(1)

Kvalificirana radna snaga ključna je za jačanje održive konkurentnosti Unije, podupiranje oporavka od pandemije bolesti COVID-19 u okviru kojeg će se otvoriti velik broj radnih mjesta te za osiguravanje socijalno pravedne digitalne i zelene tranzicije. Kako se tržišta rada razvijaju, ljudi moraju ići ukorak s njima i unapređivati svoje vještine. Nove i bolje vještine stvaraju više prilika te, u kontekstu demografskih promjena, ljudima omogućuju da preuzmu aktivnu ulogu u upravljanju prelascima na tržištu rada i u potpunosti sudjeluju u društvu. Osim toga, usavršavanje i prekvalifikacija odraslih mogu biti moćan alat za promicanje socijalne pravednosti i uključenosti za pravednu tranziciju.

(2)

U članku 14. stavku 1. Povelje o temeljnim pravima (1) navodi se da svatko ima pravo na obrazovanje i na pristup strukovnom i trajnom osposobljavanju. U prvom načelu europskog stupa socijalnih prava („stup”), koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija zajednički proglasili 17. studenoga 2017 (2). utvrđuje se da svi imaju pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi održali i stekli vještine s pomoću kojih mogu u cijelosti sudjelovati u društvu i uspješno ući na tržište rada. Četvrto načelo stupa odnosi se na aktivnu potporu zapošljavanju kako bi se zaštitilo pravo svih osoba na pravovremenu i prilagođenu pomoć u poboljšanju izgleda za zapošljavanje ili samozapošljavanje. U petom načelu stupa o sigurnom i prilagodljivom zaposlenju ističe se da radnici, bez obzira na vrstu i trajanje radnog odnosa, imaju pravo na pravedno i jednako postupanje u pogledu radnih uvjeta, pristupa socijalnoj zaštiti i osposobljavanja.

(3)

Europsko vijeće pozdravilo je 25. lipnja 2021. glavne ciljeve Unije iz Akcijskog plana za europski stup socijalnih prava, u skladu s Izjavom iz Porta od 8. svibnja 2021., i time poduprlo ambiciju da se osigura da do 2030. najmanje 60 % svih odraslih svake godine sudjeluje u osposobljavanju. Međutim, sudjelovanje u obrazovanju odraslih u Uniji u posljednjem desetljeću stagnira, a 21 država članica nije ostvarila cilj utvrđen na razini Unije za 2020. Imajući to u vidu, Vijeće je donijelo Rezoluciju o novom europskom programu za obrazovanje odraslih za razdoblje 2021. – 2030 (3). kako bi se podržao napredak u ostvarenju glavnog cilja Unije u području obrazovanja odraslih. Mnogim odraslim osobama, kao što su osobe u netipičnim oblicima rada, zaposlenici malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi) te nezaposlene, neaktivne i niskokvalificirane osobe, mogućnosti za razvoj vještina prečesto su nedostupne.

(4)

U Programu vještina za Europu, koji je Komisija donijela 1. srpnja 2020., poziva se na revoluciju vještina kako bi se ekološka i digitalna tranzicija pretvorile u priliku za brz i pravedan oporavak. U njemu se, među ostalim, najavljuje da će Komisija istražiti primjenu individualnih računa za učenje kao alata za potporu usavršavanju i prekvalifikaciji radno sposobnih odraslih osoba i time dopuniti druge mehanizme usmjerene na poslodavce i pružatelje usluga obrazovanja i osposobljavanja.

(5)

Vještine za zelenu tranziciju te usavršavanje i prekvalifikacija radne snage bit će potrebni u kontekstu prelaska na moderno, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo, kako je utvrđeno u europskom zelenom planu čiji je cilj klimatska neutralnost do 2050. U komunikaciji Komisije od 14. srpnja 2021. naslovljenoj „Spremni za 55 %” prepoznaje se da zelena tranzicija može biti uspješna samo ako Unija raspolaže kvalificiranom radnom snagom koja joj je potrebna kako bi ostala konkurentna te se ukazuje na vodeće inicijative Programa vještina za Europu kojima se ljudima nastoje pružiti vještine potrebne za zelenu i digitalnu tranziciju.

