivom trebala utvrditi neovisna pravila o ulasku i boravku za potrebe istraživanja ili studija u državama članicama koje nisu država članica koja je izdala inicijalno odobrenje, i dalje bi se trebala primjenjivati sva druga pravila kojima se uređuje kretanje osoba preko granica kako je utvrđeno u relevantnim odredbama schengenske pravne stečevine.

(49)

Ako se odobrenjem koje je izdala država članica ne primjenjuje schengenska pravna stečevina u cijelosti, a istraživač, članovi njegove obitelji ili student, u okviru mobilnosti unutar EU-a, prijeđu vanjsku granicu u smislu Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (9), država članica trebala bi imati pravo zahtijevati dokaze da istraživač ili student prelazi na njezino državno područje u svrhu istraživanja ili studija ili da članovi obitelji prelaze na njezino državno područje u svrhu praćenja istraživača u okviru mobilnosti. Osim toga, u slučaju prelaska vanjske granice u smislu Uredbe (EU) 2016/399, države članice koje primjenjuju schengensku pravnu stečevinu u cijelosti trebale bi se koristiti Schengenskim informacijskim sustavom te bi trebale odbiti ulazak ili uložiti prigovor na mobilnost osoba za koje je u tom sustavu izdano upozorenje za potrebe odbijanja ulaska ili boravka, kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(50)

Ovom bi Direktivom trebalo dopustiti drugim državama članicama da zatraže da istraživač ili student, koji se kreće na temelju odobrenja koje je izdala prva država članica i koji ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete za mobilnost, napusti njezino državno područje. Ako istraživač ili student ima važeće odobrenje koje je izdala prva država članica, druga država članica trebala bi moći zatražiti da se taj istraživač ili student vrati u prvu državu članicu u skladu s Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11). Ako druga država članica dopušta mobilnost na temelju odobrenja koje je izdala prva država članica i ako je odobrenje povučeno ili je isteklo tijekom razdoblja mobilnosti, trebalo bi biti moguće da druga država članica odluči hoće li vratiti istraživača ili studenta u treću zemlju, u skladu s Direktivom 2008/115/EZ, ili od prve države članice bez odgode zatražiti da dopusti ponovni ulazak istraživača ili studenta na njezino državno područje. U tom potonjem slučaju, prva država članica trebala bi istraživaču ili studentu izdati dokument koji mu omogućuje ponovni ulazak na njezino državno područje.

(51)

Imigracijske politike i pravila Unije, s jedne strane, i politike i programi Unije kojima se potiče mobilnost istraživača i studenata na razini Unije, s druge strane, trebali bi se više međusobno nadopunjavati. Kada se određuje razdoblje važenja odobrenja izdanog istraživačima i studentima, države članice trebale bi uzeti u obzir planiranu mobilnost u ostalim državama članicama, u skladu s odredbama o mobilnosti. Istraživači i studenti obuhvaćeni programima Unije ili multilateralnim programima koji uključuju mjere mobilnosti ili sporazume između dvaju ili više visokih učilišta trebali bi imati pravo na dobivanje odobrenja za razdoblje od najmanje dvije godine, pod uvjetom da ispunjavaju relevantne uvjete prihvata za to razdoblje.

(52)

Kako bi se studentima omogućilo da pokriju dio troškova svojeg studija i, ako je moguće, da steknu praktično iskustvo, trebali bi, tijekom svog studija, imati pristup tržištu rada države članice u kojoj studiraju, pod uvjetima utvrđenima ovom Direktivom. Studentima bi trebalo biti dopušteno raditi određeni minimalni iznos sati kako je u tu svrhu utvrđeno u ovoj Direktivi. Načelo pristupa studenata tržištu rada trebalo bi biti opće pravilo. Međutim, u izuzetnim okolnostima države članice trebale bi imati mogućnost uzeti u obzir stanje na svojim nacionalnim tržištima rada.

(53)

Kao dio nastojanja da se osigura kvalificirana radna snaga za budućnost, studenti koji završe studij u Uniji trebali bi imati mogućnost ostati na državnom području dotične države članice za razdoblje navedeno u ovoj Direktivi kako bi utvrdili prilike za rad ili osnovali poduzeće. Istraživači bi također trebali imati tu mogućnost po završetku svoje istraživačke aktivnosti definirane u sporazumu o gostovanju. Kako bi im se u tu svrhu izdale boravišne dozvole, od studenata i istraživača može se zatražiti da dostave dokaze u skladu sa zahtjevima ove Direktive. Nakon što im države članice izdaju takve boravišne dozvole, prestaje ih se smatrati istraživačima ili studentima u smislu ove Direktive. Države članice trebale bi moći provjeriti, nakon minimalnog razdoblja utvrđenog u ovoj Direktivi, imaju li oni istinsku mogućnost za zaposlenje ili pokretanje poduzeća. Ta mogućnost ne dovodi u pitanje druge obveze izvješćivanja predviđene u nacionalnom pravu u druge svrhe. Odobrenje izdano u svrhu utvrđivanja mogućnosti zapošljavanja ili osnivanja poduzeća ne bi trebalo dodjeljivati automatsko pravo na pristup tržištu rada ili na osnivanje poduzeća. Države članice trebale bi zadržati pravo da uzmu u obzir stanje na svojim tržištima rada kada državljanin treće zemlje, kojemu je izdano odobrenje da ostane na državnom području u svrhu traženja posla ili osnivanja poduzeća, predaje zahtjev za radnu dozvolu s ciljem popunjenja radnog mjesta.

