(1)

Ovom Uredbom utvrđuje se potrebni zakonodavni temelj za pouzdano, uključivo, troškovno učinkovito, transparentno i predvidljivo upravljanje energetskom unijom i djelovanjem u području klime („mehanizam upravljanja”), kojim se osigurava ostvarivanje ciljeva energetske unije za 2030. i dugoročnih ciljeva u skladu s Pariškim sporazumom o promjeni klime iz 2015., koji je uslijedio nakon 21. konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime („Pariški sporazum”), putem komplementarnih, dosljednih i ambicioznih napora Unije i njezinih država članica, uz istodobno ograničavanje administrativne složenosti.

(2)

Energetskom unijom trebalo bi biti obuhvaćeno pet dimenzija: energetska sigurnost, unutarnje energetsko tržište, energetska učinkovitost, dekarbonizacija te istraživanje, inovacije i konkurentnost.

(3)

Cilj otporne energetske unije s ambicioznom klimatskom politikom u njenom središtu je potrošačima u Uniji, uključujući kućanstva i poduzeća, pružiti sigurnu, održivu, konkurentnu i pristupačnu energiju te poticati istraživanja i inovacije privlačenjem ulaganja, što zahtjeva temeljitu preobrazbu europskog energetskog sustava. Takva preobrazba također je usko povezana s potrebom očuvanja, zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša i promicanja razborite i racionalne uporabe prirodnih resursa, osobito promicanjem energetske učinkovitosti i uštede energije te razvojem novih i obnovljivih oblika energije. Taj se cilj može ostvariti samo koordiniranim djelovanjem koje se sastoji od kombinacije zakonodavnih i nezakonodavnih akata na razini Unije te na regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini.

(4)

Potpuno funkcionalna i otporna energetska unija preobrazila bi Uniju u vodeću regiju u području inovacija, ulaganja, rasta i socijalnog i gospodarskog razvoja, čime bi se pružio dobar primjer međusobne povezanosti visokih ambicija u pogledu ublažavanja klimatskih promjena i mjera za poticanje inovacija, ulaganja i rasta.

(5)

Usporedno s ovom Uredbom, Komisija je razvila i donijela niz inicijativa u sektorskoj energetskoj politici, posebno u pogledu energije iz obnovljivih izvora, energetske učinkovitosti, uključujući energetsku učinkovitost zgrada, i modela tržišta. Te inicijative dio su paketa obuhvaćenog općom temom energetske učinkovitosti na prvom mjestu, globalnim vodstvom Unije u području obnovljivih izvora energije i pravičnim odnosom prema potrošačima energije, što uključuje i rješavanje problema energetskog siromaštva i promicanje poštenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu.

(6)

U svojim zaključcima od 23. i 24. listopada 2014., Europsko Vijeće podržalo je Okvir za klimatsku i energetsku politiku Unije do 2030. utemeljen na četirima ključnim ciljevima na razini Unije: smanjenje emisija stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu od najmanje 40 %, okvirni cilj poboljšanja energetske učinkovitosti od najmanje 27 % koji se treba preispitati do 2020. s ciljem povećanja razine na 30 %, udio energije iz obnovljivih izvora potrošene u Uniji od najmanje 27 %, i elektroenergetska međupovezanost od najmanje 15 %. Istaknulo je da je cilj za energiju iz obnovljivih izvora obvezujući na razini Unije i da će se ostvariti doprinosima država članica utemeljenima na potrebi za kolektivnim ostvarivanjem cilja Unije. Preinakom Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) uveden je novi, obvezujući, cilj za energiju iz obnovljivih izvora za Uniju za 2030. od najmanje 32 %, što uključuje odredbu o preispitivanju u svrhu povećanja cilja na razini Unije do 2023. Izmjenama Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) postavljen cilj za poboljšanje energetske učinkovitosti u 2030. na najmanje 32,5 %, što uključuje odredbu o preispitivanju u svrhu povećanja ciljeva na razini Unije.

(7)

Obvezujući cilj smanjenja nacionalnih emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu za najmanje 40 % do 2030. u odnosu na 1990. formalno je odobren kao planirani nacionalni doprinos Unije i njezinih država članica Pariškom sporazumu na sastanku Vijeća za okoliš 6. ožujka 2015. Unija je ratificirala Pariški sporazum 5. listopada 2016. (6) i on je stupio na snagu 4. studenoga 2016. Njime se zamjenjuje pristup primijenjen u okviru Kyotskog protokola iz 1997. koji je Unija odobrila Odlukom Vijeća 2002/358/EZ (7) i koji se neće nastaviti nakon 2020. Sustav Unije za praćenje emisija i uklanjanja stakleničkih plinova i izvješćivanje o tome trebalo bi ažurirati u skladu s tim.

(8)

Pariškim sporazumom povećana je razina globalnih ambicija za ublažavanje klimatskih promjena te je utvrđen dugoročan cilj u skladu s općim ciljem da se povećanje globalne prosječne temperature zadrži na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te da se ulažu napori za ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju.

(9)

Unija bi prilikom ostvarivanja temperaturnih ciljeva iz Pariškog sporazuma trebala nastojati postići ravnotežu između antropogenih emisija stakleničkih plinova po izvorima i uklanjanja ponorima što je prije moguće te, ako je to primjereno, nakon toga ostvarivati negativne emisije.

(10)

Kada je riječ o klimatskom sustavu, za ukupnu koncentraciju stakleničkih plinova u atmosferi bitne su kumulativne ukupne antropogene emisije tijekom vremena. Komisija bi trebala analizirati razne scenarije za doprinos Unije ostvarenju dugoročnih ciljeva, među ostalim scenarij za postizanje nultih neto emisija stakleničkih plinova u Uniji do 2050. i negativnih emisija nakon toga, te posljedice tih scenarija na preostali proračun ugljika u svijetu i Uniji. Komisija bi trebala pripremiti analizu za potrebe dugoročne strategije Unije za doprinos Unije obvezama iz Pariškog sporazuma o zadržavanju povećanja globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju i o ulaganju napora za ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C razine u predindustrijskom razdoblju, uključujući različite scenarije, među ostalim scenarij postizanja nultih neto emisija stakleničkih plinova u Uniji do 2050. i negativnih emisija nakon toga, te posljedice tih scenarija na proračun ugljika u svijetu i u Uniji.