(6)

U komunikaciji Komisije od 9. ožujka 2021. o digitalnom desetljeću Europe prepoznaje se manjak osoblja s odgovarajućim digitalnim vještinama, kao i rodna neravnoteža među stručnjacima za informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) i osobama s diplomom iz područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM). U njoj se ponovno ističe cilj da do 2030. najmanje 80 % stanovništva Unije stekne barem osnovne digitalne vještine i predlaže se cilj da se do te godine zaposli 20 milijuna stručnjaka u području IKT-a, s podjednakim udjelom žena i muškaraca. U Komisijinu prijedlogu od 15. rujna 2021. o putu u digitalno desetljeće predlaže se uspostava okvira za daljnji napredak prema tim ciljevima. U Akcijskom planu za digitalno obrazovanje za razdoblje 2021. – 2027. od 30. rujna 2020. ističe se da bi se tehnološka sredstva trebala upotrebljavati za veću pristupačnost i fleksibilnost mogućnosti učenja, uključujući usavršavanje i prekvalifikaciju.

(7)

U komunikaciji Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenoj „Nova industrijska strategija za Europu” poziva se na odlučno djelovanje kako bi cjeloživotno učenje postalo stvarnost za sve te kako bi obrazovanje i osposobljavanje išli ukorak s dvostrukom tranzicijom i pomogli je ostvariti.

(8)

U zaključcima Vijeća od 8. lipnja 2020 (4). države članice pozivaju se da, imajući u vidu nacionalne okolnosti i poštujući ulogu i autonomiju socijalnih partnera, istraže moguće modele za javno i privatno financiranje cjeloživotnog učenja i razvoj vještina na individualnoj razini, s obzirom na to da je održivo financiranje posebno važno u kontekstu nedostatka kvalificirane radne snage, te da posebnu pozornost posvete ranjivim skupinama i radnicima s niskom razinom vještina, a Komisiju se poziva da u skladu sa svojim nadležnostima podupre države članice u tim nastojanjima.

(9)

Nedostatna financijska potpora za pojedince jedna je od glavnih prepreka koje utječu na sudjelovanje u učenju. Ukupna javna i privatna ulaganja nisu dostatna. Troškove osposobljavanja povezanog s poslom u Uniji najčešće snose poslodavci. Međutim, mnoga poduzeća, a osobito MSP-ovi, ne pružaju ili ne financiraju osposobljavanje svojem osoblju, a osobe na netipičnim radnim mjestima imaju ograničen ili nemaju nikakav pristup osposobljavanju koje osigurava poslodavac. Takve nejednakosti mogle bi narušiti dobrobit i zdravlje osoba, smanjiti gospodarsku konkurentnost, uzrokovati propuštanje prilika, stvoriti prepreke inovacijama i rezultirati rizikom od zapostavljanja osoba pri prelasku na održivije gospodarske aktivnosti.

(10)

Osim izravnih troškova, i vremenska su ograničenja važan čimbenik koji odrasle osobe sprečava u traženju osposobljavanja. Iako mehanizmi za plaćeni dopust za osposobljavanje postoje u većini država članica (5), informiranost radno sposobnih odraslih osoba o dopustu za osposobljavanje i njegovo korištenje često su na niskoj razini, a ti mehanizmi često ne obuhvaćaju radnike na netipičnim radnim mjestima ili ne omogućuju odraslim osobama da potraže obrazovanje i osposobljavanje tijekom razdobljâ nezaposlenosti ili niske gospodarske aktivnosti.

(11)

Mnoge odrasle osobe, osobito niskokvalificirane i one najudaljenije od tržišta rada, nisu motivirane za pohađanje osposobljavanja. Možda nisu svjesne vlastitih potreba za vještinama ili ne znaju jesu li im programi potpore i osposobljavanja dostupni te jesu li kvalitetni i priznaju li se na tržištu rada. Nadalje, osobe možda neće biti motivirane za sudjelovanje u osposobljavanju koje je za njih odabrano bez prethodnog savjetovanja s njima i koje nije prilagođeno njihovim potrebama.

(12)

U Uniji je potreban nov pristup usavršavanju i prekvalifikaciji. Njime bi trebalo dopuniti postojeće instrumente i poduzeti korake za ispunjavanje političkih obveza tako da se osobe osnaže i da im se pruže potpora i alati potrebni za usavršavanje ili prekvalifikaciju, i to na svim razinama vještina.

(13)

U svojem mišljenju iz kolovoza 2021. o inicijativi Unije za individualne račune za učenje i jačanje pružanja osposobljavanja u Europi Savjetodavni odbor za strukovno osposobljavanje navodi da bi takva inicijativa trebala doprinijeti većem angažmanu, motivaciji i sudjelovanju odraslih osoba u obrazovanju i osposobljavanju. Glavni je izazov poboljšati usklađenost vještina i radnih mjesta te osigurati pristup raznolikim mogućnostima kvalitetnog osposobljavanja relevantnijim i usmjerenijim pružanjem usluga. Savjetodavni odbor za strukovno osposobljavanje u svojem je mišljenju istaknuo da bi odabir mehanizama financiranja i prilagođenih poticaja po ciljnim skupinama na nacionalnoj razini trebao biti usklađen s nacionalnim potrebama i prioritetima.

