(1)

Unija izgrađena je na solidarnosti među građanima i među državama članicama. Ta univerzalna i zajednička vrijednost usmjerava djelovanja Unije i pruža jedinstvo koje je nužno za suočavanje s aktualnim i budućim društvenim izazovima, u čemu su mladi Europljani voljni pomoći iskazivanjem solidarnosti u praksi. U članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) ističe se solidarnost kao jedno od ključnih načela za Uniju. Načelo solidarnosti navedeno je i u članku 21. stavku 1. UEU-a kao jedan od temelja vanjskog djelovanja Unije.

(2)

S obzirom na znatno povećanje humanitarnih potreba u svijetu te kako bi se osnažilo promicanje solidarnosti i vidljivost humanitarne pomoći među građanima Unije, potrebno je poticati solidarnost među državama članicama i s trećim zemljama pogođenima katastrofama uzrokovanima ljudskim djelovanjem ili prirodnim katastrofama.

(3)

Volonterska djelovanja u okviru humanitarne pomoći trebala bi doprinijeti humanitarnom odgovoru utemeljenom na potrebama te bi trebala biti vođena Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći utvrđenim u Zajedničkoj izjavi Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća, Europskog parlamenta i Europske komisije pod naslovom „Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći” (4). Trebalo bi promicati međunarodno humanitarno pravo i pravo o ljudskim pravima.

(4)

Pri promicanju usklađenog međunarodnog odgovora na humanitarne krize trebalo bi, prema potrebi, u obzir uzeti središnju i sveobuhvatnu koordinacijsku ulogu Ureda Ujedinjenih naroda (UN) za koordinaciju humanitarnih poslova.

(5)

Volonterska djelovanja u okviru humanitarne pomoći trebala bi doprinijeti odgovarajućem humanitarnom odgovoru kojim se jača rodna perspektiva u politici Unije u području humanitarne pomoći te promiču odgovarajući humanitarni odgovori na posebne potrebe žena i muškaraca svake dobi. Volonterska djelovanja u okviru humanitarne pomoći trebala bi uzeti u obzir potrebe i kapacitete ljudi koji se nalaze u najranjivijim situacijama, uključujući žene i djecu, te ljude koji su najugroženiji.

(6)

Volonterska djelovanja u okviru humanitarne pomoći trebala bi nastojati doprinijeti većoj djelotvornosti i učinkovitosti humanitarne pomoći Unije, u skladu s načelima dobrog doniranja u humanitarne svrhe.

(7)

U govoru o stanju Unije od 14. rujna 2016. naglašena je potreba ulaganja u mlade i najavljeno je osnivanje Europskih snaga solidarnosti s ciljem stvaranja mogućnosti da mladi diljem Unije smisleno doprinesu društvu, pokažu solidarnost i razviju svoje vještine, omogućujući im time ne samo radno iskustvo nego i neprocjenjivo životno iskustvo.

(8)

Komisija je u svojoj komunikaciji od 7. prosinca 2016. naslovljenoj „Europske snage solidarnosti” naglasila potrebu da se ojačaju temelji za aktivnosti solidarnosti diljem Europe, da se mladima pruže brojnije i bolje mogućnosti za aktivnosti solidarnosti koje obuhvaćaju širok spektar domena, a nacionalnim, regionalnim i lokalnim akterima pruži potpora u njihovim nastojanjima da se suoče s raznim izazovima i krizama. Tom je komunikacijom pokrenuta prva faza Europskih snaga solidarnosti u kojoj su mobilizirani resursi u okviru različitih programa Unije kako bi se mladima diljem Unije ponudile mogućnosti volontiranja, stažiranja ili zaposlenja.

(9)

U kontekstu ove Uredbe solidarnost se shvaća kao osjećaj osobne i kolektivne odgovornosti za opće dobro, koji se izražava kroz konkretno djelovanje.

(10)

Važan je način iskazivanja solidarnosti sudjelovanje u pružanju pomoći ljudima i zajednicama izvan Unije kojima je potrebna humanitarna pomoć, na osnovi temeljnih načela čovječnosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti.

(11)

Postoji potreba za daljnjim poticanjem solidarnosti sa žrtvama kriza i katastrofa u trećim zemljama te za općenitim podizanjem svijesti o humanitarnoj pomoći i volontiranju i njihove vidljivosti kao cjeloživotne aktivnosti građana Unije.

(12)

Unija i države članice obvezale su se na provedbu UN-ova Programa održivog razvoja do 2030. i njegovih ciljeva održivog razvoja putem unutarnjih i vanjskih djelovanja.

(13)

U svojim je zaključcima od 19. svibnja 2017. o stavljanju u funkciju humanitarno-razvojne poveznice Vijeće prepoznalo potrebu za jačanjem otpornosti boljim povezivanjem humanitarne pomoći i razvojne suradnje te dodatnim jačanjem operativnih veza među komplementarnim pristupima humanitarne pomoći, razvojne suradnje i sprečavanja sukoba.