(11)

Iako se Unija obvezala da će do 2030. ispuniti ambiciozne ciljeve u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova, prijetnja koju predstavljaju klimatske promjene globalni je problem. Stoga bi Unija i njezine države članice trebale surađivati sa svojim međunarodnim partnerima kako bi se osigurala visoka razina ambicije svih stranaka u skladu s dugoročnim ciljevima Pariškog sporazuma.

(12)

U svojim zaključcima od 23. i 24. listopada 2014. Europsko vijeće također je zaključilo da bi trebalo razviti pouzdan i transparentan mehanizam upravljanja bez nepotrebnog administrativnog opterećenja i s dovoljno fleksibilnosti za države članice kako bi se pomoglo osigurati da Unija ispuni svoje ciljeve energetske politike, uz istodobno potpuno poštovanje slobode odlučivanja država članica o kombinaciji izvora energije. Istaknulo je da bi se takav mehanizam upravljanja trebao nadovezivati na postojeće temelje kao što su nacionalni klimatski programi, nacionalni planovi za energiju iz obnovljivih izvora i energetsku učinkovitost te na potrebu za usklađivanjem i objedinjavanjem odvojenih grana planiranja i izvješćivanja. Također se suglasilo da će osnažiti ulogu i prava potrošača, transparentnost i predvidljivost za ulagatelje, među ostalim sustavnim praćenjem ključnih pokazatelja u svrhu ostvarenja povoljnog, pouzdanog, konkurentnog, sigurnog i održivog energetskog sustava, te olakšati usklađivanje nacionalnih klimatskih i energetskih politika i poticati regionalnu suradnju među državama članicama.

(13)

U svojoj komunikaciji od 25. veljače 2015. o Okvirnoj strategiji za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom Komisija upućuje na potrebnu za integriranim mehanizmom upravljanja kako bi se osiguralo da se svim djelovanjima povezanima s energijom na razini Unije te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini pridonosi ciljevima energetske unije, čime će se proširiti područje primjene upravljanja, izvan Okvira za klimatsku i energetsku politiku do 2030., na svih pet dimenzija energetske unije.

(14)

U svojoj komunikaciji od 18. studenoga 2015. o stanju energetske unije Komisija je dodatno navela da su integrirani nacionalni energetski i klimatski planovi, koji obuhvaćaju svih pet dimenzija energetske unije, nužni alati za strateško planiranje energetske i klimatske politike. U Smjernicama Komisije za države članice o integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima u okviru spomenute komunikacije predviđena je osnova za države članice da počnu razvijati nacionalne planove za razdoblje od 2021. do 2030. te su utvrđeni glavni stupovi mehanizma upravljanja. U komunikaciji je navedeno i da bi se upravljanje trebalo temeljiti na pravu.

(15)

U svojim zaključcima od 26. studenoga 2015. o sustavu upravljanja energetskom unijom, Vijeće je prepoznalo da će upravljanje energetskom unijom biti ključan alat za učinkovitu i djelotvornu izgradnju energetske unije i za ostvarivanje njezinih ciljeva. Vijeće je istaknulo da bi se mehanizam upravljanja trebao temeljiti na načelima integracije strateškog planiranja i izvješćivanja o provedbi klimatske i energetske politike i na koordinaciji između dionika odgovornih za energetsku i klimatsku politiku na razini Unije, regionalnoj i nacionalnoj razini. Također je istaknulo da bi se mehanizmom upravljanja trebalo osigurati postizanje dogovorenih ciljeva energetske i klimatske politike za 2030. i pratiti zajednički napredak Unije u ostvarivanju ciljeva politike u pet dimenzija energetske unije.

(16)

U rezoluciji Europskog parlamenta od 15. prosinca 2015. pod naslovom „Ususret europskoj energetskoj uniji” poziva se da mehanizam upravljanja energetskom unijom bude ambiciozan, pouzdan, transparentan, demokratski te da u potpunosti uključuje Europski parlament i da se njime osigura ostvarivanje ciljeva klimatske i energetske politike za 2030.

(17)

Europsko vijeće opetovano je naglašavalo potrebu za poduzimanjem hitnih mjera kako bi se osiguralo ostvarenje minimalnog cilja elektroenergetske međupovezanosti od 10 %. U svojim zaključcima od 23. i 24. listopada 2014. Europsko vijeće odlučilo je da će Komisija uz potporu država članica poduzeti hitne mjere kako bi osigurala ostvarenje minimalnog cilja elektroenergetske međupovezanosti od 10 %, što je prije moguće, a najkasnije do 2020., barem za države članice koje još nisu ostvarile minimalnu razinu integracije u unutarnje energetsko tržište. U Komunikaciji Komisije od 23. studenog 2017. o jačanju energetskih mreža u Europi ocjenjuje se napredak u pogledu postizanja cilja od 10 % međupovezanosti i predlažu načini ostvarenja cilja za 2030. od 15 % međupovezanosti.

(18)

Stoga bi glavni cilj mehanizma upravljanja trebao biti omogućiti ostvarivanje ciljeva energetske unije, a posebno ciljeva Okvira za klimatsku i energetsku politiku do 2030., u području smanjenja emisija stakleničkih plinova, energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti. Ti ciljevi proizlaze iz energetske politike Unije i potrebe za očuvanjem, zaštitom i poboljšanjem kvalitete okoliša te promicanjem razboritog i racionalnog korištenja prirodnim bogatstvima, kako je predviđeno Ugovorima EU-a. Niti jedan od ta dva neodvojivo povezana cilja ne može se smatrati sekundarnim u odnosu na drugi. Ova je Uredba stoga povezana sa sektorskim pravom kojim se provode klimatski i energetski ciljevi Unije za 2030. Iako je državama članicama potrebna fleksibilnost kako bi mogle odabrati politike koje najbolje odgovaraju njihovoj nacionalnoj kombinaciji izvora energije i preferencijama, ta bi fleksibilnost trebala biti usklađena s daljnjom integracijom tržišta, pojačanim tržišnim natjecanjem, ostvarivanjem ciljeva klimatske i energetske politike i postupnim prelaskom na održivo niskougljično gospodarstvo.

(19)

Za socijalno prihvatljiv i pravedan prelazak na održivo niskougljično gospodarstvo potrebne su promjene u ulagačkom ponašanju, što se odnosi i na javna i na privatna ulaganja, te inicijative u cijelom spektru politika, pri čemu treba voditi računa o građanima i regijama na koje bi prelazak na niskougljično gospodarstvo mogao negativno utjecati. Da bi se moglo ostvariti smanjenje emisija stakleničkih plinova potreban je poticaj učinkovitost i inovacije u europskom gospodarstvu, što bi trebalo stvoriti održiva radna mjesta, uključujući u visokotehnološkim sektorima, i dovesti do poboljšanja kvalitete zraka i javnog zdravlja.