(54)

Trebalo bi osigurati pravedno postupanje s državljanima trećih zemalja obuhvaćenih ovom Direktivom u skladu s člankom 79. UFEU-a. Prema istraživačima bi trebalo postupati jednako kao prema državljanima dotične države članice u vezi s člankom 12. stavcima 1. i 4. Direktive 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12) podložno mogućnosti da država članica ograniči jednako postupanje u posebnim slučajevima predviđenima ovom Direktivom. Direktiva 2011/98/EU trebala bi se nastaviti primjenjivati na studente, što uključuje ograničenja predviđena tom Direktivom. Direktiva 2011/98/EU trebala bi se primjenjivati na pripravnike, volontere i osobe koje obavljaju poslove au pair kada se smatra da su u radnom odnosu u dotičnoj državi članici. Prema pripravnicima, volonterima i osobama koje obavljaju poslove au pair, kada se ne smatra da su u radnom odnosu u dotičnoj državi članici, te s učenicima trebalo bi postupati jednako kao prema državljanima dotične države članice u pogledu minimalnih prava kako je predviđeno ovom Direktivom. To uključuje pristup robi i uslugama, što ne obuhvaća potpore ili zajmove za studiranje ili strukovno obrazovanje.

(55)

Jednako postupanje prema istraživačima i studentima, kao i pripravnicima, volonterima i osobama koje obavljaju poslove au pair kada se smatra da su u radnom odnosu u državi članici, uključuje jednako postupanje u vezi s granama socijalne sigurnosti navedenima u članku 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (13). Ovom se Direktivom ne usklađuje zakonodavstvo država članica u području socijalne sigurnosti. Ona je ograničena na primjenu načela jednakog postupanja u području socijalne sigurnosti na državljane trećih zemalja obuhvaćenih njezinim područjem primjene. Nadalje, ovom Direktivom ne dodjeljuju se prava u odnosu na situacije koje izlaze iz područja primjene prava Unije, kao što su one koje se odnose na članove obitelji koji borave u trećoj zemlji. To, međutim, ne bi smjelo utjecati na pravo nadživjelih osoba čija su prava povezana s državljanima trećih zemalja obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive, gdje je to primjenjivo, da primaju mirovine za nadživjele osobe kada borave u trećoj zemlji.

(56)

U mnogim je državama članicama pravo na obiteljske naknade uvjetovano određenom povezanošću s tom državom članicom jer su naknade namijenjene podupiranju pozitivnih demografskih kretanja kako bi se osigurala buduća radna snaga u toj državi članici. Stoga ova Direktiva ne bi smjela utjecati na pravo država članica da pod određenim uvjetima ograniče jednako postupanje s obzirom na obiteljske naknade kada istraživač i članovi njegove obitelji koji ga prate privremeno borave u državi članici.

(57)

U slučaju mobilnosti između država članica primjenjuje se Uredba (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (14). Ovom se Direktivom državljanima trećih zemalja koji imaju prekogranične interese između država članica ne bi smjela dodjeljivati veća prava u području socijalne sigurnosti od onih koja su već predviđena postojećim pravom Unije.

(58)

Ovu Direktivu trebalo bi primjenjivati ne dovodeći u pitanje povoljnije odredbe sadržane u pravu Unije i primjenljivim međunarodnim instrumentima.

(59)

Boravišne dozvole predviđene ovom Direktivom trebala bi izdavati nadležna tijela države članice koristeći se jedinstvenim formatom utvrđenim u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1030/2002 (15).

(60)

Svaka država članica trebala bi osigurati da odgovarajuće i redovito ažurirane informacije budu dostupne javnosti, posebno na internetu, u pogledu subjekata domaćina koji su dobili suglasnost za potrebe ove Direktive te uvjetâ i postupaka za prihvat državljana trećih zemalja na državnom području država članica za potrebe ove Direktive.

(61)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, u skladu s člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

(62)

Države članice trebale bi provoditi odredbe ove Direktive bez diskriminacije na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog porijekla, genetičkih svojstava, jezika, religije ili vjere, političkog ili nekog drugog uvjerenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.

(63)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28 rujna 2011. država članica i Komisije o obrazloženjima (16), u opravdanim se slučajevima države članice pridružuju obavještavanju o svojim mjerama za prenošenje pomoću jednoga ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. Uzimajući u obzir ovu Direktivu, zakonodavac smatra da je prijenos takvih dokumenata opravdan.

(64)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno utvrđivanje uvjetâ ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhe istraživanja, studija, osposobljavanja i Europske volonterske službe, kao obveznih odredbi, te razmjene učenika, volonterstva koje nije u okviru Europske volonterske službe ili obavljanja poslova au pair, kao neobveznih odredbi, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(65)

U skladu s člancima 1. i 2. te člankom 4a. stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.

(66)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske koji je priložen UEU-u i UFEU-u Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(67)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s direktivama 2004/114/EZ i 2005/71/EZ. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredbi proizlazi iz tih direktiva.

