2.4.2015

HR

Službeni list Europske unije

L 91/3

---

SMJERNICA (EU) 2015/510 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 19. prosinca 2014.

o provedbi monetarne politike Eurosustava (ESB/2014/60)

(preinaka)

Upravno vijeće Europske središnje banke,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno prvu alineju njegova članka 127. stavka 2.,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno prvu alineju njegova članka 3. stavka 1., članak 9. stavak 2., članak 12. stavak 1., članak 14. stavak 3., članak 18. stavak 2. te članak 20. prvi stavak,

budući da:

(1)	Smjernica ESB/2011/14 (1) znatno je izmijenjena. Budući da su potrebne daljnje izmjene, potrebno ju je preinačiti radi jasnoće.

(2)

Ostvarenje jedinstvene monetarne politike podrazumijeva utvrđivanje instrumenata i postupaka kojima će se koristiti Eurosustav, koji se sastoji od Europske središnje banke (ESB) i nacionalnih središnjih banaka onih država članica čija je valuta euro (dalje u tekstu: „nacionalne središnje banke”), kako bi se ta politika provodila na jedinstven način u državama članicama čija je valuta euro.

(3)

Sukladno članku 127. stavcima 1. i 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članku 3. stavku 1. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut ESSB-a”), glavni cilj Europskog sustava središnjih banaka je održati stabilnost cijena te su stoga njegove osnovne zadaće utvrđivanje i provođenje monetarne politike Unije i provođenje deviznih operacija (poslova) u skladu s odredbama članka 219. Ugovora.

(4)

Opći okvir Eurosustava utemeljen je na odredbama Statuta ESSB-a. Sukladno članku 127. stavku 1. Ugovora, a kao što je navedeno i u Statutu ESSB-a, Eurosustav mora djelovati u skladu s određenim načelima, uključujući načela otvorenog tržišnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem, dajući prednost učinkovitoj raspodjeli sredstava.

(5)

U mjeri u kojoj se smatra mogućim i primjerenim, a u cilju osiguranja poslovne učinkovitosti, ESB provodi operacije koje čine dio zadataka Eurosustava preko nacionalnih središnjih banaka, u skladu s načelom decentralizacije utvrđenim u članku 12. stavku 1. Statuta ESSB-a i u skladu s uvjetima iz članka 14. stavka 3. Statut ESSB-a.

(6)

U smislu članka 12. stavka 1. Statuta ESSB-a, ESB ima ovlast oblikovati jedinstvenu monetarnu politiku Unije i izdavati potrebne smjernice radi osiguranja njezine pravilne provedbe. Sukladno članku 14. stavku 3. Statuta ESSB-a, nacionalne središnje banke obvezne su djelovati u skladu s tim smjernicama. Ova je Smjernica stoga upućena Eurosustavu. Nacionalne središnje banke provodit će pravila utvrđena u ovoj Smjernici putem ugovora ili propisa. Druge ugovorne strane će morati postupati u skladu s tim pravilima kako su provedena od strane nacionalnih središnjih banaka u tim ugovorima ili propisima.

(7)

Prva alineja članka 18. stavka 1. Statuta ESSB-a dopušta Eurosustavu poslovanje na financijskim tržištima izravnom kupnjom ili prodajom (promptno (spot) i terminski (forward)) ili temeljem repo ugovora te davanjem ili uzimanjem u zajam potraživanja i utrživih instrumenata u eurima ili u drugim valutama, kao i plemenitih kovina. Druga alineja članka 18. stavka 1. dopušta Eurosustavu provođenje kreditnih operacija s kreditnim institucijama i drugim sudionicima na tržištu.

(8)	U provedbi svoje monetarne politike Eurosustav koristi niz instrumenata monetarne politike: provodi operacije na otvorenom tržištu, nudi stalno raspoložive mogućnosti i traži od kreditnih institucija da drže minimalne pričuve na računima u Eurosustavu.

(9)

Kako bi ostvario svoje ciljeve, Eurosustav ima na raspolaganju niz instrumenata za provođenje operacija na otvorenom tržištu, koji uključuju obratne transakcije, izravne transakcije, izdavanje dužničkih certifikata ESB-a, valutne ugovore o razmjeni za potrebe monetarne politike i prikupljanje oročenih depozita. Takvi instrumenti za provođenje operacija na otvorenom tržištu imaju za cilj osigurati redovito funkcioniranje novčanog tržišta i pomoći bankama da na jednostavan i dobro organiziran način zadovolje svoje likvidnosne potrebe.

(10)

Skup instrumenata koji su na raspolaganju Eurosustavu za ponudu stalno raspoloživih mogućnosti su mogućnost posudbe na kraju dana i novčani depozit, koji imaju za cilj puštanje odnosno povlačenje prekonoćne likvidnosti, signaliziranje općeg stava monetarne politike i ograničavanje prekonoćne kamatne stope na novčanom tržištu.

(11)

Sustav minimalnih pričuva Eurosustava služi, prvenstveno, postizanju sljedećih ciljeva monetarne politike: (a) pridonošenju stabilizaciji kamatnih stopa na novčanom tržištu dajući institucijama poticaj za ublažavanje učinaka privremenih fluktuacija likvidnosti zbog odredbi o uprosječivanju; i (b) stvaranju ili povećavanju manjka strukturne likvidnosti, što poboljšava sposobnost Eurosustava da učinkovito djeluje kao ponuditelj likvidnosti. Pravni okvir sustava minimalnih pričuva Eurosustava utvrđen je u članku 19. Statuta ESSB-a, Uredbi Vijeća (EZ) br. 2531/98 (2) i Uredbi (EZ) br. 1745/2003 Europske središnje banke (ESB/2003/9) (3).

(12)	S obzirom na njihove ciljeve, učestalost i postupke, operacije na otvorenom tržištu Eurosustava mogu se podijeliti u četiri kategorije: (a) glavne operacije refinanciranja; (b) operacije dugoročnijeg refinanciranja; (c) operacije fine prilagodbe i (d) strukturne operacije.

(13)	Glavne operacije refinanciranja kategorija su operacija na otvorenom tržištu koje provodi Eurosustav, a koje imaju ključnu ulogu prilikom provedbe ciljeva nadzora kamatnih stopa, upravljanja likvidnosnim situacijama na tržištu i signaliziranja stava monetarne politike.

(14)

Operacije dugoročnijeg refinanciranja imaju za cilj osigurati likvidnost drugim ugovornim stranama s dospijećem dužim od dospijeća glavnih operacija refinanciranja. Operacijama dugoročnijeg refinanciranja Eurosustav, u pravilu, nema namjeru odašiljanja signala tržištu te stoga obično djeluje kao strana koja prihvaća ponuđene stope (en. rate taker).

(15)

Operacije fine prilagodbe provode se ad hoc s ciljem upravljanja likvidnosnim uvjetima na tržištu i kontrole kamatnih stopa, a posebno da se ublaži učinak na kamatne stope izazvan neočekivanim fluktuacijama likvidnosti na tržištu. Određene operacije fine prilagodbe prilagođene su vrstama transakcija i posebnim ciljevima koji se provode odgovarajućim operacijama.

(16)	Strukturne operacije mogu se provoditi kadgod je potrebno prilagoditi strukturni položaj Eurosustava u odnosu na financijski sektor.

(17)

Provedba okvira monetarne politike Eurosustava trebala bi osigurati da velik broj drugih ugovornih strana sudjeluje pod jedinstvenim kriterijima prihvatljivosti. Ti kriteriji određeni su s ciljem da se osigura jednako postupanje s drugim ugovornim stranama u državama članicama čija je valuta euro te da se osigura da druge ugovorne strane ispunjavaju određene bonitetne i operativne zahtjeve.

(18)	Radi zaštite Eurosustava od rizika druge ugovorne strane, druga alineja članka 18. stavka 1. Statuta ESSB-a određuje da kada Eurosustav provodi kreditne operacije s kreditnim institucijama i drugim sudionicima na tržištu, odobravanje kredita bi trebalo biti utemeljeno na odgovarajućem kolateralu.

(19)

Radi osiguranja jednakog postupanja s drugim ugovornim stranama i poboljšanja operativne učinkovitosti i transparentnosti, imovina mora udovoljavati određenim jedinstvenim kriterijima u državama članicama čija je valuta euro, kako bi bila prihvatljiva kao kolateral za kreditne operacije Eurosustava.

(20)

Eurosustav je razvio jedinstveni okvir za imovinu prihvatljivu kao kolateral, tako da se sve kreditne operacije Eurosustava provode usklađeno primjenom ove Smjernice u svim državama članicama čija je valuta euro. Jedinstveni okvir za imovinu prihvatljivu kao kolateral obuhvaća utrživu i neutrživu imovinu koja udovoljava jedinstvenim kriterijima prihvatljivosti koje je odredio Eurosustav. Većina prihvatljive imovine može se koristiti na prekograničnoj osnovi, pomoću korespondentnog centralnobankarskog modela (CCBM), a u slučaju utržive imovine, putem prihvatljivih veza između prihvatljivih sustava namire vrijednosnih papira u EGP-u ili prihvatljivih veza među prihvatljivim sustavima namire vrijednosnih papira u EGP-u u kombinaciji s CCBM-om.

(21)

Eurosustav odobrava unutardnevne kredite radi poravnanja neusklađenosti u namirama plaćanja. Kako je utvrđeno u članku 12. i Prilogu III. Smjernici ESB/2012/27 (4), za odobravanje unutardnevnog kredita zahtijeva se kolateral koji udovoljava istim kriterijima kojima, temeljem dijela četvrtog, mora udovoljavati imovina prihvatljiva kao kolateral.

(22)

Sva prihvatljiva imovina za kreditne operacije Eurosustava treba biti podvrgnuta posebnim mjerama za kontrolu rizika radi zaštite Eurosustava od financijskih gubitaka u slučajevima kada kolateral treba unovčiti zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane. Prihvatljiva imovina treba udovoljavati zahtjevima kreditne kvalitete Eurosustava utvrđenima u pravilima okvira za kreditnu procjenu Eurosustava (ECAF).

(23)

ESB izriče sankcije institucijama koje ne ispunjavaju obveze koje proizlaze iz uredbi i odluka ESB-a u vezi s primjenom odredbi o minimalnim pričuvama u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2532/98 (5), Uredbom Europske središnje banke (EZ) br. 2157/1999 (ESB/1999/4) (6), Uredbom (EZ) br. 2531/98 i Uredbom (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9). U slučaju ozbiljnih povreda odredbi o minimalnim pričuvama, Eurosustav može također privremeno isključiti druge ugovorne strane iz sudjelovanja u operacijama na otvorenom tržištu.

(24)

U skladu s odredbama ugovora ili propisa koje primjenjuje odgovarajući NSB ili ESB, Eurosustav može izreći novčane kazne ili privremeno isključiti druge ugovorne strane iz sudjelovanja u operacijama na otvorenom tržištu ili stalno raspoloživim mogućnostima, ako druge ugovorne strane ne ispunjavaju svoje obveze iz ugovora ili propisa koje primjenjuju nacionalne središnje banke ili ESB, kako je navedeno u ovoj Smjernici.

(25)

U skladu s odredbama ugovora ili propisa koje primjenjuje odgovarajući NSB ili ESB, Eurosustav može također privremeno isključiti, ograničiti ili trajno isključiti pristup pojedine druge ugovorne strane operacijama na otvorenom tržištu ili stalno raspoloživim mogućnostima radi opreznosti u poslovanju ili zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane. Radi opreznosti u poslovanju, Eurosustav može također odbiti, ograničiti upotrebu ili primijeniti dodatne korektivne faktore na imovinu koju su druge ugovorne strane mobilizirale kao kolateral u kreditnim operacijama Eurosustava.

(26)

Svi ugovori ili propisi koje nacionalne središnje banke primjenjuju u odnosu prema svojim drugim ugovornim stranama trebaju sadržavati minimalna zajednička obilježja usmjerena na osiguravanje primjene jedinstvene monetarne politike pod uvjetima koji se značajno ne razlikuju među državama članicama čija je valuta euro,

DONIJELO JE OVU SMJERNICU:

SADRŽAJ

DIO PRVI –

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

DIO DRUGI –

ALATI, OPERACIJE, INSTRUMENTI I POSTUPCI MONETARNE POLITIKE EUROSUSTAVA

GLAVA I. –

Operacije na otvorenom tržištu

Poglavlje 1. –

Pregled operacija na otvorenom tržištu

Poglavlje 2. –

Kategorije operacija na otvorenom tržištu

Poglavlje 3. –

Instrumenti za provođenje operacija na otvorenom tržištu

GLAVA II. –

Stalno raspoložive mogućnosti

Poglavlje 1. –

Mogućnost posudbe na kraju dana

Poglavlje 2. –

Novčani depozit

GLAVA III. –

Postupci za operacije monetarne politike Eurosustava

Poglavlje 1. –

Aukcije i bilateralni postupci za operacije Eurosustava na otvorenom tržištu

Odjeljak 1. –

Aukcije

Odjeljak 2. –

Operativne faze aukcija

Pododjeljak 1. –

Najava aukcija

Pododjeljak 2. –

Priprema i podnošenje ponuda od strane drugih ugovornih strana

Pododjeljak 3. –

Raspodjela aukcija

Pododjeljak 4. –

Objava rezultata aukcija

Odjeljak 3. –

Bilateralni postupci za operacije Eurosustava na otvorenom tržištu

Poglavlje 2. –

Postupci namire za operacije monetarne politike Eurosustava

DIO TREĆI –

PRIHVATLJIVE DRUGE UGOVORNE STRANE

DIO ČETVRTI –

PRIHVATLJIVA IMOVINA

GLAVA I. –

Opća načela

GLAVA II. –

Kriteriji prihvatljivosti i zahtjevi kreditne kvalitete za utrživu imovinu

Poglavlje I. –

Kriteriji prihvatljivosti za utrživu imovinu

Odjeljak 1. –

Opći kriteriji prihvatljivosti za utrživu imovinu

Odjeljak 2. –

Posebni kriteriji prihvatljivosti za utrživu imovinu

Pododjeljak 1. –

Posebni kriteriji prihvatljivosti za vrijednosne papire osigurane imovinom

Pododjeljak 2. –

Posebni kriteriji prihvatljivosti za pokrivene obveznice osigurane vrijednosnim papirima osiguranim imovinom

Pododjeljak 3. –

Posebni kriteriji prihvatljivosti za dužničke certifikate koje izdaje Eurosustav

Poglavlje 2. –

Zahtjevi kreditne kvalitete Eurosustava za utrživu imovinu

GLAVA III. –

Kriteriji prihvatljivosti i zahtjevi kreditne kvalitete za neutrživu imovinu

Poglavlje 1.-

Kriteriji prihvatljivosti za neutrživu imovinu

Odjeljak 1. –

Kriteriji prihvatljivosti za kreditna potraživanja

Odjeljak 2. –

Kriteriji prihvatljivosti za oročene depozite

Odjeljak 3. –

Kriteriji prihvatljivosti za hipotekarne dužničke instrumente

Poglavlje 2. –

Zahtjevi kreditne kvalitete Eurosustava za neutrživu imovinu

Odjeljak 1. –

Zahtjevi kreditne kvalitete Eurosustava za kreditna potraživanja

Odjeljak 2. –

Zahtjevi kreditne kvalitete Eurosustava za hipotekarne dužničke instrumente

GLAVA IV. –

Jamstva za utrživu i neutrživu imovinu

GLAVA V. –

Okvir za kreditnu procjenu Eurosustava za utrživu i neutrživu imovinu

GLAVA VI. –

Kontrola rizika i okvir za vrednovanje utržive i neutržive imovine

Poglavlje 1. –

Mjere za kontrolu rizika utržive imovine

Poglavlje 2. –

Mjere za kontrolu rizika neutržive imovine

Poglavlje 3. –

Pravila vrednovanja za utrživu i neutrživu imovinu

GLAVA VII. –

Prihvaćanje kolaterala koji nije nominiran u eurima u nepredvidivim okolnostima

GLAVA VIII. –

Pravila korištenja prihvatljive imovine

GLAVA IX. –

Prekogranična potreba prihvatljive imovine

DIO PETI –

SANKCIJE U SLUČAJU NEISPUNJAVANJA OBVEZA DRUGE UGOVORNE STRANE

DIO ŠESTI –

DISKRECIJSKE MJERE

DIO SEDMI –

DODATNA MINIMALNA ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA KOJA SE ODNOSE NA OPERACIJE MONETARNE POLITIKE EUROSUSTAVA

Poglavlje 1. –

Dodatna minimalna zajednička obilježja koja se primjenjuju na sve aranžmane za operacije monetarne politike Eurosustava

Poglavlje 2. –

Dodatna minimalna zajednička obilježja koja se primjenjuju na repo ugovore i ugovore o kolateraliziranim kreditima

Poglavlje 3. –

Dodatna minimalna zajednička obilježja koja su specifična za repo transakcije

Poglavlje 4. –

Dodatna minimalna zajednička obilježja koja su specifična za ugovore o kolateraliziranim kreditima

Poglavlje 5. –

Dodatna minimalna zajednička obilježja koja su specifična za valutne ugovore o razmjeni za potrebe monetarne politike

DIO OSMI –

ZAVRŠNE ODREDBE

PRILOG I. –

Minimalne pričuve

PRILOG II. –

Najava aukcija

PRILOG III. –

Raspodjela na aukcijama i aukcijski postupci

PRILOG IV. –

Objava rezultata aukcije

PRILOG V. –

Kriteriji odabira drugih ugovornih strana koje sudjeluju u intervencijama na deviznom tržištu

PRILOG VI. –

Prekogranična upotreba prihvatljive imovine

PRILOG VII. –

Izračun sankcija koje se trebaju primijeniti u skladu s dijelom petim

PRILOG VIII. –

Izvještajni zahtjevi na razini pojedinačnog kredita za vrijednosne papire osigurane imovinom

PRILOG IX. –

Postupak praćenja provedbe okvira za kreditnu procjenu Eurosustava

PRILOG X. –

Razine vrednovanja korektivnih faktora

PRILOG XI. –

Oblici vrijednosnih papira

PRILOG XII. –

Primjeri operacija i postupaka monetarne politike Eurosustava

PRILOG XIII. –

Korelacijska tablica

PRILOG XIV. –

Smjernica koja je stavljena izvan snage i popis njezinih uzastopnih izmjena

DIO PRVI

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ova Smjernica utvrđuje jedinstvena pravila za provođenje jedinstvene monetarne politike od strane Eurosustava u državama članicama čija je valuta euro.

2.   Eurosustav provodi odgovarajuće mjere za provedbu operacija monetarne politike Eurosustava u skladu s načelima, alatima, instrumentima, zahtjevima, kriterijima i postupcima utvrđenim u ovoj Smjernici.

3.   Pravni odnos između Eurosustava i drugih ugovornih strana uspostavlja se odgovarajućim ugovorima ili propisima koje primjenjuje relevantni NSB, a u kojima su na odgovarajući način provedene odredbe ove Smjernice.

4.   Upravno vijeće ESB-a može, u svako doba, izmijeniti alate, instrumente, zahtjeve, kriterije i postupke za provođenje operacija monetarne politike Eurosustava.

5.   Eurosustav zadržava pravo tražiti i dobiti sve bitne informacije od drugih ugovornih strana koje su mu potrebne radi izvršavanja zadaća i ispunjavanja ciljeva Eurosustava u vezi s operacijama monetarne politike. Ovo pravo ne dovodi u pitanje bilo koje drugo posebno pravo Eurosustava da traži dostavu informacija koje se odnose na operacije monetarne politike.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Smjernice primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„metoda računanja dana stvarni broj dana/360 dana u godini” znači metoda koja se koristi u operacijama monetarne politike Eurosustava koja određuje stvarni broj kalendarskih dana uključenih u obračun kamate na temelju godine koja ima 360 dana;

2.	„agencija” znači subjekti koje je Eurosustav razvrstao kao agencije. Popis subjekata koji su razvrstani kao agencije objavljuje se na mrežnim stranicama ESB-a;

3.

„vrijednosni papiri osigurani imovinom” (ABS) znači dužnički instrumenti koji su osigurani skupom namjenske financijske imovine (fiksne ili revolving), koja se pretvara u gotovinu u određenom razdoblju. Pored toga, mogu postojati prava ili druga imovina koja osiguravaju servisiranje ili pravovremenu raspodjelu primitaka imateljima vrijednosnog papira. Vrijednosne papire osigurane imovinom obično izdaje za to posebno osnovan investicijski subjekt koji je stekao skup financijske imovine od inicijatora ili prodavatelja. U tom smislu, plaćanja po vrijednosnim papirima osiguranim imovinom prvenstveno ovise o novčanim tokovima koje ostvaruje imovina u odnosnom skupu i drugim pravima oblikovanim radi osiguranja pravovremenog plaćanja, kao što su instrumenti likvidnosti, jamstva ili druga svojstva koja se općenito nazivaju kreditna poboljšanja;

4.	„bilateralni postupak” znači postupak kojim nacionalne središnje banke ili, u iznimnim slučajevima, ESB provode operacije fine prilagodbe ili izravne transakcije, izravno s jednom ili s više drugih ugovornih strana ili preko burza ili tržišnih posrednika, bez provođenja aukcija;

5.	„sustav nematerijaliziranih vrijednosnih papira” znači sustav koji dopušta prijenos vrijednosnih papira i druge financijske imovine bez fizičkog premještanja papirnatih dokumenata ili certifikata, npr. elektronički prijenos vrijednosnih papira;

6.

„radni dan” znači: (a) u vezi s obvezom izvršavanja plaćanja, bilo koji dan kada je sustav TARGET2 otvoren za izvršavanje takvog plaćanja; ili (b) u vezi s bilo kojom obvezom isporuke imovine, bilo koji dan kada su otvoreni sustavi namire vrijednosnih papira preko kojih treba izvršiti isporuku, u mjestu gdje treba izvršiti isporuku odgovarajućih vrijednosnih papira;

7.

„središnji depozitorij vrijednosnih papira” (CSD) (en. central securities depository) znači subjekt koji: (a) omogućava obradu i namiru transakcija vrijednosnim papirima knjiženjem; (b) pruža skrbničke usluge (npr. upravljanje korporativnim akcijama i otkupima); (c) ima aktivnu ulogu pri osiguravanju integriteta izdanja vrijednosnih papira. Vrijednosni papiri mogu se držati u fizičkom obliku (ali imobilizirani) ili u nematerijaliziranom obliku (tj. postoje samo kao elektronički zapis);

8.	„kolateralizirani kredit” znači ugovor između NSB-a i druge ugovorne strane pri čemu se drugoj ugovornoj strani osigurava likvidnost u obliku kredita osiguranog ovršivim osiguranjem koje je ta druga ugovorna strana dala NSB-u, npr. u obliku zaloga, prijenosa ili nekog drugog tereta nad imovinom;

9.	„prikupljanje oročenih depozita” znači instrument koji se koristi u provođenju operacija na otvorenom tržištu, pri čemu Eurosustav poziva druge ugovorne strane da polože oročene depozite na račune kod svojih matičnih nacionalnih središnjih banaka kako bi se povukla likvidnost s tržišta;

10.	„nadležno tijelo” znači tijelo javne vlasti ili tijelo koje je u skladu s nacionalnim pravom i službeno priznato i ovlašteno za nadzor nad institucijama u sklopu sustava nadzora u dotičnoj državi članici;

11.	„druga ugovorna strana” znači institucija koja ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene u dijelu trećem, koji joj daju pravo na pristup operacijama monetarne politike Eurosustava;

12.

„pokrivene obveznice” znači dužnički instrumenti koji imaju dvostruku ulogu: (a) izravno ili neizravno prema kreditnoj instituciji; i (b) prema dinamičnom pokrivenom skupu odnosne imovine, a za koji nema tranširanja rizika. Pojam uključuje pokrivene obveznice velikog iznosa, klasične pokrivene obveznice i druge pokrivene obveznice;

13.

„kreditno potraživanje” znači potraživanje za povrat novca koje predstavlja dužničku obvezu dužnika prema drugoj ugovornoj strani. Kreditna potraživanja također obuhvaćaju Schuldscheindarlehen i nizozemska privatna potraživanja koja glase na ime od države ili od ostalih prihvatljivih dužnika koja su pokrivena državnim jamstvom, npr. stambene zadruge;

14.

„kreditna institucija” znači kreditna institucija u smislu članka 2. stavka 5. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) i točke 1. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8), koja je predmet nadzora nadležnog tijela ili je kreditna institucija u javnom vlasništvu u smislu članka 123. stavka 2. Ugovora koja je predmet nadzora po standardu koji je usporediv s nadzorom od strane nadležnog tijela;

15.	„kreditni rejting” ima isto značenje kako je određeno u članku 3. stavku 1. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (9);

16.

„prekogranično korištenje” znači dostavljanje, kao kolaterala, od strane druge ugovorne strane svom NSB-u: (a) utržive imovine koja se drži u drugoj državi članici čija je valuta euro; (b) utržive imovine koja je izdana u drugoj državi članici, a koja se drži u državi članici matičnog NSB-a; (c) kreditnih potraživanja kod kojih je za ugovor o kreditnom potraživanju mjerodavno pravo druge države članice čija je valuta euro, a koja nije država članica matičnog NSB-a; (d) hipotekarnih dužničkih instrumenata fizičkih osoba (RMBD) u skladu s primjenjivim postupcima CCBM-a;

17.

„zaštita od valutnog rizika” znači sporazum koji sklapaju izdavatelj vrijednosnih papira i druga ugovorna strana koja pruža zaštitu, u skladu s kojim se dio valutnog rizika koji proizlazi iz primitka novčanih tokova u valuti koja nije euro smanjuje zamjenom tih novčanih tokova za plaćanja u eurima koja izvršava druga ugovorna strana koja pruža zaštitu, uključujući sva jamstva druge ugovorne strane koja pruža zaštitu za navedena plaćanja;

18.	„skrbnik” znači subjekt koji preuzima pohranu i upravljanje vrijednosnim papirima i drugom financijskom imovinom u ime drugih;

19.

„tržišna vrijednost pri nastanku statusa neispunjavanja obveza” znači, u odnosu na bilo koju imovinu na bilo koji datum: (a) tržišna vrijednost takve imovine u vrijeme vrednovanja statusa neispunjavanja obveza, obračunata na temelju najreprezentativnije cijene na radni dan koji prethodi datumu vrednovanja; (b) u slučaju nepostojanja reprezentativne cijene za određenu imovinu na radni dan koji prethodi datumu vrednovanja, koristi se posljednja cijena trgovanja. Ako cijena trgovanja nije dostupna, NSB koji provodi operaciju odredit će cijenu, vodeći računa o posljednjoj cijeni koja je utvrđena za imovinu na referentnom tržištu; (c) ako se radi o imovini za koju ne postoji tržišna vrijednost, sve ostale prihvatljive metode vrednovanja; (d) ako je NSB prodao imovinu ili istovjetnu imovinu po tržišnoj cijeni, prije vremena vrednovanja kod nastanka statusa neispunjavanja obveza, NSB obračunava i određuje iznose neto primitaka od prodaje po odbitku svih prihvatljivih troškova, naknada i izdataka koji nastaju u vezi s takvom prodajom;

20.	„isporuka uz plaćanje” ili „sustav isporuke uz plaćanje” znači mehanizam u sustavu namire razmjene za vrijednost, koji osigurava da se konačni prijenos odnosno prijenos imovine, izvrši samo ako dođe do odgovarajućeg konačnog prijenosa neke druge imovine odnosno plaćanja;

21.	„novčani depozit” znači stalno raspoloživa mogućnost Eurosustava koju druge ugovorne strane mogu koristiti kako bi položile prekonoćne depozite kod Eurosustava preko NSB-a, na koje se plaća kamata po prethodno određenoj kamatnoj stopi;

22.	„pasivna kamatna stopa” znači kamatna stopa koja se primjenjuje na novčani depozit;

23.

„domaće korištenje” znači dostavljanje kao kolaterala od strane druge ugovorne strane osnovane u državi članici čija je valuta euro, utržive imovine koja se izdaje i drži u istoj državi članici u kojoj se nalazi matični NSB ili kreditnih potraživanja kada je ugovor o kreditnom potraživanju uređen pravom države članice u kojoj se nalazi matični NSB i hipotekarnih dužničkih instrumenata (RMBD) izdanih od strane subjekata osnovanih u državi članici u kojoj se nalazi matični NSB;

24.

„sustav za namjenu kolaterala” znači sustav nacionalnih središnjih banaka za upravljanje kolateralom u kojem se likvidnost osigurava na temelju određene utvrdive imovine namjenski označene kao kolateral za određene kreditne operacije Eurosustava. NSB može dopustiti zamjenu ove imovine za drugu određenu prihvatljivu imovinu pod uvjetom da je namjenski označena kao kolateral i da je prikladna za određenu operaciju;

25.	„prihvatljiva imovina” znači imovina koja udovoljava kriterijima utvrđenim u dijelu četvrtom i koja je prihvatljiva kao kolateral za kreditne operacije Eurosustava;

26.	„kraj dana” znači vrijeme radnog dana nakon što se zatvori sustav TARGET2 kada su plaćanja obrađena u sustavu TARGET2 zaključena za taj dan;

27.	„indeks inflacije za europodručje” znači indeks koji dostavlja Eurostat ili nacionalno statističko tijelo države članice čija je valuta euro (npr. HICP);

28.	„Europski gospodarski prostor” (EGP) znači sve države članice, neovisno o tome jesu li formalno pristupile EGP-u, zajedno s Islandom, Lihtenštajnom i Norveškom.

29.	„Eurosustav” znači ESB i nacionalne središnje banke;

30.	„radni dan Eurosustava” znači svaki dan kada su ESB i barem jedan NSB otvoreni za potrebe provođenja operacija monetarne politike Eurosustava;

31.	„kreditne operacije Eurosustava” znači: (a) obratne transakcije za puštanje likvidnosti, tj. operacije monetarne politike Eurosustava za puštanje likvidnosti osim valutnih ugovora o razmjeni za potrebe monetarne politike i izravne kupnje; i (b) unutardnevni kredit;

32.	„operacije monetarne politike Eurosustava” znači operacije na otvorenom tržištu i stalno raspoložive mogućnosti;

33.	„okvir za procjenu korisnika Eurosustava” znači okvir dostupan na mrežnim stranicama ESB-a za procjenu sustava namire vrijednosnih papira i veza radi određivanja njihove prihvatljivosti za korištenje u kreditnim operacijama Eurosustava;

34.	„konačni prijenos” znači neopoziv i bezuvjetan prijenos kojim se izvršava obveza provedbe prijenosa;

35.	„financijsko društvo” ima isto značenje kao u Uredbi (EU) br. 549/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10);

36.	„operacije fine prilagodbe” znači kategorija operacija na otvorenom tržištu koje provodi Eurosustav, posebno zbog fluktuacija likvidnosti na tržištu;

37.	„fiksni kuponi” znači dužnički instrumenti s unaprijed određenim periodičnim plaćanjem kamate;

38.	„aukcija s fiksnom kamatnom stopom” znači aukcija kod koje ESB određuje kamatnu stopu, cijenu, swap bodove ili raspon prije aukcije, a druge ugovorne strane sudionice nude iznos novca s kojim žele zaključiti posao po fiksnoj kamatnoj stopi, cijeni, swap bodovima ili rasponu;

39.	„kupon s promjenjivom kamatnom stopom” znači kupon povezan s referentnom kamatnom stopom s razdobljem ponovnog određivanja za taj kupon koje nije dulje od godinu dana;

40.

„valutni ugovor o razmjeni za potrebe monetarne politike” je instrument koji se koristi u provođenju operacija na otvorenom tržištu kada Eurosustav promptno kupuje ili prodaje euro u zamjenu za stranu valutu i istodobno je prodaje natrag ili ponovno kupuje u terminskoj transakciji na određeni datum povratne kupnje;

41.	„matični NSB” znači NSB države članice čija je valuta euro u kojoj je druga ugovorna strana osnovana;

42.

„okvirni kalendar redovnih aukcija Eurosustava” znači kalendar koji je pripremio Eurosustav, a koji je potvrdilo Upravno vijeće ESB-a, u kojem se navodi razdoblje održavanja obvezne pričuve te najava, raspodjela i dospijeće glavnih operacija refinanciranja i redovnih operacija dugoročnijeg refinanciranja;

43.	„međunarodni središnji depozitorij vrijednosnih papira” (ICSD) znači središnji depozitorij vrijednosnih papira (CSD) koji djeluje u namiri vrijednosnih papira kojima se trguje međunarodno s različitih nacionalnih tržišta, u pravilu raznim valutama;

44.	„međunarodna organizacija” znači subjekt naveden u članku 118. Uredbe (EU) br. 575/2013, pri čemu se za izloženost prema takvom subjektu dodjeljuje ponder rizika od 0 %;

45.	„međunarodni identifikacijski broj vrijednosnih papira” (ISIN) znači međunarodna identifikacijska oznaka dodijeljena vrijednosnim papirima koji su izdani na financijskom tržištu;

46.	„unutardnevni kredit” znači kredit odobren za razdoblje kraće od jednoga radnog dana kao što je određeno u Smjernici ESB/2012/27;

47.	„izdavanje dužničkih certifikata ESB-a” znači instrument monetarne politike koji se koristi u provođenju operacija na otvorenom tržištu, kad ESB izdaje dužničke certifikate koji predstavljaju dužničku obvezu ESB-a prema imatelju certifikata;

48.

„pokrivene obveznice velikog iznosa” znači pokrivene obveznice izdane u skladu sa zahtjevima iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) i s opsegom izdanja od najmanje 1 milijardu eura, za koje najmanje tri održavatelja tržišta osiguravaju redovne ponude na kupnju i prodaju;

49.	„potraživanja po leasingu” znači predviđeno i ugovorom naloženo plaćanje primatelja leasinga davatelju leasinga pod uvjetima ugovora o leasingu. Preostale vrijednosti nisu potraživanja po leasingu;

50.	„potpora likvidnosti” znači svako strukturno, stvarno ili potencijalno obilježje koje je usmjereno na ili se smatra prikladnim za pokrivanje svih privremenih manjkova u novčanom toku koji mogu nastati za vrijeme trajanja transakcije vrijednosnim papirom osiguranim imovinom;

51.

„operacije dugoročnijeg refinanciranja” (en. longer-term refinancing operations (LTRO)) znači kategorija operacija na otvorenom tržištu koje provodi Eurosustav u obliku obratnih transakcija s ciljem osiguravanja likvidnosti s dospijećem dužim od glavnih operacija refinanciranja financijskom sektoru;

52.	„glavne operacije refinanciranja” (en. main refinancing operations MRO)) znači kategorija redovnih operacija na otvorenom tržištu koje provodi Eurosustav u obliku obratnih transakcija;

53.	„razdoblje održavanja” ima isto značenje kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9);

54.