(14)

Jedan od mogućih pristupa rješavanju navedenih problema pružanje je izravne potpore osobama putem pravâ na osposobljavanje u okviru individualnih računa za učenje. On obuhvaća i uspostavu širokog poticajnog okvira kojim se pojedincima omogućava pristup mogućnostima osposobljavanja, informacijama, usmjeravanju, plaćenom dopustu za osposobljavanje i priznavanju ishodâ osposobljavanja. Tim se pristupom mogu dopuniti postojeće inicijative na nacionalnoj razini.

(15)

Preporučuje se da se individualno pravo na osposobljavanje definira na nacionalnoj razini, u skladu s potrebama osoba za osposobljavanjem (6) i uzimajući u obzir druge postojeće instrumente. Prilagodbom financiranja postojećim potrebama može se povećati učinkovitost inicijative. Države članice mogu uspostaviti dodatna prava na osposobljavanje za osobe kojima je pomoć najpotrebnija, ovisno o nacionalnom kontekstu i promjenjivom tržištu rada. Primjerice, države članice mogle bi osigurati dodatna prava u okviru individualnih računa za učenje u strateškim sektorima (7) kako bi poduprle zelenu i digitalnu tranziciju. Osim financijskih prava, ključni čimbenici koji utječu na sudjelovanje u usavršavanju i prekvalifikaciji također su relevantnost, korisnost i priznavanje programa osposobljavanja. Usto se preporučuje da se provede savjetovanje sa socijalnim partnerima i relevantnim dionicima o tim pitanjima.

(16)

Individualni računi za učenje trebali bi osobama omogućiti da prava na osposobljavanje akumuliraju i iskoriste u određenom razdoblju, koje treba definirati na nacionalnoj razini, kako bi mogle pohađati dulje ili skuplje programe osposobljavanja ili se osposobljavati tijekom razdoblja gospodarskog pada, kao odgovor na nove potrebe za vještinama. Pojedinci bi svoja individualna prava na osposobljavanje trebali moći očuvati neovisno o njihovu statusu na tržištu rada, radnom statusu ili promjeni karijere. Države članice pozivaju se da uspostave pravila u pogledu isteka pravâ koja bi polaznike poticala da u potpunosti iskoriste svoja prava.

(17)

Trebalo bi promicati mogućnost očuvanja individualnih prava na osposobljavanje tijekom razdoblja u kojima pojedinac živi u drugoj državi članici ili iskorištavanje individualnih prava na osposobljavanje kako bi priznatom i kvalitetnom osposobljavanju iz nacionalnog registra svojeg računa za učenje pristupio iz inozemstva. Prenosivost pravâ među državama članicama dugoročno je poželjna značajka koju je potrebno dodatno istražiti, imajući na umu moguće učinke na nacionalna tržišta rada.

(18)

Kako bi se pojedincima pomoglo da pronađu odgovarajući oblik osposobljavanja i tako povećala njihova motivacija za učenje, treba biti dostupan pristup mogućnostima profesionalnog usmjeravanja i vrednovanja. Postoji potreba i za ažuriranjem javnih registara priznatog osposobljavanja putem namjenskih jedinstvenih nacionalnih digitalnih portala dostupnih svima, uključujući osobe s invaliditetom, koji bi po mogućnosti bili povezani s platformom Europass.

(19)

Preporučuje se da se individualni računi za učenje upotrebljavaju za pristup vrednovanju, uključujući mogućnosti procjene vještina. U Komisijinoj nedavnoj ocjeni rada na temelju Preporuke Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (8) uočen je znatan napredak, ali su i utvrđene trajne poteškoće i predložena rješenja. Naime, pojedincima je potrebno pružiti prilagođenu potporu te osigurati bolju koordinaciju s pružateljima usluga usmjeravanja i učinkovito prilagođavanje inicijativa za vrednovanje skupinama u nepovoljnom položaju i ranjivim skupinama. Države članice pozivaju se da potiču pružanje mikrokvalifikacija kada je to relevantno, na temelju utvrđenih potreba, u skladu s Preporukom Vijeća od 16. lipnja 2022. o mikrokreditima za cjeloživotno učenje i zapošljivost (9).

(20)

Ovom se Preporukom podupire provedba plaćenog dopusta za osposobljavanje. Pravilno osiguravanje plaćenog dopusta za osposobljavanje omogućilo bi radnicima da zadrže svoju plaću ili zamjenski dohodak tijekom razdobljâ osposobljavanja. Države članice pozivaju se da sa socijalnim partnerima započnu dijalog o mehanizmima kojima bi se zaposlenicima omogućilo da sudjeluju u osposobljavanju tijekom radnog vremena putem svojih individualnih računa za učenje, uzimajući u obzir nacionalne mogućnosti i sustave osposobljavanja. U tom bi pogledu trebalo uzeti u obzir i situaciju MSP-ova i mikropoduzeća.