(68)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo i datumâ početka primjene koji su navedeni u Prilogu I. dijelu B,

(a)

uvjeti ulaska i boravka za razdoblje dulje od 90 dana na državnom području država članica te prava državljana trećih zemalja i, ako je to primjenjivo, članova njihovih obitelji u svrhu istraživanja, studiranja, osposobljavanja ili volonterstva u okviru Europske volonterske službe i, ako države članice tako odluče, programâ razmjene učenika ili obrazovnih projekata, volonterstva izvan okvira Europske volonterske službe ili obavljanja poslova au pair;

(b)

uvjeti za ulazak i boravak te prava istraživača i, ako je to primjenjivo, članova njihovih obitelji, kao i studenata, iz točke (a) u državama članicama koje nisu država članica koja na temelju ove Direktive prva izda odobrenje državljaninu treće zemlje.

(a)

koji traže međunarodnu zaštitu ili su korisnici međunarodne zaštite u skladu s Direktivom 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (17) ili su korisnici privremene zaštite u skladu s Direktivom Vijeća 2001/55/EZ (18) u nekoj državi članici;

(b)

čiji je protjerivanje suspendirano iz činjeničnih ili pravnih razloga;

(c)

koji su članovi obitelji građana Unije koji su ostvarili svoje pravo na slobodu kretanja na području Unije;

(d)

koji uživaju status osobe s dugotrajnim boravištem u nekoj državi članici u skladu s Direktivom Vijeća 2003/109/EZ (19);

(e)

koji zajedno s članovima svojih obitelji, neovisno o njihovu državljanstvu, imaju prava na slobodu kretanja jednaka onima građana Unije na temelju sporazumâ između Unije i njezinih država članica te trećih zemalja ili između Unije i trećih zemalja;

(f)

koji dolaze u Uniju kao pripravnici u sklopu premještaja unutar društva u skladu s Direktivom 2014/66/EU;

(g)

koji su primljeni kao visoko kvalificirani radnici u skladu s Direktivom Vijeća 2009/50/EZ (20).

1.

„državljanin treće zemlje” znači osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a;

2.

„istraživač” znači državljanin treće zemlje koji je stekao akademski stupanj doktora znanosti ili odgovarajuću visokoškolsku kvalifikaciju koja tom državljaninu treće zemlje omogućuje pristup doktorskim programima, kojega izabire istraživačka organizacija i kojemu je odobren prihvat na državnom području države članice u svrhu provođenja istraživačkih aktivnosti za koje se takva kvalifikacija uobičajeno zahtijeva;

3.

„student” znači državljanin treće zemlje koji je primljen na visoko učilište i kojemu je odobren prihvat na državnom području države članice kako bi, obavljajući to kao svoju glavnu djelatnost, redovito studirao te stekao visokoškolsku kvalifikaciju koju dotična država članica priznaje, što uključuje diplome, potvrde ili akademske stupnjeve doktora znanosti na visokim učilištima, što može podrazumijevati i pripremni program koji prethodi takvom obrazovanju, u skladu s nacionalnim pravom, ili obvezno osposobljavanje;

4.

„učenik” znači državljanin treće zemlje kojemu je odobren prihvat na državnom području države članice kako bi pohađao priznati državni ili regionalni programu srednjoškolskog obrazovanja koje odgovara razini 2 ili 3 Međunarodne standardne klasifikacije obrazovanja, u kontekstu programa razmjene učenika ili obrazovnog projekta kojim upravlja obrazovna ustanova u skladu s nacionalnim pravom ili upravnom praksom;

5.

„pripravnik” znači državljanin treće zemlje koji je stekao visokoškolsku kvalifikaciju ili studira u trećoj zemlji s ciljem stjecanja visokoškolske kvalifikacije i kojemu je odobren prihvat na državnom području države članice za sudjelovanje u programu osposobljavanja u svrhu stjecanja znanja, prakse i iskustva u profesionalnom okruženju;

6.

„volonter” znači državljanin treće zemlje kojemu je odobren prihvat na državnom području države članice u svrhu sudjelovanja u volonterskom programu;

7.

„volonterski program” znači program aktivnosti praktične solidarnosti koji se temelji na programu priznatom kao takvom od strane dotične države članice ili Unije, čiji su ciljevi od općeg interesa u neprofitne svrhe te u kojemu aktivnosti nisu plaćene, osim za naknadu troškova i/ili džeparac;

8.

„osoba koja obavlja poslove au pair” znači državljanin treće zemlje kojemu je odobren prihvat na državnom području države članice kako bi ga privremeno primila neka obitelj s ciljem poboljšanja njegovih jezičnih vještina i znanja o dotičnoj državi članici u zamjenu za obavljanje lakših kućanskih poslova i čuvanje djece;

9.

„istraživanje” znači sustavan stvaralački rad kojim se nastoji povećati znanje, uključujući znanje o čovjeku, kulturi i društvu, kao i korištenje toga znanja u svrhu pronalaženja novih mogućnosti za primjenu;

10.

„istraživačka organizacija” znači svaka javna ili privatna organizacija koja provodi istraživanje;

11.

