15/Sv. 001

HR

Službeni list Europske unije

269

L 110/30

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.04.2009.

(1)

Direktiva 98/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (3) već je nekoliko puta znatno izmijenjena (4). Navedenu bi Direktivu trebalo kodificirati u interesu jasnoće i racionalnosti.

(2)

Određenim direktivama navedenim u Prilogu I. ovoj Direktivi utvrđuju se propisi u vezi sa zaštitom interesa potrošača.

(3)

Postojeći mehanizmi za osiguravanje usklađenosti s tim direktivama, kako na nacionalnoj razini tako i na razini Zajednice, nisu uvijek sposobni na vrijeme zaustaviti povrede kolektivnih interesa potrošača. Kolektivni interesi su interesi koji ne predstavljaju zbroj interesa pojedinaca oštećenih povredom. Ovo ne dovodi u pitanje pojedinačne postupke pojedinaca oštećenih povredom.

(4)

S obzirom na cilj prekida praksi koje su nezakonite na temelju primjenjivih nacionalnih odredaba, efektivnost nacionalnih mjera za prijenos direktiva u pitanju – uključujući zaštitne mjere koje nadilaze razinu zahtjeva tih direktiva, a spojive su s Ugovorom i dopuštene tim direktivama – može biti narušena ako te prakse proizvode učinke izvan države članice iz koje su potekle.

(5)

Te poteškoće mogu poremetiti neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta, budući da bi bilo dovoljno premjestiti izvor nezakonite prakse u drugu zemlju da se izbjegne provedba. To predstavlja narušavanje tržišnog natjecanja.

(6)

Te bi poteškoće mogle umanjiti povjerenje potrošača u unutarnje tržište i ograničiti opseg djelovanja organizacija koje predstavljaju zajedničke interese potrošača odnosno neovisnih javnih tijela zaduženih za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pogođenih praksama kojima se krši pravo Zajednice.

(7)

Te prakse često prelaze granice između država članica. Potrebno je hitno osigurati određeni stupanj usklađenosti između nacionalnih odredaba s ciljem prekida takvih nezakonitih praksi neovisno o tomu u kojoj državi članici nezakonita praksa proizvodi učinke. Što se tiče nadležnosti, to ne dovodi u pitanje propise međunarodnog privatnog prava i konvencija koje su na snazi između država članica, uz istovremeno poštovanje općih obveza država članica koje proizlaze iz Ugovora, posebno onih koje se odnose na neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(8)

Samo Zajednica može ostvariti cilj predviđenog djelovanja. Stoga je Zajednica obvezna djelovati.

(9)

U skladu s člankom 5. stavkom 3. Ugovora, Zajednica ne smije prijeći nužnu mjeru za postizanje ciljeva Ugovora. U skladu s tim člankom, moraju se u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir specifična svojstva nacionalnih pravnih sustava, ostavljajući državama članicama slobodu izbora između različitih opcija s istovrsnim učinkom. Sudovi, odnosno upravna tijela nadležna za odlučivanje u postupcima iz ove Direktive trebali bi imati pravo ispitati učinke prethodnih odluka.

(10)

Jedna od opcija trebala bi se sastojati od toga da jedno ili više neovisnih javnih tijela izričito zaduženih za zaštitu kolektivnih interesa potrošača provodi prava na pokretanje postupka iz ove Direktive. Druga bi opcija trebala predvidjeti izvršavanje tih prava putem organizacija čija je svrha zaštita kolektivnih interesa potrošača u skladu s kriterijima predviđenim u nacionalnom pravu.

(11)

Države članice bi kod određivanja kvalificiranih tijela i/ili organizacija na nacionalnoj razini za potrebe ove Direktive trebale imati mogućnost odabrati jednu od tih opcija ili kombinaciju tih opcija.

(12)

Što se tiče povreda unutar Zajednice, za ta bi tijela i/ili organizacije trebalo vrijediti načelo uzajamnog priznavanja. Države članice bi na zahtjev svojih nacionalnih subjekata Komisiji trebale priopćiti naziv i svrhu nacionalnih subjekata koji su ovlašteni pokrenuti postupak u njihovoj zemlji u skladu s odredbama ove Direktive.

(13)

Dužnost je komisije osigurati objavu popisa tih kvalificiranih subjekata u Službenom listu Europske unije. Dok god se ne objavi suprotno, pretpostavlja se da kvalificirani subjekt naveden na tom popisu ima pravnu sposobnost.

(14)

Države članice trebale bi imati mogućnost zahtijevati da stranka koja namjerava pokrenuti postupak za dobivanje sudskog naloga prije toga obavi konzultacije, kako bi se tuženiku pružila mogućnost da prestane sa spornom povredom. Države članice bi trebale imati mogućnost zahtijevati da se te prethodne konzultacije obave uz sudjelovanje neovisnog javnog tijela koje su one odredile.