„maržni poziv” znači postupak koji se odnosi na primjenu varijacijske marže, što podrazumijeva da će Eurosustav, ako vrijednost imovine mobilizirane kao kolateral od druge ugovorne strane, koja se redovno mjeri, padne ispod određene razine, tražiti od druge ugovorne strane da dostavi dodatnu prihvatljivu imovinu ili gotovinu. Za sustave sa skupom imovine, maržni poziv provodi se samo u slučajevima nedovoljne kolateraliziranosti, a za sustave za namjenu kolaterala provode se simetrični maržni pozivi, kako je dalje određeno u nacionalnoj dokumentaciji matičnog NSB-a;

55.	„granična kamatna stopa” znači najniža kamatna stopa na aukcijama s promjenjivom kamatnom stupom kojima se pušta likvidnost po kojoj su ponude prihvaćene ili najviša kamatna stopa na aukcijama s promjenjivom kamatnom stopom kojima se povlači likvidnost po kojoj su ponude prihvaćene;

56.	„mogućnost posudbe na kraju dana” znači stalno raspoloživa mogućnost koju nudi Eurosustav, a koje druge ugovorne strane mogu koristiti za primanje prekonoćnih kredita od Eurosustava putem NSB-a po prethodno određenoj kamatnoj stopi podložno zahtjevima za dovoljno prihvatljivu imovinu kao kolateral;

57.	„kamatna stopa na mogućnost posudbe na kraju dana” znači kamatna stopa primjenjiva na mogućnost posudbe na kraju dana;

58.	„granična kotacija swap boda” znači kotacija swap boda pri kojoj je iscrpljen ukupni iznos za raspodjelu na aukciji;

59.	„utrživa imovina” znači dužnički instrumenti koji su uvršteni za trgovanje na tržištu i koji ispunjavaju kriterije prihvatljivosti utvrđene u dijelu četvrtom;

60.	„datum dospijeća” znači datum na koji ističe operacija monetarne politike Eurosustava. U slučaju repo ugovora ili ugovora o razmjeni (swap) datum dospijeća odgovara datumu povratne kupnje;

61.	„država članica” znači država članica Unije;

62.	„multi cédulas” znači dužnički instrumenti koje je izdao određeni španjolski SPV (Fondo de Titulizacion de Activos, FTA) a koji omogućavaju grupiranje određenog broja malih pojedinih cédulas (španjolskih pokrivenih obveznica) različitih inicijatora;

63.	„multilateralna razvojna banka” znači subjekt naveden u članku 117. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, pri čemu se za izloženost prema takvom subjektu dodjeljuje ponder rizika od 0 %;

64.	„aukcija s višestrukim kamatnim stopama (američka aukcija)” znači aukcija kod koje je kamatna stopa ili cijena ili swap bod raspodjele jednak kamatnoj stopi ili cijeni ili swap bodu ponuđenom u svakoj pojedinačnoj ponudi;

65.	„višestupanjski kupon” znači struktura kupona u kojoj se dio marže (x) povećava više nego jedanput za vrijeme trajanja imovine u skladu s unaprijed određenim rasporedom na unaprijed određene datume, obično datum kupnje ili datum plaćanja kupona;

66.	„nacionalna središnja banka” (NSB) znači nacionalna središnja banka države članice čija je valuta euro;

67.	„radni dan NSB-a” znači svaki dan kad je NSB otvoren za potrebe provođenja operacija monetarne politike Eurosustava, uključujući dan kada podružnice tog NSB-a mogu biti zatvorene zbog lokalnih ili regionalnih neradnih dana;

68.	„države članice G-10 izvan EGP-a” znači države sudionice u G-10 koje nisu države EGP-a, tj. Sjedinjene Američke Države, Kanada, Japan i Švicarska;

69.	„nefinancijska društva” ima isto značenje kao u Uredbi (EU) br. 549/2013;

70.	„neutrživa imovina” znači svaka od sljedeće imovine: oročeni depoziti, kreditna potraživanja i hipotekarni dužnički instrumenti fizičkih osoba;

71.	„ostale pokrivene obveznice” znači strukturirane pokrivene obveznice i multi cédulas;

72.

„izravna transakcija” znači instrument koji se koristi u provođenju operacija na otvorenom tržištu pri kojima Eurosustav kupuje ili prodaje prihvatljivu utrživu imovinu izravno na tržištu (promptno ili terminski), što ima za posljedicu potpuni prijenos vlasništva s prodavatelja na kupca bez povezanog povratnog prijenosa vlasništva;

73.

„sustav sa skupom imovine” znači sustav za upravljanje kolateralima nacionalnih središnjih banaka, pri kojem druga ugovorna strana drži zbirni račun kod NSB-a za polaganje imovine koja kolateralizira kreditne operacije te druge ugovorne strane povezane s Eurosustavom, pri čemu se imovina evidentira na takav način da pojedina prihvatljiva imovina nije povezana s određenom kreditnom operacijom Eurosustava i druga ugovorna strana može zamijeniti prihvatljivu imovinu na trajnoj osnovi;

74.	„javni kreditni rejting” znači kreditni rejtinzi koji su: (a) izdani od strane agencija za kreditni rejting registriranih u Uniji i koje je prihvatio Eurosustav; i (b) koji su javno objavljeni ili raspodijeljeni temeljem pretplate;

75.	„subjekt iz javnog sektora” znači subjekt koji je od strane nacionalnog statističkog tijela razvrstan kao jedinica unutar javnog sektora za potrebe Uredbe (EU) br. 549/2013;

76.	„brza aukcija” znači aukcija koja se obično provodi unutar vremenskog okvira od 105 minuta od najave aukcije do potvrde rezultata raspodjele te koja može biti ograničena na ograničeni skup drugih ugovornih strana, kako je dalje određeno u dijelu drugom;

77.	„repo ugovor” znači ugovor temeljem kojeg se prihvatljiva imovina prodaje kupcu bez zadržavanja vlasništva na strani prodavatelja, dok prodavatelj istodobno stječe pravo i obvezu da kupi istovjetnu imovinu po određenoj cijeni na neki budući datum ili na zahtjev;

78.	„datum povratne kupnje” znači datum na koji je kupac obvezan prodati istovjetnu imovinu prodavatelju u vezi s transakcijom temeljem repo ugovora;

79.

„cijena povratne kupnje” znači cijenu po kojoj je kupac obvezan prodati istovjetnu imovinu prodavatelju u vezi s transakcijom temeljem repo ugovora. Cijena povratne kupnje odgovara zbroju kupovne cijene i razlike u cijeni koja odgovara kamatama na odobrenu likvidnost za razdoblje do dospijeća operacije;

80.

„obratna transakcija” znači instrument koji se koristi pri provođenju operacija na otvorenom tržištu i pri omogućavanju pristupa mogućnostima posudbe na kraju dana pri čemu NSB kupuje ili prodaje prihvatljivu imovinu temeljem repo ugovora ili provodi kreditne operacije u obliku kolateraliziranih kredita;

81.	„skrbnički račun” znači račun vrijednosnih papira kojim upravlja ICSD, CSD ili NSB, a na koji kreditne institucije mogu položiti vrijednosne papire prihvatljive za kreditne operacije Eurosustava;

82.	„sustav namire vrijednosnih papira” (SSS) (en. securities settlement system (SSS)) znači sustav koji omogućuje prijenos vrijednosnih papira, ili bez plaćanja ili uz plaćanje (isporuka uz plaćanje);

83.	„datum namire” znači datum kada je transakcija namirena;

84.	„aukcija s jedinstvenom kamatnom stopom (nizozemska aukcija)” znači aukcija pri kojoj je kamatna stopa ili cijena ili swap bod raspodjele koja se primjenjuje na sve prihvaćene ponude, jednaka graničnoj kamatnoj stopi ili cijeni ili swap bodu;

85.	„subjekt posebne namjene” (en. special purpose vehicle (SPV)) znači sekuritizacijski subjekt posebne namjene definiran u točki 66. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

86.	„standardna aukcija” znači aukcija koja se obično provodi unutar vremenskog okvira od 24 sata od najave aukcije do potvrde rezultata raspodjele;

87.	„strukturne operacije” znači kategorija operacija na otvorenom tržištu koje provodi Eurosustav kako bi prilagodio strukturni likvidnosni položaj Eurosustava financijskom sektoru ili radi ostvarivanja drugih ciljeva monetarne politike kako je dalje određeno u dijelu drugom;

88.	„strukturirane pokrivene obveznice” znači pokrivene obveznice, osim multi-cédulas, koje nisu izdane u skladu sa zahtjevima navedenim u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ;

89.	„swap bod” znači razlika između tečaja terminske transakcije i tečaja promptne transakcije u valutnom ugovoru o razmjeni, koja kotira sukladno općim tržišnim običajima;

90.	„zamjenjivo izdavanje” ili „zamjenjivo izdanje” znači izdanje koje čini jedinstvenu seriju s ranijim izdavanjem ili izdanjem;

91.	„sustav TARGET2” znači sustav za namiru u realnom vremenu na bruto načelu za euro, koji omogućava namiru plaćanja u eurima u novcu središnje banke, uređen Smjernicom ESB/2012/27;

92.	„aukcija” znači postupak kojim Eurosustav pušta likvidnost ili povlači likvidnost s tržišta pri čemu NSB zaključuje transakciju prihvaćanjem ponuda koje su podnijele druge ugovorne strane nakon javne najave;

93.

„datum trgovanja” (en. trade date (T)) znači datum kada je zaključeno trgovanje, tj. sporazum o financijskoj transakciji između dvije druge ugovorne strane. Datum trgovanja može se podudarati s datumom namire transakcije (namira istog dana) ili može prethoditi datumu namire za neki određeni broj radnih dana (datum namire utvrđuje se kao T + odgoda namire);

94.	„klasične pokrivene obveznice” znači pokrivene obveznice, osim pokrivenih obveznica velikog iznosa, koje su izdane u skladu sa zahtjevima iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ;

95.	„agent treća strana” znači upravitelj sustava namire vrijednosnih papira koji je sklopio ugovor s NSB-om temeljem kojeg upravitelj osigurava određene usluge upravljanja kolateralom kao zastupnik za navedeni NSB;

96.	„Unija” znači Europska unija;

97.	„korektivni faktor” znači postotno smanjenje koje se primjenjuje na tržišnu vrijednost imovine mobilizirane kao kolateral u kreditnim operacijama Eurosustava;

98.	„umanjenje vrijednosti” znači postotno smanjenje tržišne vrijednosti imovine mobilizirane kao kolateral u kreditnim operacijama Eurosustava, prije primjene bilo kojeg korektivnog faktora;

99.

„aukcija s promjenjivom kamatnom stopom” znači aukcija na kojoj sudjelujuće druge ugovorne strane u međusobnom nadmetanju nude i iznos novca s kojim žele zaključiti transakciju i kamatnu stopu, swap bod ili cijenu po kojoj žele zaključiti transakciju s Eurosustavom, a pri čemu se prvo prihvaćaju najkonkurentnije ponude sve dok se ne iscrpi ukupni ponuđeni iznos;

100.	„bez kupona” znači dužnički instrument bez periodičnih plaćanja kupona.

DIO DRUGI

ALATI, OPERACIJE, INSTRUMENTI I POSTUPCI MONETARNE POLITIKE EUROSUSTAVA

Članak 3.

Provedbeni okvir monetarne politike Eurosustava

1.   Alati koje koristi Eurosustav u provedbi monetarne politike su:

(a)	operacije na otvorenom tržištu;

(b)	stalno raspoložive mogućnosti;

(c)	minimalne pričuve.

2.   Odredbe o minimalnim pričuvama navedene su u Uredbi (EZ) br. 2531/98 i Uredbi (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9). Određena obilježja odredbi o minimalnim pričuvama prikazana su u prilogu za informativne svrhe.

Članak 4.

Okvirne značajke operacija monetarne politike Eurosustava

Pregled značajki operacija monetarne politike Eurosustava opisan je u tablici 1.

Tablica 1.

Pregled značajki operacija monetarne politike Eurosustava

Kategorije operacija monetarne politike		Vrsta instrumenta		Dospijeće	Učestalost	Postupak
		Puštanje likvidnosti	Povlačenje likvidnosti
Operacije na otvorenom tržištu	Glavne operacije refinanciranja	Obratne transakcije	—	1 tjedan	Tjedno	Standardne aukcije
	Operacije dugoročnijeg refinanciranja	Obratne transakcije	—	Tri mjeseca (12)	Mjesečno (12)	Standardne aukcije
	Operacije fine prilagodbe	Obratne transakcije	Obratne transakcije	Nestandardizirano	Nestandardizirano	Aukcije
		Valutni ugovori o razmjeni	Valutni ugovori o razmjeni			Bilateralni postupci
			Prikupljanje oročenih depozita
	Strukturne operacije	Obratne transakcije	Obratne transakcije	Nestandardizirano	Nestandardizirano	Standardne aukcije
		—	Izdavanje dužničkih certifikata ESB-a	Manje od 12 mjeseci	Nestandardizirano
		Izravne kupnje	Izravne prodaje	—	Nestandardizirano	Aukcije Bilateralni postupci
Stalno raspoložive mogućnosti	Mogućnost posudbe na kraju dana	Obratne transakcije	—	Prekonoćno	Pristup prema izboru drugih ugovornih strana
	Novčani depozit	—	Depoziti	Prekonoćno	Pristup prema izboru drugih ugovornih strana

GLAVA I.

OPERACIJE NA OTVORENOM TRŽIŠTU

POGLAVLJE 1.

Pregled operacija na otvorenom tržištu

Članak 5.

Pregled kategorija i instrumenata u odnosu prema operacijama na otvorenom tržištu

1.   Eurosustav može provoditi operacije na otvorenom tržištu radi kontrole kamatnih stopa, upravljanja likvidnosnim uvjetima na financijskom tržištu i signaliziranja stava monetarne politike.

2.   Ovisno o njihovim posebnim svrhama, operacije na otvorenom tržištu mogu se podijeliti u sljedeće kategorije:

(a)	glavne operacije refinanciranja;

(b)	operacije dugoročnijeg refinanciranja;

(c)	operacije fine prilagodbe;

(d)	strukturne operacije.

3.   Operacije na otvorenom tržištu provode se sljedećim instrumentima:

(a)	obratne transakcije;

(b)	valutni ugovori o razmjeni za potrebe monetarne politike;

(c)	prikupljanje oročenih depozita;

(d)	izdavanje dužničkih certifikata ESB-a;

(e)	izravne transakcije.

4.   U odnosu na pojedine kategorije operacija na otvorenom tržištu utvrđene u stavku 2. primjenjuju se sljedeći instrumenti iz stavka 3.:

(a)	glavne operacije refinanciranja i operacije dugoročnijeg refinanciranja provode se isključivo obratnim transakcijama;

(b)	operacije fine prilagodbe mogu se provoditi: i. obratnim transakcijama; ii. valutnim ugovorima o razmjeni za potrebe monetarne politike; iii. prikupljanjem oročenih depozita;

(c)	Strukturne operacije mogu se provoditi: i. obratnim transakcijama; ii. izdavanjem dužničkih certifikata ESB-a; iii. izravnim transakcijama.

5.   ESB pokreće operacije na otvorenom tržištu i također odlučuje o uvjetima njihove provedbe i o instrumentima koji će se koristiti.

POGLAVLJE 2.

Kategorije operacija na otvorenom tržištu

Članak 6.

Glavne operacije refinanciranja

1.   Eurosustav provodi glavne operacije refinanciranja obratnim transakcijama.

2.   U odnosu na operativne značajke, glavne operacije refinanciranja:

(a)	su operacije za puštanje likvidnosti;

(b)	obično se provode svaki tjedan u skladu s okvirnim kalendarom za redovne aukcije Eurosustava;

(c)	obično imaju rok dospijeća od tjedan dana, kako je navedeno u okvirnom kalendaru redovnih aukcija Eurosustava, u skladu s iznimkom navedenom u stavku 3.;

(d)	nacionalne središnje banke ih provode decentralizirano;

(e)	provode se na standardnim aukcijama;

(f)	podložne su kriterijima prihvatljivosti utvrđenim u članku 55. koje moraju ispunjavati sve druge ugovorne strane koje podnose ponude za takve operacije;

(g)	temelje se na prihvatljivoj imovini kao kolateralu.

3.   Dospijeće glavnih operacija refinanciranja može se razlikovati zbog različitih neradnih dana u državama članicama čija je valuta euro.

4.   Upravno vijeće ESB-a redovno donosi odluku o kamatnim stopama za glavne operacije refinanciranja. Revidirane kamatne stope važeće su od početka novog razdoblja održavanja pričuva.

5.   Bez obzira na stavak 4., Upravno vijeće ESB-a može u bilo kojem trenutku promijeniti kamatnu stopu za glavne operacije refinanciranja. Takva odluka stupa na snagu najranije sljedećeg radnog dana Eurosustava.

6.   Glavne operacije refinanciranja provode se putem aukcija s nepromjenjivom kamatnom stopom ili aukcija s promjenjivom kamatnom stopom, a prema odluci Eurosustava.

Članak 7.

Operacije dugoročnijeg refinanciranja

1.   Eurosustav provodi operacije dugoročnijeg refinanciranja obratnim transakcijama kako bi osigurao drugim ugovornim stranama likvidnost s dospijećem duljim od dospijeća glavnih operacija refinanciranja.

2.   U odnosu na operativne značajke, operacije dugoročnijeg refinanciranja:

(a)	su obratne operacije za puštanje likvidnosti;

(b)	provode se redovno svakog mjeseca u skladu s okvirnim kalendarom redovnih aukcija Eurosustava, podložno izuzecima utvrđenim u stavku 4.;

(c)	obično imaju dospijeće od tri mjeseca u skladu s okvirnim kalendarom za redovne aukcije Eurosustava, podložno izuzecima utvrđenim u stavcima 3. i 4.;

(d)	nacionalne središnje banke ih provode decentralizirano;

(e)	provode se na standardnim aukcijama;

(f)	podložne su kriterijima prihvatljivosti utvrđenim u članku 55. koje moraju ispunjavati sve druge ugovorne strane koje podnose ponude za takve operacije;

(g)	temelje se na prihvatljivoj imovini kao kolateralu.

3.   Dospijeće operacija dugoročnijeg refinanciranja može se razlikovati zbog različitih neradnih dana u državama članicama čija je valuta euro.

4.   Eurosustav može povremeno provoditi operacije dugoročnijeg refinanciranja s dospijećem različitim od tri mjeseca. Takve operacije ne navode se u okvirnom kalendaru za redovne aukcije Eurosustava.

5.   Operacije dugoročnijeg refinanciranja s dospijećem duljim od tri mjeseca koje se ne provode redovno, kao što je utvrđeno u stavku 4., mogu sadržavati klauzulu o prijevremenoj otplati. Takva prijevremena otplata može predstavljati mogućnost ili obvezu za druge ugovorne strane prema kojoj mogu platiti sav ili dio iznosa koji im je raspodijeljen u određenoj operaciji. U vrijeme objave operacije Eurosustav objavljuje datume kada su prijevremene otplate važeće. Eurosustav može, u iznimnim okolnostima, odlučiti odgoditi prijevremene otplate na određene datume zbog, između ostaloga, neradnih dana u državi članici čija je valuta euro.

6.   Operacije dugoročnijeg refinanciranja provode se na aukcijama s promjenjivom kamatnom stopom, osim ako Eurosustav odluči da se provedu na aukcijama s fiksnom kamatnom stopom. U tom slučaju, kamatna stopa koja se primjenjuje na aukciju s fiksnom kamatnom stopom može biti indeksirana uz odnosnu referentnu stopu (npr. prosječnu stopu za glavne operacije refinanciranja) za vrijeme trajanja operacije, sa ili bez raspona.

Članak 8.

Operacije fine prilagodbe

1.   Eurosustav može provoditi operacije fine prilagodbe obratnim transakcijama, valutnim ugovorima o razmjeni za svrhe monetarne politike ili prikupljanjem oročenih depozita, naročito radi rješavanja fluktuacija likvidnosti na tržištu.

2.   U odnosu na operativne značajke, operacije fine prilagodbe:

(a)	mogu se provoditi kao operacije puštanja likvidnosti ili kao operacije povlačenja likvidnosti;

(b)	imaju učestalost i dospijeće koji obično nisu standardizirani;

(c)	obično se provode na brzim aukcijama, osim ako Eurosustav odluči provesti određene operacije fine prilagodbe drugim sredstvima (standardnim aukcijama ili bilateralnim postupkom) s obzirom na određena stajališta monetarne politike ili kako bi reagirao na uvjete na tržištu;

(d)	provode ih nacionalne središnje banke decentralizirano; ne dovodeći u pitanje članak 45. stavak 3.;

(e)	podložne su kriterijima prihvatljivosti za druge ugovorne strane kako je utvrđeno u dijelu trećem, ovisno o: i. određenoj vrsti instrumenta za provođenje operacija fine prilagodbe; i ii. prihvatljivom postupku za tu određenu vrstu instrumenta;

(f)	kada se provode putem obratnih transakcija, temelje se na prihvatljivoj imovini kao kolateralu.

3.   ESB može provoditi operacije fine prilagodbe svakog radnog dana Eurosustava kako bi se ispravile likvidnosne neravnoteže u razdoblju održavanja pričuva. Ako dan trgovanja, dan namire i dan plaćanja nisu radni dani NSB-a, odgovarajući NSB nije obvezan provesti takve operacije.

4.   Eurosustav zadržava visok stupanj fleksibilnosti u odnosu na izbor postupaka i operativnih značajki u provođenju operacija fine prilagodbe kako bi reagirao na uvjete na tržištu.

Članak 9.

Strukturne operacije

1.   Eurosustav može provoditi strukturne operacije obratnim transakcijama, izdavanjem dužničkih certifikata ESB-a ili izravnim transakcijama kako bi se strukturna pozicija Eurosustava prilagodila financijskom sustavu, ili za druge potrebe provođenja monetarne politike.

2.   U odnosu na operativne značajke, strukturne operacije:

(a)	su operacije za puštanje likvidnosti ili za povlačenje likvidnosti;

(b)	imaju učestalost i dospijeće koje nije standardizirano;

(c)	provode se na aukcijama ili bilateralnim postupcima, ovisno o određenoj vrsti instrumenta za provođenje strukturnih operacija;

(d)	provode ih nacionalne središnje banke decentralizirano;

(e)	podložne su kriterijima prihvatljivosti za druge ugovorne strane kako je utvrđeno u dijelu trećem, ovisno o: i. određenoj vrsti instrumenta za provođenje strukturnih operacija; i ii. prihvatljivom postupku za tu određenu vrstu instrumenta;

(f)	strukturne operacije za puštanje likvidnosti temelje se na prihvatljivoj imovini kao kolateralu, izuzev izravnih kupnji.

3.   Eurosustav zadržava visok stupanj fleksibilnosti u odnosu na izbor postupaka i operativnih značajki u provođenju strukturnih operacija kako bi reagirao na uvjete na tržištu i druga strukturna kretanja.

POGLAVLJE 3.

Instrumenti za provođenje operacija na otvorenom tržištu

Članak 10.

Obratne transakcije

1.   Obratne transakcije su određeni instrumenti za provođenje operacija na otvorenom tržištu pri kojima NSB kupuje ili prodaje prihvatljivu imovinu temeljem repo ugovora ili provodi kreditne operacije u obliku kolateraliziranih kredita ovisno o odgovarajućim ugovorima ili propisima koje primjenjuju nacionalne središnje banke.

2.   Repo ugovori i kolateralizirani krediti moraju udovoljavati dodatnim zahtjevima za takve instrumente utvrđenim u dijelu sedmom.

3.   Obratne transakcije kojima se pušta likvidnost temelje se na prihvatljivoj imovini kao kolateralu, u skladu s dijelom četvrtim.

4.   Operativne značajke obratnih transakcija ovise o kategoriji operacija na otvorenom tržištu za koju se koriste.

5.   Obratne transakcije kojima se povlači likvidnost temelje se na imovini koju je osigurao Eurosustav. Kriterij prihvatljivosti za tu imovinu istovjetni su onima koji se primjenjuju za prihvatljivu imovinu koja se koristi u obratnim transakcijama kojima se pušta likvidnost, u skladu s dijelom četvrtim. U obratnim transakcijama kojima se povlači likvidnost ne primjenjuju se korektivni faktori.

Članak 11.

Valutni ugovori o razmjeni za potrebe monetarne politike

1.   Valutni ugovori o razmjeni za potrebe monetarne politike sastoje se od istovremenih promptnih i terminskih transakcija u eurima u zamjenu za stranu valutu.

2.   Valutni ugovori o razmjeni za potrebe monetarne politike moraju udovoljavati dodatnim zahtjevima za takve instrumente utvrđenim u dijelu sedmom.

3.   Osim ako Upravno vijeće ESB-a odluči drugačije, Eurosustav posluje samo s valutama kojima se učestalo trguje i u skladu sa standardnom tržišnom praksom.

4.   U svakom valutnom ugovoru o razmjeni za potrebe monetarne politike, Eurosustav i druge ugovorne strane dogovaraju se o swap bodovima za transakciju koji su kotirani u skladu s općim tržišnim običajima. Uvjeti tečajeva za valutne ugovore o razmjeni za potrebe monetarne politike navedeni su u tablici 2.

5.   U odnosu na operativne značajke, valutni ugovori o razmjeni za potrebe monetarne politike:

(a)	mogu se provoditi kao operacije puštanja likvidnosti ili kao operacije povlačenja likvidnosti;

(b)	imaju učestalost i dospijeće koje nije standardizirano;

(c)	obično se provode na brzim aukcijama ili bilateralnim postupcima, osim ako Eurosustav odluči provesti određene operacije drugim sredstvima (standardnim aukcijama) s obzirom na određena stajališta monetarne politike ili kako bi reagirao na uvjete na tržištu;

(d)	nacionalne središnje banke ih provode decentralizirano, ne dovodeći u pitanje članak 45. stavak 3.

6.   Na druge ugovorne strane koje sudjeluju u valutnim ugovorima o razmjeni za potrebe monetarne politike primjenjuju se kriteriji prihvatljivosti navedeni u dijelu trećem, ovisno o postupku koji se primjenjuje za odgovarajuću operaciju.

Tablica 2.

Uvjeti tečajeva za valutne ugovore o razmjeni za potrebe monetarne politike

S	=	promptni (na datum transakcije valutnog ugovora o razmjeni) tečaj između eura (EUR) i strane valute ABC
FM	=	terminski tečaj između eura i strane valute ABC na datum povratne kupnje ugovora o razmjeni (M)
ΔΜ	=	swap bodovi između eura i ABC na datum povratne kupnje ugovora o razmjeni (M)
N(.)	=	promptni iznos valute; N(.)M je terminski iznos valute:   ili   ili

Članak 12.

Prikupljanje oročenih depozita

1.   Eurosustav može pozvati druge ugovorne strane da polože oročene depozite kod svojih matičnih nacionalnih središnjih banaka.

2.   Depoziti drugih ugovornih strana imaju određeni rok i na njih se primjenjuje nepromjenjiva kamatna stopa.

3.   Kamatna stopa koja se primjenjuje na oročene depozite može biti: (a) pozitivna; (b) utvrđena po stopi od 0 %; (c) negativna.

4.   Kamatna stopa koja se primjenjuje na oročeni depozit jednostavna je kamatna stopa koja se temelji na metodi računanja dana stvarni broj dana/360 dana u godini. Kamata se plaća po dospijeću depozita. U slučaju negativne kamatne stope, njena primjena na oročene depozite dovodi do obveze plaćanja imatelja depozita matičnom NSB-u, uključujući pravo tog NSB-a da shodno tome tereti račun druge ugovorne strane. Nacionalne središnje banke ne daju nikakav kolateral za oročene depozite.

5.   Oročeni depoziti drže se na računima kod matičnog NSB-a, čak i kada se takve operacije provode centralizirano putem ESB-a temeljem članka 45. stavka 3.

6.   U odnosu na operativne značajke, prikupljanje oročenih depozita:

(a)	provodi se radi povlačenja likvidnosti;

(b)

može se provoditi na temelju prethodno objavljenog rasporeda operacija s prethodno utvrđenom učestalošću i dospijećem ili se može provoditi ad hoc kako bi se reagiralo na kretanja likvidnosti (npr. prikupljanje oročenih depozita može se provesti posljednjeg dana razdoblja održavanja pričuve kako bi se ispravile moguće likvidnosne neravnoteže nastale nakon raspodjele sredstava iz posljednje glavne operacije refinanciranja);

(c)	provodi se na brzim aukcijama, osim ako ESB odluči provesti određene operacije drugim sredstvima (bilateralnim postupcima ili na standardnim aukcijama) s obzirom na određena stajališta monetarne politike ili kako bi reagirao na uvjete na tržištu;

(d)	nacionalne središnje banke ga provode decentralizirano; ne dovodeći u pitanje članak 45. stavak 3.

7.   Na druge ugovorne strane koje sudjeluju u prikupljanju oročenih depozita primjenjuju se kriteriji prihvatljivosti utvrđeni u dijelu trećem, ovisno o postupku koji se primjenjuje za određenu operaciju.

Članak 13.

Izdavanje dužničkih certifikata ESB-a

1.   Dužnički certifikati ESB-a predstavljaju dužničku obvezu ESB-a prema imatelju certifikata.

2.   Dužnički certifikati ESB-a izdaju se i vode u dematerijaliziranom obliku u depozitorijima vrijednosnih papira u državama članicama čija je valuta euro.

3.   ESB ne uvodi nikakva ograničenja u pogledu prenosivosti dužničkih certifikata ESB-a.

4.   ESB može izdavati dužničke certifikate ESB-a:

(a)	po diskontiranom iznosu izdanja koji je niži od nominalnog iznosa; ili

(b)	po iznosu koji je iznad nominalnog iznosa,

a koji se otkupljuju po dospijeću po nominalnom iznosu.

Razlika između izdanja i nominalnog iznosa (iznosa otkupa) odgovara obračunatoj kamati na iznos izdanja po dogovorenoj kamatnoj stopi za razdoblje do dospijeća certifikata. Kamatna stopa koja se primjenjuje jest jednostavna kamatna stopa koja se temelji na metodi računanja dana stvarni broj dana/360 dana u godini. Obračun iznosa izdanja provodi se u skladu s tablicom 3.

Tablica 3.

Izdavanje dužničkih certifikata ESB-a

Iznos izdanja je:

pri čemu je:

N	=	nominalna vrijednost dužničkog certifikata ESB-a
rI	=	kamatna stopa (u %)
D	=	dospijeće dužničkog certifikata ESB-a (u danima)
PT	=	iznos izdanja dužničkog certifikata ESB-a

5.   U odnosu na operativne značajke, dužnički certifikati ESB-a:

(a)	izdaju se kao operacije na otvorenom tržištu kojima se povlači likvidnost;

(b)	mogu se izdavati na redovitoj ili neredovitoj osnovi;

(c)	imaju dospijeće kraće od 12 mjeseci;

(d)	izdaju se putem standardnih aukcija;

(e)	nacionalne središnje banke ih nude i namiruju decentralizirano.

6.   Na druge ugovorne strane koje sudjeluju na standardnim aukcijama za izdavanje dužničkih certifikata ESB-a primjenjuju se kriteriji prihvatljivosti određeni u dijelu trećem.

Članak 14.

Izravne transakcije

1.   Izravne transakcije uključuju potpuni prijenos vlasništva s prodavatelja na kupca bez povezanog povratnog prijenosa vlasništva.

2.   Pri zaključenju izravnih transakcija i izračunu cijena, Eurosustav djeluje u skladu s najšire prihvaćenim tržišnim običajima za dužničke instrumente koji se koriste u transakciji.

3.   U odnosu na operativne značajke, izravne transakcije:

(a)	mogu se provoditi kao operacije za puštanje likvidnosti (izravne kupnje) ili kao operacije za povlačenje likvidnosti (izravne prodaje);

(b)	imaju učestalost koja nije standardizirana;

(c)	provode se putem bilateralnih postupaka, osim ako ESB odluči provesti određenu operaciju na brzim ili standardnim aukcijama;

(d)	nacionalne središnje banke ih provode decentralizirano; ne dovodeći u pitanje članak 45. stavak 3.;

(e)	temelje se samo na prihvatljivoj utrživoj imovini kako je navedena u dijelu četvrtom.

4.   Na druge ugovorne strane koje sudjeluju u izravnim transakcijama primjenjuju se kriteriji prihvatljivosti navedeni u dijelu trećem.

Članak 15.

Obveze kolateralizacije i namira u obratnim transakcijama i valutnim ugovorima o razmjeni za potrebe monetarne politike

1.   U odnosu na obratne transakcija za puštanje likvidnosti i valutne ugovore o razmjeni za puštanje likvidnosti za potrebe monetarne politike, druge ugovorne strane:

(a)	prenose dovoljan iznos prihvatljive imovine u slučaju obratnih transakcija ili odgovarajući iznos u stranoj valuti u slučaju valutnih ugovora o razmjeni radi namire na datum namire;

(b)	osiguravaju odgovarajuću kolateralizaciju operacije do njena dospijeća;

(c)	ako je primjenjivo, vezano uz točku (b), osiguravaju odgovarajuću kolateralizaciju putem odgovarajućih maržnih poziva pomoću dovoljno prihvatljive imovine ili gotovine.

2.   U odnosu na obratne transakcije za povlačenje likvidnosti i valutne ugovore o razmjeni za povlačenje likvidnosti za potrebe monetarne politike, druge ugovorne strane:

(a)	prenose dovoljan iznos gotovine radi namire iznosa koji im je raspodijeljen u određenoj operaciji povlačenja likvidnosti;

(b)	osiguravaju odgovarajuću kolateralizaciju operacije do njena dospijeća;

(c)	ako je primjenjivo, vezano uz točku (b), osiguravaju odgovarajuću kolateralizaciju putem odgovarajućih maržnih poziva pomoću dovoljno prihvatljive imovine ili gotovine.

3.   Neispunjavanje zahtjeva iz stavaka 1. i 2. sankcionira se, prema potrebi, temeljem članaka 154. do 157.

Članak 16.

Obveze za namiru za izravne kupnje i prodaje, prikupljanje oročenih depozita i izdavanje dužničkih certifikata ESB-a

1.   U operacijama na otvorenom tržištu koje se provode izravnim kupnjama ili prodajama, prikupljanjem oročenih depozita i izdavanjem dužničkih certifikata ESB-a, druge ugovorne strane prenose dovoljan iznos prihvatljive imovine ili gotovine radi namire iznosa dogovorenog u transakciji.

2.   Neispunjavanje zahtjeva iz stavaka 1. i 2. sankcionira se, prema potrebi, temeljem članaka 154. do 157.

GLAVA II.

STALNO RASPOLOŽIVE MOGUĆNOSTI

Članak 17.

Stalno raspoložive mogućnosti

1.   Nacionalne središnje banke omogućavaju pristup stalno raspoložim mogućnostima koje nudi Eurosustav na inicijativu drugih ugovornih strana.

2.   Stalno raspoložive mogućnosti sastoje se od sljedećih kategorija:

(a)	mogućnost posudbe na kraju dana;

(b)	novčani depozit.

3.   Uvjeti stalno raspoloživih mogućnosti jednaki su u svim državama članicama čija je valuta euro.

4.   Nacionalne središnje banke omogućavaju pristup stalno raspoloživim mogućnostima samo u skladu s ciljevima i općim stajalištima monetarne politike ESB-a.

5.   ESB može prilagoditi uvjete stalno raspoloživih mogućnosti ili ih u bilo kojem trenutku ukinuti.

6.   Upravno vijeće ESB-a redovito donosi odluku o kamatnim stopama za stalno raspoložive mogućnosti. Revidirane kamatne stope važeće su od početka novog razdoblja održavanja pričuva, kako je određeno u članku 7. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9). ESB objavljuje kalendar razdoblja održavanja pričuva najmanje tri mjeseca prije početka svake kalendarske godine.

7.   Bez obzira na stavak 6., Upravno vijeće ESB-a može u bilo kojem trenutku promijeniti kamatnu stopu za stalno raspoložive mogućnosti. Takva odluka važeća je najranije od sljedećeg radnog dana Eurosustava.

POGLAVLJE 1.

Mogućnost posudbe na kraju dana

Članak 18.

Karakteristike mogućnosti posudbe na kraju dana

1.   Druge ugovorne strane mogu se koristiti mogućnostima posudbe na kraju dana radi postizanja prekonoćne likvidnosti iz Eurosustava putem obratnih transakcija sa njihovim matičnim NSB-om po prethodno određenoj kamatnoj stopi koristeći prihvatljivu imovinu kao kolateral.

2.   Nacionalne središnje banke osiguravaju likvidnost temeljem mogućnosti posudbe na kraju dana putem repo ugovora ili kolateraliziranih kredita temeljem ugovora ili propisa koje primjenjuju nacionalne središnje banke.

3.   Nema ograničenja na iznos likvidnosti koji se može osigurati temeljem mogućnosti posudbe na kraju dana, sukladno zahtjevu za davanje odgovarajućeg kolaterala temeljem stavka 4.