(20)

S obzirom na međunarodne obveze iz Pariškog sporazuma, države članice trebale bi izvještavati o djelovanjima koja provode kako bi postupno ukinule energetske subvencije, posebno za fosilna goriva. Prilikom izvješćivanja, države članice mogu se odlučiti za postojeće definicije subvencija za fosilna goriva koje se upotrebljavaju na međunarodnoj razini.

(21)

Kako staklenički plinovi i tvari koje onečišćuju zrak uglavnom potječu iz zajedničkih izvora, politikom usmjerenom na smanjenje emisija stakleničkih plinova moglo bi se pridonijeti i poboljšanju javnog zdravlja i kvalitete zraka, posebno u gradskim područjima, čime bi se mogli nadoknaditi kratkoročni troškovi ublažavanja emisija stakleničkih plinova. Kako podaci dostavljeni u skladu s Direktivom (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća (8) predstavljaju važne ulazne vrijednosti za sastavljanje inventara stakleničkih plinova i nacionalnih planova, trebalo bi prepoznati važnost prikupljanja i dostavljanja usklađenih podataka između Direktive (EU) 2016/2284 i inventara emisija stakleničkih plinova.

(22)

Iskustvo stečeno u provedbi Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9) ukazalo je da je potrebno povećati sinergije i sukladnost s izvješćivanjem na temelju drugih pravnih instrumenata, posebno Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10), Uredbe (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (11), Uredbe (EZ) br. 1099/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (12) i Uredbe (EZ) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (13). Kako bi se osigurala kvaliteta izvješćivanja o emisijama nužno je upotrebljavati dosljedne podatke za izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova.

(23)

U skladu sa snažnom predanošću Komisije boljoj regulativi i s politikom kojom se promiču istraživanja, inovacije i ulaganja, mehanizmom upravljanja trebalo bi se postići znatno smanjenje administrativnog opterećenja i složenosti za države članice i relevantne dionike, za Komisiju i ostale institucije Unije. Isto tako bi se trebalo doprinijeti i osiguravanju dosljednosti i primjerenosti politika i mjera na razini Unije i nacionalnoj razini u pogledu preobrazbe energetskog sustava ka održivom niskougljičnom gospodarstvu.

(24)

Ostvarivanje ciljeva energetske unije trebalo bi osigurati kombinacijom inicijativa Unije i dosljednih nacionalnih politika utvrđenih u integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima. U sektorskom pravu Unije u području energetske i klimatske politike utvrđeni su zahtjevi za planiranje, koji su bili korisni alati za poticanje promjena na nacionalnoj razini. Zbog toga što ih se uvodilo u različitim razdobljima, došlo je do preklapanja i nedovoljnog uzimanja u obzir sinergija i interakcija među područjima politika na štetu troškovne učinkovitosti. Trenutačno odvojeno planiranje, izvješćivanje i praćenje u području energetske i klimatske politike trebalo bi se stoga što je više moguće uskladiti i integrirati.

(25)

Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima trebalo bi obuhvatiti desetogodišnja razdoblja i osigurati pregled trenutačnog stanja energetskog sustava i politike. U njima bi trebalo utvrditi nacionalne ciljeve za svaku od pet dimenzija energetske unije i odgovarajuće politike i mjere za ostvarivanje tih ciljeva te bi trebali imati analitičku osnovu. U integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima kojima je obuhvaćeno prvo razdoblje od 2021. do 2030. posebnu pozornost trebalo bi posvetiti ciljevima za 2030. koji se odnose na smanjenje emisija stakleničkih plinova, energiju iz obnovljivih izvora, energetsku učinkovitost i elektroenergetsku međupovezanost. Države članice trebale bi nastojati osigurati da su integrirani nacionalni energetski i klimatski planovi u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda i da im doprinose. Pri utvrđivanju svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova, države članice trebale bi se moći nadovezati na postojeće nacionalne strategije ili planove. Za prvi nacrt integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana i za konačni integrirani nacionalni energetski i klimatski plan predviđen je različit rok u odnosu na naknadne planove kako bi se državama članicama pružilo dovoljno vremena za pripremu prvih planova nakon donošenja ove Uredbe. Unatoč tome, države članice potiču se da svoje prve nacrte integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova dostave što je prije moguće u 2018., kako bi se omogućila odgovarajuća priprema, a posebice za pospješujući dijalog predviđen za 2018. u skladu s odlukom 1/CP.21 stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC).

(26)

U svojim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, države članice trebale bi procijeniti broj kućanstava u energetskom siromaštvu, uzimajući u obzir domaće energetske usluge potrebne za jamčenje osnovnih životnih standarda u odgovarajućem nacionalnom kontekstu, postojeću socijalnu politiku i druge relevantne politike, kao i Komisijine okvirne smjernice o relevantnim pokazateljima, uključujući geografsku raspršenost, koje su utemeljene na zajedničkom pristupu energetskom siromaštvu. U slučaju da država članica utvrdi da postoji znatan broj kućanstava u energetskom siromaštvu, trebala bi u svoj plan uključiti nacionalni okvirni cilj smanjenja energetskog siromaštva.

(27)

Trebalo bi utvrditi obvezni predložak za integrirane nacionalne energetske i klimatske planove kako bi se osiguralo da su svi nacionalni planovi dovoljno sveobuhvatni i kako bi se olakšala usporedba i objedinjavanje nacionalnih planova te istodobno državama članicama osigurala dovoljna fleksibilnost za utvrđivanje pojedinosti nacionalnih planova utemeljenih na nacionalnim preferencijama i posebnostima.

(28)

Provedba politika i mjera u područjima energetske i klimatske politike utječe na okoliš. Države članice trebale bi stoga osigurati da se javnosti dovoljno rano pruže djelotvorne prilike za sudjelovanje u pripremi nacionalnih planova u području energetske i klimatske politike i davanje mišljenja o njima u skladu s, ako je primjenjivo, odredbama Direktive 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) i Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša od 25. lipnja 1998. („Aarhuška konvencija”). Države članice trebale bi također osigurati sudjelovanje socijalnih partnera u pripremi integriranih nacionalnih planova u području energetske i klimatske politike te nastojati ograničiti administrativnu složenost prilikom ispunjavanja obveza u vezi s javnim savjetovanjem.

