Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62020TN0405

    Predmet T-405/20: Tužba podnesena 2. srpnja 2020. – DZ Hyp protiv SRB-a

    SL C 271, 17.8.2020, p. 50–52 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    17.8.2020   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 271/50


    Tužba podnesena 2. srpnja 2020. – DZ Hyp protiv SRB-a

    (Predmet T-405/20)

    (2020/C 271/63)

    Jezik postupka: njemački

    Stranke

    Tužitelj: DZ Hyp AG (Hamburg, Njemačka) (zastupnici: H. Berger i K. Helle, odvjetnici)

    Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

    Tužbeni zahtjev

    Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

    poništi odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 15. travnja 2020. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom fondu za sanaciju za 2020. (SRB/ES/2020/24), uključujući njezine priloge, u dijelu u kojem se pobijana odluka, uključujući Prilog I i Prilog II, odnosi na tužiteljev doprinos;

    naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

    Tužbeni razlozi i glavni argumenti

    Tužba se temelji na sljedećim tužbenim razlozima.

    1.

    Prvi tužbeni razlog: Povreda obveze obrazlaganja u skladu s člankom 296. stavkom 2. UFEU-a i člankom 41. stavkom 1. te člankom 41. stavkom 2. točkom (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja)

    Tužitelj ističe da je tuženik trebao navesti obvezujuće razloge za odluku na njemačkom jeziku. Tuženik je također u više pogleda povrijedio obvezu obrazlaganja jer se u odluci, uključujući njezine priloge, čak ni u engleskoj verziji koja je utvrđena kao obvezujuća ne daje naznaka kako i na osnovu čega je tuženik izračunao tužiteljev doprinos.

    2.

    Drugi tužbeni razlog: povreda prava na saslušanje u skladu s člankom 41. stavkom 1. i člankom 41. stavkom 2. točkom (a) Povelje jer tužitelj nije saslušan

    3.

    Treći tužbeni razlog: povreda članka 81. stavka 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (1) u vezi s člankom 3. Uredbe br. 1 Vijeća (2)

    4.

    Četvrti tužbeni razlog: povreda načela djelotvorne pravne zaštite u skladu s člankom 47. stavkom 1. Povelje s obzirom na to da je sudsko preispitivanje odluke praktički nemoguće

    5.

    Peti tužbeni razlog: povreda nadređenog prava člankom 7. stavkom 4. drugom rečenicom Delegirane uredbe (EU) 2015/63 Komisije (3)

    U okviru petog tužbenog zahtjeva prigovara se da je članak 7. stavak 4. druga rečenica Delegirane uredbe (EU) 2015/63 protivna članku 113. stavku 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i članku 103. stavku 7. točki (h) Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5), kao i zahtjevu odgovarajućeg izračuna doprinosa na temelju rizika, s obzirom na to da se pravilom dopušta objektivno neodgovarajuće i disproporcionalno razlikovanje između članova institucionalnog sustava zaštite kao i relativiziranje IPS-indikatora dvostrukim uzimanjem u obzir indikatora rizika za „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” na štetu institucija koje su obvezne plaćati doprinos.

    Nadalje, pravilom se povrjeđuje zahtjev određenosti, zahtjev da se u potpunosti uzmu u obzir činjenice u predmetu i da se zajedno s drugim odredbama Delegirane uredbe omogući djelotvorna pravna zaštita.

    6.

    Šesti tužbeni razlog: odlukom se povrjeđuje nadređeno pravo primjenom multiplikatora za IPS (Institutional Protection Scheme)-indikatore

    Tužitelj ističe da je tuženik implementirao odredbe članka 7. stavka 4. druge rečenice Delegirane uredbe (EU) 2015/63 povrijedivši pritom članak 103. stavak 7. točku (h) Direktive 2014/59/EU, članak 113. stavak 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 kao i članke 16., 20., 41. i 52. Povelje te da u odnosu na tužitelja nije u potpunosti primijenio IPS-indikatore. Razlikovanje između institucija na razini IPS-indikatora je zbog sveobuhvatnog zaštitnog učinka institucionalnog sustava zaštite suprotno sustavu i samovoljno.

    7.

    Sedmi tužbeni razlog: povreda nadređenog prava člancima 6., 7. i 9. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 i Prilogom I. navedenoj delegiranoj uredbi

    U okviru sedmog tužbenog razloga prigovara se da se člancima 6., 7. i 9. te Prilogom I. Delegiranoj uredbi (EU) 2015/63 povrjeđuju zahtjev odgovarajućeg izračuna doprinosa na temelju rizika, članci 16. i 20. Povelje, načelo proporcionalnosti i zahtjev da se u potpunosti uzmu u obzir činjenice u predmetu jer se odredbama na temelju idealističke slike propisuju indikatori rizika kao i postupci i formule za njihovo kombiniranje koji ne odgovaraju stvarnoj situaciji svih institucija koje plaćaju doprinose.

    8.

    Osmi tužbeni razlog: povreda članka 16. Povelje i načela proporcionalnosti jer je tuženik izračunao multiplikatore za prilagodbu riziku kojima u obzir nije u cijelosti i na prikladan način uzeta znatno niža vjerojatnost da tužitelj uđe u sanaciju

    9.

    Deveti tužbeni razlog: povreda članaka 16., 20., 41. i 52. Povelje jer je tuženik izračunao multiplikatore za prilagodbu riziku u skladu s odredbama Delegirane uredbe (EU) 2015/63, a da nije iskoristio svoju diskrecijsku ovlast da u tužiteljevu slučaju prilagodi primjenu indikatora rizika

    10.

    Deseti tužbeni razlog: povreda članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59/EU kao i zahtjeva odgovarajućeg izračuna doprinosa na temelju rizika člankom 20. stavkom 1. prvom i drugom rečenicom Delegirane uredbe (EU) 2015/63

    11.

    Jedanaesti tužbeni razlog: povreda načela djelotvorne pravne zaštite i načela pravne sigurnosti člancima 4. do 9. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 i Prilogom I. navedenoj delegiranoj uredbi


    (1)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1.)

    (2)  Uredba br. 1 Vijeća od 15. travnja 1958. o utvrđivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 1958., 17, str. 385.)

    (3)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 оd 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44.)

    (4)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL 2013., L 176, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 13., str. 3.)

    (5)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190.)


    Top