4.   Druge ugovorne strane trebaju predočiti dovoljno prihvatljive imovine kao kolateral prije korištenja mogućnosti posudbe na kraju dana. Ova imovina treba biti unaprijed deponirana kod odgovarajućeg NSB-a ili dostavljena zajedno sa zahtjevom za pristup mogućnosti posudbe na kraju dana.

Članak 19.

Uvjeti za pristup mogućnosti posudbe na kraju dana

1.   Mogućnosti posudbe na kraju dana mogu pristupiti institucije koje udovoljavaju kriterijima prihvatljivosti temeljem članka 55. i koje imaju pristup računu kod NSB-a na kojem se transakcije namiruju, osobito u sustavu TARGET2.

2.   Pristup mogućnosti posudbe na kraju dana odobrava se samo u dane kada sustav TARGET2 radi. U dane kada sustavi namire vrijednosnih papira ne rade, pristup mogućnosti posudbe daje se na temelju prihvatljive imovine koja je već unaprijed bila deponirana kod nacionalnih središnjih banaka.

3.   Ako NSB ili bilo koja njegova podružnica, zbog nacionalnih ili regionalnih neradnih dana, nisu otvoreni za potrebe provođenja operacija monetarne politike na određeni radni dan Eurosustava, matični NSB obavješćuje svoje druge ugovorne strane unaprijed o postupku koji je potrebno provesti kako bi se pristupilo mogućnosti posudbe na taj neradni dan.

4.   Pristup mogućnosti posudbe na kraju dana može se dozvoliti temeljem određenog zahtjeva druge ugovorne strane ili automatski, kako je navedeno u stavku 5. odnosno stavku 6.

5.   Druga ugovorna strana može zahtjev za pristup mogućnosti posudbe na kraju dana poslati svom NSB-u. Ako je zahtjev primljen u matičnom NSB-u najkasnije 15 minuta nakon vremena zatvaranja sustava TARGET2, NSB obrađuje zahtjev istog dana u sustavu TARGET2. Rok za podnošenje zahtjeva za pristup mogućnosti posudbe na kraju dana odgađa se za dodatnih 15 minuta posljednjeg radnog dana Eurosustava za razdoblje održavanja pričuve. Zahtjev za pristup mogućnosti posudbe na kraju dana treba sadržavati iznos zahtijevanog kredita. Druga ugovorna strana treba dostaviti dovoljno prihvatljive imovine kao kolateral za transakciju, osim ako druga ugovorna strana nije već unaprijed deponirala tu imovinu kod matičnog NSB-a sukladno članku 18. stavku 4.

6.   Na kraju svakog radnog dana, negativno stanje na računu za namiru druge ugovorne strane kod njenog matičnog NSB-a nakon dovršetka kontrolnih postupaka na kraju dana automatski se smatra zahtjevom za pristup mogućnosti posudbe na kraju dana. Radi ispunjavanja zahtjeva iz članka 18. stavka 4., druge ugovorne strane trebaju kod svog matičnog NSB-a imati unaprijed deponirano dovoljno prihvatljive imovine kao kolateral za transakciju prije nego dođe do podnošenja takvog automatskog zahtjeva. Neispunjavanje ovog uvjeta za pristup podložno je sankcijama u skladu s člancima 154. do 157.

Članak 20.

Dospijeće i kamatna stopa za mogućnosti posudbe na kraju dana

1.   Dospijeće kredita odobrenog temeljem mogućnosti posudbe na kraju dana jest preko noći. Za druge ugovorne strane koje izravno sudjeluju u sustavu TARGET2, kredit se vraća sljedećeg dana na koji rade: (a) sustav TARGET2; i (b) odgovarajući sustav namire vrijednosnih papira.

2.   Eurosustav objavljuje unaprijed kamatnu stopu na mogućnosti posudbe na kraju dana i ona se izračunava kao jednostavna kamatna stopa koja se temelji na metodi računanja dana stvarni broj dana/360 dana u godini. Kamatna stopa koja se primjenjuje na mogućnosti posudbe na kraju dana naziva se kamatna stopa na mogućnost posudbe na kraju dana.

3.   Kamata na mogućnosti posudbe na kraju dana plaća se zajedno s vraćanjem kredita.

POGLAVLJE 2.

Novčani depozit

Članak 21.

Karakteristike novčanog depozita

1.   Druge ugovorne strane mogu koristiti instrument polaganja novčanog depozita radi prekonoćnog deponiranja kod Eurosustava putem matičnog NSB-a, na koji se primjenjuje prethodno utvrđena kamatna stopa.

2.   Kamatna stopa koja se primjenjuje na novčani depozit može biti: (a) pozitivna; (b) utvrđena po stopi od 0 %; (c) negativna.

3.   Nacionalne središnje banke ne daju kolateral za depozite.

4.   Ne postoji ograničenje u pogledu iznosa koji druga ugovorna strana može deponirati kao novčani depozit.

Članak 22.

Uvjeti pristupa instrumentu polaganja novčanog depozita

1.   Instrument polaganja novčanog depozita mogu koristiti institucije koje udovoljavaju kriterijima prihvatljivosti iz članka 55. ove Smjernice i koje imaju pristup računu kod NSB-a na kojem se transakcije namiruju, osobito u sustavu TARGET2. Pristup instrumentu polaganja novčanog depozita odobrava se samo u dane kada sustav TARGET2 radi.

2.   Radi odobravanja pristupa instrumentu polaganja novčanog depozita, druga ugovorna strana treba poslati zahtjev svom matičnom NSB-u. Ako je zahtjev primljen u matičnom NSB-u najkasnije 15 minuta nakon vremena zatvaranja sustava TARGET2, matični NSB obrađuje zahtjev istog dana u sustavu TARGET2. Rok za podnošenje zahtjeva za pristup instrumentu polaganja novčanog depozita odgađa se za dodatnih 15 minuta posljednjeg radnog dana Eurosustava za razdoblje održavanja pričuve. U zahtjevu mora biti naveden iznos koji će biti deponiran u okviru instrumenta novčanog depozita.

3.   Zbog postojanja različitih struktura računa u nacionalnim središnjim bankama, nacionalne središnje banke mogu, uz prethodno odobrenje ESB-a, primijeniti uvjete pristupa koji se razlikuju od uvjeta pristupa iz ovog članka. Nacionalne središnje banke obavješćuju druge ugovorne strane o svakom odstupanju od uvjeta pristupa opisanih u ovom članku.

Članak 23.

Dospijeće i izračun kamata na novčani depozit

1.   Dospijeće depozita u okviru instrumenta polaganja novčanog depozita jest preko noći. Za druge ugovorne strane koje izravno sudjeluju u sustavu TARGET2, depoziti koji se drže u okviru instrumenta polaganja novčanog depozita dospijevaju sljedećeg dana kada radi sustav TARGET2, u trenutku kada se taj sustav otvara za poslovanje.

2.   Eurosustav unaprijed objavljuje kamatnu stopu koja se primjenjuje na depozite i ona se izračunava kao jednostavna kamatna stopa koja se temelji na metodi računanja dana stvarni broj dana/360 dana u godini.

3.   Kamate na depozite plaćaju se po dospijeću depozita. U slučaju negativne kamatne stope, njena primjena na novčane depozite dovodi do obveze plaćanja imatelja depozita matičnom NSB-u, uključujući pravo tog NSB-a da shodno tome tereti račun druge ugovorne strane.

GLAVA III.

POSTUPCI ZA OPERACIJE MONETARNE POLITIKE EUROSUSTAVA

POGLAVLJE 1.

Aukcije i bilateralni postupci za operacije Eurosustava na otvorenom tržištu

Članak 24.

Vrste postupaka za operacije na otvorenom tržištu

Operacije na otvorenom tržištu provode se na aukcijama ili bilateralnim postupcima.

Odjeljak 1.

Aukcije

Članak 25.

Pregled aukcija

1.   Aukcije se provode u šest operativnih faza koje su navedene u tablici 4.

Tablica 4.

Operativne faze aukcije

1. korak	:	Najava aukcije (a) Najava ESB-a putem javnih agencija za pružanje informacija i na mrežnim stranicama ESB-a; (b) Najava nacionalnih središnjih banaka putem nacionalnih agencija za pružanje informacija i izravno pojedinim drugim ugovornim stranama (ako se to smatra potrebnim).
2. korak	:	Priprema drugih ugovornih strana i podnošenje ponuda
3. korak	:	Prikupljanje ponuda od strane Eurosustava
4. korak	:	Raspodjela na aukciji i objava rezultata aukcije (a) Odluka ESB-a o raspodjeli; (b) Objava rezultata raspodjele putem javnih agencija za pružanje informacija i na mrežnim stranicama ESB-a.
5. korak	:	Izdavanje potvrde o pojedinim rezultatima raspodjele
6. korak	:	Namira transakcija

2.   Aukcije se provode u obliku standardnih aukcija ili brzih aukcija. Operativne značajke standardnih aukcija i brzih aukcija jednake su, osim u odnosu na vremenski okvir (tablice 5. i 6.) i krug drugih ugovornih strana.

Tablica 5.

Okvirni vremenski okvir za operativne faze standardnih aukcija (vremena su navedena prema srednjoeuropskom vremenu  (13) )

Tablica 6.

Okvirni vremenski okvir za operativne faze brzih aukcija (vremena su navedena prema SEV-u)

3.   Eurosustav može provoditi aukcije s fiksnom kamatnom stopom ili aukcije s promjenjivom kamatnom stopom.

Članak 26.

Standardne aukcije

1.   Eurosustav koristi standardne aukcije za provođenje: (a) glavnih operacija refinanciranja; (b) operacija dugoročnijeg refinanciranja; (c) određenih strukturnih operacija, tj. obratnih strukturnih operacija i za izdavanje dužničkih certifikata ESB-a.

2.   Eurosustav može također koristiti standardne aukcije za provođenje operacija fine prilagodbe i strukturnih operacija koje se provode putem izravnih transakcija s obzirom na određena stajališta monetarne politike ili kako bi reagirao na uvjete na tržištu.

3.   Za standardne aukcije, u pravilu: (a) najviše 24 sata može proteći od najave aukcije do izdavanja potvrda o rezultatu raspodjele; i (b) vrijeme između roka za podnošenje ponuda i objave rezultata raspodjele iznosi približno dva sata.

4.   ESB može odlučiti prilagoditi vremenski okvir za pojedine operacije ako to smatra primjerenim.

Članak 27.

Brze aukcije

1.   Eurosustav obično koristi brze aukcije za provođenje operacija fine prilagodbe, ali može također koristiti brze aukcije za strukturne operacije koje se provode putem izravnih transakcija s obzirom na određena stajališta monetarne politike ili kako bi reagirao na uvjete na tržištu.

2.   Brze aukcije provode se u roku od 105 minuta od najave aukcije, a potvrda o rezultatu raspodjele izdaje se odmah nakon objave rezultata raspodjele.

3.   ESB može odlučiti prilagoditi vremenski okvir za pojedine operacije ako to smatra primjerenim.

4.   Eurosustav može odabrati, u skladu s kriterijima i postupcima navedenim u članku 57., ograničen broj drugih ugovornih strana za sudjelovanje u brzim aukcijama.

Članak 28.

Provođenje standardnih aukcija za glavne operacije refinanciranja i redovne operacije dugoročnijeg refinanciranja, temeljem kalendara aukcija

1.   Aukcije za glavne operacije refinanciranja i redovne operacije dugoročnijeg refinanciranja provode se u skladu s okvirnim kalendarom za redovne aukcije Eurosustava.

2.   Okvirni kalendar za redovne aukcije Eurosustava objavljuje se na mrežnim stranicama ESB-a i nacionalnih središnjih banaka najmanje tri mjeseca prije početka kalendarske godine na koju se odnosi.

3.   Okvirni dani trgovanja za glavne operacije refinanciranja i redovne operacije dugoročnijeg refinanciranja navedeni su u tablici 7.

Tablica 7.

Uobičajeni dani trgovanja za glavne operacije refinanciranja i redovne operacije dugoročnijeg refinanciranja

Kategorije operacija na otvorenom tržištu	Uobičajeni dan trgovanja (T)
Glavne operacije refinanciranja	Svakog utorka (14)
Redovne operacije dugoročnijeg refinanciranja	Posljednja srijeda svakog kalendarskog mjeseca (15)

Članak 29.

Provođenje aukcija za operacije fine prilagodbe i strukturne operacije neovisno o kalendaru aukcija

1.   Operacije fine prilagodbe ne provode se u skladu s unaprijed utvrđenim kalendarom održavanja. ESB može odlučiti provesti operacije fine prilagodbe bilo kojeg radnog dana Eurosustava. U takvim operacijama sudjeluju samo nacionalne središnje banke u kojima su dan trgovanja, dan namire i dan plaćanja radni dani NSB-a.

2.   Strukturne operacije putem standardnih aukcija ne provode se prema unaprijed određenom kalendaru. One se obično provode i namiruju na dane koji su radni dani NSB-a u svim državama članicama čija je valuta euro.

Odjeljak 2.

Operativne faze aukcija

Pododjeljak 1.

Najava aukcija

Članak 30.

Najava standardnih aukcija i brzih aukcija

1.   ESB unaprijed javno najavljuje standardne aukcije putem agencija za pružanje informacija i na mrežnim stranicama ESB-a. Osim toga, nacionalne središnje banke mogu najaviti standardne aukcije putem nacionalnih agencija za pružanje informacija i izravno drugim ugovornim stranama, ako se to smatra potrebnim.

2.   ESB može unaprijed javno najaviti brze aukcije putem agencija za pružanje informacija i na mrežnim stranicama ESB-a. Kod brzih aukcija koje su unaprijed javno najavljene, NSB može izravno stupiti u vezu s odabranim drugim ugovornim stranama, ako to smatra potrebnim. Kod brzih aukcija koje nisu unaprijed javno najavljene, nacionalne središnje banke izravno stupaju u vezu s odabranim drugim ugovornim stranama.

3.   Najava aukcije predstavlja poziv drugim ugovornim stranama na podnošenje ponuda koje su pravno obvezujuće. Najava ne predstavlja ponudu od strane ESB-a ili od strane nacionalnih središnjih banaka.

4.   Informacije koje je potrebno uključiti u javnu najavu aukcije određene su u Prilogu II.

5.   ESB može poduzeti sve radnje koje smatra primjerenima radi ispravljanja pogrešaka u najavi aukcija, uključujući poništavanje ili prekid aukcije koja je u tijeku.

Pododjeljak 2.

Priprema i podnošenje ponuda od strane drugih ugovornih strana

Članak 31.

Oblik i mjesto podnošenja ponuda

1.   Ponude se moraju podnijeti matičnom NSB-u druge ugovorne strane. Ponude pojedine institucije mogu se podnijeti matičnom NSB-u od strane jedne poslovne jedinice u svakoj državi članici čija je valuta euro u kojoj je institucija osnovana, tj. ili od strane glavnog ureda ili od strane ovlaštene podružnice.

2.   Druge ugovorne strane podnose ponude u obliku koji slijedi obrasce koje je NSB dostavio za odgovarajuću operaciju.

Članak 32.

Podnošenje ponuda

1.   Kod aukcija s nepromjenjivom kamatnom stopom, druge ugovorne strane u svojim ponudama navode iznos novca s kojim su spremne zaključiti posao s nacionalnim središnjim bankama.

2.   Kod aukcija valutnih ugovora o razmjeni s nepromjenjivom kamatnom stopom, druge ugovorne strane navode iznos valute koji se ne mijenja, koji žele prodati i otkupiti ili kupiti i prodati natrag po toj stopi.

3.   Kod aukcija s promjenjivom kamatnom stopom, druge ugovorne strane mogu podnijeti ponude za do 10 različitih kamatnih stopa, cijena ili swap bodova. U iznimnim okolnostima, Eurosustav može uvesti ograničenje broja ponuda koje može podnijeti druga ugovorna strana. U svakoj ponudi, druge ugovorne strane navode iznos novca s kojim su spremne zaključiti transakciju i odgovarajuću kamatnu stopu ili cijenu ili swap bod. Ponuđena kamatna stopa ili swap bod izražava se kao višekratnik 0,01 postotnog boda. Ponuđena cijena izražava se kao višekratnik 0,001 postotnog boda.

4.   Kod aukcija valutnih ugovora o razmjeni s promjenjivom kamatnom stopom, druge ugovorne strane navode iznos valute koji se ne mijenja i kotaciju swap boda po kojoj žele sudjelovati u operaciji.

5.   Kod aukcija valutnih ugovora o razmjeni s promjenjivom kamatnom stopom, swap bodove treba kotirati u skladu sa standardnim tržišnim običajima, a ponude moraju biti izražene kao višekratnici 0,01 swap boda.

6.   U vezi s izdavanjem dužničkih certifikata ESB-a, ESB može odlučiti da ponude moraju biti iskazane u obliku cijene, umjesto kamatne stope. U takvim slučajevima, cijene moraju biti navedene kao postotak nominalnog iznosa s tri decimalna mjesta.

Članak 33.

Minimalni i maksimalni iznosi ponude

1.   Za glavne operacije refinanciranja, minimalni iznos ponude je 1 000 000 eura. Ponude koje premašuju taj iznos, moraju biti izražene kao višekratnici 100 000 eura. Minimalni iznos ponude primjenjuje se na svaku pojedinačnu razinu kamatne stope.

2.   Kod operacija dugoročnijeg refinanciranja, svaki NSB određuje minimalni iznos ponude u rasponu od 10 000 do 1 000 000 eura. Ponude koje premašuju minimalni iznos ponude moraju biti izražene kao višekratnici 10 000 eura. Minimalni iznos ponude primjenjuje se na svaku pojedinačnu razinu kamatne stope.

3.   Za operacije fine prilagodbe i strukturne operacije, minimalni iznos ponude jest 1 000 000 eura. Ponude koje premašuju taj iznos, moraju biti izražene kao višekratnici 100 000 eura. Minimalni iznos ponude primjenjuje se na svaku pojedinačnu kamatnu stopu, cijenu ili swap bod, ovisno o pojedinoj vrsti transakcije.

4.   ESB može odrediti maksimalni iznos ponude, koji predstavlja najveću prihvatljivu ponudu od pojedine druge ugovorne strane radi sprječavanja nerazmjerno visokih ponuda. U tom slučaju, ESB uključuje pojedinosti o takvom maksimalnom iznosu ponude u javnu najavu aukcije.

Članak 34.

Minimalna i maksimalna ponuđena kamatna stopa

1.   Kod aukcija s promjenjivom kamatnom stopom kojima se pušta likvidnost, ESB može odrediti minimalnu ponuđenu kamatnu stopu, koja predstavlja najnižu kamatnu stopu po kojoj druge ugovorne strane mogu podnositi ponude.

2.   Kod aukcija s promjenjivom kamatnom stopom kojima se povlači likvidnost, ESB može odrediti maksimalnu ponuđenu kamatnu stopu, koja predstavlja gornju granicu kamatne stope po kojoj druge ugovorne strane mogu podnositi ponude.

Članak 35.

Rok za podnošenje ponuda

1.   Druge ugovorne strane mogu opozvati svoje ponude u bilo koje vrijeme do isteka roka za podnošenje ponuda.

2.   Ponude podnesene nakon isteka roka neće se razmatrati i smatrat će se neprihvatljivima.

3.   Matični NSB određuje je li druga ugovorna strana poštovala rok za podnošenje ponuda.

Članak 36.

Odbijanje ponuda

1.   NSB odbija:

(a)	sve ponude druge ugovorne strane ako ukupan iznos ponude premašuje bilo koju maksimalnu granicu ponude koju je odredio ESB;

(b)	svaku ponudu druge ugovorne strane, ako je ponuda niža od minimalnog iznosa ponude;

(c)	svaku ponudu druge ugovorne strane, ako je ponuda niža od minimalne prihvaćene kamatne stope, cijene ili swap boda ili ako je viša od maksimalne prihvaćene kamatne stope, cijene ili swap boda.

2.   NSB može odbiti ponude koje su nepotpune ili ne slijede odgovarajući obrazac.

3.   Ako matični NSB odluči odbiti ponudu, obavještava drugu ugovornu stranu o svojoj odluci prije raspodjele na aukciji.

Pododjeljak 3.

Raspodjela na aukciji

Članak 37.

Raspodjela na aukcijama s nepromjenjivom kamatnom stopom kojima se pušta likvidnost i aukcijama s nepromjenjivom kamatnom stopom kojima se povlači likvidnost

1.   Kod aukcija s nepromjenjivom kamatnom stopom, ponude drugih ugovornih strana raspodjeljuju se na sljedeći način:

(a)	ponude se zbrajaju;

(b)	ako ukupan iznos ponude premašuje ukupan iznos likvidnosti koji treba raspodijeliti, podnesene ponude prihvaćaju se razmjerno, prema udjelu iznosa za raspodjelu u ukupnom iznosu ponude, u skladu s tablicom 1. iz Priloga III.;

(c)	iznos koji se raspodjeljuje svakoj drugoj ugovornoj strani zaokružuje se na najbliži iznos u eurima.

2.   ESB može odlučiti raspodijeliti:

(a)	minimalni iznos raspodjele, koji je donja granica iznosa koji se može raspodijeliti svakom ponuditelju; ili

(b)	minimalnu stopu raspodjele, koja je donja granica, izražena u postocima, stope ponuda pri graničnoj kamatnoj stopi koje se mogu raspodijeliti svakom ponuditelju.

Članak 38.

Raspodjela kod aukcija s promjenjivom kamatnom stopom u eurima kojima se pušta likvidnost

1.   Kod aukcija s promjenjivom kamatnom stopom u eurima kojima se pušta likvidnost, ponude drugih ugovornih strana raspodjeljuju se na sljedeći način:

(a)	Ponude se razvrstavaju temeljem ponuđenih kamatnih stopa od najviših prema najnižim ili temeljem ponuđenih cijena od najnižih prema najvišim.

(b)	Prvo se prihvaćaju ponude s najvišom kamatnom stopom (najnižom cijenom), a zatim one sa sukcesivno nižim kamatnim stopama (višom cijenom), sve dok se ne iscrpi ukupna likvidnost za raspodjelu.

(c)

Ako kod granične kamatne stope (najviše prihvaćene cijene), ukupan iznos ponude premašuje preostali iznos za raspodjelu, preostali iznos raspoređuje se razmjerno između ponuda prema omjeru preostalog iznosa za raspodjelu i ukupnog iznosa ponude pri graničnoj kamatnoj stopi (najvišoj prihvaćenoj cijeni), u skladu s tablicom 2. iz Priloga III.

(d)	Iznos koji se raspodjeljuje svakoj drugoj ugovornoj strani zaokružuje se na najbliži iznos u eurima.

2.   ESB može odlučiti da svakom uspješnom ponuditelju raspodijeli minimalni iznos raspodjele.

Članak 39.

Raspodjela kod aukcija s promjenjivom kamatnom stopom u eurima kojima se povlači likvidnost

1.   Kod aukcija s promjenjivom kamatnom stopom u eurima kojima se povlači likvidnost, a koje se koriste za izdavanje dužničkih certifikata ESB-a i za prikupljanje oročenih depozita, ponude drugih ugovornih strana raspodjeljuju se na sljedeći način:

(a)	Ponude se razvrstavaju temeljem ponuđenih kamatnih stopa od najnižih prema najvišim ili temeljem ponuđenih cijena od najviših prema najnižim.

(b)	Prvo se prihvaćaju ponude s najnižom kamatnom stopom (najvišom cijenom), a zatim se prihvaćaju one sa sukcesivno višim kamatnim stopama (ponude s nižom cijenom), sve dok se ne iscrpi ukupna likvidnost koju treba povući.

(c)

Ako kod granične kamatne stope (najniže prihvaćene cijene), ukupan iznos ponude premašuje preostali iznos za raspodjelu, preostali iznos raspoređuje se razmjerno između ponuda, prema omjeru preostalog iznosa za raspodjelu i ukupnog iznosa ponuda pri graničnoj kamatnoj stopi (najnižoj prihvaćenoj cijeni), u skladu s tablicom 2. iz Priloga III.

(d)	Iznos koji se raspodjeljuje svakoj drugoj ugovornoj strani zaokružuje se na najbliži iznos u eurima. U odnosu na izdavanje dužničkih certifikata ESB-a, raspodijeljeni nominalni iznos zaokružuje se na najbliži višekratnik 100 000 eura.

2.   ESB može odlučiti da svakom uspješnom ponuditelju raspodijeli minimalni iznos raspodjele.

Članak 40.

Raspodjela kod aukcija valutnih ugovora o razmjeni s promjenjivom stopom kojima se pušta likvidnost

1.   Kod aukcija valutnih ugovora o razmjeni s promjenjivom kamatnom stopom kojima se pušta likvidnost, ponude drugih ugovornih strana raspodjeljuju se na sljedeći način:

(a)	Ponude se razvrstavaju od najniže prema najvišoj kotaciji swap boda uzimajući u obzir predznak kotacije.

(b)

Predznak kotacije ovisi o predznaku razlike kamatnih stopa između strane valute i eura. Za dospijeće ugovora o razmjeni: i. ako je kamatna stopa za stranu valutu viša od odgovarajuće kamatne stope za euro, kotacija swap boda je pozitivna, tj. euro kotira uz premiju u odnosu na stranu valutu; i ii. ako je kamatna stopa za stranu valutu niža od odgovarajuće kamatne stope za euro, kotacija swap boda je negativna, tj. euro kotira uz diskont u odnosu na stranu valutu.

(c)	Prvo se prihvaćaju ponude s najnižim kotacijama swap bodova, a zatim se prihvaćaju one sa sukcesivno višim kotacijama swap bodova, sve dok se ne iscrpi ukupni iznos osnovne (fiksne) valute za raspodjelu.

(d)

Ako kod najviše prihvaćene kotacije swap boda, tj. kod granične kotacije swap boda, ukupan iznos ponude premašuje preostali iznos za raspodjelu, preostali iznos se raspoređuje razmjerno na ponude, prema omjeru preostalog iznosa za raspodjelu i ukupnog iznosa ponuda pri graničnoj kotaciji swap boda, u skladu s tablicom 3. iz Priloga III.

(e)	Iznos koji se raspodjeljuje svakoj drugoj ugovornoj strani zaokružuje se na najbliži iznos u eurima.

2.   ESB može odlučiti da svakom uspješnom ponuditelju raspodijeli minimalni iznos raspodjele.

Članak 41.

Raspodjela kod aukcija valutnih ugovora o razmjeni s promjenjivom stopom kojima se povlači likvidnost

1.   Kod aukcija valutnih ugovora o razmjeni s promjenjivom kamatnom stopom kojima se povlači likvidnost, ponude drugih ugovornih strana raspodjeljuju se na sljedeći način:

(a)	Ponude se razvrstavaju od najviše prema najnižoj ponuđenoj kotaciji swap boda uzimajući u obzir predznak kotacije.

(b)

Predznak kotacije ovisi o predznaku razlike kamatnih stopa između strane valute i eura. Za dospijeće ugovora o razmjeni: i. ako je kamatna stopa za stranu valutu viša od odgovarajuće kamatne stope za euro, kotacija swap boda je pozitivna, tj. euro kotira uz premiju u odnosu na stranu valutu; a ii. ako je kamatna stopa za stranu valutu niža od odgovarajuće kamatne stope za euro, kotacija swap boda je negativna, tj. euro kotira uz diskont u odnosu na stranu valutu.

(c)

Prvo se prihvaćaju ponude s najvišim kotacijama swap bodova, a zatim se prihvaćaju one sa sukcesivno nižim kotacijama swap bodova sve dok: i. se ne iscrpi ukupan iznos osnovne (fiksne) valute koji treba povući; i ii. kod prihvaćene najniže kotacije swap boda, tj. kod granične kotacije swap boda, ukupni iznos ponude ne premaši preostali iznos za raspodjelu.

(d)	Preostali iznos raspodjeljuje se razmjerno na ponude, prema omjeru preostalog iznosa za raspodjelu i ukupnog iznosa ponuda pri graničnoj kotaciji swap boda, u skladu s tablicom 3. iz Priloga III. Iznos koji se raspodjeljuje svakoj drugoj ugovornoj strani zaokružuje se na najbliži iznos u eurima.

2.   ESB može odlučiti da svakom uspješnom ponuditelju raspodijeli najniži iznos raspodjele.

Članak 42.

Vrste aukcija za aukcije s promjenjivom kamatnom stopom

Kod aukcija s promjenjivom kamatnom stopom, Eurosustav može primijeniti aukcije s jedinstvenom kamatnom stopom (nizozemske aukcije) ili aukcije s višestrukim kamatnim stopama (američke aukcije).

Pododjeljak 4.

Objava rezultata aukcije

Članak 43.

Objava rezultata aukcije

1.   ESB javno objavljuje odluku o raspodjeli na aukciji u odnosu na rezultate aukcije putem agencija za pružanje informacija i na mrežnim stranicama ESB-a. Osim toga, nacionalne središnje banke mogu objaviti odluke ESB-a o raspodjeli na aukcijama preko nacionalnih agencija za pružanje informacija i izravno drugim ugovornim stranama, ako to smatraju potrebnim.

2.   Informacije koje je potrebno uključiti u javnu objavu u odnosu na rezultate aukcije određene su u Prilogu IV.

3.   Ako odluka o raspodjeli sadržava pogrešne informacije u odnosu na bilo koju informaciju sadržanu u javnoj objavi rezultata aukcije iz stavka 1. ESB može poduzeti sve radnje koje smatra primjerenima kako bi ispravio te pogrešne informacije.

4.   Nakon javne objave odluke ESB-a o raspodjeli na aukcijama o rezultatima aukcija iz stavka 1. nacionalne središnje banke izravno potvrđuju pojedinačne rezultate raspodjele drugim ugovornim stranama, pri čemu svaka druga ugovorna strana prima pojedinačnu i nedvojbenu potvrdu svoje uspješnosti na aukciji i točan iznos koji joj je raspodijeljen.

Odjeljak 3.

Bilateralni postupci za operacije Eurosustava na otvorenom tržištu

Članak 44.

Pregled bilateralnih postupaka

1.   Eurosustav može provoditi sljedeće operacije na otvorenom tržištu putem bilateralnih postupaka:

(a)	operacije fine prilagodbe (obratne transakcije, valutni ugovori o razmjeni ili prikupljanje oročenih depozita); ili

(b)	strukturne operacije (izravne transakcije).

2.   Bilateralni postupci, ovisno o određenoj transakciji, mogu se provoditi izravnim stupanjem u vezu s drugim ugovornim stranama, kako je utvrđeno u članku 45. ili preko burzi i tržišnih posrednika, kako je utvrđeno u članku 46.

Članak 45.

Bilateralni postupci koji se provode izravnim stupanjem u vezu s drugim ugovornim stranama

1.   Bilateralni postupci za operacije fine prilagodbe i strukturne operacije koje se provode putem izravnih transakcija mogu se provoditi izravnim stupanjem u vezu s drugim ugovornim stranama.

2.   Nacionalne središnje banke izravno stupaju u vezu s jednom ili više institucija odabranih u skladu s kriterijima prihvatljivosti utvrđenim u članku 57. Nacionalne središnje banke slijede upute ESB-a kad odlučuju hoće li provesti transakciju s tim institucijama.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. Upravno vijeće ESB-a može odlučiti da u iznimnim okolnostima, ESB ili jedna ili više nacionalnih središnjih banaka koje djeluju kao operativna jedinica ESB-a, provedu operacije fine prilagodbe ili strukturne operacije koje se provode pomoću izravnih transakcija putem bilateralnih postupaka. U takvom slučaju, postupci za te operacije prilagođavaju se na odgovarajući način. ESB odlučuje hoće li provesti transakciju s institucijama s kojima je stupio u vezu.

Članak 46.

Bilateralni postupci koji se provode putem burzi i tržišnih posrednika

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 45., bilateralni postupci za strukturne operacije koje se provode pomoću izravnih transakcija mogu se provoditi putem burzi i tržišnih posrednika.

2.   Krug drugih ugovornih strana nije ograničen, kako je propisano u članku 57.

3.   Postupci se prilagođavaju tržišnim običajima za dužničke instrumente koji su predmet transakcija.

Članak 47.

Najava operacija koje se provode pomoću bilateralnih postupaka

1.   Operacije fine prilagodbe ili strukturne operacije koje se provode pomoću izravnih transakcija koje se provode bilateralnim postupcima javno se ne objavljuju unaprijed, osim ako ESB odluči drugačije.

2.   Osim toga, ESB može odlučiti da neće javno objaviti rezultate bilateralnih postupaka.

Članak 48.

Dani kada se provode bilateralni postupci

1.   ESB može odlučiti da će provoditi bilateralne postupke za operacije fine prilagodbe bilo kojeg radnog dana Eurosustava. U takvim operacijama sudjeluju samo nacionalne središnje banke u odnosu na koje su dan trgovanja, dan namire i dan plaćanja radni dani NSB-a.

2.   Bilateralni postupci za strukturne operacije koje se provode izravnim transakcijama obično se provode i namiruju samo na dane koji su radni dani NSB-a u svim državama članicama čija je valuta euro.

POGLAVLJE 2.

Postupci namire za operacije monetarne politike Eurosustava

Članak 49.

Pregled postupaka namire

1.   Nalozi za plaćanje koji se odnose na sudjelovanje u operacijama na otvorenom tržištu ili na korištenje stalno raspoloživih mogućnosti namiruju se na računima drugih ugovornih strana kod NSB-a ili na računima banke za namiru koja sudjeluje u sustavu TARGET2.

2.   Nalozi za plaćanje koji se odnose na sudjelovanje u operacijama na otvorenom tržištu za pružanje likvidnosti ili na korištenje mogućnosti posudbe na kraju dana namiruju se u trenutku ili nakon konačnog prijenosa prihvatljive imovine kao kolaterala za operaciju. U tu svrhu, druge ugovorne strane:

(a)	prethodno deponiraju prihvatljivu imovinu kod NSB-a; ili

(b)	namiruju prihvatljivu imovinu kod NSB-a na osnovi isporuke uz plaćanje.

Članak 50.

Namira operacija na otvorenom tržištu

1.   Eurosustav nastoji namiriti transakcije koje se odnose na operacije na otvorenom tržištu u isto vrijeme u svim državama članicama čija je valuta euro, sa svim drugim ugovornim stranama koje su osigurale dovoljno prihvatljive imovine kao kolateral. Međutim, zbog operativnih ograničenja i tehničkih značajki (npr. sustava namire vrijednosnih papira), vrijeme tijekom dana kada se namiruju operacije na otvorenom tržištu može se razlikovati u državama članicama čija je valuta euro.

2.   Okvirni datumi namire prikazani su u tablici 8.

Tablica 8.

Okvirni datumi namire za operacije eurosustava na otvorenom tržištu  (16)

Instrument monetarne politike	Datum namire za operacije na otvorenom tržištu temeljem standardnih aukcija	Datum namire za operacije na otvorenom tržištu temeljem brzih aukcija ili bilateralnih postupaka
Obratne transakcije	T + 1	T
Izravne transakcije	U skladu s tržišnim običajem za prihvatljivu imovinu
Izdavanje dužničkih certifikata ESB-a	T + 2	—
Valutni ugovori o razmjeni	T, T + 1 ili T + 2
Prikupljanje oročenih depozita	T, T + 1

Članak 51.

Namira operacija na otvorenom tržištu koje se provode na standardnim aukcijama

1.   Eurosustav nastoji namiriti operacije na otvorenom tržištu koje se provode na standardnim aukcijama, prvog dana nakon dana trgovanja kada su otvoreni sustav TARGET2 i odgovarajući sustavi namire vrijednosnih papira.