(29)

Prilikom provođenja javnog savjetovanja, te u skladu s Aarhuškom konvencijom, države članice trebale bi nastojati osigurati ravnopravno sudjelovanje, obavješćivanje javnosti putem javnih priopćenja ili drugih odgovarajućih sredstava poput elektroničkih medija, javnost može pristupiti svim relevantnim dokumentima te uspostavu praktičnih aranžmana koji se odnose na sudjelovanje javnosti.

(30)

Svaka država članica trebala bi uspostaviti stalan dijalog o energiji na više razina kojim bi bile obuhvaćene lokalne vlasti, organizacije civilnog društva, poslovna zajednica, ulagatelji i svi drugi relevantni dionici s ciljem rasprave o različitim mogućnostima predviđenima za energetsku i klimatsku politiku. U okviru tog dijaloga država članica trebala bi moći raspravljati o svojem integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu, kao i o svojoj dugoročnoj strategiji. Za taj se dijalog može koristiti bilo kakva struktura na nacionalnoj razini, kao što su internetske stranice, platforma za javno savjetovanje ili neki drugi interaktivni komunikacijski alat.

(31)

Regionalna suradnja ključ je za osiguravanje učinkovitog ostvarivanja ciljeva energetske unije na troškovno optimalan način. Komisija bi trebala olakšati takvu suradnju među državama članicama. Države članice trebale bi dobiti priliku dati svoje primjedbe na integrirane nacionalne energetske i klimatske planove drugih država članica prije nego što budu dovršeni kako bi se izbjegle nedosljednosti i mogući negativni učinci na druge države članice i osiguralo zajedničko ostvarivanje zajedničkih ciljeva. Regionalna suradnja u razradi i dovršavanju integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova te nakon toga i u njihovoj provedbi trebala bi biti od ključne važnosti za poboljšanje djelotvornosti i učinkovitosti mjera i poticanje integracije tržišta i energetske sigurnosti.

(32)

Kada surađuju okviru ove Uredbe, države članice trebale bi uzeti u obzir postojeće forume za regionalnu suradnju, kao što su Plan međupovezanosti baltičkog energetskog tržišta (BEMIP), Plinska povezanost središnje i jugoistočne Europe (CESEC), Srednjozapadno regionalno energetsko tržište (CWREM), Inicijativa mreže na moru zemalja Sjevernog mora (NSCOGI), Petostrani energetski forum, Međupovezanost za jugozapadnu Europu i Euromediteransko partnerstvo. Države članice potiče se da uspostave suradnju s potpisnicama Energetske zajednice, s trećim zemljama članicama Europskog gospodarskog prostora i, ako je prikladno, s drugim relevantnim trećim zemljama. Povrh toga, Komisija s ciljem promicanja integracije tržišta, troškovno učinkovitih politika, djelotvorne suradnje, partnerstava i savjetovanjâ može identificirati i druge prilike za regionalnu suradnju koje obuhvaćaju jednu ili više od pet dimenzija energetske unije, u skladu s ovom Uredbom te uz dugoročnu viziju i na temelju postojećih tržišnih uvjeta.

(33)

Komisija može pokrenuti rasprave s relevantnim trećim zemljama kako bi se razmotrila mogućnost da se primjena odredaba utvrđenih u okviru ove Uredbe proširi i na njih, osobito onih koje se odnose na regionalnu suradnju.

(34)

Integrirani nacionalni energetski i klimatski planovi trebali bi biti stabilni kako bi se osigurala transparentnost i predvidljivost nacionalnih politika i mjera s ciljem osiguravanja sigurnosti ulaganja. Ipak, nacionalne planove trebalo bi ažurirati jednom tijekom obuhvaćenog desetogodišnjeg razdoblja kako bi se državama članicama dala prilika da se prilagode okolnostima koje se znatno mijenjaju. Države članice trebale bi do 30. lipnja 2024. ažurirati svoje planove koji se odnose na razdoblje od 2021. do 2030. Ciljeve i doprinose trebalo bi mijenjati samo kako bi održavali veću opću ambicioznost, osobito u pogledu energetskih i klimatskih ciljeva za 2030. U okviru ažuriranja, države članice trebale bi uložiti napore u ublažavanje negativnih učinaka na okoliš koji budu uočeni u okviru integriranog izvješćivanja.

(35)

Stabilne dugoročne strategije od ključne su važnosti za ostvarenje doprinosa gospodarskoj preobrazbi, poslovima, rastu te za postizanje općih ciljeva održivog razvoja i pravičan i troškovno učinkovit napredak ka dugoročnom cilju utvrđenom u Pariškom sporazumu. Nadalje, pozivaju se strane Pariškog sporazuma da do 2020. dostave svoje dugoročne strategije za razvoj u smjeru niskih razina emisija stakleničkih plinova do sredine stoljeća. Europsko vijeće u tom je kontekstu 22. ožujka 2018. pozvalo Komisiju da do prvog tromjesečja 2019. predstavi prijedlog strategije za dugoročno smanjenje emisija stakleničkih plinova u Uniji u skladu s Pariškim sporazumom, uzimajući u obzir integrirane nacionalne energetske i klimatske planove.

(36)

Države članice trebale bi izraditi dugoročne strategije s najmanje 30-godišnjom perspektivom kojima će se doprinositi ispunjavanju obveza država članica u skladu s UNFCCC-om i Pariškim sporazumom, u kontekstu cilja Pariškog sporazuma da se zadrži povećanje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te da se ulože napori za ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju, te u kontekstu ostvarivanja dugoročnih smanjenja emisija stakleničkih plinova i unaprjeđenja uklanjanja ponorima u svim sektorima u skladu s ciljem Unije. Države članice trebale bi izrađivati svoje strategije na otvoren i transparentan način i trebale bi osigurati da javnost ima stvarne prilike za sudjelovanje u njihovoj pripremi. Njihovi integrirani nacionalni energetski i klimatski planovi te dugoročne strategije trebali bi biti međusobno usklađeni.

(37)

Sektor korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) znatno je izložen klimatskim promjenama i vrlo osjetljiv na njih. U isto vrijeme, taj sektor ima ogroman potencijal za pružanje dugoročnih klimatskih koristi i za znatno doprinošenje ostvarivanju dugoročnih Unijinih i međunarodnih klimatskih ciljeva. Njime se može doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena na nekoliko načina, osobito smanjenjem emisija, održavanjem i povećavanjem ponora i zaliha ugljika, te opskrbljivanjem biomaterijalima koji mogu zamijeniti fosilne ili ugljično intenzivne materijale. Ključne su dugoročne strategije s naglaskom na održivom ulaganju koje su usmjerene na povećanje efektivne sekvestracije ugljika, održivo upravljanje resursima i dugoročnu stabilnost i prilagodljivost spremnika ugljika.