(14)

Mladima bi trebalo pružiti lako dostupne i uključive mogućnosti za sudjelovanje u aktivnostima solidarnosti kojima bi mogli izraziti svoj angažman u korist zajednica, uz stjecanje korisnog iskustva, znanja, vještina i kompetencija za svoj osobni, obrazovni, društveni, građanski i profesionalni razvoj, čime bi povećali svoju zapošljivost. Tim bi se aktivnostima solidarnosti trebala podupirati i mobilnost mladih volontera te međukulturna osviještenost i međukulturni dijalog.

(15)

Aktivnosti solidarnosti koje se nude mladima trebale bi omogućivati konkretne i korisne doprinose mladih. One bi trebale odgovarati na nezadovoljene potrebe društva te doprinositi jačanju zajednica i građanskog sudjelovanja. Aktivnosti solidarnosti mladima bi trebale ponuditi mogućnost stjecanja dragocjenog znanja, vještina i kompetencija. Trebale bi biti financijski pristupačne mladima i provoditi se u sigurnim i zdravim uvjetima.

(16)

Program Europske snage solidarnosti („Program”) jedinstvena su ulazna točka za aktivnosti solidarnosti u cijeloj Uniji i izvan nje. Kako bi se povećala djelotvornost financiranja sredstvima Unije i učinak Programa, Komisija bi trebala nastojati uspostaviti sinergije među svim relevantnim programima na dosljedan način, a da one pritom ne dovedu do toga da se sredstva upotrebljavaju za ostvarivanje ciljeva koji nisu među onima utvrđenima u ovoj Uredbi. Potrebno je osigurati usklađenost i komplementarnost s drugim relevantnim politikama Unije, kao što je strategija Europske unije za mlade 2019.-2027. (5), i drugim relevantnim programima Unije, posebice programom Erasmus+ uspostavljenim Uredbom (EU) 2021/817 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Program se temelji na prednostima i sinergijama prethodnih i postojećih programa, posebice Europske volonterske službe uspostavljene Uredbom (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7), i inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a uspostavljene Uredbom (EU) br. 375/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Trebalo bi osigurati i komplementarnost s postojećim mrežama na razini Unije koje se odnose na aktivnosti Programa, kao što je mreža Eurodesk. Nadalje, trebalo bi osigurati i komplementarnost postojećih povezanih programa, posebice nacionalnih programa u području solidarnosti, kao što su volontiranje, civilna služba i programi mobilnosti za mlade, i Programa, kako bi se uzajamno poboljšali i obogatili utjecaj i kvaliteta takvih programa te prema potrebi nadogradila postojeća dobra praksa. Program ne bi trebao biti zamjena za slične nacionalne programe. Svim mladima trebalo bi zajamčiti jednak pristup nacionalnim aktivnostima solidarnosti.

(17)

Kako bi se njegovo trajanje uskladilo s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje d 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2027. („VFO za razdoblje 2021.–2027.”) utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (9), Program bi trebalo uspostaviti na razdoblje od sedam godina.

(18)

Što se tiče tumačenja povezanih pravnih akata Unije, primjereno je da se i prekogranično volontiranje i volontiranje koje i dalje prima potporu na temelju Uredbe (EU) br. 1288/2013 smatraju istovrijednima volontiranju koje se provodilo u okviru Europske volonterske službe.

(19)

Program je osmišljen kako bi mladima otvorio nove mogućnosti za poduzimanje aktivnosti volontiranja u područjima povezanima sa solidarnošću te za osmišljavanje i izradu projekata u području solidarnosti na vlastitu inicijativu. Tim mogućnostima doprinosi se poboljšanju osobnog, obrazovnog, društvenog, građanskog i profesionalnog razvoja mladih. Programom bi se također trebale podupirati i aktivnosti umrežavanja sudionika i organizacija sudionica te mjere za osiguravanje kvalitete aktivnosti koje se podupiru, kao i za promicanje vrednovanja ishoda učenja sudionika. Programom se time nastoji doprinijeti i europskoj suradnji koja je relevantna za mlade te podizanju svijesti o njezinu pozitivnom učinku. Primjereno je da se na ponuđene aktivnosti solidarnosti primjenjuje jasan i detaljan postupak za sudionike i organizacije sudionice, kojim se utvrđuju koraci svih faza aktivnosti solidarnosti.