2.   Datumi namire za glavne operacije refinanciranja i redovne operacije dugoročnijeg refinanciranja unaprijed su navedeni u okvirnom kalendaru za redovne aukcije Eurosustava. Ako uobičajeni datum namire pada na neradni dan, ESB može odlučiti primijeniti neki drugi datum namire, uz mogućnost namire istog dana. Eurosustav nastoji osigurati da se vrijeme namire glavnih operacija refinanciranja i redovnih operacija dugoročnijeg refinanciranja podudara s vremenom isplate prethodne operacije s odgovarajućim rokom dospijeća.

3.   Izdavanje dužničkih certifikata ESB-a namiruje se drugog dana nakon dana trgovanja kada je otvoren sustav TARGET2 i svi odgovarajući sustavi namire vrijednosnih papira.

Članak 52.

Namira operacija na otvorenom tržištu koje se provode na brzim aukcijama ili bilateralnim postupcima

1.   Eurosustav nastoji namiriti operacije na otvorenom tržištu koje se provode na brzim aukcijama ili bilateralnim postupcima na dan trgovanja. Mogu se primijeniti i drugi datumi namire, posebno za izravne transakcije i valutne ugovore o razmjeni.

2.   Operacije fine prilagodbe ili strukturne operacije koje se provode putem izravnih transakcija koje se provode bilateralnim postupcima namiruju se decentralizirano putem nacionalnih središnjih banaka.

Članak 53.

Daljnje odredbe u vezi s namirom i postupcima na kraju dana

1.   Ne dovodeći u pitanje zahtjeve utvrđene u ovom poglavlju, za određene instrumente monetarne politike mogu se ugovorima ili propisima koje primjenjuju nacionalne središnje banke ili ESB, utvrditi dodatne odredbe u vezi s namirom.

2.   Postupci na kraju dana navedeni su u dokumentaciji koja se odnosi na sustav TARGET2.

Članak 54.

Sredstva pričuva i višak pričuva

1.   U skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9), račun za namiru druge ugovorne strane kod NSB-a može se koristiti kao račun pričuva. Sredstva pričuva na računima za namiru mogu se koristiti za potrebe unutardnevne namire. Dnevna sredstva pričuva druge ugovorne strane obračunavaju se kao stanje na njezinom računu pričuve na kraju dana. Za potrebe ovog članka, „račun pričuva” ima isto značenje kao u Uredbi (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9).

2.   Sredstva pričuve koja premašuju minimalne pričuve koje se zahtijevaju sukladno Uredbi (EZ) br. 2531/98 i Uredbi (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9) remuneriraju se po stopi od nula posto ili po pasivnoj kamatnoj stopi, ovisno o tome koja je niža.

DIO TREĆI

PRIHVATLJIVE DRUGE UGOVORNE STRANE

Članak 55.

Kriteriji prihvatljivosti za sudjelovanje u operacijama monetarne politike Eurosustava

U odnosu na operacije monetarne politike Eurosustava, sukladno članku 57., Eurosustav dozvoljava sudjelovanje samo institucijama koje ispunjavaju kriterije utvrđene u ovom članku:

(a)	Podvrgnute su sustavu minimalnih pričuva sukladno članku 19. stavku 1. Statuta ESSB-a i nije im odobreno izuzeće od njihovih obveza temeljem sustava minimalnih pričuva Eurosustava sukladno Uredbi (EZ) br. 2531/98 i Uredbi (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9).

(b)	Moraju biti financijski stabilne.

(c)

Moraju ispunjavati jedan od sljedećih kriterija: i. moraju biti podvrgnute najmanje jednom obliku usklađenog nadzora Unije/EGP-a od strane nadležnih tijela u skladu s Direktivom 2013/36/EU i Uredbom (EU) br. 575/2013; ii. moraju biti kreditne institucije u javnom vlasništvu, u smislu članka 123. stavka 2. Ugovora, koje su podvrgnute nadzoru prema standardu koji je usporediv s nadzorom nadležnih tijela temeljem Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013; iii. moraju biti institucije koje su podvrgnute neusklađenom nadzoru od strane nadležnih tijela prema standardu koji je usporediv s usklađenim nadzorom Unije/EGP-a od strane nadležnih tijela temeljem Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013, npr. podružnice koje su u državi članici čija je valuta euro osnovale institucije osnovane izvan EGP-a;

(d)	Ispunjavaju sve operativne zahtjeve navedene u ugovorima ili propisima koje primjenjuje matični NSB ili ESB u pogledu određenog instrumenta ili operacije.

Članak 56.

Pristup operacijama na otvorenom tržištu koje se provode na standardnim aukcijama i stalno raspoloživim mogućnostima

1.   Institucije koje ispunjavaju kriterije prihvatljivosti iz članka 55. imaju pristup sljedećim operacijama monetarne politike Eurosustava;

(a)	stalno raspoložive mogućnosti;

(b)	operacije na otvorenom tržištu koje se provode na standardnim aukcijama.

2.   Pristup stalno raspoloživim mogućnostima ili operacijama na otvorenom tržištu koje se provode na standardnim aukcijama dozvoljava se samo institucijama koje ispunjavaju kriterije prihvatljivosti iz članka 55., putem njihovog matičnog NSB-a.

3.   Ako institucija koje ispunjava kriterije prihvatljivosti iz članka 55. ima poslovne jedinice, npr. glavni ured ili podružnice u više od jedne države članice čija je valuta euro, svaka poslovna jedinica koja ispunjava kriterije prihvatljivosti iz članka 55. može pristupiti stalno raspoloživim mogućnostima ili operacijama na otvorenom tržištu na standardnim aukcijama, putem svog matičnog NSB-a.

4.   Ponude za operacije na otvorenom tržištu koje se provode na standardnim aukcijama i za pristup stalno raspoloživim mogućnostima dostavljaju se od strane jedne poslovne jedinice u svakoj državi članici čija je valuta euro, tj. ili od strane glavnog ureda ili od strane ovlaštene podružnice.

Članak 57.

Odabir drugih ugovornih strana za pristup operacijama na otvorenom tržištu koje se provode na brzim aukcijama ili bilateralnim postupcima

1.   Druge ugovorne strane koje mogu sudjelovati u operacijama na otvorenom tržištu koje se provode na brzim aukcijama ili bilateralnim postupcima biraju se u skladu sa stavcima od 2. do 4.

2.   Krug drugih ugovornih strana koje mogu sudjelovati u strukturnim operacijama koje se provode izravnim transakcijama koje se provode bilateralnim postupcima nije ograničen. Za strukturne operacije koje se provode pomoću izravnih transakcija koje se provode na brzim aukcijama, primjenjuju se kriteriji utvrđeni u članku 57. stavku 3. točki (b).

3.   Za operacije fine prilagodbe koje se provode na brzim aukcijama ili bilateralnim postupcima, druge ugovorne strane biraju se kako slijedi:

(a)

Za operacije fine prilagodbe koje se provode pomoću valutnih ugovora o razmjeni za potrebe monetarne politike i koje se izvršavaju pomoću brzih aukcija ili bilateralnim postupcima, krug drugih ugovornih strana istovjetan je krugu subjekata koji su odabrani za intervencije na deviznom tržištu Eurosustava i koji su osnovani u državi članici čija je valuta euro. Druge ugovorne strane za valutne ugovore o razmjeni za potrebe monetarne politike pomoću brzih aukcija ili bilateralnih postupaka ne trebaju ispunjavati kriterije utvrđene u članku 55. Kriterij odabira za druge ugovorne strane koje sudjeluju u intervencijama na deviznom tržištu Eurosustava temelje se na načelima opreznosti i učinkovitosti, kako je određeno u Prilogu V. Nacionalne središnje banke mogu primijeniti sustave koji se temelje na ograničenju kako bi nadzirale kreditne izloženosti u odnosu na pojedine druge ugovorne strane koje sudjeluju u valutnim ugovorima o razmjeni za potrebe monetarne politike.

(b)

Za operacije fine prilagodbe koje se provode pomoću obratnih transakcija ili putem prikupljanja oročenih depozita, a koje izvršavaju pomoću brzih aukcija ili bilateralnih postupaka, svaki NSB za određenu transakciju odabire skup drugih ugovornih strana između institucija koje ispunjavaju kriterije prihvatljivosti utvrđene u članku 55., a koje su osnovane u državi članici čija je valuta euro. Odabir se prvenstveno temelji na aktivnosti određene institucije na novčanom tržištu. NSB može primijeniti dodatni kriterij odabira, kao što je učinkovitost odjela za trgovanje i potencijal za sudjelovanje na aukcijama.

4.   Ako Upravno vijeće ESB-a, sukladno članku 45. stavku 3., odluči da će ESB, samostalno ili pomoću jedne ili više nacionalnih središnjih banaka, provoditi operacije fine prilagodbe koje se provode pomoću bilateralnih postupaka, ESB odabire druge ugovorne strane u skladu sa sustavom rotacije među drugim ugovornim stranama koje su prihvatljive za sudjelovanje u brzim aukcijama i bilateralnim postupcima.

5.   Ne dovodeći u pitanje stavke od 1. do 4., operacije na otvorenom tržištu koje se provode pomoću brzih aukcija ili bilateralnih postupaka mogu se također provoditi sa širim krugom drugih ugovornih strana od onih koje su gore navedene, ako tako odluči Upravno vijeće ESB-a.

DIO ČETVRTI

PRIHVATLJIVA IMOVINA

GLAVA I.

OPĆA NAČELA

Članak 58.

Prihvatljiva imovina i prihvaćene tehnike kolateralizacije za kreditne operacije Eurosustava

1.   Eurosustav primjenjuje jedinstveni okvir za prihvatljivu imovinu, koji je zajednički za sve kreditne operacije Eurosustava, kako je utvrđeno u ovoj Smjernici.

2.   Kako bi sudjelovale u kreditnim operacijama Eurosustava, druge ugovorne strne osiguravaju Eurosustavu imovinu koje je prihvatljiva kao kolateral za takve operacije. Budući da kreditne operacije Eurosustava uključuju unutardnevni kredit, kolateral koji druge ugovorne strane daju vezano za unutardnevni kredit također treba udovoljavati kriterijima prihvatljivosti utvrđenima u ovoj Smjernici, kako je navedeno u Smjernici ESB/2012/27.

3.   Druge ugovorne strane osiguravaju prihvatljivu imovinu:

(a)	prijenosom vlasništva koji ima pravni oblik repo ugovora; ili

(b)	uspostavljanjem prava osiguranja, tj. zaloga, prijenosa ili nekog drugog tereta (en. charge) nad odgovarajućom imovinom, koji ima pravni oblik kolateraliziranog kredita,

u svakom slučaju sukladno nacionalnim ugovorima ili propisima kako je utvrdio i dokumentirao matični NSB.

4.   Ako druge ugovorne strane daju prihvatljivu imovinu kao kolateral, matični NSB može tražiti namjensku raspodjelu (en. earmarking) ili udruživanje (en. pooling) prihvatljive imovine, ovisno o tome koju vrstu sustava upravljanja kolateralom upotrebljava.

5.   Ne pravi se razlika između utržive i neutržive imovine u odnosu na kvalitetu imovine i njenu prihvatljivost za različite vrste kreditnih operacija Eurosustava.

6.   Ne dovodeći u pitanje obveze drugih ugovornih strana iz stavka 2. da dostave Eurosustavu imovinu koja je prihvatljiva kao kolateral, Eurosustav može, na zahtjev, savjetovati druge ugovorne strane u pogledu prihvatljivosti utržive imovine ako je ona već izdana ili u pogledu prihvatljivosti neutržive imovine ako je već podnesen zahtjev za njezinu dostavu. Eurosustav ne daje unaprijed savjete o ovim događajima.

Članak 59.

Opće značajke okvira za kreditnu procjenu Eurosustava za prihvatljivu imovinu

1.   Kao jedan od kriterija prihvatljivosti, imovina mora udovoljavati visokim bonitetnim standardima navedenim u Okviru za kreditnu procjenu Eurosustava (ECAF).

2.   ECAF utvrđuje postupke, pravila i tehnike kojima se osigurava da se održavaju zahtjevi za visokim bonitetnim standardima Eurosustava za prihvatljivu imovinu i da prihvatljiva imovina udovoljava zahtjevima kreditne kvalitete koje je utvrdio Eurosustav.

3.   Za potrebe ECAF-a, Eurosustav utvrđuje zahtjeve kreditne kvalitete u obliku stupnjeva kreditne kvalitete utvrđivanjem vrijednosti praga za vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD) za razdoblje od godinu dana, kako slijedi:

(a)

Eurosustav smatra, ovisno o redovnom preispitivanju, maksimalnu vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza za razdoblje od godinu dana od 0,10 % jednakovrijednom zahtjevima kreditne kvalitete 2. stupnja kreditne kvalitete i maksimalnu vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza za razdoblje od godinu dana od 0,40 % jednakovrijednom zahtjevima kreditne kvalitete 3. stupnja kreditne kvalitete.

(b)	Sva prihvatljiva imovina za kreditne operacije Eurosustava mora udovoljavati najmanje zahtjevima kreditne kvalitete koji odgovaraju 3. stupnju kreditne kvalitete. Eurosustav primjenjuje dodatne zahtjeve kreditne kvalitete za određenu imovinu u skladu s glavama II. i III. dijela četvrtog.

4.   Eurosustav objavljuje informacije o stupnjevima kreditne kvalitete na mrežnim stranicama ESB-a u obliku usklađene ljestvice kreditnih rejtinga Eurosustava, uključujući usporedbu kreditnih procjena dostavljenih od strane prihvaćenih vanjskih institucija za kreditnu procjenu (VIKP) i alata trećih osoba za dodjelu rejtinga.

5.   Pri procjeni zahtjeva kreditne kvalitete, Eurosustav uzima u obzir informacije o kreditnoj procjeni sustava za kreditnu procjenu koji pripadaju jednom od sljedeća četiri izvora, u skladu s glavom V. dijela četvrtog.

6.   Kao dio procjene bonitetnog standarda određene imovine, Eurosustav može uzeti u obzir institucionalne kriterije i značajke koje osiguravaju sličnu zaštitu imatelju imovine, kao što su jamstva. Eurosustav zadržava pravo da na temelju informacija koje smatra značajnim utvrdi ispunjavaju li izdanje, izdavatelj, dužnik ili jamac zahtjeve kreditne kvalitete Eurosustava za osiguravanje odgovarajuće zaštite Eurosustava od rizika.

7.   ECAF slijedi definiciju „nastanka statusa neispunjavanja obveza” utvrđenu u Direktivi 2013/36/EU i Uredbi (EU) br. 575/2013.

GLAVA II.

KRITERIJI PRIHVATLJIVOSTI I ZAHTJEVI KREDITNE KVALITETE ZA UTRŽIVU IMOVINU

POGLAVLJE 1.

Kriteriji prhvatljivosti za utrživu imovinu

Članak 60.

Kriteriji prihvatljivosti u odnosu na sve vrste utržive imovine

Kako bi bila prihvatljiva kao kolateral za kreditne operacije Eurosustava, utrživa imovina mora se sastojati od dužničkih instrumenata koji udovoljavaju kriterijima prihvatljivosti utvrđenim u odjeljku 1., osim u slučajevima određenih vrsta utržive imovine, kako je utvrđeno u odjeljku 2.

Članak 61.

Popis prihvatljive utržive imovine i pravila izvješćivanja

1.   ESB objavljuje i ažurira popis prihvatljive utržive imovine na svojim mrežnim stranicama, u skladu s tamo navedenim metodologijama i ažurira taj popis svakog radnog dana. Imovina procijenjena u skladu s člankom 87. stavkom 3. ne objavljuje se na ovom popisu prihvatljive utržive imovine.

2.   U pravilu, NSB koji izvješćuje ESB o određenoj utrživoj imovini je NSB države u kojoj je utrživa imovina uvrštena za trgovanje.

Odjeljak 1.

Opći kriteriji prihvatljivosti za utrživu imovinu

Članak 62.

Glavnica utržive imovine

1.   Da bi bili prihvatljivi do konačnog otkupa, dužnički instrumenti imaju:

(a)	nepromjenjivi i bezuvjetni iznos glavnice; ili

(b)	bezuvjetni iznos glavnice koji je povezan, na jedinstvenoj osnovi, sa samo jednim indeksom inflacije u europodručju u određenom trenutku, koji ne sadržava druge kompleksne strukture.

2.   Dužnički instrumenti s iznosom glavnice povezanim s jednim indeksom inflacije europodručja u određenom trenutku također su dozvoljeni, s obzirom da je struktura kupona ona određena u četvrtoj alineji članka 63. stavka 1. točke (b) podtočke i. te da je povezana s istim indeksom inflacije u europodručju.

3.   Imovina s varantima (en. warrants) ili sličnim pravima nije prihvatljiva.

Članak 63.

Prihvatljive strukture kupona za utrživu imovinu

1.   Da bi bili prihvatljivi, dužnički instrumenti moraju imati jednu od sljedećih struktura kupona do konačne otplate:

(a)	fiksni kupon, bez kupona ili višestupanjski kuponi s unaprijed određenim rasporedom kupona i unaprijed određenim vrijednostima kupona koji ne mogu prouzročiti negativni novčani tok; ili

(b)

kuponi s promjenjivom kamatnom stopom koji ne smiju prouzročiti negativni novčani tok i koji imaju sljedeću strukturu: kuponska stopa = (referentna kamatna stopa * l) ± x, s f ≤ kuponske stope ≤ c, gdje: i. referentna kamatna stopa je samo jedna od sljedećih u određenom trenutku: — kamatna stopa na eurskom novčanom tržištu, npr. EURIBOR, LIBOR ili slični indeksi, — kamatna stopa na ugovore o razmjeni s nepromjenjivim rokom dospijeća, npr. CMS, EIISDA, EUSA, — prinos na jednu državnu obveznicu iz europodručja ili indeks nekolicine takvih obveznica s dospijećem od godine dana ili manje, — indeks inflacije u europodručju; i ii. f (donja granica), c (gornja granica), l (faktor financijske poluge/smanjenja financijske poluge) i x (marža) su, ako postoje, brojevi koji su ili unaprijed određeni pri izdavanju, ili koji se tijekom vremena mogu mijenjati samo kako je unaprijed određeno pri izdavanju, kada su f i c veći ili jednaki nuli, a l je veći od nule tijekom cjelokupnog vijeka trajanja imovine. Za kupone s promjenjivom kamatnom stopom s referentnom kamatnom stopom s indeksom inflacije, l je jednako jedan.

2.   Dužnički instrumenti s kuponom s promjenjivom kamatnom stopom, kako je navedeno u stavku 1. točki (b), ne smatraju se prihvatljivima ako u bilo kojem trenutku temeljem primjene formule za kuponsku stopu, kuponska stopa bude negativna.

3.   Svaka struktura kupona koja nije u skladu sa stavcima 1. i 2. nije prihvatljiva, uključujući slučajeve kada samo dio strukture remuneracije, kao što je premija, nije usklađen.

4.   Za potrebe ovog članka, ako se radi o fiksnom višestupanjskom kuponu ili višestupanjskom kuponu s promjenjivom kamatnom stopom, procjena odgovarajuće strukture kupona temelji se na čitavom vijeku trajanja imovine s perspektivom okrenutoj budućnosti i prošlosti.

5.   Prihvatljive strukture kupona nemaju opcije za izdavatelja, tj. tijekom čitavog vijeka trajanja imovine, temeljem perspektive okrenute budućnosti i prošlosti, promjene u strukturi kupona koje su ovisne o odluci izdavatelja nisu prihvatljive.

Članak 64.

Nepodređenost u odnosu na utrživu imovinu

Prihvatljivi dužnički instrumenti ne smiju dovesti do prava na glavnicu i/ili kamatu koja su podređena pravima imatelja drugih dužničkih instrumenata istog izdavatelja.

Članak 65.

Valuta nominacije utržive imovine

Da bi bili prihvatljivi, dužnički instrumenti moraju biti nominirani u eurima ili u jednoj od prijašnjih valuta država članica čija je valuta euro.

Članak 66.

Mjesto izdanja utržive imovine

1.   Sukladno stavku 2., da bi bili prihvatljivi, dužnički instrumenti moraju biti izdani u EGP-u od strane središnje banke ili sustava namire vrijednosnih papira koji su pozitivno procijenjeni temeljem Okvira za procjenu korisnika Eurosustava.

2.   U odnosu na dužničke instrumente koje su izdala ili za koje jamče nefinancijska društva za koja ne postoji procjena kreditne kvalitete od strane prihvaćenog sustava VIKP-a za izdanje, izdavatelja ili jamca, mjesto izdavanja mora biti u europodručju.

3.   Međunarodni dužnički instrumenti izdani preko međunarodnoga središnjeg depozitorija vrijednosnih papira Euroclear Bank i Clearstream Banking Luxembourg moraju udovoljavati sljedećim kriterijima, kako je primjenjivo.

(a)

Međunarodni dužnički instrumenti izdani u globalnom obliku na donositelja (en. global bearer form) izdaju se u obliku novih globalnih zapisa (New Global Notes (NGNs)) i deponiraju se kod zajedničkog skrbnika koji je međunarodni središnji depozitorij vrijednosnih papira ili središnji depozitorij vrijednosnih papira koji je pozitivno procijenjen temeljem Okvira za procjenu korisnika Eurosustava. Zbog odstupanja, ovo se ne primjenjuje na međunarodne dužničke instrumente izdane u globalnom obliku na donositelja izdane u obliku klasičnih globalnih zapisa prije 1. siječnja 2007. i zamjenjiva izdanja takvih zapisa izdana pod istom oznakom ISIN, neovisno o datumu izdanja.

(b)	Međunarodni dužnički instrumenti izdani u globalnom obliku na ime izdaju se temeljem nove skrbničke strukture za međunarodne dužničke instrumente. Zbog odstupanja, ovo se ne primjenjuje na međunarodne dužničke instrumente izdane u obliku globalnih instrumenata na ime prije 1. listopada 2010.

(c)	Međunarodni dužnički instrumenti u obliku pojedinačnog zapisa nisu prihvatljivi osim ako su izdani u obliku pojedinačnog zapisa prije 1. listopada 2010.

Članak 67.

Postupci namire za utrživu imovinu

1.   Da bi bili prihvatljivi, dužnički instrumenti moraju biti prenosivi u nematerijaliziranom obliku i moraju se držati i namirivati u državama članicama čija je valuta euro putem računa kod NSB-a ili kod sustava namire vrijednosnih papira koji su pozitivno procijenjeni temeljem Okvira za procjenu korisnika Eurosustava, tako da oblik i sadržaj kao i unovčenje kolaterala uređuje pravo države članice čija je valuta euro.

2.   Ako središnji depozitorij vrijednosnih papira/sustav namire vrijednosnih papira gdje je imovina izdana i središnji depozitorij vrijednosnih papira/sustav namire vrijednosnih papira gdje se imovina drži nisu isti, da bi bili prihvatljivi moraju biti povezani prihvatljivim vezom koja je pozitivno procijenjena temeljem Okvira za procjenu korisnika Eurosustava, u skladu s člankom 150.

Članak 68.

Prihvatljiva tržišta za utrživu imovinu

1.   Da bi bili prihvatljivi, dužnički instrumenti su oni koji su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu kako je utvrđeno u Direktivi 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (17), ili su uvršteni za trgovanje na određenim prihvatljivim neuređenim tržištima.

2.   ESB objavljuje popis prihvatljivih neuređenih tržišta na svojim mrežnim stranicama i ažurira ga najmanje jednom godišnje.

3.   Procjena neuređenih tržišta koju daje Eurosustav, temelji se na sljedećim načelima sigurnosti, transparentnosti i dostupnosti:

(a)	Sigurnost znači sigurnost glede transakcija, a posebno sigurnost što se tiče valjanosti i ovršivosti transakcija.

(b)	Transparentnost znači neometani pristup informacijama o pravilima poslovanja i djelovanja tržišta, financijskim značajkama imovine, mehanizmu formiranja cijene te o relevantnim cijenama i količinama, npr. kotacije, kamatne stope, opseg trgovanja, nenamireni iznosi.

(c)	Dostupnost znači mogućnost Eurosustava da sudjeluje na tržištu i da ima pristup tržištu. Tržište se smatra dostupnim ako njegova pravila poslovanja i djelovanja omogućuju Eurosustavu da dobije informacije i provede transakcije kada je to potrebno za potrebe upravljanja kolateralom.

4.   Postupak odabira za neuređena tržišta utvrđuje se isključivo u smislu obavljanja funkcije upravljanja kolateralom od strane Eurosustava i ne bi se trebao smatrati kao procjena istinske kvalitete bilo kojeg tržišta od strane Eurosustava.

Članak 69.

Vrste izdavatelja ili jamca za utrživu imovinu

1.   Da bi bili prihvatljivi, dužnički instrumenti moraju biti izdani ili za njih mora jamčiti središnja banka države članice, subjekti iz javnog sektora, agencije, kreditne institucije, financijska društva, osim drugih kreditnih institucija, nefinancijska društva, multilateralne razvojne banke ili međunarodne organizacije.

2.   Osim onih banaka i organizacija navedenih u članku 117. stavku 2. i članku 118. Uredbe (EU) br. 575/2013, Eurosustav može priznati svaki subjekt kao multilateralnu razvojnu banku ili međunarodnu organizaciju za potrebe ove Smjernice, na temelju procjene koja je povezana sa svim sljedećim kriterijima:

(a)	radi se o organizaciji s globalnom ili regionalnom nadležnošću, koja prelazi nacionalne granice;

(b)	financira se pretežno doprinosima država ili organizacija ili subjekata povezanih s državama;

(c)	ciljevi subjekta su u skladu s politikom Unije.

Članak 70.

Mjesto osnivanja izdavatelja ili jamca

1.   Da bi bili prihvatljivi, dužničke instrumente mora izdati izdavatelj osnovan u EGP-u ili u državi skupine G10 izvan EGP-a, uz primjenu izuzeća iz stavaka od 3. do 6.

2.   Da bi bili prihvatljivi, jamci dužničkih instrumenata moraju biti osnovani u EGP-u, osim ako jamstvo nije potrebno za ispunjavanje zahtjeva kreditne kvalitete za određene dužničke instrumente, uz primjenu izuzeća utvrđenih u stavcima 3. i 4. Mogućnost korištenja rejtinga jamca od strane VIKP-a za utvrđivanje odgovarajućih zahtjeva kreditne kvalitete za određeni dužnički instrument utvrđena je u članku 84.

3.   Za dužničke instrumente koje su izdala ili za koje jamče nefinancijska društva za koja ne postoji kreditna procjena od strane prihvaćenog VIKP-a za izdanje, izdavatelja ili jamca, izdavatelj ili jamac moraju biti osnovani u državi članici čija je valuta euro.

4.   Za dužničke instrumente koje su izdale ili za koje jamče multilateralne razvojne banke ili međunarodne organizacije, ne primjenjuje se ovaj kriterij mjesta osnivanja i one se smatraju prihvatljivima neovisno o mjestu osnivanja.

5.   Za vrijednosne papire osigurane imovinom, izdavatelj mora biti osnovan u EGP-u u skladu s člankom 74.

6.   Dužnički instrumenti koje su izdali izdavatelji osnovani u državama članicama G-10 izvan EGP- smatraju se prihvatljivima samo ako je Eurosustav na zadovoljavajući način utvrdio da će njegova prava biti zaštićena na odgovarajući način temeljem propisa određene države članice G-10 izvan EGP-a. U tu svrhu, odgovarajućem NSB-u podnosi se pravna procjena u obliku i sa sadržajem prihvatljivim za Eurosustav, prije nego se odgovarajući dužnički instrument može smatrati prihvatljivim.

Članak 71.

Zahtjevi kreditne kvalitete za utrživu imovinu

Da bi bili prihvatljivi, dužnički instrumenti moraju udovoljavati zahtjevima kreditne kvalitete navedenim u poglavlju 2., osim ako nije drugačije navedeno.

Odjeljak 2.

Posebni kriteriji prihvatljivosti za vrijednosne papire pokrivene imovinom

Pododjeljak 1.

Posebni kriteriji prihvatljivosti za vrijednosne papire osigurane imovinom

Članak 72.

Kriteriji prihvatljivosti za vrijednosne papire osigurane imovinom

Da bi bili prihvatljivi za kreditne operacije Eurosustava, vrijednosni papiri osigurani imovinom moraju udovoljavati općim kriterijima prihvatljivosti u odnosu na sve vrste utržive imovine utvrđene u odjeljku 1., uz izuzetak zahtjeva utvrđenih u članku 62. u odnosu na glavnicu i osim toga, posebnim kriterijima prihvatljivosti utvrđenim u ovom pododjeljku.

Članak 73.

Homogenost i sastav imovine koja stvara novčani tok

1.   Da bi vrijednosni papiri osigurani imovinom bili prihvatljivi, sva imovina koja stvara novčani tok, a koja osigurava vrijednosne papire osigurane imovinom mora biti homogena, tj. mora biti moguće izvješćivati o toj imovini u skladu s jednim od postojećih, dolje navedenih obrazaca za dostavljanje podataka na razini pojedinačnog kredita:

(a)	hipoteke na stambenim nekretninama;

(b)	hipoteke na poslovnim nekretninama;

(c)	krediti malim i srednjim poduzećima;

(d)	krediti za kupnju automobila;

(e)	potrošački financijski krediti;

(f)	potraživanja po leasingu;

(g)	potraživanja po kreditnim karticama.

2.   Eurosustav može utvrditi da određeni vrijednosni papir osiguran imovinom nije homogen nakon procjene podataka koji je dostavila druga ugovorna strana.

3.   Vrijednosni papiri osigurani imovinom ne smiju sadržavati imovinu koja stvara novčani tok, a koja izravno potječe od SPV-a koji izdaje vrijednosne papire osigurane imovinom.

4.   Imovina koja stvara novčani tok ne smije sadržavati, u cijelosti ili djelomično, stvarno ili potencijalno, tranše drugih vrijednosnih papira osiguranih imovinom. Ovaj kriterij ne isključuje vrijednosne papire osigurane imovinom kod kojih su u strukturu izdanja uključena dva SPV-a, a u vezi s tim subjektima posebne namjene ispunjen je zahtjev za „pravu prodaju”, tako da su dužnički instrumenti koje izdaje drugi SPV izravno ili neizravno osigurani izvornim skupom imovine, a svi novčani tokovi imovine koja stvara novčani tok prenose se s prvog na drugi SPV.

5.   Imovina koja stvara novčani tok ne smije sadržavati, u cijelosti ili djelomično, stvarno ili potencijalno, kreditne zapise, ugovore o razmjeni ili druge izvedenice, sintetske vrijednosne papire ili slična potraživanja. Ovo ograničenje ne obuhvaća ugovore o razmjeni koji se koriste u transakcijama vrijednosnim papirima osiguranim imovinom isključivo za zaštitu od rizika.

6.   Ne dovodeći u pitanje kriterije prihvatljivosti iz ovog pododjeljka, imovina koja stvara novčani tok, a koja osigurava vrijednosne papire osigurane hipotekom na poslovnoj nekretnini, ne smije sadržavati kredite koji su u bilo kojem trenutku strukturirani, sindicirani ili s financijskom polugom. Za potrebe ovog kriterija, „strukturirani kredit” znači struktura koja obuhvaća podređene tranše, „sindicirani kredit” znači kredit koji daje grupa davatelja kredita u kreditnom sindikatu, a „kredit s financijskom polugom” znači kredit odobren društvu koji već ima značajnu razinu zaduženosti, kao što je financiranje otkupa ili preuzimanja, gdje se kredit upotrebljava za stjecanje udjela u društvu koje je također dužnik po tom kreditu.

7.   Ako imovina koja stvara novčani tok i koja osigurava vrijednosne papire osigurane imovinom sadrži potraživanja po leasingu s preostalom vrijednošću, vrijednosni papiri osigurani imovinom koji su se nalazili na popisu prihvatljive imovine. 1. svibnja 2015. zadržavaju svoju prihvatljivost do 31. kolovoza 2015.

Članak 74.

Zemljopisna ograničenja u odnosu na vrijednosne papire osigurane imovinom i imovinu koja stvara novčani tok

1.   Izdavatelj vrijednosnih papira osiguranih imovinom je SPV osnovan u EGP-u.

2.   Imovina koja stvara novčani tok potječe od inicijatora osnovanog u EGP-u i prodana je SPV-u od strane inicijatora ili posrednika osnovanog u EGP-u.

3.   Za potrebe stavka 2., upravitelj založene imovine ili upravitelj potraživanja smatra se posrednikom. Vrijednosni papiri osigurani imovinom koji su se nalazili na popisu prihvatljive utržive imovine 1. svibnja 2015., a koji ne udovoljavaju stavku 2. u odnosu na mjesto osnivanja upravitelja založene imovine ili upravitelja potraživanja ostaju prihvatljivi do 1. svibnja 2016. pod uvjetom da su ispunjeni svi drugi primjenjivi kriteriji prihvatljivosti.

4.   Dužnici i vjerovnici imovine koja stvara novčani tok moraju biti osnovani ili, ako se radi o fizičkim osobama, moraju biti rezidenti EGP-a. Svako povezano osiguranje mora se nalaziti u EGP-u, a mjerodavno pravo za imovinu koja stvara novčani tok mora biti pravo države EGP-a.

Članak 75.

Stjecanje imovine koja stvara novčani tok od strane subjekta posebne namjene (SPV)

1.   Za stjecanje imovine koja stvara novčani tok od strane SPV-a mjerodavno je pravo države članice.

2.   SPV stječe imovinu koja stvara novčani tok od inicijatora ili od posrednika kako je utvrđeno u članku 74. stavku 2. na način koji Eurosustav smatra „pravom prodajom” koja je ovršiva u odnosu na bilo koje treće osobe i koja je izvan dosega inicijatora i njegovih vjerovnika ili posrednika i njegovih vjerovnika, kao i u slučaju inicijatorove ili posrednikove insolventnosti.

Članak 76.

Procjena pravila o poništavanju prodaje za vrijednosne papire osigurane imovinom

1.   Vrijednosni papiri osigurani imovinom smatraju se prihvatljivim samo ako Eurosustav utvrdi da bi njegova prava bila na odgovarajući način zaštićena od pravila o poništavanju prodaje koje Eurosustav smatra mjerodavnima prema pravu odgovarajuće države EGP-a. U tu svrhu, prije nego što se vrijednosni papiri osigurani imovinom mogu smatrati prihvatljivim, Eurosustav može zahtijevati:

(a)	neovisnu pravnu procjenu koja je prema obliku i prema sadržaju prihvatljiva za Eurosustav, a koja utvrđuje primjenjiva pravila o poništavanju prodaje u odnosnoj državi; i/ili

(b)	bilo koji drugi dokument, kao što je potvrda o solventnosti od prenositelja za određeno razdoblje, a koje predstavlja razdoblje tijekom kojeg likvidator može poništiti prodaju imovine koja stvara novčani tok i koja osigurava vrijednosne papire osigurane imovinom.

2.   Pravila o poništavanju prodaje koja Eurosustav smatra strogima i koja zbog toga nisu prihvatljiva, uključuju:

(a)

pravila temeljem kojih prodaja imovine koja stvara novčani tok i koja osigurava vrijednosne papire osigurane imovinom može biti poništena od strane likvidatora isključivo na temelju toga što je prodaja zaključena tijekom određenog razdoblja, kako je navedeno u stavku 1. točki (b), prije proglašenja insolventnosti prodavatelja; ili

(b)	pravila prema kojima stjecatelj može spriječiti takvo poništavanje samo ako dokaže da u trenutku prodaje nije znao za insolventnost prodavatelja.

Za potrebe ovog kriterija, prodavatelj može biti inicijator ili posrednik, prema potrebi.

Članak 77.

Nepodređenost tranši za vrijednosne papire osigurane imovinom

1.   Prihvatljivim se smatraju samo tranše ili podtranše vrijednosnih papira osiguranih imovinom koje nisu podređene drugim tranšama istog izdanja za vrijeme trajanja imovine.

