EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62021CN0208

Predmet C-208/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. ožujka 2021. uputio Sąd Rejonowy dla Warszawy-Woli w Warszawie (Poljska) – K.D. / Towarzystwo Ubezpieczeń Ż S.A.

SL C 289, 19.7.2021, p. 23–24 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

19.7.2021   

HR

Službeni list Europske unije

C 289/23


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. ožujka 2021. uputio Sąd Rejonowy dla Warszawy-Woli w Warszawie (Poljska) – K.D. / Towarzystwo Ubezpieczeń Ż S.A.

(Predmet C-208/21)

(2021/C 289/32)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Rejonowy dla Warszawy-Woli w Warszawie

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: K.D.

Tuženik: Towarzystwo Ubezpieczeń Ż S.A.

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 3. stavak 1. u vezi s člankom 2. točkom (d) Direktive 2005/29/EZ (1) tumačiti na način da se njime značenje pojma nepoštene poslovne prakse usredotočuje samo na okolnosti povezane sa sklapanjem ugovora i predstavljanjem proizvoda potrošaču, ili pak područjem primjene Direktive, a samim time i nepoštenom poslovnom praksom, treba smatrati to što trgovac koji je autor proizvoda sastavlja zavaravajući tipski ugovor koji je osnova za funkcioniranje prodajne ponude koju je sastavio drugi trgovac i stoga nije izravno povezan sa stavljanjem proizvoda na tržište?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, treba li smatrati da je na temelju Direktive 2005/29/EZ za primjenu nepoštene poslovne prakse odgovoran trgovac koji je odgovoran za sastavljanje zavaravajućeg tipskog ugovora, ili pak trgovac koji na temelju takvog tipskog ugovora predstavlja proizvod potrošaču i izravno je odgovoran za stavljanje proizvoda na tržište, ili pak treba smatrati da su na temelju Direktive 2005/29/EZ odgovorna oba trgovca?

3.

Protivi li se članku 3. stavku 2. Direktive 2005/29/EZ nacionalni propis (tumačenje nacionalnog prava) kojim se potrošaču dodjeljuje pravo da od nacionalnog suda zahtijeva da poništi ugovor sklopljen s trgovcem uz povrat uzajamnih činidbi ako je na potrošačevo davanje izjave o namjeri sklapanja ugovora utjecala nepoštena poslovna praksa trgovca?

4.

u slučaju potvrdnog odgovora na treće pitanje, treba li Direktivu 93/13 smatrati odgovarajućom pravnom osnovom za ocjenu postupanja trgovca koje se u odnosu s potrošačem sastoji od korištenja nerazumljivog i nejasnog tipskog ugovora te treba li stoga zahtjev da ugovorna odredba mora biti sastavljena jasno i razumljivo utvrđen člankom 5. Direktive 93/13 (2) tumačiti na način da u ugovorima o osiguranju povezanima s kapitalnim fondom osiguranja koji se sklapaju s potrošačima taj zahtjev ispunjava ugovorna odredba o kojoj se pojedinačno pregovaralo, a kojom se izričito ne utvrđuje razmjer ulagačkog rizika tijekom trajanja ugovora o osiguranju, nego se samo obavještava o mogućnosti gubitka dijela uplaćene prve premije i tekućih premija u slučaju raskida osiguranja prije kraja razdoblja osiguranja?”


(1)  Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL 2005., L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.)

(2)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)


Top