(38)

Pri daljnjem razvijanju međupovezanosti važno je provesti potpunu procjenu troškova i koristi, uključujući procjenu svih tehničkih, socioekonomskih i okolišnih učinaka kako je propisano Uredbom (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i uzeti u obzir pozitivne vanjske učinke međupovezanosti, kao što je integracija obnovljivih izvora energije, sigurnost opskrbe i povećano tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu.

(39)

Kao i u pogledu planiranja, u sektorskom pravu Unije u području energetske i klimatske politike utvrđeni su zahtjevi za izvješćivanje od kojih su mnogi bili korisni alati za poticanje promjena na nacionalnoj razini i dopuna tržišnim reformama, ali ti su zahtjevi uvedeni u različitim trenucima i što je dovelo do preklapanja i troškovne neučinkovitost te nedovoljnog uzimanja u obzir sinergija i interakcija među područjima politika kao što su smanjenje emisija stakleničkih plinova, energija iz obnovljivih izvora, energetska učinkovitost i integracija tržišta. Kako bi se uspostavila odgovarajuća ravnoteža između potrebe za odgovarajućim praćenjem provedbe integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova i potrebe za smanjenjem administrativne složenosti, države članice trebale bi uspostaviti dvogodišnja izvješća o napretku provedbe planova i o ostalim promjenama u energetskom sustavu. Međutim, još uvijek bi bila potrebna neka godišnja izvješća, posebno u pogledu zahtjeva za izvješćivanje u području klimatske politike koji proizlaze iz UNFCCC-a i prava Unije.

(40)

Integrirana nacionalna energetska i klimatska izvješća država članica o napretku trebala bi odražavati elemente utvrđene u predlošku za integrirane nacionalne energetske i klimatske planove. Predložak za integrirana nacionalna energetska i klimatska izvješća o napretku trebalo bi razraditi u naknadnim provedbenim aktima s obzirom na njihovu tehničku prirodu i činjenicu da prva izvješća o napretku treba dostaviti 2023. Izvješća o napretku trebalo bi dostavljati kako bi se osigurala transparentnost prema Uniji, drugim državama članicama, regionalnim i lokalnim vlastima, sudionicima na tržištu, uključujući potrošače, te svim drugim relevantnim dionicima i javnosti. Ona bi trebala obuhvaćati svih pet dimenzija energetske unije i, u prvom razdoblju, istovremeno stavljajući naglasak na područja obuhvaćena ciljevima Okvira za klimatsku i energetsku politiku do 2030.

(41)

U skladu s UNFCCC-om, Unija i njezine države članice moraju razvijati, redovito ažurirati, objavljivati i dostavljati konferenciji stranaka nacionalne inventare antropogenih emisija po izvorima i uklanjanja svih stakleničkih plinova ponorima uporabom usporedivih metodologija koje je dogovorila konferencija stranaka. Inventari emisija stakleničkih plinova od ključne su važnosti za praćenje napretka u provedbi dimenzije dekarbonizacije i za ocjenu usklađenosti sa zakonodavnim aktima u području klimatske politike, posebno s Uredbom (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (16) i Uredbom (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(42)

Odlukom 1/CP.16 konferencije stranaka UNFCCC-a zahtijeva se uspostava nacionalnih mehanizama za procjenu antropogenih emisija prema izvorima i uklanjanja svih stakleničkih plinova ponorima. Ovom Uredbom trebala bi se omogućiti uspostava tih nacionalnih mehanizama.

(43)

Iskustvo s provedbom Uredbe (EU) br. 525/2013 pokazalo je važnost transparentnosti, točnosti, dosljednosti, potpunosti i usporedivosti informacija. Na temelju tog iskustva, ovom Uredbom trebalo bi se osigurati da države članice koriste pouzdane i dosljedne podatke i pretpostavke u svih pet dimenzija i da javnosti stavljaju na raspolaganje sveobuhvatne informacije o pretpostavkama, parametrima i metodologijama koje se koriste za završne scenarije i projekcije, uzimajući u obzir statistička ograničenja, poslovno osjetljive podatke i usklađenost s pravilima o zaštiti podataka, te da izvješćuju o svojim politikama i mjerama te o projekcijama kao ključnim sastavnicama izvješća o napretku. Informacije u tim izvješćima trebale bi biti od ključne važnosti za dokazivanje pravodobne provedbe obveza iz Uredbe (EU) 2018/842. Primjenom i stalnim unapređivanjem sustava na razini Unije i država članica u kombinaciji s boljim smjernicama o izvješćivanju moglo bi se znatno doprinijeti stalnom jačanju informacija potrebnih za praćenje napretka u dimenziji dekarbonizacije.

(44)

Ovom Uredbom trebalo bi se osigurati izvješćivanje država članica o prilagodbi klimatskim promjenama i pružanju financijske i tehnološke potpore te potpore za jačanje kapaciteta zemljama u razvoju, čime će se olakšati provedba obveza Unije na temelju UNFCCC-a i Pariškog sporazuma. Nadalje, informiranje o nacionalnim djelovanjima prilagodbe i potpori važno je i u kontekstu integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova, posebno u pogledu prilagodbe negativnim učincima klimatskih promjena povezanima sa sigurnošću opskrbe energijom u Uniji, kao što su dostupnost vode za hlađenje elektrana i dostupnost biomase za energiju te informiranje o potpori važnoj za vanjsku dimenziju energetske unije.

(45)

Pariškim sporazumom potvrđuje se da bi stranke pri poduzimanju djelovanja u borbi protiv klimatskih promjena trebale poštovati, promicati i uzimati u obzir svoje obveze u pogledu ljudskih prava i rodne ravnopravnosti. Države članice trebale bi stoga na odgovarajući način integrirati dimenzije ljudskih prava i rodne ravnopravnosti u svoje integrirane nacionalne energetske i klimatske planove te dugoročne strategije. Putem svojih dvogodišnjih izvješća trebale bi priopćavati informacije o tome kako provedba njihovih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova doprinosi promicanju ljudskih prava i rodne ravnopravnosti.