„obrazovna ustanova” znači javna ili privatna srednjoškolska ustanova koju je priznala dotična država članica ili čiji su obrazovni programi priznati u skladu s nacionalnim pravom ili upravnom praksom te države članice domaćina na temelju transparentnih kriterija te koja sudjeluje u programu razmjene učenika ili obrazovnom projektu u svrhe navedene u ovoj Direktivi;

12.

„obrazovni projekt” znači skup obrazovnih aktivnosti koje razvija neka obrazovna ustanova države članice u suradnji sa sličnim ustanovama u trećoj zemlji s ciljem kulturne razmjene i razmjene znanja;

13.

„visoko učilište” znači svaka vrsta visokog učilišta koje je priznato kao takvo ili ga se smatra takvim u skladu s nacionalnim pravom koje, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, dodjeljuje priznate visokoškolske ili druge priznate kvalifikacije na razini tercijarnog obrazovanja, bez obzira na naziv takve ustanove, ili svaka ustanova koja, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, nudi strukovno obrazovanje ili osposobljavanje na razini tercijarnog obrazovanja;

14.

„subjekt domaćin” znači istraživačka organizacija, visoko učilište, obrazovna ustanova, organizacija odgovorna za volonterski program ili subjekt koji je domaćin pripravnicima kojemu je dodijeljen državljanin treće zemlje za potrebe ove Direktive i koji se nalazi na državnom području dotične države članice, bez obzira na njegov pravni oblik, u skladu s nacionalnim pravom;

15.

„obitelj domaćin” znači obitelj koja privremeno prima osobu koja obavlja poslove au pair te s njom dijeli svoj svakodnevni obiteljski život na državnom području države članice na temelju sporazuma sklopljenog između obitelji domaćina i osobe koja obavlja poslove au pair;

16.

„zaposlenje” znači izvršavanje aktivnosti za poslodavca ili pod njegovim vodstvom ili nadzorom koje obuhvaćaju svaki oblik rada ili posla uređen nacionalnim pravom ili odgovarajućim kolektivnim sporazumima ili u skladu s ustaljenom praksom;

17.

„poslodavac” znači svaka fizička osoba ili svaka pravna osoba za koju ili pod čijim vodstvom ili nadzorom se poduzima zaposlenje;

18.

„prva država članica” znači država članica koja je prva izdala odobrenje državljaninu treće zemlje na temelju ove Direktive;

19.

„druga država članica” znači bilo koja država članica koja nije prva država članica;

20.

„programi Unije ili multilateralni programi koji uključuju mjere mobilnosti” znači programi koje financira Unija ili države članice kojima se promiče mobilnost državljana trećih zemalja u Uniji ili u državama članicama koje sudjeluju u dotičnim programima;

21.

„odobrenje” znači boravišna dozvola ili, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, viza za dugotrajan boravak izdana za potrebe ove Direktive;

22.

„boravišna dozvola” znači odobrenje izdano primjenom obrasca utvrđenog u Uredbi (EZ) br. 1030/2002 kojim se nositelju daje pravo da zakonito boravi na području države članice;

23.

„viza za dugotrajan boravak” znači odobrenje koje je izdala država članica kako je predviđeno člankom 18. Schengenske konvencije (21) ili koje je izdano u skladu s nacionalnim pravom država članica koje ne primjenjuju u cijelosti schengensku pravnu stečevinu;

24.

„članovi obitelji” znači državljani trećih zemalja kako su definirani člankom 4. stavkom 1. Direktive 2003/86/EZ;

(a)

bilateralnih ili multilateralnih sporazuma sklopljenih između Unije ili Unije i njezinih država članica i jedne ili više trećih zemalja; ili

(b)

bilateralnih ili multilateralnih sporazuma sklopljenih između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja.

(a)

opće uvjete utvrđene u članku 7.; i

(b)

odgovarajuće posebne uvjete iz članka 8., 11., 12., 13., 14. ili 16.

(a)

predočava važeću putnu ispravu, kako je utvrđeno nacionalnim pravom, i prema potrebi, zahtjev za vizu ili važeću vizu ili, ako je primjenjivo, važeću boravišnu dozvolu ili važeću vizu za dugotrajan boravak; države članice mogu zahtijevati da razdoblje važenja putne isprave obuhvaća barem razdoblje trajanja planiranog boravka;

(b)

ako je državljanin treće zemlje maloljetan prema nacionalnom pravu dotične države članice, predočava suglasnost roditelja ili jednakovrijednu ispravu za planirani boravak;

(c)

predočava dokaz da državljanin treće zemlje ima ili je, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, podnio zahtjev za zdravstveno osiguranje za sve rizike za koje su obično pokriveni državljani dotične države članice; osiguranje mora biti važeće tijekom razdoblja trajanja planiranog boravka;

(d)

dostavlja dokaz, ako država članica to zatraži, da je plaćena naknada za rješavanje zahtjeva predviđena člankom 36.;

(e)

osigurava dokaz na zahtjev dotične države članice da će tijekom planiranog boravka državljanin treće zemlje imati dostatna sredstva za pokrivanje troškova boravka bez upotrebe sustava socijalne pomoći države članice te za troškove povratka. Procjena dostatnih sredstava temelji se na pojedinačnom ispitivanju slučaja i u obzir uzima sredstva koja proizlaze, među ostalim, iz potpora, studentskih ili istraživačkih stipendija, važećeg ugovora o radu ili obvezujuće ponude za posao te iz financijske obveze koju je preuzela organizacija za razmjenu učenika, subjekt koji je domaćin pripravnicima, organizacija za volonterske programe, obitelj domaćin ili organizacija koja posreduje za poslove au pair.