(15)

Ako države članice utvrde da je potrebno obaviti prethodne konzultacije, trebalo bi odrediti rok od dva tjedna od primitka zahtjeva za konzultacije, nakon kojega bi, ako se ne postigne prestanak povrede, predlagatelj imao pravo bez daljnjeg odlaganja pokrenuti postupak pred nadležnim sudom odnosno upravnim tijelom.

(16)

Prikladno je da Komisija podnese izvješće o funkcioniranju ove Direktive, a posebno o njezinom području primjene i postupku prethodnih konzultacija.

(17)

Primjena ove Direktive ne bi smjela dovesti u pitanje primjenu propisa Zajednice o tržišnom natjecanju.

(18)

Ova Direktiva ne bi smjela dovesti u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prijenos direktiva iz Priloga II. dijela B i primjenu tih direktiva u nacionalnom pravu,

(a)

izdavanje naloga, s primjerenom ekspeditivnošću, prema potrebi i u skraćenom postupku, za prestanak ili zabranu svih povreda;

(b)

tamo gdje je to primjereno, donošenje mjera kao što su objava odluke u prikladnom obliku, djelomično ili u cijelosti, i/ili objava ispravka s ciljem otklanjanja daljnjih posljedica povrede;

(c)

u mjeri u kojoj pravni sustav dotične države članice to dopušta, izdavanje naloga koji tuženika koji izgubi spor obvezuje da u slučaju nepostupanja u skladu s odlukom u roku koji su odredili sudovi odnosno upravna tijela uplati u državnu blagajnu ili da plati korisniku određenom u nacionalnom zakonodavstvu ili na temelju toga zakonodavstva određeni fiksni iznos za svaki dan zakašnjenja, odnosno bilo kakav drugi iznos predviđen u nacionalnom zakonodavstvu s ciljem osiguravanja postupanja u skladu s odlukama.

(a)

jedno ili više neovisnih javnih tijela koja su izričito zadužena za zaštitu interesa iz članka 1., u državama članicama gdje takva tijela postoje; i/ili

(b)

organizacije čija je svrha zaštititi interese iz članka 1., u skladu s kriterijima utvrđenim u nacionalnom pravu.

(a)

područje primjene ove Direktive u odnosu na zaštitu kolektivnih interesa osoba koje obavljaju poslovnu, industrijsku, obrtničku ili profesionalnu aktivnost;

(b)

područje primjene ove Direktive, kako je utvrđeno direktivama iz Priloga I.;

(c)

je li prethodno savjetovanje predviđeno u članku 5. doprinijelo efektivnoj zaštiti potrošača.

1.

Direktiva Vijeća 85/577/EEZ od 20. prosinca 1985. za zaštitu potrošača u pogledu ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija (SL L 372, 31.12.1985., str. 31.).

2.

Direktiva Vijeća 87/102/EEZ od 22. prosinca 1986. za usklađivanje zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na potrošačke kredite (SL L 42, 12.2.1987., str. 48.) (2).

3.

Direktiva Vijeća 89/552/EEZ od 3. listopada 1989. o koordinaciji određenih odredaba predviđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama u pogledu obavljanja aktivnosti televizijskog emitiranja: članak 10. do 21. (SL L 298, 17.10.1989., str. 23.).

4.

Direktiva Vijeća 90/314/EEZ od 13. lipnja 1990. o paket putovanjima, paket odmorima i paket turama (SL L 158, 23.6.1990., str. 59.).

5.

Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.).

6.

Direktiva 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. o zaštiti potrošača vezano na ugovore na daljinu (SL L 144, 4.6.1997., str. 19.).

7.

Direktiva 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i povezanim jamstvima (SL L 171, 7.7.1999., str. 12.).

8.

Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga u informacijskom društvu, posebno elektroničkom poslovanju na unutarnjem tržištu (Direktiva o elektroničkom poslovanju) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

9.

Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za ljudsku uporabu: članak 86. do 100. (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.).

10.

Direktiva 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o prodaji na daljinu financijskih usluga za potrošače (SL L 271, 9.10.2002., str. 16.).

11.

Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. u vezi s nepoštenim poslovnim djelovanjima poduzetnika prema potrošaču na unutarnjem tržištu (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

12.

Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006., str. 36.).

13.

Direktiva 2008/122/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. o zaštiti potrošača u odnosu na određene aspekte ugovora o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, ugovora o dugoročnim proizvodima za odmor, ugovora o preprodaji i ugovora o razmjeni (SL L 33, 3.2.2009., str. 10.).