(20)

Aktivnosti solidarnosti trebale bi predstavljati potencijalnu europsku dodanu vrijednost i biti korisne zajednicama te poticati osobni, obrazovni, društveni, građanski i profesionalni razvoj sudionika. Aktivnosti solidarnosti trebale bi biti oblikovane u vezi s različitim područjima, kao što su: obrazovanje i osposobljavanje; rad s mladima; zapošljavanje; rodna ravnopravnost; poduzetništvo, posebice socijalno poduzetništvo; građanstvo i demokratsko sudjelovanje; međukulturna osviještenost i međukulturni dijalog; socijalna uključenost; uključenost osoba s invaliditetom; okoliš i zaštita prirode; djelovanje u području klime; sprečavanje katastrofa, pripravnost i obnova; poljoprivreda i ruralni razvoj; opskrba hranom i neprehrambenim proizvodima; zdravlje i dobrobit; kultura, uključujući kulturno nasljeđe; kreativnost; tjelesni odgoj i sport; socijalna pomoć i skrb; prihvat i integracija državljana trećih zemalja, uzimajući u obzir izazove s kojima se suočavaju osobe migrantskog podrijetla; teritorijalna suradnja i kohezija te prekogranična suradnja. Aktivnosti solidarnosti trebale bi uključivati izraženu dimenziju učenja i osposobljavanja putem odgovarajućih aktivnosti koje su sudionicima na raspolaganju prije, tijekom i nakon aktivnosti solidarnosti.

(21)

Volontiranje unutar i izvan Unije donosi bogato iskustvo u kontekstu neformalnog i informalnog učenja i osnažuje osobni, društveno-obrazovni i profesionalni razvoj, aktivno građanstvo, građansko sudjelovanje i zapošljivost mladih. Volontiranje ne bi smjelo negativno utjecati na potencijalno ili postojeće plaćeno zaposlenje niti bi ga trebalo smatrati zamjenom za takvo zaposlenje. Komisija i države članice bi u vezi s politikama u području volontiranja povezanim s mladima trebale surađivati putem otvorene metode koordinacije.

(22)

Želja mladih za pokretanjem novih inicijativa važan je kapital za društvo i za tržište rada. Program doprinosi poticanju tog poduzetništva tako što mladima pruža priliku da osmisle i provedu vlastite projekte u području solidarnosti s ciljem rješavanja specifičnih izazova na korist svojih lokalnih zajednica. Projekti u području solidarnosti prilika su za iskušavanje ideja i inovativnih rješenja za zajedničke izazove primjenom pristupa odozdo prema gore te podupiru mlade da sami budu pokretači aktivnosti solidarnosti. Projekti u području solidarnosti služe i kao odskočna daska za daljnje sudjelovanje u aktivnostima solidarnosti te su prvi korak u poticanju sudionika da postanu samozaposlene osobe i nastave biti aktivni građani kao volonteri, stažisti ili zaposlenici u udrugama, nevladinim organizacijama ili drugim tijelima koja djeluju u neprofitnom sektoru te sektorima povezanima sa solidarnošću i mladima.

(23)

Sudionici volontiranja („volonteri”) mogu doprinijeti jačanju kapaciteta Unije za pružanje humanitarne pomoći koja se temelji na potrebama i načelima i mogu doprinijeti jačanju djelotvornosti humanitarnog sektora ako su na primjeren način odabrani, osposobljeni i pripremljeni da ih se rasporedi kako bi se osiguralo da imaju potrebne vještine i kompetencije za najučinkovitije pružanje pomoći ljudima kojima je ona potrebna te ako mogu računati na dostatnu potporu i nadzor na licu mjesta. Stoga visokokvalificirani, vrhunski osposobljeni i iskusni treneri, mentori i stručnjaci imaju važnu ulogu u pružanju doprinosa učinkovitosti humanitarnog odgovora na terenu, kao i u pružanju potpore volonterima u okviru volontiranja. Takvi treneri, mentori i stručnjaci mogu biti uključeni u volontiranje kako bi vodili i pratili volontere te pružili potporu aspektima razvoja i izgradnje kapaciteta volontiranja, jačajući time lokalne mreže i zajednice. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti kapacitetu organizacija domaćina u trećim zemljama i potrebi da se volontiranje integrira u lokalni kontekst i da se olakša interakcija volontera s lokalnim humanitarnim akterima, zajednicom domaćinom i civilnim društvom.

(24)

Važno je da se sudionici i organizacije sudionice osjećaju dijelom zajednice pojedinaca i subjekata predanih jačanju solidarnosti diljem Europe. Istodobno, organizacijama sudionicama treba potpora kako bi povećale svoj kapacitet za pružanje kvalitetnih aktivnosti solidarnosti sve većem broju sudionika. Programom bi trebalo podupirati aktivnosti umrežavanja usmjerene na jačanje angažmana sudionika i organizacija sudionica u toj zajednici, na njegovanje duha Programa te na poticanje razmjene korisnih praksi i iskustava. Aktivnostima umrežavanja trebalo bi se doprinijeti i podizanju svijesti o Programu među javnim i privatnim akterima te olakšavanju prikupljanja povratnih informacija od sudionika i organizacija sudionica o provedbi Programa.