(a)

istraživačka organizacija više ne poštuje stavak 2. ovog članka, članak 8. stavak 2. ili članak 10. stavak 7.

(b)

suglasnost je stečena prijevarom; ili

(c)

istraživačka organizacija potpisala je sporazum o gostovanju s državljaninom treće države na prijevaran način ili djelujući iz nepažnje.

(a)

naziv ili svrhu istraživačke aktivnosti ili područje istraživanja;

(b)

obvezu državljanina treće zemlje da će nastojati dovršiti istraživačku aktivnost;

(c)

obvezu istraživačke organizacije da će biti domaćin državljaninu treće zemlje u svrhu dovršetka istraživačke aktivnosti;

(d)

datum početka i završetka ili procijenjeno trajanje istraživačke aktivnosti;

(e)

informacije o planiranoj mobilnosti u jednu ili više drugih država članica ako je mobilnost poznata u trenutku podnošenja zahtjeva u prvoj državi članici.

(a)

informacije o pravnom odnosu između istraživačke organizacije i istraživača;

(b)

informacije o uvjetima rada istraživača.

(a)

svrhe i procijenjenog trajanja istraživačke aktivnosti kao i raspoloživih financijskih sredstava za njezino provođenje;

(b)

kvalifikacije državljanina treće zemlje s obzirom na ciljeve istraživanja uz predočenje ovjerene preslike kvalifikacija;

(a)

da je državljanin treće zemlje primljen na visoko učilište radi studiranja;

(b)

ako država članica to zahtijeva, da su visokom učilištu plaćene naknade koje visoko učilište traži;

(c)

ako država članica to zahtijeva, o zadovoljavajućoj razini znanja jezika za praćenje studijskog programa;

(d)

ako država članica to zahtijeva, da će državljanin treće zemlje imati dostatna sredstva za troškove studija.

(a)

da državljanin treće zemlje nije ni mlađi ni stariji od dobi ili razreda koje je odredila dotična država članica;

(b)

o prijemu u obrazovnu ustanovu;

(c)

o sudjelovanju u priznatom, državnom ili regionalnom obrazovnom programu u kontekstu programa razmjene učenika ili u obrazovnom projektu koji vodi obrazovna ustanova u skladu s nacionalnim pravom ili upravnom praksom;

(d)

da obrazovna ustanova ili, ako je predviđeno nacionalnim pravom, treća strana prihvaća odgovornost za državljanina treće zemlje tijekom boravka na državnom području dotične države članice, posebno u pogledu troškova školovanja;

(e)

da će državljanin treće zemlje tijekom boravka imati osiguran smještaj u obitelji, u specijalnom prostoru za smještaj unutar obrazovne ustanove ili, ako je predviđeno nacionalnim pravom, u bilo kojem drugom prostoru koji ispunjava uvjete koje je odredila dotična država članica i odabran je u skladu s pravilima programa razmjene učenika ili obrazovnog projekta u kojem državljanin treće zemlje sudjeluje.

(a)

dostavlja sporazum o osposobljavanju sa subjektom domaćinom kojim se predviđa teoretsko i praktično osposobljavanje. Države članice mogu zahtijevati da takav sporazum o osposobljavanju odobri nadležno tijelo i da uvjeti pod kojima je sporazum sklopljen budu u skladu sa zahtjevima utvrđenima nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili praksama dotične države članice. Sporazum o osposobljavanju sadržava:

(b)

dostavlja dokaz o stjecanju visokoškolske kvalifikacije unutar dvije godine koje prethode datumu podnošenja zahtjeva ili dokaz o trenutačnom studiranju s ciljem stjecanja visokoškolske kvalifikacije;

(c)

dostavlja dokaz, ako država članica to zahtijeva, da će tijekom boravka državljanin treće zemlje imati dostatna sredstva za troškove osposobljavanja;

(d)

dostavlja dokaz, ako država članica to zahtijeva, da državljanin treće zemlje uči ili će učiti jezik radi stjecanja znanja koje je potrebno u svrhu pripravništva;

(e)

dostavlja dokaz, ako država članica to zahtijeva, da subjekt domaćin prihvaća odgovornost za državljanina treće zemlje tijekom boravka na državnom području dotične države članice, posebno kad je riječ o troškovima boravka i smještaja;

(f)

dostavlja dokaz, ako država članica to zahtijeva, da ako subjekt domaćin osigurava smještaj državljaninu treće zemlje tijekom boravka, taj smještaj ispunjava uvjete koje je odredila dotična država članica.