(46)

Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje država članica i Komisije, Komisija bi trebala uspostaviti internetsku platformu (e-platforma) radi olakšavanja komunikacije, promicanja suradnje i olakšavanja javnog pristupa informacijama. Time bi se trebalo olakšati pravodobno podnošenje izvješća kao i unaprijediti transparentnost izvješćivanja na nacionalnoj razini. E-platformom trebali bi se dopuniti postojeći postupci izvješćivanja, baze podataka i e-alati, kao što su alati Europske agencije za okoliš, Eurostata, Zajedničkog istraživačkog centra i iskustvo stečeno provedbom Unijina programa sustava upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja te bi se trebali na njima temeljiti i od njih imati koristi.

(47)

Komisija bi se trebala pobrinuti za to da konačni integrirani nacionalni energetski i klimatski planovi budu dostupni javnosti na internetu. Komisija bi za smještanje i objavljivanje konačnih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova, njihovih ažuriranja, dugoročnih strategija i drugih relevantnih informacija koje su dostavile države članice trebala koristiti e-platformu nakon što ona postane operativna. Prije nego što platforma postane operativna, Komisija će koristiti svoje internetske stranice kako bi javnosti olakšala internetski pristup konačnim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima.

(48)

Kada je riječ o podacima koji se trebaju dostavljati Komisiji u okviru nacionalnog planiranja i izvješćivanja, informacijama iz država članica ne bi se trebali udvostručivati podaci i statistika koji su već dostupni putem Eurostata u kontekstu Uredbe (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (18) u istom obliku kao i u okviru obveza planiranja i izvješćivanja utvrđenih u ovoj Uredbi i koji su još uvijek dostupni u Komisiji (Eurostatu) s istim vrijednostima. Dostavljeni podaci i projekcije u integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima trebali bi se temeljiti na podacima Eurostata, ako su dostupni i ako je to primjereno u pogledu rokova, i biti usklađeni s tim podacima i s metodologijom koja se upotrebljava za izvješćivanje o europskoj statistici u skladu s Uredbom (EZ) br. 223/2009.

(49)

S obzirom na zajedničko ostvarivanje ciljeva Strategije energetske unije, osobito stvaranje potpuno funkcionalne i otporne energetske unije, ključno će biti da Komisija ocijeni nacrte integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova, integrirane nacionalne energetske i klimatske planove i, na temelju izvješća o napretku, njihovu provedbu. U prvom desetogodišnjem razdoblju to se posebice odnosi na postizanje klimatskih i energetskih ciljeva Unije za 2030. u području energetike i klime na razini Unije i nacionalne doprinose tim ciljevima. Takvo bi ocjenjivanje trebalo provoditi svake dvije godine te, samo ako je to potrebno, svake godine, i trebalo bi se objediniti u okviru izvješćâ Komisije o stanju energetske unije.

(50)

Ne dovodeći u pitanje Komisijino pravo inicijative, redovni zakonodavni postupak ni institucijsku ravnotežu ovlasti, Europski parlamenta i Vijeće na godišnjoj bi osnovi trebali analizirati napredak koji je ostvarila energetska unija u svim dimenzijama energetskih i klimatskih politika.

(51)

Komisija bi trebala ocijeniti cjelokupan utjecaj politika i mjera integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova na funkcioniranje mjera Unije u području klimatske i energetske politike, osobito kada je riječ o potrebi za dodatnim politikama i mjerama Unije s obzirom na nužno povećanje smanjenja emisija stakleničkih plinova i njihova uklanjanja u Uniji u skladu s obvezama iz Pariškog sporazuma.

(52)

Zračni promet utječe na globalnu klimu zbog ispuštanja CO2 kao i drugih emisija, uključujući emisije dušikovih oksida, te zbog mehanizama poput povećanja oblaka cirusa. U svjetlu brzog razvoja znanstvenog razumijevanja tih učinaka, u Uredbi (EU) br. 525/2013 već je predviđena ažurirana ocjena utjecaja iz zrakoplovstva koji nisu CO2 na globalnu klimu. Modele koji se upotrebljavaju u tom pogledu trebalo bi prilagoditi znanstvenom napretku. Na temelju procjena takvih učinaka, Komisija bi do 1. siječnja 2020. trebala predstaviti ažuriranu analizu utjecaja iz zrakoplovstva koji nisu CO2 uz, prema potrebi, prijedloge o tome kako najbolje odgovoriti na takve utjecaje.

(53)

U skladu s postojećim smjernicama UNFCCC-a za izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova, izračun i izvješćivanje o emisijama metana temelji se na potencijalu globalnog zagrijavanja za stogodišnje razdoblje. S obzirom na visoki potencijal globalnog zagrijavanja i relativno kratak životni vijek metana u atmosferi, zbog čega on kratkoročno i srednjoročno znatno utječe na klimu, Komisija bi trebala analizirati implikacije provedbe politika i mjera u svrhu smanjenja kratkoročnog i srednjoročnog utjecaja emisija metana na emisije stakleničkih plinova u Uniji. Komisija bi trebala razmotriti mogućnosti politika za pružanje brzog odgovora na problem emisija metana te bi trebala predložiti strateški plan Unije za metan kao sastavni dio dugoročne strategije Unije.

(54)

Kako bi se osigurala dosljednost između nacionalnih politika i politika Unije te ciljeva energetske unije, trebao bi postojati trajni dijalog između Komisije i država članica te, prema potrebi, među državama članicama. Komisija bi prema potrebi trebala državama članicama davati preporuke, među ostalim o stupnju ambicioznosti nacrta integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova, o naknadnoj provedbi politika i mjera iz priopćenih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova te o drugim nacionalnim politikama i mjerama koje su važne za provedbu energetske unije. Iako preporuke nemaju obvezujuću snagu, kao što je utvrđeno u članku 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), države članice ipak bi trebale uzeti u obzir te preporuke i u naknadnim izvješćima o napretku objasniti kako su to napravile. Kada je riječ o obnovljivoj energiji, ocjena Komisije treba se temeljiti na objektivnim kriterijima. Ako Komisija izdaje preporuku u pogledu nacrta nacionalnog plana države članice, trebala bi to učiniti što je prije moguće, uzimajući u obzir, s jedne strane, potrebu Komisije da zbroji određene kvantificirane planirane doprinose svih država članica kako bi se ocijenila ambicioznost na razini Unije i, s druge strane, potrebu da se dotičnoj državi članici pruži dovoljno vremena da uzme u obzir preporuke Komisije prije nego što dovrši svoj nacionalni plan te potrebu da se izbjegne rizik kašnjenja nacionalnog plana države članice.