(25)

Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti osiguravanju kvalitete aktivnosti solidarnosti i mogućnostima koje se nude u okviru Programa, posebice tako da se sudionicima prije, tijekom i nakon dotične aktivnosti solidarnosti ponude osposobljavanje putem interneta ili izvan njega, jezična i administrativna potpora, kao i osiguranje, uključujući osiguranje od nezgoda, bolesti i odgovornosti prema trećim osobama. Trebalo bi osigurati vrednovanje znanja, vještina i kompetencija koje su sudionici stekli svojim iskustvom u okviru Programa. Presudnu važnost i dalje imaju sigurnost i zaštita sudionika, organizacija sudionica i predviđenih korisnika. Ta sigurnosti i zaštita trebale bi uključivati odgovarajuće zahtjeve u vezi sa sigurnosnom provjerom sudionika koji rade s ranjivim skupinama u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom. Sve aktivnosti solidarnosti trebale bi biti u skladu s načelom „nenanošenja štete” te bi se trebale provoditi uzimajući u obzir utjecaj nepredviđenih okolnosti kao što su okolišne krize, sukobi ili pandemije. Volontere se ne bi smjelo raspoređivati na zadatke koji se provode na područjima međunarodnih i nemeđunarodnih oružanih sukoba ili u objekte kojima se krše međunarodni standardi u području ljudskih prava.

(26)

Programom bi se trebala poštovati načela utvrđena u Smjernicama EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta iz 2017. i članku 9. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

(27)

Kako bi se zajamčio učinak aktivnosti Programa na osobni, obrazovni, društveni, kulturni, građanski i profesionalni razvoj sudionika, znanje, vještine i kompetencije koje predstavljaju ishode učenja u okviru dotične aktivnosti trebalo bi pravilno utvrditi i dokumentirati. U tu svrhu trebalo bi poticati uporabu djelotvornih alata na razini Unije i nacionalnoj razini za priznavanje neformalnog i informalnog učenja, kao što su, prema potrebi, Youthpass i Europass, u skladu s nacionalnim okolnostima i posebnostima, kako je preporučeno u Preporuci Vijeća od 20. prosinca 2012. (10)

(28)

Komisija i nacionalne agencije također bi trebale poticati bivše sudionike da podijele svoja iskustva putem mreža mladih, putem obrazovnih ustanova i radionica, u ulozi, primjerice, ambasadora ili članova mreže. Bivši sudionici mogli bi doprinijeti i osposobljavanju sudionika.

(29)

Oznakom kvalitete trebala bi se osigurati usklađenost organizacija sudionica s načelima i zahtjevima Programa u pogledu njihovih prava i odgovornosti tijekom svih faza iskustva u području solidarnosti.

(30)

Svaki subjekt koji želi sudjelovati u Programu trebao bi dobiti oznaku kvalitete pod uvjetom da je usklađen s odgovarajućim uvjetima. Provedbena tijela Programa trebala bi kontinuirano provoditi postupak za dodjelu oznake kvalitete. Provedbena tijela Programa trebala bi periodično ponovno ocjenjivati usklađenost subjekata s uvjetima na temelju kojih su im dodijeljene oznake kvalitete. Oznaku kvalitete trebalo bi opozvati ako je u okviru provjera koje izvršavaju provedbena tijela Programa utvrđeno da dotični subjekt više nije usklađen s tim uvjetima. Administrativni postupak za dodjelu oznake kvalitete trebalo bi smanjiti na najmanju moguću mjeru kako bi se izbjeglo obeshrabrivanje manjih organizacija.

(31)

Subjekt koji želi podnijeti zahtjev za financiranje kako bi ponudio aktivnosti solidarnosti u okviru Programa, trebao bi prvo dobiti oznaku kvalitete. Taj se preduvjet ne bi smio primjenjivati na fizičke osobe koje traže financijsku potporu u ime neformalne skupine sudionika za njihove projekte u području solidarnosti. Dobivanje oznake kvalitete ne bi smjelo automatski voditi do dobivanja financijskih sredstava u okviru Programa.

(32)

U pravilu bi se zahtjevi za bespovratna sredstva trebali podnositi nacionalnoj agenciji zemlje u kojoj se nalazi sjedište organizacije sudionice. Zahtjevima za bespovratna sredstva za aktivnosti s dimenzijom Unije ili međunarodnom dimenzijom, uključujući aktivnosti solidarnosti koje provode volonterski timovi u prioritetnim područjima utvrđenima na razini Unije i aktivnosti solidarnosti u potporu operacijama humanitarne pomoći u trećim zemljama, može se prema potrebi upravljati na središnjoj razini.