(a)

dostavlja sporazum sa subjektom domaćinom ili, ako je predviđeno nacionalnim pravom, drugim tijelom koje je u dotičnoj državi članici odgovorno za volonterski program u kojem državljanin treće zemlje sudjeluje. Sporazum sadržava:

(b)

dostavlja dokaz, ako država članica to zahtijeva, da ako subjekt domaćin osigurava smještaj državljaninu treće zemlje tijekom njihova boravka, taj smještaj ispunjava uvjete koje je odredila dotična država članica;

(c)

dostavlja dokaz da je subjekt domaćin ili, ako je predviđeno nacionalnim pravom, drugo tijelo odgovorno za volonterski program, u posjedu police osiguranja od odgovornosti prema trećim osobama;

(d)

dostavljaju dokaz, ako država članica to zahtijeva, da je državljanin treće zemlje prošao ili će proći osnovnu izobrazbu iz jezika, povijesti, političkih i društvenih struktura te države članice.

(a)

dostavlja sporazum između državljanina treće zemlje i obitelji domaćina kojim se određuju prava i obveze tog državljanina treće zemlje kao osobe koja obavlja poslove au pair, uključujući pojedinosti o džeparcu koji treba dobivati, odgovarajuće odredbe kojim se osobi koja obavlja poslove au pair omogućuje pohađanje tečajeva te najviši broj sati za obiteljske obveze;

(b)

u dobi je između 18 i 30 godina. U iznimnim slučajevima država članica može odobriti prihvat državljanina treće zemlje, kao osobe koja obavlja poslove au pair, koji je stariji od najviše dobne granice;

(c)

dostavlja dokaz da obitelj domaćin ili organizacija koja posreduje za poslove au pair, ako je predviđeno nacionalnim pravom, prihvaća odgovornost za državljanina treće zemlje tijekom boravka na državnom području dotične države članice, posebno u pogledu troškova života, smještaja i rizika od nesreće.

(a)

o osnovnom znanju jezika dotične države članice; ili

(b)

o završenom srednjoškolskom obrazovanju, stručnim kvalifikacijama i, ako je primjenjivo, da ispunjavaju uvjete za obavljanje regulirane profesije, u skladu sa zahtjevima nacionalnog prava.

(a)

nisu ispunjeni opći uvjeti iz članka 7. ili relevantni posebni uvjeti iz članka 8., 11., 12., 13., 14. ili 16.;

(b)

priloženi dokumenti stečeni su prijevarom, ili su krivotvoreni, ili protuzakonito promijenjeni;

(c)

dotična država članica odobrava prihvat samo putem subjekta domaćina koji je dobio suglasnost, a subjektu domaćinu nije dana suglasnost.

(a)

subjekt domaćin, drugo tijelo iz članka 14. stavka 1. točke (a), treća strana iz članka 12. stavka 1. točke (d), obitelj domaćin ili organizacija koja posreduje za poslove au pair nije ispunila svoje pravne obveze u pogledu socijalne sigurnosti, oporezivanja, prava radnika ili uvjeta rada;

(b)

ako je primjenjivo, subjekt domaćin ili obitelj domaćin koja će zapošljavati državljanina treće zemlje nije ispunila uvjete zaposlenja kako je predviđeno nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorima ili praksama dotične države članice;

(c)

subjekt domaćin, drugo tijelo iz članka 14. stavka 1. točke (a), treća strana iz članka 12. stavka 1. točke (d), obitelj domaćin ili organizacija koja posreduje za poslove au pair sankcionirana je u skladu s nacionalnim pravom zbog neprijavljenog rada ili nezakonitog zapošljavanja;

(d)

glavna svrha osnivanja ili djelovanja subjekta domaćina jest olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive;

(e)

ako je primjenjivo, poduzeće subjekta domaćina u postupku je likvidacije ili je likvidirano prema nacionalnom zakonodavstvu o stečajnom postupku ili se ne obavlja gospodarska aktivnost;

(f)

država članica ima dokaze ili ozbiljne i objektivne razloge da utvrdi da bi državljanin treće zemlje boravio na njezinu području u svrhu različitu od one zbog koje podnosi zahtjev za prihvat.

(a)

državljanin treće zemlje više ne ispunjava opće uvjete iz članka 7., osim članka 7. stavka 6., ili relevantne posebne uvjete iz članaka 8., 11., 12., 13., 14., 16. ili uvjete utvrđene u članku 18.;

(b)

podneseno odobrenje ili podneseni dokumenti stečeni su prijevarom ili su krivotvoreni ili protuzakonito promijenjeni;

(c)

dotična država članica odobrava prihvat samo putem subjekta domaćina koji je dobio suglasnost, a subjektu domaćinu nije dana suglasnost;

(d)

svrha boravka državljanina treće zemlje ne odgovara svrhama za koje je boravak državljaninu treće zemlje dopušten;

(a)

subjekt domaćin, drugo tijelo iz članka 14. stavka 1. točke (a), treća strana iz članka 12. stavka 1. točke (d), obitelj domaćin ili organizacija koja posreduje za poslove au pair nije ispunila svoje pravne obveze u pogledu socijalne sigurnosti, oporezivanja, prava radnika ili uvjeta rada;

(b)

ako se primjenjuje, subjekt domaćin ili obitelj domaćin koji zapošljavaju državljanina treće zemlje nisu ispunili uvjete zaposlenja kako je predviđeno nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorima ili praksama dotične države članice;

(c)

subjekt domaćin, drugo tijelo iz članka 14. stavka 1. točke (a) ili treća strana iz članka 12. stavka 1. točke (d), obitelj domaćin ili organizacija koja posreduje za poslove au pair bila je sankcionirana u skladu s nacionalnim pravom zbog neprijavljenog rada ili nezakonitog zapošljavanja;

(d)

glavna svrha osnivanja ili djelovanja subjekta domaćina jest olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive;

(e)

ako je primjenjivo, poduzeće subjekta domaćina u postupku je likvidacije ili je likvidirano prema nacionalnom zakonodavstvu o stečajnom postupku ili se ne obavlja gospodarska aktivnost;

(f)

u pogledu studenata, ne poštuju se rokovi propisani za pristup gospodarskim aktivnostima na temelju članka 24. ili dotični student ne postiže dovoljan napredak na relevantnom studiju u skladu s nacionalnim pravom ili upravnom praksom.