2.   Smatra se da tranša ili podtranša nije podređena u odnosu na druge tranše ili podtranše istog izdanja ako u skladu s pravom prvenstva plaćanja nakon ovrhe i kad je primjenjivo, pravom prvenstva plaćanja nakon ubrzanja plaćanja kako je navedeno u prospektu, niti jedna tranša ili podtranša nema prednost pred tom tranšom ili podtranšom u odnosu na primanje plaćanja, tj. glavnice i kamata te je stoga takva tranša ili podtranša posljednja u trpljenju gubitaka među različitim tranšama ili podtranšama.

Članak 78.

Dostupnost podataka na razini pojedinačnog kredita za vrijednosne papire osigurane imovinom

1.   Sveobuhvatni i standardizirani podaci na razini pojedinačnog kredita o skupu imovine koje stvara novčani tok i kojom su osigurani vrijednosni papiri osigurani imovinom dostavljaju se u skladu s postupcima utvrđenima u Prilogu VIII. ovoj Smjernici, koja uključuje informacije o zahtijevanoj ocjeni kvalitete podataka. Pri procjeni prihvatljivosti Eurosustav uzima u obzir: (a) svaki propust dostavljanja podataka; i (b) koliko često pojedina polja s podacima na razini pojedinačnoga kredita ne sadržavaju smislene podatke.

2.   Neovisno o zahtijevanim ocjenama navedenima u Prilogu VIII. u pogledu podataka na razini pojedinačnog kredita, Eurosustav može kao kolateral prihvatiti vrijednosne papire osigurane imovinom s nižom ocjenom od zahtijevane ocjene (A1) nakon završetka odgovarajućeg prijelaznog razdoblja koje se primjenjuje u skladu s Prilogom VIII., na temelju procjene svakog pojedinačnog slučaja te ovisno o dostavi odgovarajućih pojašnjenja u vezi s nepostizanjem zahtijevane ocjene. Za svako odgovarajuće pojašnjenje, Eurosustav određuje najvišu razinu tolerancije i razdoblje tolerancije, kako je detaljnije navedeno na mrežnim stranicama ESB-a. Razdoblje tolerancije navodi razdoblje tijekom kojega se kvaliteta podataka za vrijednosne papire osigurane imovinom mora poboljšati.

Članak 79.

Zahtjevi za podacima za vrijednosne papire osigurane imovinom

Eurosustav zadržava pravo od svake treće osobe koju smatra bitnom, uključujući, ali ne isključivo, izdavatelja, inicijatora i/ili organizatora, zahtijevati svako pojašnjenje i/ili pravnu potvrdu koju smatra potrebnom radi procjene prihvatljivosti vrijednosnih papira osiguranih imovinom i u odnosu na dostavu podataka na razini pojedinačnog kredita. Ako treća osoba ne udovolji određenom zahtjevu, Eurosustav može odlučiti ne prihvatiti vrijednosne papire osigurane imovinom kao kolateral ili može odlučiti privremeno ukinuti prihvatljivost takvog kolaterala.

Pododjeljak 2.

Posebni kriteriji prihvatljivosti za pokrivene obveznice osigurane vrijednosnim papirima osiguranim imovinom

Članak 80.

Kriteriji prihvatljivosti za pokrivene obveznice osigurane vrijednosnim papirima osiguranim imovinom

1.   U slučaju pokrivenih obveznica osiguranih vrijednosnim papirima osiguranih imovinom, skup za pokriće pokrivenih obveznica sadrži samo vrijednosne papire osigurane imovinom koji udovoljavaju sljedećem:

(a)	Imovina koja stvara novčani tok i koja osigurava vrijednosne papire osigurane imovinom udovoljava kriterijima utvrđenima u članku 129. stavku 1. točke od (d) do (f) Uredbe (EU) br. 575/2013 u odnosu na vrijednosne papire osigurane imovinom koji osiguravaju pokrivene obveznice.

(b)	Imovinu koja stvara novčani tok inicirao je subjekt blisko povezan s izdavateljem pokrivenih obveznica, kako je opisano u članku 138.

(c)	Koristi se kao tehničko sredstvo za prijenos hipoteka ili osiguranih stambenih kredita od inicijatora u skup za pokriće odnosne pokrivene obveznice.

2.   Sukladno stavku 4., nacionalne središnje banke koriste sljedeće mjere za provjeru da skup za pokriće pokrivenih obveznica osiguranih vrijednosnim papirima osiguranih imovinom ne sadrži vrijednosne papire osigurane imovinom koji nisu u skladu sa stavkom 1.

(a)

Nacionalne središnje banke tromjesečno zahtijevaju potvrdu samog izdavatelja kojom potvrđuje da skup za pokriće pokrivenih obveznica osiguranih vrijednosnim papirima osiguranih imovinom ne sadrži vrijednosne papire osigurane imovinom koji nisu u skladu sa stavkom 1. U zahtjevu nacionalnih središnjih banaka navodi se da potvrdu samog izdavatelja treba potpisati glavni izvršni direktor izdavatelja, glavni financijski direktor izdavatelja ili rukovoditelj na slično visokom položaju, ili ovlašteni potpisnik u njihovo ime.

(b)

Nacionalne središnje banke godišnje zahtijevaju od izdavatelja ex-post potvrdu vanjskog revizora ili nadzornika skupa za pokriće kojom se potvrđuje da skup za pokriće pokrivenih obveznica pokrivenih vrijednosnim papirima osiguranim imovinom ne sadrži vrijednosne papire osigurane imovinom koji nisu u skladu sa stavkom 1. za promatrano razdoblje.

3.   Ako izdavatelj ne udovolji određenom zahtjevu ili ako Eurosustav smatra da je sadržaj potvrde netočan ili nedovoljan tako da nije moguće potvrditi da skup za pokriće pokrivenih obveznica osiguranih vrijednosnim papirima osiguranih imovinom udovoljava kriterijima iz stavka 1. Eurosustav će odlučiti da neće prihvatiti pokrivene obveznice kao prihvatljivi kolateral ili će privremeno ukinuti njihovu prihvatljivost.

4.   Ako mjerodavno pravo ili prospekt isključuju uključivanje vrijednosnih papira osiguranih imovinom koji nisu u skladu sa stavkom 1. kao imovinu skupa za pokriće, ne zahtijeva se potvrda sukladno stavku 2.

5.   Za potrebe stavka 1. točke (b), bliska veza utvrđuje se u vrijeme kada su jedinice s pravom prvenstva vrijednosnih papira osiguranih imovinom prenesene u skup za pokriće pokrivene obveznice.

Pododjeljak 3.

Posebni kriteriji prihvatljivosti za dužničke certifikate koje izdaje Eurosustav

Članak 81.

Kriteriji prihvatljivosti za dužničke certifikate koje izdaje Eurosustav

1.   Dužnički certifikati koje je izdao ESB i dužnički certifikati koje su izdale nacionalne središnje banke prije datuma usvajanja eura u svojim odnosnim državama članicama čija je valuta euro prihvatljivi su kao kolateral za kreditne operacije Eurosustava.

2.   Na dužničke certifikate koje izdaje Eurosustav ne primjenjuju se kriteriji utvrđeni u ovom poglavlju.

POGLAVLJE 2.

Zahtjevi kreditne kvalitete Eurosustava za utrživu imovinu

Članak 82.

Zahtjevi kreditne kvalitete Eurosustava za utrživu imovinu

1.   Osim općim pravilima utvrđenim u članku 59. i posebnim pravilima utvrđenim u članku 84., utrživa imovina mora udovoljavati sljedećim zahtjevima kreditne kvalitete kako bi bila prihvatljiva kao kolateral za kreditne operacije Eurosustava:

(a)

Sva utrživa imovina, osim vrijednosnih papira osiguranih imovinom, mora imati procjenu kreditne kvalitete od strane najmanje jednog prihvatljivog sustava VIKP-a, izraženu u obliku javnog kreditnog rejtinga, usporedivu s najmanje 3. stupnjem kreditne kvalitete na usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava.

(b)

Vrijednosni papiri osigurani imovinom moraju imati kreditnu procjenu od strane najmanje dva različita prihvaćena sustava VIKP-a, izraženu u obliku dva javna kreditna rejtinga, jedan od svakog od ovih sustava VIKP-a, usporedivu s najmanje 2. stupnjem kreditne kvalitete na usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava.

2.   Eurosustav može tražiti pojašnjenja koja smatra potrebnim u odnosu na javni kreditni rejting iz stavka 1.

Članak 83.

Vrste kreditnih procjena VIKP-a koje se primjenjuju za procjenu kreditne kvalitete utržive imovine

Sljedeće vrste kreditnih procjena VIKP-a koje su izradile prihvaćene vanjske institucije za kreditnu procjenu primjenjuju se za utvrđivanje usklađenosti sa zahtjevima kreditne kvalitete koji se primjenjuje na utrživu imovinu.

(a)   Rejting izdanja koji je dodijelio VIKP: ovaj rejting odnosi se na kreditnu procjenu VIKP-a dodijeljenu izdanju ili, ako ne postoji rejting izdanja koji je dodijelio isti VIKP, programu ili seriji izdanja pod kojom je imovina izdana. Procjena VIKP-a dodijeljena programu ili seriji izdanja bitna je samo ako se odnosi na određenu imovinu i ako ne postoji drugačiji rejting izdanja dodijeljen od strane istog VIKP-a. Za rejtinge izdanja od strane VIKP-a, Eurosustav ne pravi razliku s obzirom na izvorni rok dospijeća imovine. Svaki rejting VIKP-a dodijeljena izdanju ili programu ili seriji izdanja je prihvatljiva.

(b)   Rejting izdavatelja koji je dodijelio VIKP: ovaj rejting odnosi se na kreditnu procjenu VIKP-a dodijeljenu izdavatelju. Za rejtinge izdavatelja koje je dodijelio VIKP, Eurosustav pravi razliku s obzirom na izvorni rok dospijeća imovine u odnosu na prihvatljivu kreditnu procjenu VIKP-a. Razlikuju se:

i.	kratkotrajna imovina, odnosno imovina s izvornim rokom dospijeća do i uključujući 390 dana; i

ii.	dugotrajna imovina, odnosno imovina s izvornim rokom dospijeća od više od 390 dana. Za kratkotrajnu imovinu prihvatljivi su kratkoročni i dugoročni rejtinzi izdavatelja koje je dodijelio VIKP. Za dugotrajnu imovinu, prihvatljivi su samo dugoročni rejtinzi izdavatelja koje je dodijelio VIKP.

(c)   Rejting jamca koji je dodijelio VIKP: ovaj rejting odnosi se na kreditnu procjenu VIKP-a dodijeljenu jamcu, ako jamstvo ispunjava uvjete iz glave IV. Za rejting jamca koji je dodijelio VIKP, Eurosustav ne pravi razliku s obzirom na izvorni rok dospijeća imovine. Prihvatljivi su samo dugoročni rejtinzi jamca od strane VIKP-a.

Članak 84.

Prioritet kreditne procjene VIKP-a u odnosu na utrživu imovinu

Za utrživu imovinu, Eurosustav uzima u obzir kreditne procjene VIKP-a koje određuju usklađenost imovine sa zahtjevima kreditne kvalitete, u skladu s niže navedenim pravilima.

(a)

Na utrživu imovinu, osim utržive imovine koju izdaju središnja država, regionalna država, lokalna država, agencije, multilateralne razvojne ili međunarodne organizacije i na vrijednosne papire osigurane imovinom, primjenjuju se sljedeća pravila: i. Eurosustav daje prednost rejtingu izdanja koji je dodijelio VIKP u odnosu na rejtinge izdavatelja ili jamca koje je dodijelio VIKP. Ne dovodeći u pitanje primjenu ovog pravila o prioritetu, u skladu s člankom 82. stavkom 1. točkom (a), najmanje jedna kreditna procjena VIKP-a mora udovoljavati primjenjivim zahtjevima kreditne kvalitete Eurosustava. ii. Ako postoji više rejtinga izdanja od strane VIKP-a koji se odnose na isto izdanje, Eurosustav uzima u obzir prvi najbolji od tih rejtinga izdanja VIKP-a. Ako prvi najbolji rejting izdanja VIKP-a ne udovoljava pragu kreditne kvalitete Eurosustava za utrživu imovinu, imovina nije prihvatljiva, iako postoji jamstvo prihvatljivo sukladno glavi IV. iii. Ako ne postoji rejting izdanja od strane VIKP-a, Eurosustav može uzeti u obzir rejting izdavatelja ili jamca od strane VIKP-a. Ako postoji više rejtinga izdavatelja i/ili jamca od strane VIKP-a, koji se odnose na isto izdanje, Eurosustav uzima u obzir prvi najbolji od tih rejtinga.

(b)

Na utrživu imovinu koju izdaju središnja država, regionalna država, lokalna država, agencije, multilateralne banke ili međunarodne organizacije, primjenjuju se sljedeća pravila: i. U skladu s člankom 82. stavkom 1. točkom (a), najmanje jedna kreditna procjena VIKP-a mora udovoljavati primjenjivim zahtjevima kreditne kvalitete Eurosustava. Eurosustav uzima u obzir samo rejtinge izdavatelja ili jamca koje je dodijelio VIKP. ii. Ako postoji više rejtinga izdavatelja i jamca koje je dodijelio VIKP, Eurosustav uzima u obzir prvi najbolji od tih rejtinga. iii. Pokrivene obveznice koje izdaju agencije ne procjenjuju se u skladu s pravilima iz ove točke i umjesto toga, procjenjuju se u skladu s točkom (a).

(c)

Na vrijednosne papire osigurane imovinom primjenjuju se sljedeća pravila: i. U skladu s člankom 82. stavkom 1. točkom (b), najmanje dvije kreditne procjene VIKP-a moraju udovoljavati primjenjivim zahtjevima kreditne kvalitete Eurosustava. Eurosustav uzima u obzir samo rejtinge izdanja koje je dodijelio VIKP. ii. Ako postoje više od dva rejtinga izdanja VIKPA-a, Eurosustav uzima u obzir prvi i drugi najbolji od tih rejtinga izdanja VIKP-a.

Članak 85.

Vrijednosni papiri više izdavatelja

Za utrživu imovinu koja ima više od jednog izdavatelja (vrijednosni papiri više izdavatelja), primjenjivi rejting izdavatelja od strane VIKP-a određuje se na temelju potencijalne odgovornosti svakog izdavatelja kako slijedi:

(a)	Ako je svaki izdavatelj solidarno odgovoran za obveze svih drugih izdavatelja tog izdanja ili, ako je primjenjivo, za programe/ili serije izdavanja, uzima se u obzir najviši rejting među najboljim rejtinzima izdavatelja od strane VIKP-a među svim odgovarajućim izdavateljima; ili

(b)	Ako bilo koji izdavatelj nije solidarno odgovoran za obveze svih drugih izdavatelja tog izdanja ili, ako je primjenjivo, za programe/ili serije izdavanja, uzima se u obzir najniži rejting među najboljim rejtinzima izdavatelja od strane VIKP-a među svim odgovarajućim izdavateljima.

Članak 86.

Rejtinzi koji se ne odnose na euro

Za potrebe rejtinga izdavatelja koje dodjeljuje VIKP, prihvatljivi su rejtinzi u stranoj valuti. Ako je imovina nominirana u domaćoj valuti izdavatelja, prihvatljivi su i rejtinzi u domaćoj valuti.

Članak 87.

Kriteriji procjene kreditne kvalitete za utrživu imovinu ako ne postoji kreditna procjena od strane prihvaćenog sustava VIKP-a

1.   Ako ne postoji odgovarajuća kreditna procjena izdanja, izdavatelja ili jamca od strane prihvaćenog VIKP-a, kao što bi bilo primjenjivo sukladno članku 84. točki (a) ili (b), Eurosustav izvodi implicitnu kreditnu procjenu utržive imovine (osim vrijednosnih papira osiguranih imovinom) u skladu s pravilima utvrđenim u stavcima 2. i 3. Implicitna kreditna procjena mora udovoljavati zahtjevima kreditne kvalitete Eurosustava.

2.   Ako su dužničke instrumente izdali ili za njih jamče regionalna država ili lokalna tijela ili subjekti iz javnog sektora kako su definirani u članku 4. stavku 8. Uredbe (EU) br. 575/2013 (dalje u tekstu: subjekti iz javnog sektora prema CRR-u) osnovani u državama članicama čija je valuta euro, Eurosustav provodi kreditnu procjenu u skladu sa sljedećim pravilima.

(a)

Ako su izdavatelji ili jamci regionalna država, lokalna tijela ili subjekti iz javnog sektora prema CRR-u, s kojima se, sukladno odlukama nadležnih tijela, u svrhu kapitalnih zahtjeva sukladno članku 115. stavku 2., članku 116. stavcima 1. i 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, postupa jednako kao sa središnjom državom u kojoj su osnovani: dužničkim instrumentima koje su izdali ili za koje jamče ovi subjekti dodjeljuje se stupanj kreditne kvalitete koji odgovara najboljem kreditnom rejtingu koji je prihvaćeni VIKP dodijelio središnjoj državi na čijem su području ovi subjekti osnovani.

(b)

Ako su izdavatelji ili jamci regionalna država, lokalna tijela ili subjekti iz javnog sektora prema CRR-u, s kojima se, sukladno odlukama nadležnih tijela, u svrhu kapitalnih zahtjeva sukladno članku 115. stavku 1. i članku 116. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 postupa jednako kao s kreditnim institucijama, dužničkim instrumentima koje su izdali ili za koje jamče ovi subjekti dodjeljuje se stupanj kreditne kvalitete koji odgovara stupnju kreditne kvalitete ispod najboljeg kreditnog rejtinga koji je prihvaćeni VIKP dodijelio središnjoj državi na čijem su području ovi subjekti osnovani.

(c)	Ako su izdavatelji ili jamci subjekti iz javnog sektora prema CRR-u, koji nisu navedeni u točkama (a) i (b), implicitna kreditna procjena se ne izvodi te se prema njima postupa jednako kao i prema subjektima iz privatnog sektora

3.   Ako dužničke instrumente izdaju ili za njih jamče nefinancijska društva osnovana u državi članci čija je valuta euro, Eurosustav provodi procjenu kreditne kvalitete temeljem pravila za procjenu kreditne kvalitete koja se primjenjuju na procjenu kreditne kvalitete kreditnih potraživanja iz poglavlja 2. glave III. Imovina u odnosu na koju se kreditne kvaliteta procjenjuje u skladu s pravilima iz ovog stavka ne uključuje se u javni popis prihvatljive utržive imovine.

Tablica 9.

Implicitna kreditna procjena za izdavatelje ili jamce koji nemaju kreditnu procjenu VIKP-a

	Raspodjela izdavatelja ili jamaca temeljem Uredbe (EU) br. 575/2013	Izvođenje ECAF implicitne procjene kreditne kvalitete izdavatelja ili jamca koji pripadaju odgovarajućoj kategoriji
Kategorija 1.	Regionalna država, lokalna tijela i subjekti iz javnog sektora prema CRR-u s kojima se za potrebe kapitalnih zahtjeva, sukladno odlukama nadležnih tijela, može postupati na isti način kao sa središnjom državom	Dodjeljuje se kreditna procjena VIKP-a dodijeljena središnjoj državi one države u kojoj je osnovan
Kategorija 2.	Regionalna država, lokalna tijela i subjekti iz javnog sektora prema CRR-u s kojima se za potrebe kapitalnih zahtjeva, sukladno odlukama nadležnih tijela, može postupati jednako kao s kreditnim institucijama	Dodjeljuje se kreditna procjena jedan stupanj (18) niža od procjene kreditne kvalitete VIKP-a središnje države one države u kojoj je osnovan
Kategorija 3.	Drugi subjekti iz javnog sektora prema CRR	S njima se postupa kao s izdavateljima ili dužnicima iz privatnog sektora

Članak 88.

Dodatni zahtjevi kreditne kvalitete za vrijednosne papire osigurane imovinom

1.   Za vrijednosne papire osigurane imovinom, procjena kreditne kvalitete temelji se na javnom rejtingu izdanja obrazloženom u javno dostupnom izvješću o kreditnom rejtingu, tj. izvješću o novom izdanju. Javno dostupno izvješće o kreditnim rejtinzima uključuje, između ostalog, sveobuhvatnu analizu strukturnih i pravnih aspekata, podrobnu procjenu skupa kolaterala, analizu sudionika u transakciji i analizu svih drugih bitnih značajki transakcije.

2.   Osim zahtjeva iz stavka 1., za vrijednosne papire osigurane imovinom zahtijevaju se redovna nadzorna izvješća koja objavljuju prihvaćene vanjske institucije za kreditnu procjenu. Ova izvješća objavljuju se najkasnije četiri tjedna nakon datuma plaćanja kupona za vrijednosne papire osigurane imovinom. Referentni datum ovih izvješća je posljednji datum plaćanja kupona, osim za vrijednosne papire osigurane imovinom kod kojih je plaćanje kupona mjesečno, u kom slučaju se nadzorno izvješće objavljuje najmanje tromjesečno. Nadzorna izvješća moraju sadržavati najmanje ključne podatke o transakciji, npr. sastav skupa kolaterala, sudionike u transakciji, strukturu kapitala te podatke o poslovanju.

GLAVA III.

KRITERIJI PRIHVATLJIVOSTI I ZAHTJEVI KREDITNE KVALITETE ZA NEUTRŽIVU IMOVINU

POGLAVLJE 1.

Kriteriji prihvatljivosti za neutrživu imovinu

Odjeljak 1.

Kriteriji prihvatljivosti za kreditna potraživanja

Članak 89.

Prihvatljive vrste imovine

1.   Prihvatljiva vrsta imovine kreditno je potraživanje koje čini dužničku obvezu dužnika prema drugoj ugovornoj strani.

2.   Vrste kreditnih potraživanja koja imaju „opadajući saldo” tj. gdje se glavnica i kamate otplaćuju u skladu s prethodno ugovorenim planom i iskorištene kreditne linije, prihvatljiva su vrsta kreditnih potraživanja.

3.   Prekoračenja po tekućem računu, akreditivi i neiskorištene kreditne linije (npr. neiskorištene mogućnosti revolving kreditnih potraživanja) koje dopuštaju korištenje kredita, no nisu sami po sebi kreditna potraživanja, nisu prihvatljive vrste kreditnih potraživanja.

4.   Udio u sindiciranom kreditu jest prihvatljiva vrsta kreditnog potraživanja. Za potrebe ovog odjeljka, udio u sindiciranom kreditu znači kreditno potraživanje koje proizlazi iz sudjelovanja davatelja kredita u kreditu koji odobrava grupa davatelja kredita u kreditnom sindikatu.

5.   Kreditno potraživanje odobreno u kontekstu odnosa koji se ne smatra samo davanjem u zajam, može predstavljati prihvatljivu vrstu imovine. Imovina povezana s određenim strukturama leasinga ili faktoringa može predstavljati prihvatljivu vrstu imovine ako predstavlja kreditno potraživanje. Potraživanja kupljena na temelju faktoringa mogu se smatrati prihvatljivom vrstom imovine u mjeri u kojoj stvarno predstavljaju kreditna potraživanja, za razliku od drugih potraživanja, kao što su potraživanja koja se odnose na kupovnu cijenu.

Članak 90.

Glavnica i kuponi kreditnih potraživanja

Da bi bila prihvatljiva, kreditna potraživanja moraju udovoljavati, do konačne otplate, sljedećim uvjetima:

(a)	nepromjenjivi, bezuvjetni iznos glavnice; i

(b)	kamatna stopa koja ne može prouzročiti negativni novčani tok, pri čemu je kamatna stopa jedna od sljedećih: i. „bez kupona”; ii. nepromjenjiva; iii. promjenjiva, tj. povezana s drugom referentnom kamatnom stopom ili sa stopom inflacije.

Članak 91.

Nepodređenost

Kreditna potraživanja ne smiju davati prava na glavnicu i/ili kamate, koja su podređena: (a) pravima imatelja drugih neosiguranih dužničkih obveza dužnika uključujući druge udjele ili podudjele u istom sindiciranom kreditu; i (b) pravima imatelja dužničkih instrumenata istog izdavatelja.

Članak 92.

Zahtjevi kreditne kvalitete za kreditna potraživanja

Kreditna kvaliteta kreditnih potraživanja procjenjuje se na temelju kreditne kvalitete dužnika ili jamca. Odgovarajući dužnik ili jamac treba udovoljavati zahtjevima kreditne kvalitete Eurosustava kako su utvrđeni pravilima ECAF-a za kreditna potraživanja utvrđena u poglavlju 2. glave III. dijela četvrtoga.

Članak 93.

Najmanji iznos kreditnih potraživanja

Za domaću upotrebu, kreditna potraživanja moraju u vrijeme njihove dostave kao kolaterala od strane druge ugovorne strane, zadovoljavati minimalni prag koji je utvrdio matični NSB. Za prekograničnu upotrebu primjenjuje se minimalni prag od 500 000 eura.

Članak 94.

Valuta nominacije kreditnih potraživanja

Kreditna potraživanja nominirana su u eurima ili u jednoj od prijašnjih valuta država članica čija je valuta euro.

Članak 95.

Vrsta dužnika ili jamca

1.   Dužnici i jamci prihvatljivih kreditnih potraživanja su nefinancijska društva, subjekti iz javnog sektora, multilateralne razvojne banke ili međunarodne organizacije. Za potrebe ovog članka, Eurosustav može priznati multilateralnu razvoju banku ili međunarodnu organizaciju na način opisan u članku 69. stavku 2.

2.   Ako kreditno potraživanje ima više od jednog dužnika, svaki dužnik je pojedinačno odgovoran za potpunu otplatu cjelokupnog kreditnog potraživanja.

Članak 96.

Mjesto gdje se dužnik ili jamac nalaze

1.   Dužnik kreditnih potraživanja mora biti osnovan u državi članici čija je valuta euro.

2.   Jamac kreditnih potraživanja također mora biti osnovan u državi članici čija je valuta euro, osim ako jamstvo nije potrebno za ispunjavanje zahtjeva kreditne kvalitete za neutrživu imovinu jer postoji odgovarajuća kreditna procjena dužnika.

3.   Za dužnike ili jamce koji su multilateralne razvojne banke ili međunarodne organizacije, pravila iz stavka 1. i 2. se ne primjenjuju i oni se smatraju prihvatljivim neovisno o mjestu osnivanja.

Članak 97.

Mjerodavno pravo

Za ugovor o kreditnom potraživanju i ugovor između druge ugovorne strane i matičnog NSB-a o mobiliziranju kreditnog potraživanja kao kolaterala mjerodavno je pravo države članice čija je valuta euro. Nadalje, ne mogu postojati više od dva mjerodavna prava koja se primjenjuju na:

(a)	drugu ugovornu stranu;

(b)	vjerovnika;

(c)

dužnika;

(d)	jamca (ako je primjenjivo);

(e)	ugovor o kreditnom potraživanju;

(f)	ugovor između druge ugovorne strane i matičnog NSB-a o mobiliziranju kreditnog potraživanja kao kolaterala.

Članak 98.

Postupci upravljanja

S kreditnim potraživanjima upravlja se u skladu s postupcima Eurosustava utvrđenim u odgovarajućoj nacionalnoj dokumentaciji nacionalnih središnjih banaka.

Članak 99.

Dodatni zakonski uvjeti za kreditna potraživanja

1.   Kako bi se osiguralo zasnivanje valjanog osiguranja za kreditna potraživanja te brzo unovčenje kreditnog potraživanja u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveze druge ugovorne strane, moraju biti ispunjeni dodatni zakonski uvjeti. Ti se zakonski uvjeti odnose na sljedeće:

(a)	provjeru postojanja kreditnih potraživanja;

(b)	obavještavanje dužnika o mobiliziranju kreditnih potraživanja ili registracija takve mobilizacije:

(c)	izostanak ograničenja u vezi s mobilizacijom kreditnih potraživanja;

(d)	izostanak ograničenja u vezi s realizacijom kreditnih potraživanja;

(e)	izostanak ograničenja u vezi s bankovnom tajnom i povjerljivosti.

2.   Sadržaj tih pravnih uvjeta naveden je u člancima od 100. do 105. Dodatne pojedinosti o posebnim značajkama nacionalnih nadležnosti navedene su u odgovarajućoj nacionalnoj dokumentaciji nacionalnih središnjih banaka.

Članak 100.

Nacionalne središnje banke ili nadzorna tijela ili vanjski revizori provest će jednokratnu provjeru o prikladnosti postupaka koje upotrebljavaju druge ugovorne strane radi dostave informacija o kreditnim potraživanjima Eurosustavu.

Članak 101.

Provjera postojanja kreditnih potraživanja

1.   Nacionalne središnje banke poduzimanju najmanje sve sljedeće korake kako bi provjerile postojanje kreditnih potraživanja koja su mobilizirana kao kolateral:

(a)

Nacionalne središnje banke, najmanje tromjesečno, primaju pisanu potvrdu od drugih ugovornih strana kojom druge ugovorne strane potvrđuju: i. postojanje kreditnih potraživanja (ovu potvrdu moguće je zamijeniti uzajamnim provjerama informacija koje se čuvaju u središnjim registrima kredita, ako oni postoje); ii. usklađenost kreditnih potraživanja s kriterijima prihvatljivosti koje primjenjuje Eurosustav; iii. da se niti jedno takvo kreditno potraživanje istodobno ne upotrebljava kao kolateral u korist neke treće osobe i da druga ugovorna strana neće mobilizirati takvo kreditno potraživanje kao kolateral za bilo koju treću osobu; iv. da će druga ugovorna strana obavijestiti odgovarajući NSB najkasnije tijekom sljedećeg radnog dana o svakom događaju koji znatno utječe na ugovorni odnos između druge ugovorne strane i NSB-a, posebno o prijevremenoj, djelomičnoj ili ukupnoj otplati, smanjenju vrijednosti ili značajnoj promjeni uvjeta kreditnog potraživanja.

(b)

Nacionalne središnje banke ili odgovarajući središnji registri kredita, nadležna tijela za nadzor banaka ili vanjski revizori, obavljaju nasumične provjere kvalitete i točnosti pisane potvrde drugih ugovornih strana, dostavljanjem fizičke dokumentacije ili pomoću posjeta na licu mjesta. Provjerene informacije u odnosu na svako kreditno potraživanje moraju obuhvatiti najmanje značajke koje utvrđuju postojanje i prihvatljivost kreditnih potraživanja. Za druge ugovorne strane sa sustavima zasnovanim na internim rejtinzima (sustav IRB) koji su odobreni od strane ECAF-a, provode se dodatne provjere procjene kreditne kvalitete kreditnih potraživanja koje uključuju provjere vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD) u odnosu na dužnike kreditnih potraživanja koje se upotrebljavaju kao kolateral u kreditnim operacijama Eurosustava.

2.   U odnosu na provjere koje sukladno članku 100 ili stavcima 1. točkama (a) i (b) ovog članka poduzimaju nacionalne središnje banke, nadzorna tijela, vanjski revizori ili središnji registri kredita, oni koji poduzimaju te provjere ovlašteni su za obavljanje takvih istraga, prema potrebi na temelju ugovora ili u skladu s važećim nacionalnim zahtjevima.

Članak 102.

Valjanost ugovora za mobilizaciju kreditnih potraživanja

Ugovor za mobilizaciju kreditnih potraživanja kao kolaterala valjan je između druge ugovorne strane i odgovarajućeg NSB-a temeljem važećeg nacionalnog zakonodavstva. Moraju se ispuniti sve pravne formalnosti potrebne da se osiguraju valjanost ugovora i mobilizacija kreditnog potraživanja kao kolaterala od strane druge ugovorne strane i/ili stjecatelja, ovisno o slučaju.

Članak 103.

Potpuni učinak mobilizacije u odnosu na treće osobe

1.   Ugovor za mobilizaciju kreditnih potraživanja kao kolaterala valjan je u odnosu na treće osobe u skladu s važećim nacionalnim zakonodavstvom. Druga ugovorna strana i/ili stjecatelj, ovisno o slučaju, moraju ispuniti sve pravne formalnosti potrebne da bi se osigurala valjana mobilizacija.

2.   U odnosu na obavještavanje dužnika, ovisno o važećem nacionalnom zakonodavstvu, primjenjuje se sljedeće.

(a)

Ako je obavješćivanje dužnika ili registracija s javnim učinkom mobilizacije kreditnog potraživanja kao kolaterala, potrebno kako bi se osigurala potpuna učinkovitost mobilizacije u odnosu na treće osobe, a posebno kako bi se osiguralo pravo prednosti osiguranja matičnog NSB-a u odnosu na druge vjerovnike, zahtjevu za obavještavanje ili registraciju potrebno je udovoljiti unaprijed ili u trenutku stvarne mobilizacije kreditnog potraživanja kao kolaterala.

(b)

Ako ex ante obavješćivanje dužnika ili registracija s javnim učinkom mobilizacije kreditnog potraživanja kao kolaterala nije potrebna u skladu s točkom (a), kao što je određeno važećom nacionalnom dokumentacijom, zahtijeva se ex post obavješćivanje dužnika. Ex post obavješćivanje znači da druga ugovorna strana ili matični NSB, kako je određeno važećom nacionalnom dokumentacijom, moraju obavijestiti dužnika o tome da je druga ugovorna strana mobilizirala kreditno potraživanje kao kolateral u korist NSB-a, odmah nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza ili sličnog kreditnog događaja kako je detaljnije opisano u važećoj nacionalnoj dokumentaciji.

(c)	NSB može donijeti odluku da traži ex ante obavješćivanje ili registraciju s javnim učinkom unaprijed ili u trenutku mobilizacije, čak i ako te formalnosti nisu potrebne za svrhe navedene u točki (a).

(d)

Za kreditna potraživanja koja su instrumenti koji glase na donositelja, matični NSB može zahtijevati da se takvi instrumenti koji glase na donositelja fizički prenesu na njega ili na treću osobu unaprijed ili u trenutku njihove stvarne mobilizacije kao kolaterala. Zahtjevi za obavješćivanje iz točaka (a) i (b) ne primjenjuju se na kreditna potraživanja koja su instrumenti koji glase na donositelja.

3.   Navedeni zahtjevi su minimalni zahtjevi. Nacionalne središnje banke mogu donijeti odluku da osim navedenog u gore spomenutim slučajevima traže i ex ante obavješćivanje ili registraciju, uključujući i u slučaju instrumenata koji glase na donositelja.

Članak 104.

Nepostojanje ograničenja u odnosu na mobilizaciju i realizaciju kreditnih potraživanja

1.   Kreditna potraživanja moraju biti u potpunosti prenosiva i moraju se moći mobilizirati bez ograničenja u korist Eurosustava. Ugovor o kreditnom potraživanju ili drugi sporazum između druge ugovorne strane i dužnika ne smije sadržavati nikakve ograničavajuće odredbe o mobilizaciji kao kolaterala, osim ako nacionalno zakonodavstvo predviđa da takva ugovorna ograničenja su bez utjecaja na položaj Eurosustava u vezi s mobilizacijom kolaterala.

2.   Sporazum o kreditnim potraživanjima ili drugi sporazum između druge ugovorne strane i dužnika ne smije sadržavati nikakva ograničenja u odnosu na realizaciju kreditnih potraživanja koja se koriste kao kolateral za kreditne operacije Eurosustava, uključujući bilo koji oblik, vrijeme ili druge zahtjeve u vezi s realizacijom.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., odredbe koje ograničavaju prijenos udjela sindiciranih kredita bankama, financijskim institucijama i tijelima koja su redovito uključena ili osnovana u svrhu izdavanja, kupnje ili ulaganja u kredite, vrijednosne papire ili drugu financijsku imovinu, ne smatraju se ograničenjem realizacije kreditnih potraživanja.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., agent (en. facility agent) za prikupljanje i raspodjelu plaćanja i upravljanje kreditom ne smatra se ograničenjem mobilizacije i realizacije udjela sindiciranog kredita, pod uvjetom da: (a) agent je kreditna institucija koja se nalazi u Uniji; i (b) odnos između odgovarajućeg člana sindikata i agenta može biti prenesen uz ili kao dio udjela sindiciranog kredita.

Članak 105.