(21)

Opsežne aktivnosti i kampanje otvaranja prema javnosti i podizanja svijesti ključne su za znatno povećanje sudjelovanja odraslih osoba u mogućnostima učenja, osobito među skupinama s niskom razinom informiranosti o usavršavanju i prekvalifikaciji, kao što su one koje su najudaljenije od tržišta rada. Suradnja javnih tijela, socijalnih partnera, organizacija civilnog društva i drugih dionika, utemeljena na zajedničkom poimanju da su usavršavanje i prekvalifikacija sredstvo ulaganja, može povećati učinkovitost aktivnosti otvaranja prema javnosti i podizanja svijesti. Obraćanje pozornosti na pristupačnost trebalo bi olakšati sudjelovanje odraslih osoba s invaliditetom.

(22)

Praćenje na nacionalnoj razini i stalno poboljšavanje individualnih računa za učenje i poticajnog okvira ključni su za podupiranje provedbe ove Preporuke. Naknadne prilagodbe mogle bi se odnositi na iznos individualnih prava na osposobljavanje, prioritetne skupine ili integraciju različitih elemenata poticajnog okvira prilagođenu korisniku.

(23)

Odgovarajuće financiranje ključna je značajka uspješnih sustava individualnih računa za učenje. Nacionalni program individualnih računa za učenje može olakšati podjelu troškova među različitim izvorima financiranja, kao što su javna tijela, poslodavci i fondovi kojima upravljaju socijalni partneri, tako da se omogući da individualnom računu za učenje doprinose različiti izvori financiranja. Kombinacijom javnih i privatnih izvora financiranja trebalo bi osigurati održivost inicijative u državama članicama, što je ključno za njezin uspjeh. Takvom kombinacijom izvora financiranja olakšava se prilagodba potpore i dodataka poslodavaca za zaposlenike, na dobrovoljnoj osnovi ili kao rezultat kolektivnih ugovora.

(24)

Sredstvima Unije kojima se podupiru programi za obrazovanje odraslih, kao što su Europski socijalni fond plus (10), Europski fond za regionalni razvoj (11) i Fond za pravednu tranziciju (12) te, kada je to relevantno, Mehanizmom za oporavak i otpornost (13) u okviru instrumenta Next Generation EU i prilagođenim stručnim znanjem u okviru Instrumenta za tehničku potporu (14) može se poduprijeti uspostava individualnih računa za učenje i njihova poticajnog okvira. Taj se proces može poduprijeti i uzajamnim učenjem uz pomoć Komisije.

(25)

Ovom se Preporukom ne dovodi u pitanje isključiva nadležnost država članica ni raspodjela nadležnosti unutar svake države članice na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini u pogledu financiranja, te organizacije i sadržaj njihovih sustava obrazovanja i osposobljavanja odraslih. Njome se države članice ne sprečava u tome da zadrže ili uvedu druge ili naprednije odredbe o obrazovanju i osposobljavanju odraslih osoba od onih koje se preporučuju u ovoj Preporuci.

(26)

Države članice trebale bi u osmišljavanje reformi uključiti socijalne partnere i sve relevantne dionike, uključujući organizacije civilnog društva. Ovom se Preporukom u cijelosti poštuje autonomija socijalnih partnera, među ostalim ako su oni odgovorni za uspostavu sustava osposobljavanja i upravljanje njima.

(27)

Mjere navedene u ovoj Preporuci ne zamjenjuju niti im je svrha ometati pružanje osposobljavanja od strane poslodavaca, javnih i privatnih službi za zapošljavanje ili drugih pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja, niti bi one trebale zamijeniti javnu potporu ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje ili druge vrste potpore. Dodatno administrativno opterećenje trebalo bi što više smanjiti,

1.

2.

3.

Preporučuje se da pogranični radnici i samozaposlene osobe koje rade u državi članici koja nije država članica u kojoj zakonito borave budu obuhvaćeni okvirom države članice u kojoj rade.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

—

Profesionalno usmjeravanje i vrednovanje

12.

—

Nacionalni registar mogućnosti prihvatljivog kvalitetnog osposobljavanja, profesionalnog usmjeravanja i vrednovanja

13.

14.

15.

16.

17.

—

Jedinstveni nacionalni digitalni portal koji podržava individualne račune za učenje

18.

—

Plaćeni dopust za osposobljavanje

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.