(a)

na temelju članka 12. stavka 1. točke (c) Direktive 2011/98/EU isključivanjem potpora i zajmova za studij i smještaj ili ostalih potpora i zajmova;

(b)

na temelju članka 12. stavka 1. točke (e) Direktive 2011/98/EU neodobravanjem obiteljske naknade istraživačima kojima je odobren boravak na državnom području dotične države članice za razdoblje koje nije dulje od šest mjeseci;

(c)

na temelju članka 12. stavka 1. točke (f) Direktive 2011/98/EU ograničavanjem njegove primjene na slučajeve u kojima se registrirano ili uobičajeno boravište članova obitelji istraživača za koje istraživač traži naknade nalazi na državnom području dotične države članice;

(d)

na temelju članka 12. stavka 1. točke (g) Direktive 2011/98/EU ograničavanjem pristupa smještaju.

(a)

uvjeti utvrđeni u stavcima 3. i, prema potrebi, stavcima 2. i 5. nisu ispunjeni;

(b)

predočeni dokumenti stečeni su prijevarom ili su krivotvoreni ili neovlašteno izmijenjeni.

(a)

u trenutku podnošenja zahtjeva u prvoj državi članici ako je mobilnost u drugu državu članicu već predviđena u toj fazi; ili

(b)

nakon što je istraživaču odobren prihvat u prvoj državi članici, čim bude poznata namjera o mobilnosti u drugu državu članicu.

(a)

sporazuma o gostovanju u prvoj državi članici kako je navedeno u članku 10. ili, ako druga država članica to zahtijeva, sporazum o gostovanju sklopljen s istraživačkom organizacijom u drugoj državi članici;

(b)

ako to nije navedeno u sporazumu o gostovanju, planiranog trajanja i datuma mobilnosti;

(c)

dokaza da istraživač ima zdravstveno osiguranje za sve rizike za koje su obično pokriveni državljani dotične države članice kako je predviđeno u članku 7. stavku 1. točki (c);

(d)

dokaza da će istraživač tijekom boravka imati dostatna sredstva da pokrije svoje troškove boravka bez uporabe sustava socijalne pomoći države članice, kako je predviđeno u članku 7. stavku 1. točki (e), kao i troškova putovanja u prvu državu članicu u slučajevima iz članka 32. stavka 4. točke (b).

(a)

uvjeti iz stavka 5. ili, ako je primjenjivo, stavka 6. nisu ispunjeni;

(b)

primjenjuje se jedan od razloga za odbijanje iz članka 20. stavka 1. točaka (b) ili (c) ili stavka 2. toga članka;

(c)

ostvareno je najdulje trajanje boravka iz stavka 1.

(a)

primjenjuje članak 28. i istraživaču dopušta boravak na državnom području na temelju i tijekom razdoblja važenja odobrenja koje je izdala prva država članica; ili

(b)

primjenjuje postupak predviđen u stavcima od 2. do 7.

(a)

druga država članica može zahtijevati da istraživač, istraživačka organizacija u prvoj državi članici, ili istraživačka organizacija u drugoj državi članici proslijedi sljedeće dokumente:

Druga država članica može zahtijevati od podnositelja zahtjeva da dostavi adresu dotičnog istraživača na njezinu državnom području. Ako se nacionalnim pravom druge države članice zahtijeva da se adresa dostavi u trenutku podnošenja zahtjeva, a dotični istraživač još ne zna svoju buduću adresu, ta država članica prihvaća privremenu adresu. U takvom slučaju istraživač dostavlja svoju stalnu adresu najkasnije u trenutku izdavanja odobrenja za dugoročnu mobilnost.

Druga država članica može zatražiti od podnositelja zahtjeva da dostavi dokumente na službenom jeziku te države članice ili na bilo kojem službenom jeziku Unije koji je utvrdila ta država članica;

(b)

druga država članica donosi odluku o zahtjevu za dugoročnu mobilnost i o odluci u pisanom obliku obavješćuje podnositelja zahtjeva što je prije moguće, ali najkasnije 90 dana od dana podnošenja potpunog zahtjeva nadležnim tijelima druge države članice;

(c)

istraživač nije obvezan napustiti državna područja država članica u svrhu podnošenja zahtjeva i ne podliježe obvezi posjedovanja vize;

(d)

istraživaču je dopušteno da provodi dio istraživanja u istraživačkoj organizaciji u drugoj državi članici dok nadležna tijela donesu odluku o zahtjevu za dugoročnu mobilnost pod sljedećim uvjetima:

(e)

zahtjev za dugoročnu mobilnost ne može se podnijeti istodobno kada i obavijest o kratkoročnoj mobilnosti. Ako se nakon početka kratkoročne mobilnosti istraživača pojavi potreba za dugoročnom mobilnošću, druga država članica može zahtijevati da se zahtjev za dugoročnu mobilnost podnese najmanje 30 dana prije isteka razdoblja kratkoročne mobilnosti.