(33)

Organizacije sudionice mogu izvršavati nekoliko funkcija u okviru Programa. U ulozi domaćina organizacije sudionice trebale bi provoditi aktivnosti povezane s primanjem sudionika, uključujući prema potrebi organiziranje aktivnosti, savjetovanje i pružanje potpore sudionicima tijekom aktivnosti solidarnosti. U potpornoj ulozi trebale bi provoditi aktivnosti povezane s upućivanjem sudionika te njihovim pripremanjem prije i usmjeravanjem tijekom i nakon aktivnosti solidarnosti, uključujući osposobljavanje sudionika i njihovo usmjeravanje na lokalne organizacije nakon aktivnosti solidarnosti kako bi se stvorilo više mogućnosti za daljnja iskustva u području solidarnosti. Oznaka kvalitete trebala bi odražavati činjenicu da se posebni zahtjevi razlikuju ovisno o vrsti aktivnosti solidarnosti koja se pruža te potvrđivati da organizacija može osigurati kvalitetu aktivnosti solidarnosti tijekom svih faza iskustva u području solidarnosti, u skladu s načelima i ciljevima Programa. Svaki subjekt koji znatno promijeni svoje aktivnosti o tome bi trebao obavijestiti nadležno provedbeno tijelo Programa, koje može ponovno ocijeniti je li dotični subjekt i dalje usklađen s uvjetima na temelju kojih mu je dodijeljena oznaka kvalitete.

(34)

Kako bi se poduprlo sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti, organizacije sudionice mogle bi biti javni ili privatni subjekti ili međunarodne organizacije, neprofitne ili one koje ostvaruju profit, a mogle bi uključivati organizacije mladih, vjerske institucije, dobrotvorne udruge, sekularne humanističke organizacije, nevladine organizacije ili druge aktere iz civilnog društva.

(35)

Trebalo bi olakšati proširenje projekata Programa. Trebalo bi provesti posebne mjere kako bi se pomoglo promotorima projekata u okviru Programa da se prijave za bespovratna sredstva ili ostvare sinergije s pomoću potpore europskih strukturnih i investicijskih fondova Unije i programa povezanih s migracijama, sigurnošću, pravosuđem i građanstvom te zdravljem i kulturom.

(36)

Resursni centri Europskih snaga solidarnosti trebali bi pomagati provedbenim tijelima Programa, organizacijama sudionicama i sudionicima kako bi se poboljšala kvaliteta provedbe aktivnosti Programa te kako bi se unaprijedilo utvrđivanje i vrednovanje kompetencija stečenih tim aktivnostima, među ostalim potvrdama Youthpass.

(37)

Portal Europskih snaga solidarnosti trebalo bi neprestano razvijati kako bi se osigurao jednostavan pristup Programu u skladu sa standardima utvrđenima Direktivom (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća (11) i kako bi se osigurala jedinstvena kontaktna točka za zainteresirane pojedince i organizacije u pogledu, među ostalim, registracije, identifikacije, usklađivanja profila i mogućnosti, umrežavanja i virtualnih razmjena, osposobljavanja putem interneta, jezične potpore i potpore nakon završetka aktivnosti te drugih korisnih funkcija koje bi se mogle pojaviti u budućnosti.

(38)

Trebalo bi dodatno razviti portal Europskih snaga solidarnosti uzimajući u obzir Europski okvir za interoperabilnost utvrđen u Komunikaciji Komisije od 23. ožujka 2017. pod naslovom „Europski okvir za interoperabilnost – provedbena strategija”, kojim se pružaju konkretne smjernice o uspostavi interoperabilnih digitalnih javnih usluga i koji je proveden u državama članicama i drugim članicama Europskoga gospodarskog prostora putem nacionalnih okvira za interoperabilnost. Europski okvir za interoperabilnost javnim upravama nudi 47 konkretnih preporuka o tome kako poboljšati upravljanje aktivnostima u području interoperabilnosti, uspostaviti međuorganizacijske odnose, pojednostavniti postupke za podupiranje usluga koje su u potpunosti digitalne te osigurati da se ni postojećim ni novim zakonodavstvom ne ugrožava rad na ostvarenju interoperabilnosti.

(39)

Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (12) („Financijska uredba”) primjenjuje se na Program. Financijskom uredbom utvrđuju se pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, javnoj nabavi, neizravnom upravljanju, financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći i nadoknadi troškova vanjskim stručnjacima.

(40)

U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13), uredbama Vijeća (Euratom, EZ) br. 2988/95 (14), (Euratom, EZ) br. 2185/96 (15) i (EU) 2017/1939 (16) financijski interesi Unije trebaju biti zaštićeni razmjernim mjerama, među ostalim mjerama koje se odnose na sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i istraživanje nepravilnosti, uključujući prijevare, na povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, na izricanje administrativnih sankcija. Osobito, u skladu s uredbama (Euratom, EZ) br. 2185/96 i (EU, Euratom) br. 883/2013, Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije. Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) ovlašten je, u skladu s Uredbom (EU) 2017/1939, provoditi istrage i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, kako su predviđena u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (17). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili svaki subjekt koji prima sredstva Unije treba u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti potrebna prava i potreban pristup Komisiji, OLAF-u, Revizorskom sudu i, u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO-u, te osigurati da svaka treća strana koja je uključena u izvršenje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

(41)

Program je usmjeren na mlade u dobi između 18 i 30 godina. Za sudjelovanje u aktivnostima koje se nude u okviru Programa, od tih mladih trebalo bi se zahtijevati da se najprije prijave na portalu Europskih snaga solidarnosti.