(55)

Troškovno učinkovito uvođenje energije iz obnovljivih izvora jedan je od ključnih objektivnih kriterija za ocjenu doprinosa država članica. Struktura troškova uvođenja energije iz obnovljivih izvora složena je i znatno se razlikuje među državama članicama. Ona ne uključuje samo troškove programa potpore, već, među ostalim, troškove povezivanja postrojenja, rezerve sustava, osiguravanja sigurnosti sustava i troškove koje treba snositi pri usklađivanju s okolišnim ograničenjima. Stoga bi se pri usporedbi država članica na temelju tog kriterija trebalo uzeti u obzir sve troškove povezane s uvođenjem, bez obzira na to snose li ih država članica, krajnji potrošači ili nositelji projekta. Preporuke Komisije koje se odnose na razinu ambicioznosti država članica u pogledu energije iz obnovljivih izvora trebale bi se temeljiti na formuli utemeljenoj na objektivnim kriterijima i utvrđenoj u ovoj Uredbi. Stoga bi u ocjeni razine ambicioznosti država članica u pogledu energije iz obnovljivih izvora trebalo navesti relativne napore koje su države članice uložile, uzimajući pritom u obzir relevantne okolnosti koje utječu na razvoj energije iz obnovljivih izvora. Ocjena bi trebala uključivati i podatke koji proizlaze iz nezavisnih kvantitativnih ili kvalitativnih izvora podataka.

(56)

Ako bi ambicioznost integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova ili njihovih ažuriranja bila nedovoljna za zajedničko ostvarivanje ciljeva energetske unije, te, u prvom razdoblju, posebice ciljeva u vezi s energijom iz obnovljivih izvora i energetskom učinkovitosti za 2030., Komisija bi trebala poduzeti mjere na razini Unije kako bi osigurala zajedničko ostvarenje tih ciljeva (čime će ukloniti „razlike u ambicioznosti”). Ako bi napredak Unije u pogledu tih ciljeva bio nedovoljan za njihovo ispunjavanje, Komisija bi trebala, osim izdavanja preporuka, predložiti mjere i izvršavati svoje ovlasti na razini Unije ili bi države članice trebale poduzeti dodatne mjere kako bi osigurale ostvarenje tih ciljeva (čime će ukloniti „razlike u ostvarenju ciljeva”). Takvim mjerama trebali bi se također uzeti u obzir rani napori koje su države članice uložile u ostvarenje cilja u pogledu energije iz obnovljivih izvora do 2030. ostvarenjem udjela energije iz obnovljivih izvora iznad obvezujućeg nacionalnog cilja u 2020. ili prije te godine ili ranim napretkom u pogledu ostvarivanja obvezujućeg nacionalnog cilja za 2020. ili u provedbi svog doprinosa obvezujućem cilju Unije od najmanje 32 % energije iz obnovljivih izvora do 2030. U području energije iz obnovljivih izvora, takve mjere mogu također obuhvaćati i dobrovoljne financijske doprinose država članica mehanizmu Unije za financiranje energije iz obnovljivih izvora kojim upravlja Komisija, a koji bi se upotrebljavao za doprinos troškovno najučinkovitijim projektima u vezi s energijom iz obnovljivih izvora diljem Unije, čime bi se državama članicama pružila mogućnost da doprinesu ostvarenju cilja Unije uz najmanji mogući trošak. Nacionalni ciljevi za energiju iz obnovljivih izvora država članica za 2020. trebali bi od 2021. nadalje služiti kao osnovni udjeli obnovljive energije i trebali bi se zadržati tijekom čitava razdoblja. U području energetske učinkovitosti dodatne mjere mogu posebice biti usmjerene na poboljšanje energetske učinkovitosti proizvoda, zgrada i prijevoza.

(57)

Nacionalni ciljevi država članica u pogledu energije iz obnovljivih izvora za 2020. kako su utvrđeni u Prilogu I. Direktivi (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (19) trebali bi služiti kao početna točka za njihovu nacionalnu okvirnu putanju za razdoblje od 2021. do 2030., osim u slučaju da država članica dobrovoljno odluči postaviti višu početnu točku. Osim toga, trebali bi za to razdoblje predstavljati obavezni osnovni udio koji je isto tako dio Direktive (EU) 2018/2001. Slijedom toga, u tom razdoblju udio energije iz obnovljivih izvora u bruto krajnjoj potrošnji energije svake države članice ne bi smio biti niži od njezina osnovnog udjela.

(58)

Ako država članica ne održava svoj osnovni udio kako je izmjeren tijekom jednogodišnjeg razdoblja, trebala bi, u roku od godine dana, poduzeti dodatne mjere kako bi pokrila tu razlika u odnosu na planirani osnovni udio. Ako je država članica zaista poduzela takve nužne mjere i ispunila svoju obvezu pokrivanja razlike, trebalo bi smatrati da ispunjava obvezne zahtjeve iz svojeg osnovnog scenarija od trenutka kada je došlo do dotične razlike, na temelju ove Uredbe i Direktive(EU) 2018/2001.

(59)

Kako bi se omogućilo odgovarajuće praćenje i rano poduzimanje korektivnog djelovanja država članica i Komisije, i kako bi se izbjegao učinak „muktašenja”, okvirnim putanjama svih država članica i, posljedično, također okvirnom putanjom Unije trebalo bi 2022., 2025. i 2027. ostvariti barem određene minimalne postotke ukupnog povećanja energije iz obnovljivih izvora predviđenog za 2030., kao što je utvrđeno u ovoj Uredbi. Komisija će ocijeniti jesu li 2022., 2025. i 2027. te „referentne točke” ostvarene, na temelju, između ostalog, integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih izvješća o napretku koje bi države članice trebale predstaviti. Države članice koje nisu dosegnule svoje referentne točke trebale bi u svojem sljedećem izvješću o napretku objasniti kako će pokriti jaz. Ako okvirne referentne točke Unije ne budu ostvarene, države članice koje nisu dosegnule svoje referentne točke trebale bi pokriti razliku provedbom dodatnih mjera.

(60)

Unija i države članice trebale bi nastojati pružati najažurnije informacije o svojim emisijama stakleničkih plinova i uklanjanjima. Ovom Uredbom trebala bi se omogućiti izrada takvih procjena u najkraćem mogućem roku uporabom statističkih i ostalih podataka, kao što su, ako je primjenjivo, satelitski podaci dobiveni iz programa Copernicus uspostavljenog Uredbom (EU) br. 377/2014 Europskog Parlamenta i Vijeća (20), i iz ostalih satelitskih sustava.