Nepostojanje ograničenja u odnosu na bankovnu tajnu i povjerljivost

Druga ugovorna strana i dužnik ugovorom utvrđuju da je dužnik bezuvjetno suglasan s dostavljanjem Eurosustavu, od strane druge ugovorne strane, pojedinosti o kreditnom potraživanju i dužniku koje zahtijeva matični NSB u svrhu zasnivanja valjanog osiguranja naplate kreditni potraživanja i brze realizacije kreditnih potraživanja u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane. Ovaj zahtjev nije potreban ako je neograničeno davanje takvih podataka osigurano na temelju važećeg nacionalnog zakonodavstva, kako je određeno važećom nacionalnom dokumentacijom matičnog NSB-a.

Odjeljak 2.

Kriteriji prihvatljivosti za oročene depozite

Članak 106.

Kriteriji prihvatljivosti za oročene depozite

Oročeni depoziti, kako je opisano u članku 12., koje drži druga ugovorna strana, prihvatljiva su imovina kao kolateral za kreditne operacije Eurosustava.

Odjeljak 3.

Kriteriji prihvatljivosti za hipotekarne dužničke instrumente

Članak 107.

Kriteriji prihvatljivosti za hipotekarne dužničke instrumente

1.   Hipotekarni dužnički instrument je vlastita ili trasirana mjenica koja je osigurana skupom stambenih hipoteka, ali nije u potpunosti sekuritizirana. Zamjena imovine u odnosnom skupu mora biti moguća te je potrebno uvesti mehanizam radi osiguranja prednosti matičnog NSB-a u odnosu na vjerovnike, osim onih koji su izuzeti iz razloga monetarne politike.

2.   Hipotekarni dužnički instrumenti moraju imati nepromjenjivi, bezuvjetni iznos glavnice i kamatnu stopu koja ne može prouzročiti negativan novčani tok.

3.   Hipotekarni dužnički instrumenti udovoljavaju zahtjevima kreditne kvalitete Eurosustava koji su utvrđeni pravilima ECAF-a za hipotekarne dužničke instrumente, kako je utvrđeno u poglavlju 2. glave III. ovog dijela četvrtoga.

4.   Hipotekarne dužničke instrumente izdaju kreditne institucije koje su druge ugovorne strane osnovane u državi članici čija je valuta euro.

5.   Hipotekarni dužnički instrumenti nominirani su u eurima ili u jednoj od prijašnjih valuta država članica čija je valuta euro.

6.   Izdavatelj hipotekarnih dužničkih instrumenata sam potvrđuje, najmanje jednom mjesečno, da stambene hipoteke koje čine skup za pokriće udovoljavaju kriterijima prihvatljivosti utvrđenim u nacionalnim mehanizmima koje je utvrdio matični NSB i na kojima se temelji kreditna procjena.

7.   Mobilizacija, postupci uporabe i upravljanja u vezi s hipotekarnim dužničkim instrumentima podliježu postupcima Eurosustava kako je određeno u nacionalnoj dokumentaciji matičnog NSB-a.

POGLAVLJE 2.

Zahtjevi kreditne kvalitete Eurosustava za neutrživu imovinu

Članak 108.

Zahtjevi kreditne kvalitete Eurosustava za neutrživu imovinu

Kako bi neutrživa imovina bila prihvatljiva, primjenjuju se sljedeći zahtjevi kreditne kvalitete Eurosustava.

(a)	Za kreditna potraživanja, kreditna kvaliteta kreditnih potraživanja procjenjuje se na temelju kreditne kvalitete dužnika ili jamca koja odgovara najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete, kao što je određeno u usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava.

(b)	Za hipotekarne dužničke instrumente, procjena kreditne kvalitete odgovara najmanje 2. stupnju kreditne kvalitete, kao što je određeno u usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava.

Odjeljak 1.

Zahtjevi kreditne kvalitete Eurosustava za kreditna potraživanja

Članak 109.

Opća pravila za procjenu kreditne kvalitete kreditnih potraživanja

1.   Eurosustav procjenjuje kreditnu kvalitetu kreditnih potraživanja na temelju kreditne kvalitete dužnika ili jamca dobivene pomoću sustava za kreditnu procjenu ili iz izvora kojeg je izabrala druga ugovorna strana u skladu s člankom 110.

2.   Druge ugovorne strane tijekom sljedećeg radnog dana obavještavaju odgovarajući NSB o svakom kreditnom događaju koji je poznat drugoj ugovornoj strani, uključujući kašnjenje u plaćanju dužnika kreditnih potraživanja koja su mobilizirana kao kolaterala ako to zatraži odgovarajući NSB, povlače ili zamjenjuju imovinu.

3.   Druge ugovorne strane odgovorne su za osiguravanje korištenja najnovijih procjena kreditne kvalitete za dužnike ili za jamce kreditnih potraživanja koja su mobilizirana kao kolateral, a koje su na raspolaganju pri izabranom sustavu kreditne procjene ili izvoru.

Članak 110.

Odabir sustava za kreditnu procjenu ili izvora

1.   Druge ugovorne strane koje mobiliziraju kreditna potraživanja kao kolateral, odabiru jedan sustav kreditne procjene iz jednog od četiriju izvora za kreditnu procjenu kojeg je prihvatio Eurosustav u skladu s općim kriterijima za prihvaćanje iz glave V. dijela četvrtog. Ako su druge ugovorne strane odabrale izvor VIKP, svaki sustav VIKP-a može biti korišten.

2.   Nastavno na stavak 1., nacionalne središnje banke mogu dozvoliti drugim ugovornim stranama upotrebu više od jednog sustava za kreditnu procjenu ili izvora nakon dostave obrazloženog zahtjeva matičnom NSB-u potkrijepljenog odgovarajućim poslovnim razlogom koji se temelji na nedostatku dostatnog obuhvata „glavnog izvora” za kreditnu procjenu ili sustava.

3.   U slučajevima kada je drugim ugovornim stranama dozvoljena upotreba više od jednog sustava ili izvora za kreditnu procjenu, očekuje se da je „glavni” sustav ili izvor onaj koji osigurava procjenu kreditne kvalitete najvećeg broja dužnika kreditnih potraživanja koja su mobilizirana kao kolateral. Ako je kreditna procjena za dužnika ili jamca raspoloživa iz ovog glavnog sustava ili izvora, samo ova kreditna procjena utvrđuje prihvatljivosti i korektivne faktore primjenjive na dužnika ili jamca.

4.   Druge ugovorne strane koriste odabrane sustave ili izvore za kreditnu procjenu ili izvor tijekom razdoblja od najmanje 12 mjeseci.

5.   Nakon razdoblja navedenog u stavku 4., druge ugovorne strane mogu podnijeti izričit obrazloženi zahtjev matičnom NSB-u za promjenu odabranog sustava kreditne procjene ili izvora.

6.   U određenim slučajevima, a posebno kad druga ugovorna strana postepeno uvodi svoj sustav IRB ili počinje koristiti kreditna potraživanja kao kolateral, nakon dostave obrazloženog zahtjeva, NSB može iznimno odobriti odstupanje drugoj ugovornoj strani u vezi s razdobljem ograničavanja od najmanje 12 mjeseci, navedenim u stavku 4., i dozvoliti drugoj ugovornoj strani promjenu svog odabranog sustava ili izvora za kreditnu procjenu unutar tog razdoblja.

7.   Ako je druga ugovorna strana odabrala za izvor kreditne procjene VIKP, može upotrebljavati rejting dužnika ili jamca koji je dodijelio VIKP. Ako su za isto kreditno potraživanje na raspolaganju višestruki rejtinzi dužnika i/ili garanta od strane VIKP-a, tada se može koristiti najbolja među njima raspoloživa kreditna procjena VIKP-a.

Članak 111.

Kreditna procjena kreditnih potraživanja čiji su dužnici ili jamci subjekti iz javnog sektora ili nefinancijska društva

1.   Eurosustav procjenjuje kreditnu kvalitetu kreditnih potraživanja čiji su dužnici ili jamci subjekti iz javnog sektora u skladu sa sljedećim pravilima, koja se primjenjuju prema sljedećem redoslijedu.

(a)

Ako kreditna procjena, dobivena pomoću sustava ili izvora koji je izabrala druga ugovorna strana postoji, Eurosustav upotrebljava tu kreditnu procjenu kako bi utvrdio zadovoljava li subjekt javnog sektora koji djeluje u svojstvu dužnika ili jamca zahtjeve kreditne kvalitete Eurosustava za neutrživu imovinu utvrđene u članku 108.

(b)	Ako ne postoji kreditna procjena iz točke (a), Eurosustav koristi kreditnu procjenu VIKP-a dobivenu od prihvaćenog sustava VIKP-a za subjekt iz javnog sektora koji djeluje u svojstvu dužnika ili jamca.

(c)	Ako kreditna procjena nije na raspolaganju u skladu s točkama (a) ili (b), postupak utvrđen u članku 87. za utrživu imovinu primjenjuje se na odgovarajući subjekt iz javnog sektora koji djeluje u svojstvu dužnika ili garanta.

2.   Eurosustav procjenjuje kreditnu kvalitetu kreditnih potraživanja čiji su dužnici ili jamci nefinancijska društva, kako slijedi: kreditna procjena dobivena pomoću sustava ili izvora za kreditnu procjenu koji je izabrala druga ugovorna strana daje kreditnu procjenu koja udovoljava zahtjevima kreditne kvalitete Eurosustava za neutrživu imovinu utvrđenim u članku 108.

Odjeljak 2.

Zahtjevi kreditne kvalitete Eurosustava za hipotekarne dužničke instrumente

Članak 112.

Uspostava zahtjeva kreditne kvalitete Eurosustava za hipotekarne dužničke instrumente

U svrhu udovoljavanja zahtjevima kreditne kvalitete utvrđenim u članku 108. matični NSB procjenjuje kreditnu kvalitetu hipotekarnih dužničkih instrumenata na temelju okvira za kreditnu procjenu koji uzima u obzir posebnosti pojedinih pravnih poredaka utvrđenih u važećoj nacionalnoj dokumentaciji.

GLAVA IV.

JAMSTVA ZA UTRŽIVU I NEUTRŽIVU IMOVINU

Članak 113.

Važeći zahtjevi za jamstva

1.   Zahtjevi kreditne kvalitete Eurosustava mogu biti utvrđeni na temelju kreditnih procjena danih za jamce u skladu s člancima 82. do 84. u odnosu na utrživu imovinu, i člankom 108. u odnosu na kreditna potraživanja.

2.   Jamstva koja daju jamci koji su dužni ispuniti zahtjeve kreditne kvalitete Eurosustava moraju biti u skladu s ovom glavom.

3.   Za potrebe stavka 1., odgovarajući jamac zasebno se procjenjuje na temelju njegove kreditne procjene i mora udovoljavati zahtjevima kreditne kvalitete Eurosustava.

Članak 114.

Obilježja jamstva

1.   U skladu s uvjetima jamstva, jamci daju bezuvjetno i neopozivo jamstvo na prvi poziv u odnosu na obveze izdavatelja ili dužnika u vezi s plaćanjem glavnice, kamata i svih drugih iznosa koji se moraju na temelju utržive imovine ili kreditnih potraživanja plaćati njihovim imateljima ili vjerovnicima, sve dok utrživa imovina ili kreditna potraživanja nisu u potpunosti otplaćena. U vezi s tim, jamstvo ne mora biti točno određeno u odnosu na utrživu imovinu ili kreditno potraživanje, već može vrijediti samo za izdavatelja ili dužnika, pod uvjetom da je odgovarajuća utrživa imovina ili kreditno potraživanje pokriveno jamstvom.

2.   Jamstvo mora biti plativo na prvi poziv neovisno o utrživoj imovini ili kreditnom potraživanju za koje se jamči. Jamstva koja daju osobe javnog prava, koje imaju pravo razrezivanja poreza, moraju ili biti plativa na prvi poziv ili moraju na neki drugi način osiguravati brzo i pravovremeno plaćanje nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza.

3.   Jamstvo je pravno valjano, obvezujuće i ovršivo u odnosu na jamca.

4.   Jamstvo je uređeno pravom države članice.

5.   Ako jamac nije središnja država, regionalna država, lokalno tijelo ili druga osoba javnog prava koja ima pravo razrezivanja poreza, potrebno je potvrdu, kojom se potvrđuje pravna valjanost, obvezujući učinak i ovršivost jamstva, dostaviti odgovarajućem NSB-u u obliku i sa sadržajem koji je prihvatljiv za Eurosustav prije nego što se utrživa imovina ili kreditno potraživanje, na koje se jamstvo odnosi, može smatrati prihvatljivim. U potvrdi se također mora navesti da jamstvo nije osobno te da je ovršivo samo od strane imatelja utržive imovine ili vjerovnika kreditnog potraživanja. Ako je jamac osnovan na području nadležnosti države čije pravo nije mjerodavno za jamstvo, potvrda također mora potvrđivati da je jamstvo valjano i ovršivo prema mjerodavnom pravu države u kojoj je jamac osnovan. U slučaju utržive imovine, druga ugovorna strana mora dostaviti potvrdu na provjeru NSB-u koji prijavljuje određenu imovnu, na koju se odnosi jamstvo, radi uvrštavanja u popis prihvatljive imovine. U slučaju kreditnih potraživanja, druga ugovorna strana koja želi mobilizirati kreditno potraživanje treba dostaviti potvrdu NSB-u na području nadležnosti države čije zakonodavstvo uređuje kreditno potraživanje. Na uvjet ovršivosti primjenjuju se svi zakoni iz područja insolventnosti ili stečaja, opća načela jednakosti i drugi slični zakoni i načela koja se primjenjuju na jamca i općenito utječu na prava koja vjerovnici imaju prema jamcima.

Članak 115.

Nepodređenost obveza jamca

Obveze jamca temeljem jamstva moraju biti rangirane barem jednako (pari passu) i razmjerno (pro rata) svim drugim neosiguranim obvezama jamca.

Članak 116.

Zahtjevi kreditne kvalitete za jamce

Jamac mora udovoljavati zahtjevima kreditne kvalitete Eurosustava koji su određeni pravilima ECAF-a za jamce utržive imovine koja su utvrđena u člancima od 82. do 84. ili pravilima za jamce kreditnih potraživanja utvrđenim u članku 108.

Članak 117.

Vrste jamaca

Jamac mora biti:

(a)	za utrživu imovinu u skladu s člankom 69.: središnja banka države članice, subjekt iz javnog sektora, agencija, kreditna institucija, financijsko društvo koje nije kreditna institucija, nefinancijsko društvo, multilateralna razvojna banka ili međunarodna organizacija; ili

(b)	za kreditna potraživanja u skladu s člankom 95.: nefinancijsko društvo, subjekt iz javnog sektora, multilateralna razvojna banka ili međunarodna organizacija.

Članak 118.

Mjesto osnivanja jamca

1.   Jamac mora biti osnovan:

(a)

u slučaju utržive imovine, u skladu s člankom 70., u EGP-u, osim ako jamstvo nije potrebno za ispunjavanje zahtjeva kreditne kvalitete za određeni dužnički instrument. Mogućnost upotrebe rejtinga jamca od strane VIKP-a za ispunjavanje zahtjeva kreditne kvalitete za utrživu imovinu navedena je u članku 84.

(b)	za dužničke instrumente za koje jamče nefinancijska društva za koja ne postoji kreditna procjena od strane prihvaćenog VIKP-a za izdanje, izdavatelja ili jamca, u skladu s člankom 70. jamac mora biti osnovan u državi članici čija valuta je euro;

(c)

u slučaju kreditnih potraživanja u skladu s člankom 96., u državi članici čija valuta je euro, osim ako jamstvo nije potrebno za ispunjavanje zahtjeva kreditne kvalitete za neutrživu imovinu. Mogućnost korištenja kreditne procjene u odnosu na jamca radi ispunjavanja određenih zahtjeva kreditne kvalitete za kreditna potraživanja navedena je u članku 108.

2.   Neovisno o stavku 1., u skladu s člancima 70. i 96. multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije prihvatljivi su jamci bez obzira na njihovo mjesto osnivanja.

GLAVA V.

OKVIR ZA KREDITNU PROCJENU EUROSUSTAVA ZA PRIHVATLJIVU IMOVINU

Članak 119.

Prihvaćeni izvori i sustavi za kreditnu procjenu

1.   Informacije o kreditnim procjenama, na kojima Eurosustav temelji procjenu prihvatljivosti imovine prihvatljive kao kolateral za kreditne operacije Eurosustava, dostavljaju sustavi kreditne procjene koji pripadaju jednom od četiriju sljedeća izvora:

(a)	vanjskim institucijama za kreditnu procjenu;

(b)	internim sustavima nacionalnih središnjih banaka za kreditnu procjenu;

(c)	sustavima internog rejtinga (IRB) drugih ugovornih strana;

(d)	alatima trećih osoba za dodjelu rejtinga.

2.   Unutar svakog izvora za kreditnu procjenu navedenom u stavku 1. može postojati skup sustava za procjenu. Sustavi kreditne procjene moraju zadovoljavati kriterije za prihvaćanje utvrđene u ovoj glavi. Popis prihvaćenih sustava za kreditnu procjenu, tj. popis prihvaćenih vanjskih institucija za kreditnu procjenu, internih sustava za kreditnu procjenu i alata za dodjelu rejtinga objavljuje se na mrežnim stranicama ESB-a.

3.   Svi prihvaćeni sustavi za kreditnu procjenu predmet su postupka analize učinkovitosti ECAF-a kako je utvrđen u članku 126.

4.   Objavljivanjem informacija o prihvaćenim sustavima za kreditnu procjenu u vezi s kreditnim operacijama Eurosustava, Eurosustav ne preuzima nikakvu odgovornost za svoju ocjenu prihvaćenih sustava za kreditnu procjenu.

5.   U slučaju povrede pravila i postupaka ECAF-a, odgovarajući sustav za kreditnu procjenu trajno se isključuje iz sustava prihvaćenih od strane ECAF-a.

Članak 120.

Opći kriteriji za prihvaćanje za vanjske institucije za kreditnu procjenu kao sustava za kreditnu procjenu

1.   Za potrebe ECAF-a opći kriteriji za prihvaćanje, koji vrijede za vanjske institucije za kreditnu procjenu jesu sljedeći:

(a)	Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala registrira i certificira vanjske institucije za kreditnu procjenu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009.

(b)

Vanjske institucije za kreditnu procjenu moraju ispunjavati operativne kriterije i osiguravati odgovarajući obuhvat, kako bi se osigurala učinkovita provedba ECAF-a. Kreditne procjene kreditne kvalitete vanjskih institucija za kreditnu procjenu posebno se upotrebljavaju ako Eurosustav ima na raspolaganju informacije o tim procjenama, kao i informacije potrebne za usporedbu i dodjelu odnosno raspoređivanje procjena na određene stupnjeve kreditne kvalitete Eurosustava i za potrebe provođenja postupka analize, temeljem članka 126.

2.   Eurosustav zadržava pravo odlučivanja hoće li prihvatiti VIKP za potrebe ECAF-a, uzimajući u obzir, između ostalih čimbenika, kriterije i pravila postupka za analizu učinkovitosti ECAF-a.

3.   Zajedno s dostavljenim podacima za analizu učinkovitosti ECAF-a u skladu s člankom 126., VIKP dostavlja potpisanu potvrdu glavnog izvršnog direktora VIKP-a ili ovlaštenog potpisnika koji je odgovoran za funkciju revizije i usklađenosti unutar VIKP-a, kojom se potvrđuju točnost i valjanost dostavljenih informacija o analizi učinkovitosti.

Članak 121.

Opći kriteriji za prihvaćanje i operativni postupci za interne sustave za kreditnu procjenu nacionalnih središnjih banaka

1.   Nacionalne središnje banke mogu odlučiti da će upotrebljavati svoj vlastiti interni sustav za kreditnu procjenu (ICAS) za potrebe kreditne procjene. NSB koji odluči koristiti svoj vlastiti (ICAS) mora proći kroz postupak provjere koji provodi Eurosustav.

2.   Kreditna procjena putem internog sustava za kreditnu procjenu može se izraditi unaprijed, ili na poseban zahtjev druge ugovorne strane nakon dostave imovine NSB-u upotrebom internog sustava za kreditnu procjenu (NSB internog sustava za kreditnu procjenu).

3.   Imajući u vidu stavak 2., nakon dostave imovine NSB-u internog sustava za kreditnu procjenu u odnosu na koji se procjenjuje prihvatljivost dužnika ili garanta, NSB internog sustava za kreditnu procjenu obavještava drugu ugovornu stranu o njegovom statusu prihvatljivosti ili o vremenu potrebnom za izradu kreditne procjene. Ako je interni sustav za kreditnu procjenu ograničen u dosegu i procjenjuje samo određene vrste dužnika ili jamaca, ili ako NSB internog sustava za kreditnu procjenu nije u mogućnosti dobiti informacije i podatke potrebne za svoju kreditnu procjenu, NSB internog sustava za kreditnu procjenu će o tome obavijestiti drugu ugovornu stranu bez odgode. U oba slučaja, odgovarajući dužnik ili garant smatra se neprihvatljivim osim ako imovina udovoljava zahtjevima kreditne kvalitete u skladu s drugim izvorom ili sustavom za kreditnu procjenu koji druga ugovorna strana može upotrebljavati u skladu s člankom 110. U slučaju da mobilizirana imovina postane neprihvatljiva zbog pogoršanja kreditne sposobnosti dužnika ili jamca, imovina mora biti uklonjena što je prije moguće. Budući da ne postoji ugovorni odnos između nefinancijskih društava i NSB-a internih sustava za kreditnu procjenu, niti bilo kakva pravna obveza pružanja nejavnih informacija NSB-u internog sustava za kreditnu procjenu za ta društva, informacije se dostavljaju dobrovoljno.

4.   U državama u kojima su hipotekarni dužnički instrumenti mobilizirani kao kolateral za kreditne operacije Eurosustava, matični NSB uspostavlja okvir za kreditnu procjenu za tu vrstu imovine, u skladu s ECAF-om. Takvi okviri podliježu postupku provjere koji provodi Eurosustav i godišnjem postupku analize učinkovitosti, kako je dalje utvrđeno u članku 126.

Članak 122.

Opći kriteriji za prihvaćanje za sustave zasnovane na internim rejtinzima

1.   Kako bi ishodila odobrenje ECAF-a za sustav IRB, druga ugovorna strana mora podnijeti zahtjev matičnom NSB-u.

2.   Zahtjev iz stavka 1. primjenjuje se na sve druge ugovorne strane koje namjeravaju upotrebljavati sustav IRB bez obzira na njihov status, tj. na matično društvo, društvo kći ili podružnicu i bez obzira na to je li odobrenje za upotrebu sustava IRB dobiveno od nadležnog tijela u istoj državi za matično društvo i po mogućnosti za društva kćeri ili od strane nadležnog tijela u matičnoj državi matičnog društva za podružnice i po mogućnosti za društva kćeri.

3.   Zahtjev koji podnosi druga ugovorna strana u skladu sa stavkom 1. uključuje sljedeće informacije i dokumente koji se, prema potrebi, prevode na radni jezik matičnog NSB-a:

(a)	presliku odluke nadležnog tijela koje daje odobrenje drugoj ugovornoj strani za upotrebu sustava IRB u svrhu kapitalnih zahtjeva na konsolidiranoj ili nekonsolidiranoj osnovi, zajedno sa svim posebnim uvjetima za takvu upotrebu;

(b)	presliku najnovije procjene sustava IRB druge ugovorne strane koju je provelo nadležno tijelo;

(c)	informacije o svim promjenama sustava IRB druge ugovorne strane, koje je preporučilo ili zahtijevalo nadležno tijelo, zajedno s rokom do kojeg je te promjene potrebno provesti;

(d)	informacije o pristupu za dodjelu statusa vjerojatnosti dužnicima, kao i podatke o rejtinzima i povezanim jednogodišnjim vjerojatnostima nastanka statusa neispunjavanja obveza koje se koriste za utvrđivanje prihvatljivih rejtinga;

(e)	presliku posljednjih informacija o okviru trećeg stupa (tržišna disciplina), koje druga ugovorna strana mora redovno objavljivati, u skladu sa zahtjevima za tržišnu disciplinu u sklopu trećeg stupa temeljem Okvira Basel III, Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013;

(f)	naziv i adresu nadležnog tijela i vanjskog revizora;

(g)

informacije o povijesnoj evidenciji ostvarenih stopa neispunjavanja obveza prema rejtinzima sustava IRB druge ugovorne strane koja obuhvaća pet kalendarskih godina koje prethode podnošenju dotičnog zahtjeva. Ako je nadležno tijelo dalo odobrenje za upotrebu sustava IRB za potrebe kapitalnih zahtjeva tijekom tih kalendarskih godina, informacije moraju obuhvaćati razdoblje od trenutka odobrenja upotrebe sustava IRB za potrebe kapitalnih zahtjeva. Povijesni godišnji podaci o ostvarenim stopama neispunjavanja obveza i moguće dodatne informacije moraju biti u skladu s odredbama za analizu učinkovitosti iz članka 126. kao da je sustav IRB bio predmet ovih odredbi tijekom tog vremenskog razdoblja.

(h)	informacije koje se zahtijevaju za analizu učinkovitosti navedenu u članku 126., a prema zahtjevu upućenom IRB sustavima za tekuću kalendarsku godinu u vrijeme podnošenja zahtjeva.

4.   Druga ugovorna strana nije obvezna dostaviti informacije pod točkama od (a) do (c) ako nadležno tijelo izravno prenosi te informacije matičnom NSB-u na njegov zahtjev.

5.   Zahtjev koji je druga ugovorna strana podnijela na temelju stavka 1. potpisuje glavni izvršni direktor, glavni financijski direktor ili rukovodeći službenik druge ugovorne strane na slično visokom položaju ili ovlašteni potpisnik u ime jednog od njih.

Članak 123.

Izvještajne obveze drugih ugovornih strana koje koriste sustav zasnovan na internim rejtinzima

1.   Druge ugovorne strane priopćavaju informacije iz članka 121. stavka 3. točaka od (b) do (f) matičnom NSB-u na godišnjoj osnovi, ili ako i kada to zatraži matični NSB, osim ako nadležno tijelo prenosi takve informacije izravno matičnom NSB-u na zahtjev NSB-a.

2.   Godišnje priopćavanje informacija iz stavka 1. mora potpisati glavni izvršni direktor, glavni financijski direktor ili rukovodeći službenik druge ugovorne strane, na slično visokom položaju, ili ovlašteni potpisnik u ime jednog od njih. Eurosustav šalje presliku tog dopisa nadležnom nadzornom tijelu i prema potrebi, vanjskom revizoru druge ugovorne strane.

3.   Kao dio redovne analize sustava IRB, NSB provodi izravne i neizravne provjere statističkih informacija koje dostavljaju druge ugovorne strane za potrebe godišnjeg postupka analize učinkovitosti. Cilj takvih kontrola je provjeravanje točnosti, ispravnosti i potpunosti statičkih skupova.

4.   Druge ugovorne strane moraju ispunjavati i sve dodatne operativne kriterije utvrđene u odgovarajućim ugovorima ili propisima koje primjenjuje matični NSB, uključujući odredbe koje se odnose na:

(a)	ad hoc provjere postupaka uspostavljenih za priopćavanje obilježja kreditnih potraživanja matičnom NSB-u;

(b)	godišnje provjere koje provodi matični NSB (ili, prema potrebi, nadležno tijelo ili vanjski revizor) radi utvrđivanja točnosti i valjanosti statičkih skupova kako je navedeno u Prilogu IX.;

(c)	dostavljanje informacija u vezi s promjenama u odnosu na prihvatljivost i neposredno povlačenje odgovarajućih kreditnih potraživanja, najkasnije tijekom sljedećeg radnog dana, ako je potrebno;

(d)

obavješćivanje matičnog NSB-a o činjenicama i okolnostima koje bi mogle značajno utjecati na daljnje korištenje sustava IRB za potrebe ECAF-a ili na način na koji sustav IRB dovodi do zasnivanja prihvatljivih kolaterala, posebno uključujući značajne promjene sustava IRB druge ugovorne strane koje mogu utjecati na način na koji rejtinzi sustava IRB ili vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza odgovaraju usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava.

Članak 124.

Opći kriteriji za prihvaćanje za alate trećih osoba za dodjelu rejtinga kao sustava za kreditnu procjenu

1.   Izvor u obliku alata trećih osoba za dodjelu rejtinga obuhvaća subjekte koji ocjenjuju kreditnu kvalitetu dužnika koristeći prvenstveno kvantitativne modele na sustavan i mehanički način, oslanjajući se, između ostalih informacija, na revidirana izvješća te čije kreditne procjene nisu namijenjene za objavljivanje javnosti.

2.   Ponuđač alata za dodjelu rejtinga koji želi sudjelovati u ECAF-u mora dostaviti zahtjev odgovarajućem NSB-u, na obrascu Eurosustava te priložiti dodatnu dokumentaciju koja je navedena na obrascu koji se nalazi na mrežnim stranicama ESB-a.

3.   Druge ugovorne strane koje žele koristiti određenog ponuđača alata za dodjelu rejtinga za potrebe ECAF-a, koji Eurosustav nije prihvatio, moraju dostaviti zahtjev matičnom NSB-u na obrascu koji se nalazi na mrežnim stranicama ESB-a te moraju priložiti dodatnu dokumentaciju koja je navedena na obrascu.

4.   U odnosu na zahtjeve dostavljene na temelju stavaka 2. i 3., Eurosustav odlučuje hoće li prihvatiti ponuđača alata za dodjelu rejtinga na temelju procjene usklađenosti s kriterijima za prihvaćanje koje je odredio Eurosustav, kako su objavljeni na mrežnim stranicama ESB-a.

5.   Druge ugovorne strane koje koriste ponuđača alata za dodjelu rejtinga odmah obavještavaju odgovarajućeg ponuđača alata za dodjelu rejtinga o svakom kreditnom događaju koji je poznat samo drugoj ugovornoj strani, a koji može upućivati na pogoršanje kreditne kvalitete, uključujući kašnjenje u plaćanju dužnika prihvatljive imovine koja je mobilizirana kao kolateral.

Članak 125.

Obveza izvještavanja za alate trećih osoba za dodjelu rejtinga

1.   Ponuđač alata za dodjelu rejtinga dostavlja odgovarajućem NSB-u tražene informacije za potrebe izvješća o analizi učinkovitosti ECAF-a zajedno s potpisanom potvrdom glavnog izvršnog direktora ili ovlaštenog potpisnika koji je odgovoran za funkciju revizije i usklađenosti unutar ponuđača alata za dodjelu rejtinga, kojom se potvrđuju točnost i valjanost dostavljenih podataka o analizi učinkovitosti.

2.   Ponuđač alata za dodjelu rejtinga moraju se obvezati da će pet godina čuvati internu evidenciju o statičkim skupovima i pojedinosti o statusu neispunjavanja obveza.

Članak 126.

Postupak analize učinkovitosti ECAF-a

1.   Svi prihvaćeni sustavi za kreditnu procjenu predmet su postupka analize učinkovitosti ECAF-a na godišnjoj osnovi, u skladu s Prilogom IX., u svrhu osiguranja da raspoređivanje informacija o kreditnim procjenama koje sustavi za kreditnu procjenu dostavljaju u usklađenu ljestvicu kreditnih rejtinga Eurosustava ostane primjereno i da rezultati dobiveni na temelju kreditnih procjena budu usporedivi među različitim sustavima i izvorima.

2.   Eurosustav zadržava pravo tražiti dodatne informacije potrebne za provođenje analize učinkovitosti.

3.   Postupak analize učinkovitosti može dovesti do ispravka načina na koji informacije o kreditnim procjenama koje dostavljaju sustavi za kreditnu procjenu odgovaraju usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava.

4.   Eurosustav može odlučiti privremeno ili trajno isključiti sustav za kreditnu procjenu na temelju rezultata postupka analize učinkovitosti.

5.   U slučaju povrede pravila koja se odnose na postupak analize učinkovitosti ECAF-a, odgovarajući sustav za kreditnu procjenu može trajno biti isključen iz popisa sustava prihvaćenih od strane ECAF-a.

GLAVA VI.

KONTROLA RIZIKA I OKVIR ZA VREDNOVANJE UTRŽIVE I NEUTRŽIVE IMOVINE

Članak 127.

Svrha kontrole rizika i okvira za vrednovanje

1.   Prihvatljiva imovina koja je mobilizirana kao kolateral za kreditne operacije Eurosustava podliježe mjerama za kontrolu rizika koje su utvrđene u članku 128. stavku 1., čiji je cilj zaštita Eurosustava od rizika financijskog gubitka u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane.

2.   Eurosustav može u svakom trenutku primijeniti dodatne mjere za kontrolu rizika, kako je utvrđeno u članku 128. stavku 2., ako je to potrebno kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita od rizika za Eurosustav, u skladu s člankom 18. stavkom 1. Statuta ESSB-a. Dodatne mjere za kontrolu rizika mogu se također primjenjivati na razini pojedinih drugih ugovornih strana, ako je to potrebno da bi se osigurala takva zaštita od rizika.

3.   Sve mjere za kontrolu rizika koje primjenjuje Eurosustav trebaju osigurati dosljedne, transparentne i nediskriminirajuće uvjete za sve vrste mobilizirane prihvatljive imovine u državama članicama čija je valuta euro.

Članak 128.

Mjere za kontrolu rizika

1.   Eurosustav primjenjuje sljedeće mjere za kontrolu rizika za prihvatljivu imovinu:

(a)	korektivne faktore;

(b)

pozive na uplatu dodatne marže (iskazivanje po tržišnoj vrijednosti): Eurosustav propisuje da se tržišna vrijednost prihvatljive imovine koja se koristi u njegovim obratnim transakcijama za puštanje likvidnosti, usklađena za korektivni faktor, održava tijekom vremena. Ako vrijednost prihvatljive imovine, koja se procjenjuje na dnevnoj osnovi, padne ispod određene razine, matični NSB tražit će od druge ugovorne strane da dostavi dodatnu imovinu ili gotovinu upućivanjem maržnog poziva. Slično tome, ako vrijednost prihvatljive imovine premaši određenu razinu nakon njezine ponovne procjene, NSB može vratiti višak imovine ili gotovine;

(c)	ograničenja u vezi s korištenjem neosiguranih dužničkih instrumenata koje izdaju kreditne institucije ili bilo koji drugi subjekt s kojim je kreditna institucija u bliskoj vezi, kako je opisano u članku 138.;

(d)	umanjenje vrijednosti (engl. valuation markdown).

2.   Eurosustav primjenjuje sljedeće dodatne mjere za kontrolu rizika:

(a)	početne marže, što podrazumijeva da bi druge ugovorne strane trebale osigurati prihvatljivu imovinu s vrijednošću koja minimalno odgovara likvidnosti koju osigurava Eurosustav, uvećanu za vrijednost početne marže;

(b)	ograničenja u vezi s izdavateljem, dužnikom ili jamcem: Eurosustav može primijeniti dodatna ograničenja, osim onih koja se primjenjuju na korištenje neosiguranih dužničkih instrumenata iz stavka 1. točke (c), na izloženosti prema izdavatelju, dužniku ili jamcu;

(c)	dodatni korektivni faktori;

(d)	dodatna jamstva jamaca koji zadovoljavaju zahtjeve kreditne kvalitete Eurosustava kako bi se prihvatila određena imovina.

(e)	isključenje određene imovine od upotrebe kao kolaterala u kreditnim operacijama Eurosustava.

POGLAVLJE 1.

Mjere za kontrolu rizika utržive imovine

Članak 129.