(42)

S obzirom na posebne izazove u okviru humanitarnog djelovanja, sudionici volontiranja u svrhu potpore operacijama humanitarne pomoći trebali bi imati najmanje 18, a najviše 35 godina.

(43)

Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti osiguravanju da aktivnosti solidarnosti budu dostupne svim mladima, a posebice mladima s manje mogućnosti. Trebalo bi donijeti posebne mjere za promicanje socijalne uključenosti, a posebice sudjelovanje mladih u nepovoljnom položaju, uključujući izvršavanje razumne prilagodbe kojom se omogućuje da osobe s invaliditetom učinkovito sudjeluju u aktivnostima solidarnosti na ravnopravnoj osnovi s drugima, u skladu s člankom 27. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom te Direktivom Vijeća 2000/78/EZ (18). Takvim posebnim mjerama trebala bi se u obzir uzeti ograničenja zbog udaljenosti brojnih ruralnih područja, najudaljenijih regija Unije i prekomorskih zemalja i područja Unije te, zbog siromaštva, nekih prigradskih područja. Slično tomu, države članice, prekomorske zemlje i područja te treće zemlje pridružene Programu trebali bi nastojati donijeti sve odgovarajuće mjere za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka pravilnom funkcioniranju Programa. Ako je to moguće, i ne dovodeći u pitanje schengensku pravnu stečevinu i pravo Unije o ulasku i boravku državljana trećih zemalja, tim bi se mjerama trebala riješiti administrativna pitanja koja otežavaju dobivanje viza i boravišnih dozvola te, u slučaju prekograničnih aktivnosti unutar Unije, dobivanje europske kartice zdravstvenog osiguranja.

(44)

Uzimajući u obzir važnost borbe protiv klimatskih promjena u skladu s obvezama Unije u vezi s provedbom Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i postizanjem ciljeva održivog razvoja UN-a, Programom se namjerava doprinijeti uključivanju djelovanjâ u području klime i postizanju općeg cilja da se 30 % proračunskih rashoda Unije namijeni podupiranju klimatskih ciljeva. U skladu s europskim zelenim planom kao nacrtom za održivi rast, djelovanjima na temelju ove Uredbe trebalo bi poštovati načelo „nenanošenja štete”, ne mijenjajući pritom temeljnu narav Programa. Tijekom provedbe Programa trebalo bi utvrditi i uspostaviti relevantna djelovanja te ih ponovno ocijeniti u kontekstu relevantnih postupaka evaluacija i preispitivanja. Primjereno je također mjeriti relevantna djelovanja kojima se doprinosi klimatskim ciljevima, uključujući one namijenjene smanjenju učinka Programa na okoliš.

(45)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za Program, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 18. Međuinstitucijskog sporazuma od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava (19) za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(46)

Vrste financiranja i načini provedbe na temelju ove Uredbe trebali bi se odabrati na temelju toga koliko je njima moguće postići specifične ciljeve djelovanja i ostvariti rezultate, uzimajući u obzir posebice troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik u pogledu neusklađenosti. Pri tom bi odabiru, u odnosu na bespovratnih sredstava, trebalo razmotriti upotrebu jednokratnih iznosa, paušalnih stopa i ljestvica jediničnih troškova.

(47)

Treće zemlje koje su članice Europskoga gospodarskog prostora mogu sudjelovati u programima Unije u okviru suradnje uspostavljene Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru (20), kojim se predviđa provedba programâ na temelju odluke donesene na temelju tog sporazuma. Treće zemlje također mogu sudjelovati na temelju drugih pravnih instrumenata. U ovu bi Uredbu trebalo unijeti posebnu odredbu kojom se od trećih zemalja zahtijeva da dodijele odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, OLAF-u i Revizorskom sudu potrebna prava i potreban pristup koji se zahtijevaju za sveobuhvatno izvršavanje njihovih ovlasti. Potpuno sudjelovanje trećih zemalja u Programu trebalo bi biti podložno uvjetima iz posebnih sporazuma kojima je obuhvaćeno sudjelovanje dotične treće zemlje u Programu. Štoviše, potpuno sudjelovanje podrazumijeva obvezu uspostavljanja nacionalne agencije i upravljanja nekim djelovanjima Programa u okviru neizravnog upravljanja. Pravni subjekti iz trećih zemalja koje nisu pridružene Programu trebali bi moći sudjelovati u nekim djelovanjima u okviru Programa, kako je utvrđeno u programima rada i pozivima na podnošenje prijedloga koje objavljuje Komisija. Pri provedbi Programa u obzir bi se mogli uzeti posebni aranžmani u pogledu sudjelovanja pravnih subjekata iz Andore, Lihtenštajna, Monaka, San Marina i Svete Stolice.

(48)

Kako bi se maksimalno povećao učinak Programa, trebalo bi donijeti odredbe kojima bi se državama članicama i trećim zemljama pridruženima Programu i drugim programima Unije omogućilo stavljanje na raspolaganje dodatnih sredstava u skladu s pravilima Programa.