(61)

Na temelju Uredbe (EU) 2018/842 trebao bi se nastaviti pristup godišnjeg ciklusa obveza iz Odluke br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21). Za taj je pristup potrebno sveobuhvatno preispitivanje inventara stakleničkih plinova država članica kako bi se omogućila procjena usklađenosti i, prema potrebi, primjena korektivnog djelovanja. Postupak revizije inventara stakleničkih plinova koje dostavljaju države članice na razini Unije nužan je kako bi se osiguralo vjerodostojno, dosljedno, transparentno i pravodobno ocjenjivanje usklađenosti s Uredbom (EU) 2018/842.

(62)

Države članice i Komisija trebale bi osigurati blisku suradnju u pogledu svih pitanja povezanih s provedbom energetske unije uz blisko sudjelovanje Europskog parlamenta u pogledu pitanja u vezi s ovom Uredbom. Komisija bi, prema potrebi, trebala pomoći državama članicama u provedbi ove Uredbe, posebno u pogledu uspostave integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova i povezanog jačanja kapaciteta, među ostalim mobilizacijom internih resursa iz internih kapaciteta za izrađivanje modela i, prema potrebi, vanjskih stručnjaka.

(63)

Države članice trebale bi osigurati da se u njihovim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima uzimaju u obzir najnovije preporuke po zemljama izdane u kontekstu Europskog semestra.

(64)

Države članice trebale bi se voditi načelom energetska učinkovitost na prvom mjestu, što znači da bi prije donošenja odluka o planiranju, politici i ulaganju u području energije trebale razmotriti može li se troškovno učinkovitim i tehnički, gospodarski i okolišno prihvatljivim alternativnim mjerama za energetsku učinkovitost u cijelosti ili djelomično zamijeniti predviđena planiranja, mjere politike i ulaganja, a istodobno postići ciljeve odgovarajućih odluka. To osobito znači da se energetska učinkovitost treba smatrati ključnim elementom i ključnim čimbenikom u budućim odlukama o ulaganju u energetsku infrastrukturu u Uniji. Takve troškovno učinkovite alternative uključuju mjere za povećanje učinkovitosti potražnje za energijom i opskrbe energijom, posebice s pomoću troškovno učinkovite uštede energije u krajnjoj potrošnji, inicijativa za upravljanje potražnjom te učinkovitije pretvorbe, prijenosa i distribucije energije. Države članice također bi trebale poticati širenje tog načela na regionalnoj i lokalnoj razini te u privatnom sektoru.

(65)

Europska agencija za okoliš trebala bi Komisiji pomagati, prema potrebi te u skladu sa svojim godišnjim programom rada, u obavljanju aktivnosti ocjenjivanja, praćenja i izvješćivanja.

(66)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi se izmijenio opći okvir za predložak integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova radi prilagodbe predloška izmjenama okvira energetske i klimatske politike Unije koje su izravno i konkretno povezane s doprinosima Unije na temelju UNFCCC-a i Pariškog sporazuma te uzela u obzir promjena u pogledu potencijala globalnog zagrijavanja stakleničkih plinova i međunarodno dogovorenih smjernica za inventare i utvrdili bitni zahtjevi za sustav inventara Unije i uspostavili registari. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (22) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se odnose na pripremu delegiranih akata. Trebalo bi također uzeti u obzir, prema potrebi, odluke donesene u skladu sa UNFCCC-om i Pariškim sporazumom.

(67)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, osobito u pogledu integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih izvješća o napretku; integriranog izvješćivanja o nacionalnim djelovanjima prilagodbe, financijskoj i tehnološkoj potpori zemljama u razvoju i prihodu od dražbovne prodaje; godišnjeg izvješćivanja o približnim inventarima stakleničkih plinova, inventarima stakleničkih plinova te obračunanim emisijama stakleničkih plinova i njihovom uklanjanju; mehanizma Unije za financiranje energije iz obnovljivih izvora; Unijinog i nacionalnih sustava inventara; revizije inventara; sustava Unije i nacionalnih sustava za politike i mjere te projekcije; i izvješćivanja o politikama u pogledu emisija stakleničkih plinova, mjera i projekcija provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (23).

(68)

U svrhu izvršavanja provedbenih ovlasti utvrđenih u ovoj Uredbi, Komisiji bi u obavljanju njezinih zadaća trebao pomagati Odbor za klimatske promjene, kojim se ponovo uspostavlja Odbor za klimatske promjene uspostavljen člankom 8. Odluke 93/389/EEZ, člankom 9. Odluke 280/2004/EZ i člankom 26. Uredbe (EU) br. 525/2013 i Odbor za energetsku uniju. Kako bi se osigurala dosljednost politika i s ciljem postizanja najvećih mogućih sinergija među sektorima, trebalo bi pozivati stručnjake u području klime i stručnjake u području energije na sastanke obaju odbora pri provedbi ove Uredbe.

(69)

Komisija bi 2024. te svakih pet godina nakon toga trebala preispitati primjenu ove Uredbe i prema potrebi donijeti prijedloge o izmjenama kako bi se osigurala njezina odgovarajuća primjena i ostvarivanje njezinih ciljeva. Tijekom tih revizija trebalo bi uzeti u obzir razvoj događaja i informirati se o globalnim rezultatima provedbe Pariškog sporazuma.

(70)

Ovom Uredbom trebalo bi objediniti, izmijeniti, zamijeniti i povući određene obveze u pogledu planiranja, izvješćivanja i praćenja koje su trenutačno sadržane u energetskim i klimatskim sektorskim zakonodavnim aktima Unije kako bi se osigurao usklađeni i integrirani pristup glavnim granama planiranja, izvješćivanja i praćenja. Sljedeće bi zakonodavne akte stoga trebalo na odgovarajući način izmijeniti:

(71)

Iz razloga usklađenosti i pravne sigurnosti, ništa u ovoj Uredbi ne bi smjelo spriječiti primjenu odstupanja u skladu s relevantnim sektorskim pravom Unije u području električne energije i pripravnosti na rizik u vezi s električnom energijom.

(72)

Ova bi Uredba trebala u cijelosti uključivati odredbe Uredbe (EU) br. 525/2013. Stoga bi Uredbu (EU) br. 525/2013 trebalo staviti izvan snage od 1. siječnja 2021. Međutim, kako bi se osiguralo da se provedba Odluke br. 406/2009/EZ nastavi na temelju Uredbe (EU) br. 525/2013 te da određeni aspekti povezani s provedbom Kyotskog protokola ostanu obuhvaćeni pravom, potrebno je da određene odredbe ostanu primjenjive nakon toga datuma.

(73)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka predloženog djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za postizanje navedenih ciljeva,