Utvrđivanje mjera za kontrolu rizika utržive imovine

1.   U svrhu utvrđivanja primjenjivih mjera za kontrolu rizika, prihvatljiva utrživa imovina raspoređuje se u jednu od sljedećih pet kategorija korektivnih faktora, na temelju vrste izdavatelja i/ili vrste imovine, a kako su navedene u tablici 10.:

(a)	dužnički certifikati koje izdaje središnja država, dužnički certifikati ESB-a i dužnički certifikati koje su izdale nacionalne središnje banke prije usvajanja eura u svojim odnosnim državama članicama čija je valuta euro uključeni su u kategoriju I. korektivnih faktora;

(b)	dužnički instrumenti koje izdaju lokalna i regionalna država, tijela koja Eurosustav klasificira kao agencije, multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije, kao i pokrivene obveznice velikog iznosa, uključeni su u kategoriju II. korektivnih faktora;

(c)	klasične pokrivene obveznice, druge pokrivene obveznice i dužnički instrumenti koje izdaju nefinancijska društva uključeni su u kategoriju III. korektivnih faktora;

(d)	neosigurani dužnički instrumenti koje izdaju kreditne institucije i financijska društva koja nisu kreditne institucije uključeni su u kategoriju IV. korektivnih faktora;

(e)	vrijednosni papiri osigurani imovinom uključeni su u kategoriju V. korektivnih faktora, bez obzira na klasifikaciju izdavatelja.

2.   Kategorije korektivnih faktora za utrživu imovinu prikazane su u donjoj tablici, uzimajući u obzir klasifikaciju izdavatelja.

Tablica 10.

Kategorije korektivnih faktora za utrživu imovinu

Kategorija I.	Kategorija II.	Kategorija III.	Kategorija IV.	Kategorija V.
Dužnički instrumenti koje izdaje središnja država Dužnički certifikati ESB-a Dužnički certifikati koje su izdale nacionalne središnje banke prije datuma usvajanja eura u svojim odnosnim državama članicama	Dužnički instrumenti koje izdaju lokalna i regionalna država Dužnički instrumenti koje izdaju subjekti koje Eurosustav klasificira kao agencije Dužnički instrumenti koje izdaju multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije Pokrivene bankovne obveznice velikog iznosa	Klasične pokrivene obveznice i druge pokrivene obveznice Dužnički instrumenti koje izdaju nacionalne središnje banke	Neosigurani dužnički instrumenti koje izdaju kreditne institucije Neosigurani dužnički instrumenti koje izdaju financijska društva	Vrijednosni papiri osigurani imovinom

Članak 130.

Korektivni faktori za utrživu imovinu

1.   Na utrživu imovinu primjenjuju se posebni korektivni faktori koji se primjenjuju oduzimanjem određenog postotka od tržišne vrijednosti određene imovine. Posebni korektivni faktori koji se primjenjuju na dužničke instrumente uključene u kategorije korektivnih faktora od I. do IV., kako su utvrđeni u Prilogu X. razlikuju se s obzirom na neke ili sve od sljedećih čimbenika:

(a)	preostalo dospijeće;

(b)	kuponska struktura;

(c)	stupanj kreditne kvalitete;

(d)	kategorija korektivnog faktora, kako je utvrđeno u članku 129.

2.   Na dužničku imovinu uključenu u kategoriju V. primjenjuje se korektivni faktor od 10 %, bez obzira na dospijeće ili kuponsku strukturu.

3.   Na vrijednosne papire osigurane imovinom, pokrivene obveznice i neosigurane dužničke instrumente koje izdaju kreditne institucije koji se teoretski vrednuju u skladu s pravilima sadržanim u članku 134., primjenjuje se dodatni korektivni faktor u obliku umanjenja vrijednosti od 5 %.

4.   Na vlastite pokrivene obveznice primjenjuje se dodatni korektivni faktor koji se izravno primjenjuje na vrijednost čitavog izdanja pojedinog dužničkog instrumenta u obliku umanjenja vrijednosti od: (a) 8 % za vlastite pokrivene obveznice 1. i 2. stupnja kreditne kvalitete i (b) 12 % za vlastite pokrivene obveznice 3. stupnja kreditne kvalitete. Za potrebe ovog stavka „vlastite pokrivene obveznice” znači pokrivene obveznice koje je izdala druga ugovorna strana ili subjekti usko povezani s njom, a koriste se u postotku većem od 75 % zamišljenog nepodmirenog iznosa te druge ugovorne strane i/ili s njom usko povezanih subjekata. „Bliske veze” za potrebe ovog stavka utvrđuju se u skladu s člankom 138. Ovo umanjenje vrijednosti primjenjuje se na sve druge ugovorne strane koje mobiliziraju predmetnu pokrivenu obveznicu.

5.   Korektivni faktor koji se primjenjuje na utrživu imovinu uključenu u kategorije korektivnih faktora od I. do IV. s kuponima s promjenjivom kamatnom stopom jest onaj koji se primjenjuje na utrživu imovinu s nepromjenjivom kamatnom stopom s preostalim dospijećem od nula do godine dana, iz kategorije korektivnog faktora i stupnja kreditne kvalitete u koju je imovina raspoređena. Za potrebe ovog članka, isplate kupona za koje je razdoblje ponovnog određivanja dulje od godinu dana tretiraju se kao isplate s nepromjenjivom kamatnom stopom, pri čemu odgovarajuće dospijeće za korektivni faktor odgovara preostalom dospijeću utržive imovine.

6.   Korektivni faktori koji se primjenjuju na utrživu imovinu, uključenu u kategorije od I. do IV., s više od jedne vrste isplate kupona isključivo ovise o isplatama kupona u razdoblju preostalom do dospijeća instrumenta. Korektivni faktor koji se primjenjuje na takav instrument jednak je najvišem korektivnom faktoru za utrživu imovinu s jednakim preostalim dospijećem i stupnjem kreditne kvalitete, pri čemu se mogu uzeti u obzir sve vrste isplata kupona koje su nastale u razdoblju preostalom do dospijeća instrumenta.

7.   Razine korektivnih faktora koje se primjenjuju na dužničke instrumente s kuponom s nepromjenjivom kamatnom stopom također se primjenjuju na dužničke instrumente čiji je kupon povezan s dužničkim instrumentima indeksiranim uz inflaciju.

8.   Pri operacijama povlačenja likvidnosti ne primjenjuju se korektivni faktori.

POGLAVLJE 2.

Mjere za kontrolu rizika neutržive imovine

Članak 131.

Utvrđivanje mjera za kontrolu rizika kreditnih potraživanja

1.   Na pojedina kreditna potraživanja s isplatom kamata po nepromjenjivoj kamatnoj stopi i kreditna potraživanja čija je isplata kamata vezana uz stopu inflacije primjenjuju se posebni korektivni faktori koji se utvrđuju s obzirom na preostalo dospijeće, stupanj kreditne kvalitete i metodologiju vrednovanja koju primjenjuje NSB, kako su utvrđeni u Prilogu X.

2.   Na pojedina kreditna potraživanja s promjenjivom kamatnom stopom primjenjuje se korektivni faktor koji se primjenjuje na kreditna potraživanja s nepromjenjivom kamatnom stopom, s preostalim dospijećem od nula do godine dana, koja imaju jednaki stupanj kreditne kvalitete i za koja vrijedi jednaka metodologija vrednovanja koju primjenjuje NSB. Za potrebe ovog članka isplata kamate smatra se isplatom po promjenjivoj stopi ako je vezana uz referentnu kamatnu stopu, te ako razdoblje ponovnog određivanja kamatne stope za to plaćanje nije dulje od godinu dana. Isplate kamata za koje je razdoblje ponovnog određivanja dulje od godinu dana tretiraju se kao isplate s nepromjenjivom kamatnom stopom, pri čemu odgovarajuće dospijeće za korektivni faktor odgovara preostalom dospijeću kreditnog potraživanja.

3.   Mjere za kontrolu rizika koje se primjenjuju na kreditna potraživanja s više od jedne vrste isplata kamata, isključivo ovise o isplatama kamata u preostalom razdoblju do dospijeća kreditnog potraživanja. Ako postoji više od jedne vrste isplate kamata u preostalom razdoblju do dospijeća kreditnog potraživanja, preostale isplate kamata tretiraju se kao isplate s nepromjenjivom kamatnom stopom, pri čemu odgovarajuće dospijeće za korektivni faktor odgovara preostalom dospijeću kreditnog potraživanja.

Članak 132.

Mjere za kontrolu hipotekarnih dužničkih instrumenata

Na neutržive hipotekarne dužničke instrumente primjenjuje se korektivni faktor od 39,5 %.

Članak 133.

Mjere za kontrolu rizika oročenih depozita

Na oročene depozite ne primjenjuju se korektivni faktori, u skladu s pristupom za utrživu imovinu koja je utvrđena u članku 130. za operacije povlačenja likvidnosti.

POGLAVLJE 3.

Pravila vrednovanja za utrživu i neutrživu imovinu

Članak 134.

Pravila vrednovanja za utrživu imovinu

Za potrebe određivanja vrijednosti imovine koja se upotrebljava kao kolateral u operacijama na otvorenom tržištu koje se provode pomoću obratnih transakcija, nacionalne središnje banke primjenjuju sljedeća pravila.

(a)	Za svu prihvatljivu utrživu imovinu Eurosustav određuje najreprezentativniju cijenu koja će se primjenjivati pri izračunu tržišne vrijednosti.

(b)	Vrijednost utržive imovine izračunava se na temelju najreprezentativnije cijene na radni dan koji prethodi datumu vrednovanja. Ako za određenu imovinu reprezentativna cijena nije raspoloživa, Eurosustav određuje teoretsku cijenu.

(c)	Tržišna ili teoretska vrijednost dužničkog instrumenta izračunava se, uključujući obračunate nedospjele kamate.

(d)

Ovisno o razlikama u nacionalnim pravnim sustavima i poslovnoj praksi tretman priljeva npr. isplata kupona, vezana uz imovinu koja je primljena za vrijeme trajanja kreditnih operacija Eurosustava, može se razlikovati između nacionalnih središnjih banaka. Ako se priljev prenosi na drugu ugovornu stranu, matični NSB osigurava da odgovarajuće operacije budu i dalje u potpunosti pokrivene dostatnim iznosom odnosne imovine prije nego što nastupi prijenos prihoda. Cilj je svakog NSB-a osigurati da ekonomski učinak tretmana priljeva bude jednak kao i u situaciji u kojoj se prihod prenosi na drugu ugovornu stranu na datum isplate.

Članak 135.

Pravila vrednovanja za neutrživu imovinu

Neutrživoj imovini dodjeljuje se vrijednost koja odgovara ili teoretskoj cijeni ili neotplaćenom iznosu kredita.

Članak 136.

Maržni pozivi

1.   Imovinu koja je mobilizirana kao kolateral za kreditne operacije Eurosustava vrednuju nacionalne središnje banke svakog dana, u skladu s pravilima vrednovanja koja su utvrđena u člancima 134. i 135. Ako se koriste usluge koje pruža agent treća strana, postupak svakodnevnog vrednovanja prenosi se odgovarajućem agentu trećoj strani i temelji se na informacijama dostavljenim od strane odgovarajućeg NSB-a agentu trećoj strani.

2.   Ako nakon vrednovanja i korektivnih faktora, odnosna imovina ne odgovara zahtjevima izračunatim na taj dan, provode se maržni pozivi. Ako vrijednost prihvatljive imovine koja je mobilizirana kao kolateral od strane druge ugovorne strane, nakon njezine ponovne procjene, prelazi iznos koji duguje druga ugovorna strana uvećano za poziv na uplatu dodatne marže, NSB može vratiti višak imovine ili gotovine koju je druga ugovorna strana osigurala za maržni poziv.

3.   Kako bi se smanjila učestalost maržnih poziva, NSB može primijeniti prag od 0,5 % od iznosa puštene likvidnosti. Ovisno o važećem nacionalnom zakonodavstvu, ako vrijednost imovine koja je mobilizirana kao kolateral padne ispod nižeg praga, nacionalne središnje banke mogu zahtijevati provedbu maržnih poziva, ili u obliku dostavljanja dodatne imovine, ili u obliku uplate gotovine od strane druge ugovorne strane. Obratno, ako vrijednost imovine koja se upotrebljava kao kolateral prelazi gornji prag, NSB može vratiti višak imovine (ili gotovine dostavljene za ispunjavanje maržnog poziva) drugoj ugovornoj strani.

4.   Pasivna kamatna stopa primjenjuje se i na novčane iznose nadoknade.

GLAVA VII.

PRIHVAĆANJE KOLATERALA KOJI NIJE NOMINIRAN U EURIMA U NEPREDVIDIVIM OKOLNOSTIMA

Članak 137.

Prihvaćanje kolaterala koji nije nominiran u eurima u nepredvidivim okolnostima

1.   Upravno vijeće ESB-a može odlučiti prihvatiti kao kolateral određenu utrživu imovinu koju su izdale središnje države skupine G10 izvan europodručja u svojoj nacionalnoj valuti. Nakon donošenja takve odluke od strane Upravnog Vijeća ESB-a, druge ugovorne strane obavještavaju se o primjenjivim:

(a)	formalnim uvjetima;

(b)	postupcima za odabir i mobilizaciju;

(c)	izvorima i načelima vrednovanja;

(d)	mjerama za kontrolu rizika;

(e)	postupcima namire.

2.   Primjenjuju se opći kriteriji prihvatljivosti za utrživu imovinu koji su utvrđeni u glavi II. dijela četvrtog, osim što utrživa imovina:

(a)	može biti izdana, može se držati i namirivati izvan EGP-a; i

(b)	može biti nominirana u valutama koje nisu euro.

3.   Druge ugovorne strane koje su podružnice kreditnih institucija sa sjedištem izvan EGP-a ili Švicarske nemaju pravo mobilizirati kao kolateral utrživu imovinu utvrđenu u ovom članku.

GLAVA VIII.

PRAVILA KORIŠTENJA PRIHVATLJIVE IMOVINE

Članak 138.

Bliske veze između drugih ugovornih strana i izdavatelja, dužnika ili garanta prihvatljive imovine

1.   Bez obzira na činjenicu ispunjava li utrživa ili neutrživa imovina sve kriterije prihvatljivosti, druga ugovorna strana ne smije kao kolateral dostaviti bilo koju imovinu koju je izdala ili za koju jamči ona sama ili neki drugi subjekt s kojim je u bliskoj vezi.

2.   „Bliske veze” znači bilo koja od sljedećih situacija u kojoj je druga ugovorna strana povezana s drugim subjektom iz stavka 1.:

(a)	druga ugovorna strana ima u vlasništvu izravno ili neizravno, preko jednog ili više drugih poduzetnika, 20 % ili više kapitala izdavatelja/dužnika/garanta;

(b)	taj drugi subjekt posjeduje, izravno ili neizravno, preko jednog ili više drugih poduzetnika, 20 % ili više kapitala druge ugovorne strane;

(c)	treća osoba posjeduje, izravno ili neizravno, preko jednog ili više društava, 20 % ili više kapitala druge ugovorne strane ili 20 % ili više kapitala drugog subjekta.

Za potrebe ocjenjivanja postojanja bliskih veza u slučaju multi-cédulas, Eurosustav će primijeniti pristup pregleda, tj. uzet će u obzir bliske veze između svakog izdavatelja odnosnih cédulas i druge ugovorne strane.

3.   Stavak 1. ne primjenjuje se u odnosu na sljedeće:

(a)

bliske veze između druge ugovorne strane i subjekta iz javnog sektora EGP-a koji ima pravo razrezivanja poreza ili slučajeve kada za dužnički instrument jamči jedan ili više subjekata iz javnog sektora EGP-a koji imaju pravo razrezivanja poreza, a odgovarajuće jamstvo udovoljava obilježjima utvrđenim u članku 114.;

(b)	društvo ispunjava zahtjeve propisane u člancima 129. stavcima 1. do 3. i stavku 6. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

dužničke instrumente zaštićene posebnim pravnim zaštitnim mjerama usporedivim s pokrivenim obveznicama koji ispunjavaju uvjete navedene u članku 129. stavcima 1. do 3. i 6. Uredbe (EU) br. 575/2013. Takve posebne pravne zaštitne mjere zahtijevaju zaštitni skup za pokriće koji osigurava namirenje potraživanja imatelja obveznica u slučaju insolventnosti izdavatelja iz zaštitnog skupa za pokriće. Procjenu postojanja i usporedivosti pravnih zaštitnih mjera, za koju zahtjevi navedeni u točki (b) služe kao referentne vrijednosti, provodi Eurosustav na pojedinačnoj osnovi i zahtijeva vanjsko pravno mišljenje. Primjeri dužničkih instrumenata zaštićenih posebnim pravnim zaštitnim mjerama usporedivim s pokrivenim obveznicama iz točke (b) su: i. neutrživi hipotekarni dužnički instrumenti; i ii. multi-cédulas izdane prije datuma primjene ove Smjernice kada odnosne cédulas ispunjavaju kriterije navedene u članku 129. stavcima 1. do 3. i 6. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 139.

Upotreba zajamčenih neosiguranih dužničkih instrumenata koje izdaju druge ugovorne strane ili s njima blisko povezani subjekti

1.   Neosigurani dužnički instrumenti koje izdaje druga ugovorna strana ili drugi subjekt u bliskoj vezi s tom drugom ugovornom stranom, kako je određeno u članku 138., i za koje u cijelosti jamči jedan ili više subjekata iz javnog sektora EGP-a koji imaju pravo razrezivanja poreza, neće biti mobilizirani kao kolateral za kreditne operacije Eurosustava niti od strane te druge ugovorne strane:

(a)	izravno; ili

(b)	neizravno, kada su uključeni u skup pokrivenih obveznica.

2.   U iznimnim okolnostima Upravno vijeće može odlučiti da za razdoblje od najviše tri godine odobri privremena odstupanja od ograničenja utvrđenog u stavku 1. za najviše tri godine. Zahtjevu za odstupanje druga ugovorna strana koja podnosi zahtjev prilaže plan financiranja u kojemu se navodi način na koji će se mobilizacija odgovarajuće imovine postupno ukinuti u razdoblju od tri godine od odobrenja odstupanja. Takvo odstupanje bit će omogućeno samo kada priroda jamstva, koje daje jedna ili više središnjih država, jedinice područne (regionalne) samouprave ili jedinice lokalne samouprave ili drugi subjekti iz javnog sektora iz EGP-a koja imaju pravo razrezivanja poreza, ispunjava zahtjeve za jamstva utvrđene u članku 114.

Članak 140.

Bliske veze u vezi s vrijednosnim papirima osiguranim imovinom i zaštitom od valutnog rizika

Druga ugovorna strana ne smije kao kolateral mobilizirati bilo kakve vrijednosne papire osigurane imovinom, ako druga ugovorna strana ili bilo koji subjekt s kojom je blisko povezana, kao što je utvrđeno u članku 138., osigura zaštitu od valutnog rizika za vrijednosni papir osiguran imovinom, sklapanjem transakcije zaštite od valutnog rizika s izdavateljem kao drugom ugovornom stranom u toj zaštiti.

Članak 141.

Ograničenja u odnosu na neosigurane dužničke instrumente koje izdaju kreditne institucije i s njima blisko povezani subjekti

1.   Druga ugovorna strana ne smije dostaviti ili upotrebljavati kao kolateral neosigurane dužničke instrumente koje je izdala kreditna institucija ili bilo koji drugi subjekt s kojim je ta kreditna institucija u bliskoj vezi, u mjeri u kojoj taj kolateral, nakon primjene važećeg korektivnog faktora, prelazi 5 % ukupne vrijednosti imovine koju ta druga ugovorna strana upotrebljava kao kolateral. Ovaj prag od 5 % ne primjenjuje se niti u jednom od sljedećih slučajeva:

(a)	ako vrijednost takve imovine ne prelazi 50 milijuna eura nakon primjene bilo kojeg važećeg korektivnog faktora; ili

(b)	ako za takvu imovinu jamči subjekt iz javnog sektora koji ima pravo razrezivanja poreza, jamstvom koje ispunjava obilježja navedena u članku 114.

2.   Za potrebe stavka 1. uspostava bliske veze između dva ili više izdavatelja neosiguranih dužničkih instrumenata uzima se u obzir tek nakon proteka godine dana od uspostave bliske veze.

3.   Za potrebe ovog članka, „bliske veze” ima isto značenje kako je utvrđeno u članku 138.

Članak 142.

Likvidnosna potpora u odnosu na vrijednosne papire osigurane imovinom

1.   S učinkom od 1. studenoga 2015., druga ugovorna strana ne smije kao kolateral mobilizirati bilo kakve vrijednosne papire osigurane imovinom ako druga ugovorna strana ili bilo koji drugi subjekt s kojim je u bliskoj vezi osigura likvidnosnu potporu, kao što je određeno u nastavku. Eurosustav uzima u obzir dva oblika likvidnosne potpore za vrijednosne papire osigurane imovinom: gotovinske pričuve i likvidnosne instrumente.

2.   Za likvidnosnu potporu u obliku gotovinskih pričuva, drugoj ugovornoj strani nije dozvoljeno mobilizirati kao kolateral bilo kakve vrijednosne papire osigurane imovinom, ako su sljedeća tri uvjeta ispunjena istodobno:

(a)	druga ugovorna strana je blisko povezana s bankom izdavatelja koja sudjeluje u transakciji s vrijednosnim papirima osiguranim imovinom;

(b)	tekući iznos fonda pričuve transakcije s vrijednosnim papirima osiguranim imovinom veći je od 5 % od početnog neotplaćenog iznosa svih nadređenih i podređenih tranši transakcije s vrijednosnim papirima osiguranim imovinom;

(c)	tekući iznos fonda pričuve transakcije s vrijednosnim papirima osiguranim imovinom veći je od 25 % od tekućeg neotplaćenog iznosa podređenih tranši transakcije s vrijednosnim papirima osiguranim imovinom.

3.   Za likvidnosnu potporu u obliku likvidnosnih instrumenata, drugoj ugovornoj strani nije dozvoljeno mobilizirati kao kolateral bilo kakve vrijednosne papire osigurane imovinom, ako su istodobno ispunjena sljedeća dva uvjeta:

(a)	druga ugovorna strana je blisko povezana s pružateljem likvidnosnog instrumenta; i

(b)	tekući iznos likvidnosnog instrumenta transakcije s vrijednosnim papirima osiguranim imovinom veći je od 20 % od početnog neotplaćenog iznosa svih nadređenih i podređenih tranši transakcije s vrijednosnim papirima osiguranim imovinom;

4.   Bliske veze u smislu ovog članka imaju isto značenje kao što je utvrđeno u članku 138. stavku 2.

Članak 143.

Prijelazne odredbe vezane uz likvidnosnu potporu u odnosu na vrijednosne papire osigurane imovinom

1.   Do stupanja na snagu članka 142., primjenjuju se prijelazne odredbe iz ovog stavka, kako je navedeno u članku 191.

2.   Druga ugovorna strana ne smije kao kolateral mobilizirati vrijednosne papire osigurane imovinom ako druga ugovorna strana ili bilo koji subjekt s kojim je u bliskoj vezi kako je utvrđena u članku 138., pruža likvidnosnu potporu za 20 % ili više neotplaćenog iznosa vrijednosnog papira osiguranog imovinom.

3.   Za potrebe ovog članka, likvidnosna potpora odnosi se na bilo koje strukturno obilježje koje se može koristiti za pokrivanje svih privremenih manjkova u novčanom toku koji mogu nastati za vrijeme trajanja transakcije.

Članak 144.

Neprihvaćanje prihvatljive imovine zbog operativnih razloga

Bez obzira na činjenicu je li imovina prihvatljiva, NSB može zbog operativnih razloga zatražiti od druge ugovorne strane uklanjanje takve imovine prije nastanka novčanog toka, uključujući plaćanje glavnice ili kupona, kako je dalje utvrđeno u odgovarajućoj nacionalnoj dokumentaciji.

Članak 145.

Obavijest, vrednovanje i uklanjanje imovine koje je neprihvatljiva ili je protivna pravilima za upotrebu prihvatljive imovine

1.   Ako je druga ugovorna strana dostavila ili upotrijebila imovinu koja se ne smije ili ne smije više upotrebljavati kao kolateral, uključujući i zbog razloga identiteta izdavatelja, dužnika ili garanta, ili postojanja bliskih veza, mora o tome odmah obavijestiti matični NSB.

2.   Imovina iz stavka 1. vrednuje se po vrijednosti nula najkasnije na sljedeći datum vrednovanja, i može se aktivirati maržni poziv.

3.   Druga ugovorna strana koja je dostavila ili upotrijebila bilo koju imovinu iz stavka 1., mora što prije ukloniti takvu imovinu.

4.   Druga ugovorna strana mora Eurosustavu dostavljati točne i ažurirane informacije koje utječu na vrijednost kolaterala.

Članak 146.

Sankcije zbog nepoštivanja pravila za upotrebu prihvatljive imovine

Nepostupanje u skladu s pravilima utvrđenim u ovoj glavi prema potrebi podliježe sankcijama, u skladu s člancima od 154. do 157. Sankcije su primjenjive neovisno o tome sudjeluje li druga ugovorna strana aktivno u operacijama monetarne politike.

Članak 147.

Razmjena podataka unutar Eurosustava

Za potrebe provođenja monetarne politike, posebno za praćenje usklađenosti s pravilima za korištenje prihvatljive imovine što se tiče bliskih veza, Eurosustav interno razmjenjuje informacije o kapitalnim udjelima koje u tu svrhu dostavljaju nadzorna tijela. Na te se informacije primjenjuju isti standardi o tajnosti podataka, koje primjenjuju nadzorna tijela.

GLAVA IX.

PREKOGRANIČNA UPOTREBA PRIHVATLJIVE IMOVINE

Članak 148.

Opća načela

1.   Druge ugovorne strane mogu upotrebljavati prihvatljivu imovinu na prekograničnoj osnovi u cijelom europoručju za provođenje svih vrsta kreditnih operacija Eurosustava.

2.   Druge ugovorne strane mogu za prekograničnu upotrebu mobilizirati prihvatljivu imovinu koja nije oročeni depozit, u skladu sa sljedećim:

(a)

Utrživa imovina mobilizira se: i. putem prihvatljivih veza (kako su opisane u članku 150.) između sustava namire vrijednosnih papira EGP-a koji su pozitivno ocijenjeni u skladu s Okvirom za procjenu korisnika Eurosustava; ii. putem primjenjivih postupaka CCBM-a; iii. putem prihvatljivih veza zajedno s CCBM-om; i

(b)	Kreditna potraživanja i hipotekarni dužnički instrumenti mobiliziraju se u skladu s važećim postupcima CCBM-a budući da se ne mogu prenositi preko sustava namire vrijednosnih papira.

3.   Utrživa imovina može se koristiti preko računa središnje banke u sustavu namire vrijednosnih papira koji se nalaze u državi koja nije država u kojoj se nalazi predmetna središnja banka, ako je Eurosustav odobrio korištenje takvog računa.

4.   Središnja banka De Nederlandsche Bank ovlaštena je za korištenje svojeg računa u Euroclear banci za namiru kolateralnih transakcija u euroobveznicama koje je izdao taj međunarodni središnji depozitorij vrijednosnih papira. Središnja banka Central Bank of Ireland ovlaštena je za otvaranje takvog računa u Euroclear banci. Taj se račun može koristiti za svu prihvatljivu imovinu koja se drži u Euroclear banci, tj. uključujući prihvatljivu imovinu prenesenu na Euroclear banku preko prihvatljivih veza.

5.   Druge ugovorne strane izvršavaju prijenos prihvatljive imovine preko svojih računa za namiru vrijednosnih papira u sustavu namire vrijednosnih papira koji je pozitivno ocijenjen u skladu s Okvirom za procjenu korisnika Eurosustava.

6.   Druge ugovorne strane bez skrbničkog računa kod NSB-a ili bez računa za namiru vrijednosnih papira u sustavu namire vrijednosnih papira koji je pozitivno ocijenjen u skladu s Okvirom za procjenu korisnika Eurosustava, mogu namiriti transakcije preko računa za namiru vrijednosnih papira ili skrbničkog računa korespondentne kreditne institucije.

Članak 149.

Korespondentni centralnobankarski model (CCBM)

1.   Prema CCBM-u, prekogranični odnos uspostavljen je između nacionalnih središnjih banaka. Nacionalne središnje banke nastupaju kao skrbnici (dalje u tekstu „korespondenti”) jedne drugima i za ESB u odnosu na utrživu imovinu koja je prihvaćena kod njihovog lokalnog depozitorija, agenta treće strane ili sustava namire. Za kreditna potraživanja i hipotekarne dužničke instrumente primjenjuju se posebni postupci na temelju CCBM-a. Pojedinosti o CCBM-u i važećim postupcima utvrđeni su u Prilogu VI. i brošuri pod nazivom „Postupak korespondentnog centralnobankarskog modela (CCBM) za druge ugovorne strane Eurosustava”, koji je objavljen na mrežnim stranicama ESB-a.

2.   Imovina položena kod korespondentne središnje banke može se koristiti samo za osiguranje kreditnih operacija Eurosustava.

Članak 150.

Prihvatljive veze između sustava namire vrijednosnih papira

1.   Osim CCBM-a, druge ugovorne strane mogu upotrebljavati veze koje su pozitivno ocijenjene u skladu s Okvirom za procjenu korisnika Eurosustava (dalje u tekstu „prihvatljive veze”) za prekogranični prijenos utržive imovine.

2.   Prihvatljive veze mogu se uspostaviti samo između sustava namire vrijednosnih papira koji su pozitivno ocijenjeni u skladu s Okvirom za procjenu korisnika Eurosustava i sastoje se od skupa postupaka i rješenja za prijenos vrijednosnih papira između računa nematerijaliziranih vrijednosnih papira.

3.   Postoje dvije vrste prihvatljivih veza koje se uspostavljaju ugovornim i tehničkim rješenjima između uključenih sustava namire vrijednosnih papira:

(a)	izravne veze uspostavljene između dva sustava namire vrijednosnih papira bez uključivanja posrednika; i

(b)	neizravne veze koje omogućavaju da dva sustava namire vrijednosnih papira koji nisu međusobno izravno povezani, razmjenjuju transakcije vrijednosnim papirima ili prijenose preko trećeg sustava namire vrijednosnih papira, koji djeluje kao posrednik.

4.   Samo veze koje je Eurosustav procijenio i odobrio u skladu s Okvirom za procjenu korisnika Eurosustava smatraju se prihvatljivima. ESB objavljuje ažuran popis prihvatljivih veza na svojim mrežnim stranicama.

5.   Imovina koja se drži putem prihvatljive veze može se koristiti za kreditne operacije Eurosustava, kao i za bilo koju drugu svrhu koju odabere druga ugovorna strana.

6.   Tablica za upotrebu prihvatljivih veza između sustava namire vrijednosnih papira utvrđena je u Prilogu VI.

Članak 151.

CCBM zajedno s prihvatljivim vezama

1.   Moguće je i da druge ugovorne strane koriste izravne i neizravne veze iz članka 150. zajedno s CCBM-om radi mobiliziranja prihvatljive utržive imovine na prekograničnoj osnovi.

2.   Prilikom korištenja veza između sustava namire vrijednosnih papira u zajedno s CCBM-om, druge ugovorne strane drže imovinu izdanu u SSS-u izdavatelju na računu pri SSS-u investitoru, izravno ili preko skrbnika. U slučaju neizravnih veza, treći sustav namire vrijednosnih papira može djelovati kao sustav SSS posrednik.

3.   Imovina mobilizirana na temelju stavka 2. može se izdati u sustavu namire vrijednosnih papira EGP-a izvan europodručja koji je pozitivno ocijenjen na temelju Okvira za procjenu korisnika Eurosustava, pod uvjetom da je veza između SSS-a izdavatelja i SSS-a investitora pozitivno ocijenjena u skladu s Okvirom za procjenu korisnika Eurosustava.

4.   Tablica za upotrebu CCBM-a zajedno s prihvatljivim vezama utvrđena je u Prilogu VI.

Članak 152.

CCBM i usluge upravljanja kolateralom koje pruža agent treća strana

1.   Prekogranične usluge upravljanja kolateralom koje pruža agent treća strana dopuštaju drugoj ugovornoj strani da poveća ili smanji iznos kolaterala koji mobilizira kod svog matičnog NSB-a, služeći se kolateralom koji drži agent treća strana.

2.   Nadalje, CCBM (uključujući CCBM zajedno s prihvatljivim vezama) može se koristiti kao temelj za prekograničnu uporabu usluga upravljanja kolateralom koje pruža agent treća strana. Prekogranična uporaba usluga upravljanja kolateralom koje pruža agent treća strana uključuje NSB, kada su ponuđene usluge upravljanja kolateralom koje pruža agent treća strana za prekograničnu uporabu Eurosustava, koji djeluje kao korespondent za nacionalne središnje banke čije su druge ugovorne strane zatražile uporabu takvih usluga upravljanja kolateralom koje pruža agent treća strana na prekograničnoj osnovi za potrebe kreditnih operacija Eurosustava. Kako bi se olakšala prekogranična uporaba u skladu s ovim stavkom, odgovarajući agent treća strana mora biti pozitivno ocijenjen od strane Eurosustava.

3.   Tablica za upotrebu CCBM-a uslugama upravljanja kolateralom koje pruža agent treća strana utvrđena je u Prilogu VI.

DIO PETI

SANKCIJE U SLUČAJU NEISPUNJAVANJA OBVEZA DRUGE UGOVORNE STRANE

Članak 153.

Sankcije zbog nepostupanja u skladu s odredbama o minimalnim pričuvama

1.   ESB izriče sankcije na temelju Uredbe (EZ) br. 2532/98, Uredbe (EZ) br. 2157/1999 (ESB/1999/4), Uredbe (EZ) br. 2531/98 ili Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9) za institucije koje ne ispunjavaju obveze koje proizlaze iz uredbi i odluka ESB-a u vezi s primjenom minimalnih pričuva. Odgovarajuće sankcije i postupovna pravila za njihovu primjenu utvrđena su u tim uredbama.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., u slučaju ozbiljne povrede odredbi o minimalnim obveznim pričuvama, Eurosustav može privremeno isključiti druge ugovorne strane iz sudjelovanja u operacijama na otvorenom tržištu.

Članak 154.

Sankcije zbog nepostupanja u skladu s određenim operativnim pravilima

1.   U skladu s odredbama ugovora ili propisa koje primjenjuje, NSB izriče jednu ili više sankcija ako druga ugovorna strana ne ispuni bilo koju od sljedećih obveza:

(a)

u odnosu na obratne transakcije i valutne ugovore o razmjeni za potrebe monetarne politike, obveze da se na odgovarajući način osigura i namiri iznos koji je raspodijeljen drugoj ugovornoj strani za vrijeme cijelog razdoblja određene operacije; ili neotplaćeni iznos određene operacije u slučaju prijevremenog raskida od strane NSB-a za vrijeme preostalog razdoblja operacije, kako je utvrđeno u članku 15.;

(b)	s obzirom na prikupljanje oročenih depozita, izravne transakcije i izdavanje dužničkih certifikata ESB-a., obvezu namire transakcije, kako je utvrđena u članku 16.;

(c)	s obzirom na upotrebu prihvatljive imovine, obvezu mobiliziranja ili upotrebe prihvatljive imovine i poštivanja pravila za korištenje prihvatljive imovine iz glave VIII. dijela četvrtog;

(d)

s obzirom na postupke na kraju dana ili uvjete za pristup stalno raspoloživoj mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana, obvezu prethodnog dostavljanja dovoljno prihvatljive imovine kao kolaterala u slučajevima kada postoji bilo kakvo preostalo negativno stanje koje je ostalo na računu za namiru prihvatljive druge ugovorne strane u sustavu TARGET2, nakon završetka postupka provjere na kraju dana, i stoga se smatra da je automatski zatražena stalna mogućnost posudbe od središnje banke na kraju dana, kako je utvrđeno u članku 19. stavku 6.

2.   Sankcija izrečena sukladno ovom članku uključuje:

(a)	samo novčanu kaznu; ili

(b)	i novčanu i nenovčanu kaznu.

Članak 155.