(49)

U skladu s Odlukom Vijeća 2013/755/EU (21) osobe i subjekti s boravištem odnosno poslovnim nastanom u prekomorskim zemljama i područjima ispunjavaju uvjete za financiranje, podložno pravilima i ciljevima Programa i mogućem režimu primjenjivome na državu članicu s kojom su relevantna prekomorska zemlja ili područje povezani.

(50)

S obzirom na članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i u skladu s Komunikacijom Komisije od 24. listopada 2017. naslovljenom „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama Unije” Programom bi se trebala u obzir uzeti posebna situacija najudaljenijih regija iz tog članka. Trebalo bi poduzeti mjere za povećanje sudjelovanja najudaljenijih regija u svim djelovanjima, među ostalim putem financijske potpore, ako je to relevantno, za djelovanja u području mobilnosti. Trebalo bi poticati razmjene i suradnju u području mobilnosti među osobama i organizacijama iz tih regija i trećih zemalja, posebice njihovih susjednih zemalja. Takve mjere trebalo bi redovito pratiti i evaluirati.

(51)

U skladu s Financijskom uredbom Komisija bi trebala donijeti programe rada i o tome obavijestiti Europski parlament i Vijeće. U programima rada trebalo bi utvrditi mjere potrebne za njihovu provedbu u skladu s općim i specifičnim ciljevima Programa, kriterije za odabir i dodjelu bespovratnih sredstava te sve druge potrebne elemente. Programe rada i sve njihove izmjene trebalo bi donijeti provedbenim aktima u skladu s postupkom ispitivanja.

(52)

Na temelju stavaka 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (22) trebalo bi provesti evaluaciju ovog Programa na temelju informacija prikupljenih u skladu sa specifičnim zahtjevima u pogledu praćenja, izbjegavajući pritom administrativno opterećenje, osobito za države članice, i prekomjerne propise. Prema potrebi, ti zahtjevi trebali bi uključivati mjerljive pokazatelje kao temelj za evaluaciju učinaka Programa u praksi, što uključuje učinke na društvene i humanitarne izazove.

(53)

Na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini trebalo bi osigurati odgovarajuće informiranje, promidžbu i širenje informacija o mogućnostima i rezultatima djelovanja koja se podupiru u okviru Programa. Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti socijalnim poduzećima potičući ih da pruže potporu aktivnostima Programa. Aktivnosti informiranja, promidžbe i širenja informacija trebale bi se oslanjati na sva provedbena tijela Programa te bi, ako je relevantno, trebala imati potporu drugih ključnih dionika. Nadalje, Komisija bi trebala redovito surađivati sa širokim rasponom dionika, uključujući organizacije sudionice, tijekom cijelog životnog ciklusa Programa, kako bi se olakšala razmjena primjera dobre prakse i rezultata projekata te prikupile povratne informacije o Programu. Nacionalne agencije trebalo bi pozvati da sudjeluju u tom procesu.

(54)

Kako bi se uspješnije ostvarili ciljevi Programa, Komisija, nacionalna tijela i nacionalne agencije trebali bi, po mogućnosti, blisko surađivati i, prema potrebi, ostvarivati partnerstva s nevladinim organizacijama, socijalnim poduzećima, organizacijama mladih, organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i lokalnim dionicima sa stručnim znanjem u vezi s aktivnostima solidarnosti.

(55)

Kako bi se osigurala veća učinkovitost u komuniciranju sa širom javnosti te veće sinergije između komunikacijskih aktivnosti na inicijativu Komisije, financijska sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti na temelju ove Uredbe trebala bi doprinijeti i financiranju institucijskog priopćavanja političkih prioriteta Unije, u mjeri u kojoj su ti prioriteti povezani s općim ciljem Programa.

(56)

Kako bi se osigurala učinkovita i djelotvorna provedba ove Uredbe, Programom bi se trebali u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti mehanizmi upravljanja koji su već uspostavljeni. Sveukupnu provedbu Programa stoga bi trebalo povjeriti postojećim strukturama, odnosno Komisiji i nacionalnim agencijama imenovanima za upravljanje djelovanjima iz poglavlja o mladima Uredbe (EU) 2021/817. Međutim, djelovanjima u okviru tematskog područja „sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti okviru humanitarne pomoći” trebalo bi ponajprije izravno upravljati. Komisija bi se o provedbi Programa trebala redovito savjetovati s ključnim dionicima, uključujući organizacije sudionice.

(57)

Kako bi se osiguralo dobro financijsko upravljanje i pravna sigurnost u državama članicama i trećim zemljama pridruženima Programu, svako nacionalno tijelo trebalo bi imenovati neovisno revizorsko tijelo. Ako je to izvedivo, kako bi se učinkovitost povećala na najveću moguću mjeru, neovisna revizorska tijela trebala bi biti ista kao ona imenovana za djelovanja iz poglavlja o mladima u Uredbi (EU) 2021/817.