(a)

uvjeti iz stavka 2. točke (a) nisu ispunjeni;

(b)

primjenjuje se jedan od razloga za odbijanje iz članka 20., uz iznimku stavka 1. točke (a) tog članka;

(c)

odobrenje istraživača u prvoj državi članici istekne tijekom postupka; ili

(d)

ako je primjenjivo, ostvareno je najdulje trajanje boravka kako je definirano u stavku 1. drugom podstavku.

(a)

uvjeti iz stavka 2. točke (a) ili stavka 4. ovog članka više nisu ispunjeni; ili

(b)

primjenjuje se jedan od razloga za povlačenje odobrenja iz članka 21., uz iznimku stavka 1. točke (a), stavka 2. točke (f) te stavaka 3., 5. i 6. tog članka

(a)

dokumenata i informacija koji se zahtijevaju na temelju članka 28. stavka 5. i članka 28. stavka 6. točkama (b), (c) i (d) povezanih s članovima obitelji u pratnji istraživača;

(b)

dokaz da je član obitelji boravio u prvoj državi članici kao član obitelji istraživača u skladu s člankom 26.

(a)

dokumente i informacije koji se zahtijevaju na temelju članka 29. stavka 2. točke (a) podtočaka i., ii., iii. i v. povezanih s članovima obitelji u pratnji istraživača;

(b)

dokaz da je član obitelji boravio u prvoj državi članici kao član obitelji istraživača u skladu s člankom 26.

(a)

u trenutku podnošenja zahtjeva u prvoj državi članici ako je mobilnost u drugu državu članicu već predviđena u toj fazi; ili

(b)

nakon što je studentu odobren prihvat u prvoj državi članici, čim bude poznata namjera o mobilnosti u drugu državu članicu.

(a)

dokaza da student provodi dio svog studija u drugoj državi članici u okviru programa Unije ili multilateralnog programa koji uključuje mjere mobilnosti ili sporazuma između dvaju ili više visokih učilišta i dokaza da je student primljen na visoko učilište u drugoj državi članici;

(b)

ako to nije navedeno pod točkom (a), planiranog trajanja i datuma mobilnosti;

(c)

dokaza da student ima zdravstveno osiguranje za sve rizike za koje su obično pokriveni državljani dotične države članice kako je predviđeno u članku 7. stavku 1. točki (c);

(d)

dokaza da će student tijekom boravka imati dostatna sredstva da pokrije troškove boravka bez uporabe sustava socijalne pomoći države članice, kako je predviđeno u članku 7. stavku 1. točki (e), troškova studija, kao i troškova putovanja u prvu državu članicu u slučajevima iz članka 32. stavka 4. točke (b);

(e)

dokaza da su plaćene naknade koje naplaćuje visoko učilište, prema potrebi.

(a)

uvjeti iz stavaka 5. ili 6. nisu ispunjeni;

(b)

primjenjuje se jedan od razloga za odbijanje iz članka 20. stavka 1. točaka (b) ili (c) ili stavka 2. toga članka;

(c)

ako je ostvareno najdulje trajanje boravka iz stavka 1.

(a)

primjerak obavijesti u skladu s člankom 28. stavkom 2. ili člankom 31. stavkom 2.; ili

(b)

ako druga država članica dopušta mobilnost bez obavijesti, dokaz da student provodi dio studija u drugoj državi članici u okviru programa Unije ili multilateralnog programa koji uključuje mjere mobilnosti ili sporazuma između dvaju ili više visokih učilišta, ili za istraživače, primjerak sporazuma o gostovanju u kojem su navedene pojedinosti o mobilnosti istraživača ili, ako pojedinosti o mobilnosti nisu navedene u sporazumu o gostovanju, pismo istraživačke organizacije u drugoj državi članici u kojem se navode barem trajanje mobilnosti unutar Unije i lokacija istraživačke organizacije u drugoj državi članici.

(a)

druga država članica može zahtijevati da istraživač i, prema potrebi, članovi njegove obitelji, ili student odmah prekinu sve aktivnosti i napuste njezino državno područje;

(b)

prva država članica na zahtjev druge države članice bez formalnosti i bez odgađanja dopušta ponovni ulazak istraživača i, prema potrebi, članova njegove obitelji ili studenta. Te se odredbe također primjenjuju ako je odobrenje koje je izdala prva država članica isteklo ili je povučeno tijekom razdoblja mobilnosti na području druge države članice.

(a)

postupcima koji se primjenjuju na mobilnost iz članaka od 28. do 31.;

(b)

tome dopušta li ta država članica samo prihvat studenata i istraživača putem odobrenih istraživačkih organizacija ili visokih učilišta;

(c)

multilateralnim programima za studente i istraživače koji uključuju mjere mobilnosti i sporazume između dvaju ili više visokih učilišta.