Sankcije zbog nepostupanja u skladu s određenim operativnim pravilima

Ako druga ugovorna strana ne ispuni bilo koju obvezu utvrđenu u članku 154. stavku 1., Eurosustav će izreći novčanu kaznu za svaki slučaj neispunjavanja obveza. Primjenjiva novčana kazna izračunava se u skladu s Prilogom VII.

Članak 156.

Nenovčane kazne zbog nepostupanja u skladu a određenim operativnim pravilima

1.   Ako druga ugovorna strana postupi protivno obvezi utvrđenoj u članku 154. stavku 1. točki (a) ili točki (b) više od dva puta tijekom razdoblja od 12 mjeseci i ako su u odnosu na svako protivno postupanje ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	primjenjiva je novčana kazna;

(b)	druga ugovorna strana obaviještena je o svakoj odluci za izricanje novčane kazne;

(c)	svaki slučaj protivnog postupanja odnosi se na istu vrstu protivnog postupanja,

Eurosustav će privremeno isključiti drugu ugovornu stranu u slučaju trećeg protivnog postupanja i svakog sljedećeg protivnog postupanja iste vrste u odgovarajućem dvanaestomjesečnom razdoblju. Dvanaestomjesečno razdoblje računa se od datuma prvog neispunjavanja obveze utvrđenog u članku 154. stavku 1. točki (a) ili (b), ovisno o slučaju.

2.   Svako privremeno isključenje koje izriče Eurosustav sukladno stavku 1. primjenjuje se u odnosu na svaku sljedeću operaciju na otvorenom tržištu koja je iste vrste kao i operacija na otvorenom tržištu koja je dovela do sankcije temeljem stavka 1.

3.   Razdoblje privremenog isključenja izrečenog u skladu sa stavkom 1. određuje se u skladu s Prilogom VII.

4.   Ako druga ugovorna strana ne ispuni obvezu utvrđenu ili u članku 154. stavku 1. točki (c) više od dva puta tijekom dvanaestomjesečnog razdoblja i ako u odnosu na svako protivno postupanje ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	novčana kazna je primjenjiva;

(b)	druga ugovorna strana obaviještena je o svakoj odluci za izricanje novčane kazne;

(c)	svaki slučaj protivnog postupanja odnosi se na istu vrstu protivnog postupanja,

Eurosustav će privremeno isključiti drugu ugovornu stranu iz naredne operacije na otvorenom tržištu u slučaju trećeg protivnog postupanja i svakog sljedećeg takvog postupanja u odgovarajućem dvanaestomjesečnom razdoblju. Dvanaestomjesečno razdoblje računa se od datuma prvog neispunjavanja obveze utvrđene u članku 154. stavku 1. točki (c).

5.   U iznimnim okolnostima, Eurosustav može privremeno isključiti drugu ugovornu stranu na razdoblje od tri mjeseca u odnosu na sve buduće operacije monetarne politike Eurosustava za svako neispunjavanje obveza utvrđenih u članku 154. stavku 1. U takvom slučaju, Eurosustav će uzeti u obzir ozbiljnost slučaja, a posebno uključene iznose te učestalost i trajanje protivnog postupanja.

6.   Razdoblje privremenog isključenja koje izriče Eurosustav sukladno ovom članku, primjenjuje se uz odgovarajuću novčanu kaznu koja se primjenjuje u skladu s člankom 155.

Članak 157.

Primjena nenovčanih kazni zbog nepostupanja u skladu s određenim operativnim pravilima na podružnice

Kada Eurosustav privremeno isključi drugu ugovornu stranu u skladu s člankom 156. stavkom 5., to privremeno isključenje može se primijeniti na podružnice te druge ugovorne strane koja je osnovana u drugim državama članicama čija je valuta euro.

DIO ŠESTI

DISKRECIJSKE MJERE

Članak 158.

Moguće mjere radi opreznosti u poslovanju ili nakon događaja nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.   Radi opreznosti u poslovanju, Eurosustav može poduzeti bilo koju od sljedećih mjera:

(a)	privremeno isključiti, ograničiti ili trajno isključiti drugu ugovornu stranu iz pristupa operacijama na otvorenom tržištu Eurosustava ili stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava;

(b)	izuzeti drugu ugovornu stranu od minimalnih obveznih pričuva, u skladu s bilo kojim ugovorom ili propisom koji primjenjuje matični NSB ili ESB;

(c)

odbiti, ograničiti uporabu ili primijeniti dodatne korektivne faktore na imovinu koju je određena druga ugovorna strana mobilizirala kao kolateral u kreditnim operacijama Eurosustava na temelju informacija koje Eurosustav smatra značajnim, posebno ako se čini da kreditna kvaliteta druge ugovorne strane pokazuje visoku korelaciju s kreditnom kvalitetom imovine koja je mobilizirana kao kolateral.

2.   U slučaju da se diskrecijska mjera opisana u stavku 1. temelji na informacijama o bonitetu, Eurosustav upotrebljava sve takve informacije, koje su prenijele ili druge ugovorne strane ili nadzorna tijela, na način koji je strogo primjeren i potreban za obavljanje zadataka Eurosustava pri vođenju monetarne politike.

3.   U slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, Eurosustav može druge ugovorne strane koje su u statusu neispunjavanja obveze privremeno isključiti, ograničiti ili trajno isključiti iz pristupa operacijama na otvorenom tržištu ili stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava, u skladu s bilo kojim ugovorom ili propisom koji primjenjuje Eurosustav.

4.   Eurosustav mora primjenjivati i opravdati sve diskrecijske mjere iz stavaka 1. i 3. na razmjeran i nediskriminirajući način.

Članak 159.

Diskrecijske mjere koje se odnose na procjenu kreditne kvalitete Eurosustava

1.   Eurosustav utvrđuje ispunjavaju li izdanje, izdavatelj, dužnik ili garant zahtjeve kreditne kvalitete Eurosustava na temelju informacija koje smatra značajnim.

2.   Eurosustav može odbiti, ograničiti mobilizaciju ili upotrebu imovine ili primijeniti dodatne korektivne faktore na temelju stavka 1., ako je takva odluka potrebna za osiguranje primjerene zaštite Eurosustava od rizika.

3.   U slučaju da se odbijanje iz stavka 2. temelji na informacijama o bonitetu, Eurosustav upotrebljava sve takve informacije, koje su prenijele ili druge ugovorne strane ili nadzorna tijela, na način koji je strogo razmjeran i potreban za obavljanje zadataka Eurosustava pri vođenju monetarne politike.

4.   Eurosustav može isključiti sljedeću imovinu s popisa prihvatljive utržive imovine:

(a)	imovinu koju su izdali ili za koju jamče subjekti za koje vrijedi zamrzavanje sredstava i/ili druge mjere za ograničavanje uporabe njihovih sredstava, koje je propisala Unija u skladu s člankom 75. Ugovora ili država članica koja ograničava uporabu sredstava; i/ili

(b)	imovinu koju su izdali ili za koju jamče subjekti u odnosu na koje je Upravno vijeće ESB-a izdalo odluku o privremenom ili trajnom isključenju njihovog pristupa operacijama na otvorenom tržištu ili stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava.

DIO SEDMI

DODATNA MINIMALNA ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA KOJA SE ODNOSE NA OPERACIJE MONETARNE POLITIKE EUROSUSTAVA

Članak 160.

Pravni odnos između središnjih banaka Eurosustava i drugih ugovornih strana

Eurosustav osigurava da su njihovi ugovori ili propisi koji se odnose na njihove druge ugovorne strane, iz članka 1. stavka 3., u skladu s odredbama dijela sedmog.

POGLAVLJE 1.

Dodatna minimalna zajednička obilježja koja se primjenjuju na sve aranžmane za operacije monetarne politike

Članak 161.

Izmjene provedbe okvira monetarne politike Eurosustava

1.   Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji osiguravaju da je NSB u stanju provesti sve izmjene okvira monetarne politike bez nepotrebnog odgađanja.

2.   Svaki NSB mora u svojim ugovorima ili propisima odrediti da se obavijest o izmjenama iz stavka 1. mora priopćiti njegovim drugim ugovornim stranama. Svaki NSB će osigurati da takva obavijest navodi točan trenutak od kojeg te izmjene proizvode pravne učinke.

Članak 162.

Nominacija plaćanja

Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji određuju da sva plaćanja koja se odnose na operacije monetarne politike Eurosustava, koja nisu devizna plaćanja u valutnim ugovorima o razmjeni za potrebe monetarne politike, moraju biti u eurima.

Članak 163.

Oblik ugovora

Ako je potrebno sve transakcije po ugovoru ujediniti u jedan ugovor i/ili je potrebno sklopiti ugovor u obliku okvirnog sporazuma kako bi se omogućio učinkoviti prekid i zatvaranje (uključujući netiranje) svih nedospjelih transakcija nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza, ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebaju utvrditi takva rješenja.

Članak 164.

Obrasci, nositelji podataka i sredstva komunikacije

Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji osiguravaju da u odnosu između NSB-a i drugih ugovornih strana, postoje primjerena i nedvosmislena pravila koja se odnose na korištenje obrazaca, uključujući potvrdu o uvjetima transakcija, nositelja podataka te sredstava i posebnosti komunikacije.

Članak 165.

Slučajevi nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.   Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji predviđaju najmanje one slučajeve nastanka statusa neispunjenja obveza koji se značajno ne razlikuju od sljedećih:

(a)	nadležna sudska ili druga tijela donijela su odluku da se u odnosu na drugu ugovornu stranu provede postupak likvidacije ili imenovanje likvidatora ili slične službene osobe nad drugom ugovornom stranom ili bilo koji drugi sličan postupak;

(b)	nadležna sudska ili druga tijela donijela su odluku da se u odnosu na sudionika provede mjera reorganizacije ili drugi sličan postupak čija je svrha zaštita ili sanacija financijskog položaja druge ugovorne strane i izbjegavanje donošenja odluke takve vrste koja je navedena pod (a);

(c)

pisana izjava druge ugovorne strane o njezinoj nemogućnosti plaćanja svih ili dijela njezinih dugova ili ispunjavanja njezinih obveza koje proizlaze iz transakcija monetarne politike ili dobrovoljnog općeg sporazuma ili ugovora koji ona sklopi sa svojim vjerovnicima ili ako druga ugovorna strana jest ili se smatra insolventnom ili se smatra da nije u stanju plaćati svoje dugove;

(d)	postupovne mjere prije donošenja odluka navedenih u točkama (a) ili (b);

(e)	svaki iskaz ili druga predugovorna izjava koju dade druga ugovorna strana ili za koju se podrazumijeva da ju je druga ugovorna strana dala, a koja je po važećim odredbama zakona netočna ili neistinita;

(f)

odobrenje druge ugovorne strane za obavljanje djelatnosti na temelju: (a) Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) No 575/2013; ili (b) Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (19), kako se svaka od njih provodi u odgovarajućoj državi članici čija je valuta euro, privremeno je oduzeto ili opozvano;

(g)

druga ugovorna strana privremeno je ili trajno isključena iz članstva u nekom platnom sustavu ili režimu preko kojeg se provode plaćanja u okviru transakcija monetarne politike ili je (osim za transakcije valutne razmjene) privremeno ili trajno isključena iz članstva u bilo kojem sustavu namire vrijednosnih papira koji se koristi za namiru operacija monetarne politike Eurosustava;

(h)	protiv druge ugovorne strane poduzete su mjere poput onih iz članka 41. stavka 1., članka 43. stavka 1. i članka 44. Direktive 2013/36/EU;

(i)	u vezi s obratnim transakcijama, druga ugovorna strana ne ispunjava odredbe koje se odnose na mjere za kontrolu rizika;

(j)

u vezi s repo transakcijama, druga ugovorna strana nije platila kupovnu cijenu ili cijenu ponovne kupnje ili nije isporučila kupljenu ili ponovno kupljenu imovinu ili u vezi s kolateraliziranim kreditima, druga ugovorna strana nije isporučila imovinu ili nije izvršila isplatu kredita na odgovarajuće datume za takva plaćanja ili isporuke;

(k)	u vezi s valutnim ugovorima o razmjeni za potrebe monetarne politike i oročenim depozitima, druga ugovorna strana nije platila iznos u eurima ili u vezi s valutnim ugovorima o razmjeni za potrebe monetarne politike, nije platila iznose u stranoj valuti na važeće datume za takva plaćanja;

(l)	nastanak statusa neispunjavanja obveze koji nije značajno različit od onih određenih u ovoj točki u vezi s drugom ugovornom stranom po ugovoru koji je zaključen za potrebe upravljanja deviznim pričuvama ili vlastitim sredstvima ESB-a ili bilo kojih nacionalnih središnjih banaka;

(m)	druga ugovorna strana propustila je dostaviti odgovarajuće informacije, te je na taj način prouzročila ozbiljne posljedice za matični NSB;

(n)

druga ugovorna strana propustila je izvršiti neku drugu od svojih drugih obveza po ugovorima za transakcije povratne kupnje i transakcije valutne razmjene i, ako je to moguće ispraviti, ne ispravi takav propust u roku od najviše 30 dana u slučaju kolateraliziranih transakcija i u roku od najviše 10 dana za transakcije valutne razmjene, nakon što je NSB poslao upozorenje u kojem traži da se to učini;

(o)

nastao je status neispunjavanja obveza za drugu ugovornu stranu, u bilo kojem ugovoru, s bilo kojom drugom članicom Eurosustava zaključen u svrhu provođenja operacija monetarne politike, u vezi kojih je ta druga članica Eurosustava ostvarila svoje pravo na zatvaranje bilo koje transakcije po takvom ugovoru zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza;

(p)	druga ugovorna strana postaje predmetom zamrzavanja sredstava i/ili mjera koje je uvela Unija prema članku 75. Ugovora, kojima se ograničava mogućnost druge ugovorne strane da koristi svoja sredstva;

(q)	druga ugovorna strana postaje predmetom zamrzavanja sredstava i/ili mjera koje je uvela država članica, a kojima se ograničava mogućnost druge ugovorne strane da koristi svoja sredstva;

(r)	sva imovina druge ugovorne strane ili njezin značajan dio predmet je naloga o zamrzavanju sredstava, zapljene, ovrhe ili nekog drugog postupka čija je svrha zaštita javnog interesa ili prava vjerovnika druge ugovorne strane,

(s)	sva imovina druge ugovorne strane ili njezin značajan dio ustupljen je drugom subjektu; i

(t)	svaki drugi budući ili postojeći događaj čiji bi nastanak mogao ugroziti ispunjavanje obveza druge ugovorne strane iz sporazuma koji je sklopila za potrebe provođenja operacije monetarne politike ili neka druga pravila koja se primjenjuju na odnos između druge ugovorne strane i bilo kojeg NSB-a.

2.   Događaji pod točkama (a) i (p) stavka 1. moraju biti automatski; događaji pod točkama (b), (c) i (q) mogu biti automatski; događaji pod točkama od (d) do (o) i od (r) do (t) ne mogu biti automatski i na diskrecijskoj su osnovi, tj. provedeni samo nakon dostave obavijesti o nastanku statusa neispunjavanja obveza. Takva obavijest o nastanku statusa neispunjavanja obveza može odrediti „poček” do najviše tri radna dana za ispravak navedenog događaja. Za događaje nastanka statusa neispunjavanja obveza koji su na diskrecijskoj osnovi, nacionalne središnje banke osiguravaju da odredbe vezane uz korištenje takvih diskrecijskih ovlasti osiguravaju izvjesnost glede učinka takvog korištenja.

Članak 166.

Pravna sredstva u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili radi opreznosti u poslovanju

1.   Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji osiguravaju da u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili radi opreznosti u poslovanju, NSB ima pravo iskoristiti sljedeća pravna sredstva:

(a)	privremeno isključiti, ograničiti ili trajno isključiti drugu ugovornu stranu iz pristupa operacijama na otvorenom tržištu;

(b)	privremeno isključiti, ograničiti ili trajno isključiti drugu ugovornu stranu iz pristupa stalno raspoloživim mogućnostima;

(c)	raskid svih nerealiziranih ugovora i transakcija; i

(d)	zahtijevati ubrzano izvršenje potraživanja koja još nisu dospjela ili su potencijalna;

(e)	korištenje depozita druge ugovorne strane koji su plasirani kod NSB-a, za prebijanje potraživanja od te druge ugovorne strane;

(f)	privremenu obustavu izvršavanja obveza prema drugoj ugovornoj strani sve dok potraživanje od druge ugovorne strane ne bude namireno.

2.   Svaki NSB može primjenjivati ugovore ili propise koji u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, uz sredstva iz stavka 1., daju matičnom NSB-u pravo upotrebe sljedećih sredstava:

(a)	potraživanje plaćanja zateznih kamata; i

(b)	potraživanje odštete za sve pretrpljene gubitke kao posljedice nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane.

3.   Svaki NSB može primjenjivati ugovore ili propise koji radi opreznosti u poslovanju, daju pravo matičnom NSB-u da odbije, ograniči upotrebu ili primijeni dodatne korektivne faktore na imovinu koju su druge ugovorne strane mobilizirale kao kolateral u kreditnim operacijama Eurosustava.

4.   Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji osiguravaju da je matični NSB u svako doba u pravnom položaju da može svu imovinu koja je dostavljena kao kolateral unovčiti bez nepotrebnog odgađanja, te na način koji daje pravo NSB-u da realizira vrijednost odobrenog kredita, ako druga ugovorna strana bez odgode ne podmiri svoje negativno stanje.

5.   Da bi osiguralo jedinstvenu provedbu uvedenih mjera, Upravno vijeće ESB-a može donositi odluke o pravnim sredstvima, uključujući privremeno isključenje, ili trajno isključenje iz pristupa operacijama na otvorenom tržištu ili stalnim mogućnostima.

Članak 167.

Dostavljanje informacija od strane drugih ugovornih strana

Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji osiguravaju da NSB može pribaviti sve odgovarajuće informacije od drugih ugovornih strana u vezi s operacijama monetarne politike Eurosustava.

Članak 168.

Obavijesti i druga priopćenja

1.   Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji predviđaju da sve obavijesti ili druga priopćenja trebaju biti u pisanom i/ili elektroničkom obliku.

2.   Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji jasno preciziraju na koji bi način obavijesti i ostala priopćenja trebalo slati i kada stupaju na snagu. Razdoblje nakon kojeg obavijesti i ostala priopćenja stupaju na snagu ne smije biti toliko dugo da se mijenja ekonomski učinak rješenja donesenih u cjelini. Naročito je potrebno bez odgode dostavljati potvrde i promptno ih provjeravati.

Članak 169.

Prava trećih strana

1.   Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji određuju da se prava i obveze druge ugovorne strane ne smiju ustupiti, opteretiti niti obnoviti ili da druga ugovorna strana ne smije s njima raspolagati na neki drugi način, bez prethodne pisane suglasnosti matičnog NSB-a.

2.   Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji određuju da samo ugovorni ili matični NSB i utvrđena druga ugovorna strana imaju prava i obveze koje proizlaze iz transakcije. Međutim, takvi ugovori ili propisi omogućavaju odnose između nacionalnih središnjih banaka i/ili ESB-a:

(a)	koji proizlaze iz prekogranične- upotrebe prihvatljive imovine; i

(b)	prema potrebi, za operacije provedene s drugim ugovornim stranama koje djeluju preko mrežne institucije.

Članak 170.

Mjerodavno pravo i nadležnost

1.   Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji određuju da mjerodavno pravo za odgovarajuće ugovore ili propise koje primjenjuje taj NSB, kao i za sve transakcije temeljem tih ugovora i propisa treba biti pravo one države članice čija je valuta euro, u kojoj se nalazi taj NSB, osim ako se pri prekograničnom korištenju prihvatljive imovine zahtijeva drugačije.

2.   Za rješavanje sporova nadležni su službeni sudovi te države članice čija je valuta euro, ne dovodeći pri tome u pitanje nadležnost Suda Europske unije.

Članak 171.

Dani namire za oročene depozite

Svaki NSB primjenjuje sporazume o depozitima koji određuju da se namira u vezi i s primitkom i s isplatom oročenih depozita obavlja na dane koji su određeni u obavijesti ESB-a o depozitnoj operaciji.

POGLAVLJE 2.

Dodatna minimalna zajednička obilježja koja se primjenjuju na repo ugovore i ugovore o kolateraliziranim kreditima

Članak 172.

Datum obratne strane transakcije

Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji osiguravaju da je datum obratne strane transakcije, uključujući datum otplate kolateraliziranog kredita, prema potrebi, određen u vrijeme zaključivanja svake transakcije.

Članak 173.

Radni dani

Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji određuju „radni dan” kao što je navedeno u članku 2.

Članak 174.

Kamatna stopa

1.   U repo ugovoru, razlika u cijeni između kupovne cijene i cijene povratne kupnje odgovara agregiranom iznosu koji se dobiva primjenom određene kamatne stope na kupovnu cijenu tijekom razdoblja od predviđenog datuma kupnje do datuma povratne kupnje.

2.   U kolateraliziranom kreditu, kamatna stopa određuje se primjenom navedene kamatne stope na iznos kredita za razdoblje do dospijeća operacije.

3.   Kamatna stopa koja se primjenjuje na obratne transakcije jednaka je jednostavnoj kamatnoj stopi koja se temelji na metodi za određivanje broja dana koji se uzimaju za izračun prirasta kamata „stvarni broj dana/360 dana u godini”.

Članak 175.

Mehanizmi za konverziju iznosa koji nisu u eurima

Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji osiguravaju da mehanizmi za konverziju u eure iznosa koji nisu u eurima određuju da je tečaj koji se koristi dnevni referentni devizni tečaj ESB-a za euro ili, ako on nije dostupan, promptni tečaj koji navede ESB za radni dan prije dana kada treba izvršiti konverziju za svoju prodaju eura uz kupnju druge valute.

POGLAVLJE 3.

Dodatna minimalna zajednička obilježja koja su specifična za repo ugovore

Članak 176.

Predmet repo ugovora

1.   Prilikom sklapanja repo ugovora, svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji osiguravaju postojanje prodaje prihvatljive imovine za gotovinu u eurima, zajedno s istovremenim dogovorom da se istovjetna imovina u određenom trenutku proda natrag za gotovinu u eurima.

2.   Svaki NSB određuje „istovjetnu imovinu” kao imovinu istog izdavatelja koja čini dio istog izdanja, bez obzira na datum izdanja, te koja je jednake vrste, nominalne vrijednosti, iznosa i opisa kao i ona imovina s kojom je uspoređena.

3.   Ako je imovina u vezi s kojom se radi usporedba u stavku 2., konvertirana ili renominirana ili je po njoj izvršena opcija poziva, definiciju istovjetnosti potrebno je izmijeniti tako da znači:

(a)	u slučaju konverzije, onu imovinu u koju je imovina konvertirana;

(b)	u slučaju da je po imovini izvršena opcija opoziva, imovinu koja je istovjetna uplaćenoj imovini, pod uvjetom da je prodavatelj kupcu platio iznos koji je jednak vrijednosti opoziva;

(c)	u slučaju renominirane imovine, imovinu istovjetnu onoj u kojoj je izvorna imovina bila renominirana, po potrebi, s iznosom novca koji je jednak razlici u vrijednosti između imovine prije i nakon njezinog renominiranja.

Članak 177.

Odredbe o konačnom netiranju u vezi s repo ugovorima

1.   Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji osiguravaju da nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza imaju pravo raskinuti i zatvoriti sve nepodmirene repo transakcije.

2.   Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali sadržavati određene odredbe o netiranju s ciljem postizanja ekonomskih učinaka, istovjetnih onima koji su niže navedeni.

(a)

Nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza, smatra se da je datum ponovne kupnje za svaku transakciju nastupio odmah te da se primjenjuje jedna od sljedećih mogućnosti: i. sva istovjetna imovina koja čini maržu odmah postaje isporučiva, tako da se izvršenje odgovarajućih obveza ugovornih strana u vezi s isporukom imovine i plaćanja cijene ponovne kupnje za bilo koju ponovno kupljenu imovinu provodi samo u skladu s točkama od (b) do (d); ili ii. repo transakcija će se raskinuti.

(b)	tržišne vrijednosti ponovno kupljene imovine i bilo koje istovjetne imovine koja čini maržu, koju treba prenijeti i cijenu ponovne kupnje koju treba uplatiti svaka ugovorna strana, određuje NSB za sve transakcije na datum ponovne kupnje na komercijalno prihvatljiv način.

(c)

na temelju točke (b), NSB izračunava koliko je svaka ugovorna strana dužna jedna drugoj na datum ponovne kupnje. Iznosi koje jedna ugovorna strana potražuje prebijaju se s iznosima koje duguje drugoj ugovornoj strani, te samo ugovorna strana koja ima potraživanje vrednovano u nižem iznosu plaća neto saldo.

(d)	takav neto saldo dospijeva na naplatu sljedećeg dana kada je sustav TARGET2 otvoren za izvršenje plaćanja. Za potrebe ovog obračuna, svi iznosi koji nisu nominirani u eurima konvertiraju se u eure na odgovarajući datum po tečaju, koji se izračunava u skladu s člankom 175.

3.   Svaki NSB utvrđuje „tržišnu vrijednost pri nastanku statusa neispunjavanja obveze” kako je navedeno u članku 2.

Članak 178.

Postupanje u skladu s mjerama za kontrolu rizika

Ako mjerodavni ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB uključuju bilo kakve odredbe o zamjeni kolaterala, ti bi aranžmani trebali osiguravati održavanje usklađenosti sa zahtijevanim mjerama za kontrolu rizika.

Članak 179.

Gotovinske marže

Ako nacionalne središnje banke primjenjuju ugovore ili propise koji uključuju bilo kakve odredbe o maržama koje treba platiti ili vratiti u gotovini, takve odredbe također određuju da se bilo koja buduća obveza vraćanja ili osiguravanja marže najprije podmiruje s pomoću gotovine do istog iznosa, zajedno sa svim pripadajućim kamatama.

Članak 180.

Daljnje odredbe koje se odnose na repo ugovore

Ne dovodeći u pitanje odredbe ove Smjernice, svaki NSB može u svojim ugovorima ili propisima utvrditi daljnje odredbe koje se odnose na repo ugovore.

POGLAVLJE 4.

Dodatna minimalna zajednička obilježja koja su specifična za ugovore o kolateraliziranom kreditu

Članak 181.

Dostavljanje i realizacija kolaterala

1.   U odnosu na aranžmane za osiguranje likvidnosti u obliku kolateraliziranih kredita, svaki NSB u svojim ugovorima i propisima uzima u obzir različite postupke i formalnosti, koji se koriste u njegovom području nadležnosti, potrebne za uspostavu i naknadnu realizaciju prava osiguranja na kolateralu, kao što su zalog, ustupanje ili osiguranje (engl. charge).

2.   Svaki NSB primjenjuje kolateralizirane kreditne aranžmane koji osiguravaju da imovinu koja je dostavljena kao kolateral NSB može zakonski unovčiti, a da ne postoje prethodna potraživanja prema toj imovini. Treće osobe, uključujući nadležno tijelo za likvidaciju u slučaju insolventnosti, nemaju mogućnost intervencije i uspješnog potraživanja imovine koja je dostavljena kao kolateral, osim u slučaju prijevare, niti bilo kakvih prava povezanih s njima.

3.   Svaki NSB primjenjuje kolateralizirane kreditne aranžmane koji osiguravaju da je nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza, kao što je određeno u članku 165., u pravnom položaju da može realizirati ekonomsku vrijednost imovine koja je dostavljena kao kolateral. Takav nastanak statusa neispunjavanja obveza također odražava okolnosti u kojima NSB može tretirati drugu ugovornu stranu kao ugovornu stranu za koju je nastao status neispunjavanja obveze na temelju repo ugovora.

Članak 182.

Prekonoćna produženja unutardnevnih operacija

Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji dopuštaju mogućnost da se operacije koje su zaključene na dnevnoj osnovi mogu prekonoćno produžiti.

POGLAVLJE 5.

Dodatna minimalna zajednička obilježja koja su specifična za valutne ugovore o razmjeni za potrebe monetarne politike

Članak 183.

Ugovor o istodobno promptnoj i terminskoj prodaji i kupnji

Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji osiguravaju da je svaka transakcija zasnovana kao istodobno promptna i terminska prodaja i kupnja eura za stranu valutu.

Članak 184.

Vremenski raspored i mehanizmi za prijenos plaćanja

Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji uključuju odredbu u vezi s vremenskim rasporedom i mehanizmima za prijenos plaćanja. Datum terminske prodaje i kupnje određuje se u vrijeme zaključivanja svake transakcije.

Članak 185.

Definicije posebnih pojmova

Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji utvrđuju stranu valutu, promptni tečaj, terminski tečaj, datum prijenosa i datum povratnog prijenosa u skladu sa sljedećim:

(a)	„strana valuta” znači svaka zakonska valuta koja nije euro;

(b)

„promptni tečaj” znači, u odnosu na određenu transakciju, tečaj (izračunava se u skladu s točkom 175.) koji se primjenjuje za konverziju iznosa eura u iznos strane valute bitan za tu transakciju, koji će jedna ugovorna strana morati prenijeti drugoj strani na datum prijenosa na temelju plaćanja iznosa u eurima, a taj se tečaj određuje u potvrdi o poslu.

(c)

„terminski tečaj” znači tečaj izračunan u skladu s člankom 175. koji se primjenjuje za konverziju iznosa eura u iznos strane valute, koji će jedna ugovorna strana morati prenijeti drugoj strani na datum povratnog prijenosa na temelju plaćanja iznosa u eurima, a taj se tečaj određuje u potvrdi o poslu i utvrđuje se u mjerodavnim ugovorima ili propisima koje primjenjuje odgovarajući NSB.

(d)	„iznos povratnog prijenosa u stranoj valuti” znači iznos strane valute koji je potreban da bi se kupio iznos eura na datum povratnog prijenosa.

(e)

„datum prijenosa” znači, glede bilo koje transakcije, datum i, gdje je to primjereno, vrijeme na taj datum, kada treba provesti prijenos iznosa eura od jedne ugovorne strane drugoj, tj. datum i, gdje je to primjereno, vrijeme na taj datum, kada su se ugovorne strane dogovorile da će se provesti namira prijenosa iznosa eura.

(f)	„Datum povratnog prijenosa” znači, glede bilo koje transakcije, datum i gdje je to primjereno, vrijeme na taj datum kada jedna ugovorna strana treba izvršiti povratni prijenos iznosa eura drugoj ugovornoj strani.

Članak 186.

Sporazumi o netiranju putem zatvaranja transakcije u odnosu na valutne ugovore o razmjeni

1.   Svaki NSB primjenjuje ugovore i propise koji osiguravaju da nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza, NSB ima pravo raskinuti i zatvoriti sve nedospjele transakcije.

2.   Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji sadržavaju odredbe o netiranju koje imaju za cilj postizanje ekonomskih učinaka istovjetnih onima koji su niže navedeni.

(a)

Ako nastupi događaj nastanka statusa neispunjavanja obveza, smatra se da je svaka transakcija raskinuta, a NSB utvrđuje zamjenske vrijednosti iznosa u eurima i iznosa povratnog prijenosa u stranoj valuti, tako da su te zamjenske vrijednosti iznosi koji bi bili potrebni za očuvanje ekonomskog ekvivalenta svih plaćanja koja bi se inače zahtijevala za NSB

(b)

Na temelju tako utvrđenih iznosa, NSB mora izračunati koliko duguje jedna ugovorna strana drugoj strani na datum povratnog prijenosa. Iznosi koje jedna strana potražuje od druge konvertiraju se, po potrebi, u eure u skladu s člankom 175. i prebijaju s iznosima koje jedna strana duguje drugoj strani. Samo strana koja ima potraživanje vrednovano po nižoj vrijednosti od obveze plaća neto saldo. Taj neto saldo dospijeva na naplatu sljedećeg dana kada je sustav TARGET2 otvoren za provođenje tog plaćanja.

Članak 187.

Daljnje odredbe u vezi s valutnim ugovorima o razmjeni

Ne dovodeći u pitanje zahtjeve utvrđene u ovoj Smjernici, svaki NSB može odrediti daljnje odredbe u vezi s provođenjem valutnih ugovora o razmjeni u svojim ugovorima i propisima.

DIO OSMI

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 188.

Razmjena informacija

Nacionalne središnje banke mogu, ako je to potrebno za provođenje monetarne politike, razmjenjivati pojedine informacije između članica Eurosustava, kao što su operativni podaci, koji se odnose na druge ugovorne strane koje sudjeluju u operacijama monetarne politike Eurosustava. Za te informacije vrijedi zahtjev za čuvanje poslovne tajne, koji je naveden u članku 37. Statuta ESSB-a.

Članak 189.

Zakonodavstvo koje uređuje sprječavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma

Druge ugovorne strane u operacijama monetarne politike Eurosustava upoznate su sa svim obvezama koje su propisane zakonodavstvom koje uređuje sprječavanje pranja novca i borbu protiv terorizma, te ih ispunjavaju.

Članak 190.

Ukidanje

1.   Smjernica ESB/2011/14 stavlja se izvan snage od 1. svibnja 2015.

2.   Upućivanje na smjernicu koja je stavljena izvan snage tumači se kao upućivanje na ovu Smjernicu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu XIII.

Članak 191.

Stupanje na snagu, primjena i provedba

1.   Ova Smjernica stupa na snagu na dan kada su o njoj obaviještene nacionalne središnje banke.

2.   Sve odredbe ove Smjernice primjenjuju se od 1. svibnja 2015., osim onih utvrđenih u članku 142. koje se primjenjuju od 1. studenoga 2015.

3.   Nacionalne središnje banke prosljeđuju ESB-u pravne propise i sredstva pomoću kojih se namjeravaju uskladiti s odredbama ove Smjernice koje predstavljaju značajne promjene u usporedbi sa Smjernicom ESB/2011/14 najkasnije do 16. veljače 2015.

Članak 192.

Adresati

Ova Smjernica upućena je svim središnjim bankama Eurosustava.

---

(1)  Smjernica ESB/2011/14 od 20. rujna 2011. o instrumentima i postupcima monetarne politike Eurosustava (SL L 331, 14.12.2011., str. 1.).

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2531/98 od 23. studenoga 1998. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama od strane Europske središnje banke (SL L 318, 27.11.1998., str. 1.).

(3)  Uredba (EZ) br. 1745/2003 Europske središnje banke od 12. rujna 2003. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (ESB/2003/9) (SL L 250, 2.10.2003., str. 10.).

(4)  Smjernica ESB/2012/27 Europske središnje banke od 5. prosinca 2012. o Transeuropskom automatiziranom sustavu ekspresnih novčanih transakcija u realnom vremenu na bruto načelu (TARGET2) (SL L 30, 30.1.2013., str. 1.).

(5)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2532/98 od 23. studenoga 1998. o ovlastima Europske središnje banke za izricanje sankcija (SL L 318, 27.11.1998., str. 4.).

(6)  Uredba Europske središnje banke (EZ) br. 2157/1999 od 23. rujna 1999. o ovlastima Europske središnje banke za izricanje sankcija (ESB/1999/4) (SL L 264, 12.10.1999., str. 21.).

(7)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(8)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(9)  Uredba (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o agencijama za kreditni rejting (SL L 302, 17.11.2009., str. 1.).

(10)  Uredba (EU) br. 549/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji (ESA 2010) (SL L 174, 26.6.2013., str. 1.).

(11)  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

(12)  Sukladno članku 7. stavku 4.

(13)  12 Srednjoeuropsko vrijeme (CET) uzima u obzir srednjoeuropsko ljetno računanje vremena.

(14)  Moguće je drugačije određivanje zbog praznika.

(15)  Zbog praznika se operacije iz prosinca uobičajeno pomiču za jedan tjedan, tj. na prethodnu srijedu u tome mjesecu.

(16)  Datum namire odnosi se na radne dane Eurosustava. T označuje dan trgovanja.

(17)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

(18)  Informacije o stupnjevima kreditne kvalitete objavljuju se na mrežnim stranicama ESB-a.

(19)  14 Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---