(58)

Države članice trebale bi nastojati donijeti sve odgovarajuće mjere kako bi otklonile pravne i administrativne prepreke pravilnom funkcioniranju Programa. Ako je moguće, i ne dovodeći u pitanje pravo Unije o ulasku i boravku državljana trećih zemalja, to uključuje otklanjanje problema koji stvaraju poteškoće u pogledu dobivanja viza i boravišnih dozvola.

(59)

Sustavom za izvješćivanje o uspješnosti trebalo bi osigurati da se podaci za praćenje provedbe i evaluaciju Programa prikupljaju učinkovito, djelotvorno i pravodobno te na odgovarajućoj razini detalja. Ti bi se podaci Komisiji trebali dostaviti na način koji je u skladu s relevantnim propisima o zaštiti podataka.

(60)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (23).

(61)

Kako bi se pojednostavnili zahtjevi za korisnike, trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri upotrebljavati pojednostavljena bespovratna sredstva u obliku jednokratnih iznosa, financiranja uz primjenu paušalne stope i jediničnih troškova. U pojednostavnjenim bespovratnim sredstvima za potporu djelovanjima u području mobilnosti u okviru Programa, kako ih je definirala Komisija, trebali bi se uzeti u obzir troškovi života i boravka u zemlji domaćinu. U skladu s nacionalnim pravom, države članice također bi trebalo poticati da izuzmu ta bespovratna sredstva iz svih poreza i socijalnih doprinosa; na isti bi način trebalo postupati i u slučaju bespovratnih sredstava koja pojedincima dodjeljuju javni ili privatni pravni subjekti.

(62)

Kako bi se osigurala djelotvorna ocjena uspješnosti Programa u pogledu ostvarenja njegovih ciljeva, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom Priloga u pogledu pokazatelja uspješnosti Programa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(63)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Ovom se Uredbom osobito nastoji osigurati potpuno poštovanje prava na ravnopravnost žena i muškaraca te prava na nediskriminaciju na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi, spolne orijentacije ili socioekonomskog položaja te promicati primjena članaka 21. i 23. Povelje.

(64)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. UFEU-a. Ta su pravila utvrđena u Financijskoj uredbi i njima se posebice određuje postupak utvrđivanja i izvršavanja proračuna bespovratnim sredstvima, nabavom, nagradama i neizravnim izvršavanjem te predviđaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravila donesena na temelju članka 322. UFEU-a uključuju i opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

(65)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest povećanje sudjelovanja mladih i organizacija u pristupačnim i visokokvalitetnim aktivnostima solidarnosti, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(66)

U skladu s Financijskom uredbom moguće je dodijeliti bespovratna sredstva za djelovanje koje je već započelo, pod uvjetom da podnositelj zahtjeva može dokazati da postoji potreba za početkom djelovanja prije potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Međutim, troškovi nastali prije datuma podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva nisu prihvatljivi za financiranje sredstvima Unije, osim u opravdanim iznimnim slučajevima. Kako bi se izbjegli poremećaji u potpori Unije koji bi mogli naštetiti interesima Unije, u odluci o financiranju trebalo bi biti moguće predvidjeti prihvatljivost aktivnosti i troškova od 1. siječnja 2021. u ograničenom razdoblju na početku „VFO-a za razdoblje 2021.–2027., i to samo u propisno opravdanim slučajevima, čak i ako su te aktivnosti provedene i ti su troškovi nastali prije podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva.

(67)

Djelovanja ili inicijative koji se ne podupiru na temelju ove Uredbe ne mogu biti uključeni u programe rada.

(68)

Kako bi se optimizirala dodana vrijednost od ulaganja koja se u cijelosti ili djelomično financiraju iz proračuna Unije, trebalo bi nastojati ostvariti sinergije, osobito između Programa i drugih programa Unije, uključujući fondove koji se provode u okviru podijeljenog upravljanja. Kako bi se te sinergije maksimalno povećale, trebalo bi osigurati ključne mehanizme za olakšavanje, uključujući kumulativno financiranje djelovanja iz Programa i drugog programa Unije, uz uvjet da takvo kumulativno financiranje ne premašuje ukupne prihvatljive troškove djelovanja. U tu bi svrhu ovom Uredbom trebalo utvrditi odgovarajuća pravila, posebice o mogućnosti da se isti trošak ili rashod prijavi na proporcionalnoj osnovi i u okviru Programa i u okviru nekog drugog programa Unije.

(69)

Uredbu (EU) 2018/1475 Europskog parlamenta i Vijeća (24) trebalo bi stoga staviti izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2021.

(70)

Kako bi se osigurao kontinuitet pružanja potpore u relevantnom području politike i omogućila provedba Programa od početka VFO-a za razdoblje 2021.–2027., ova bi Uredba trebala hitno stupiti na snagu te bi se trebala primjenjivati s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2021.,