—

poništi pobijane odluke;

—

naloži naknaditi financijsku i neimovinsku štetu koja je pobijanim odlukama uzrokovana, odnosno dodijeli tužiteljici procijenjeni iznos od 50 000 eura;

—

naloži Europskom parlamentu snošenje svih troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na odstupanju od zakonske definicije uznemiravanja kako je ona sadržana u članku 12.a Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije jer predsjednik Parlamenta nije vodio računa o konstitutivnim elementima pojma „uznemiravanje”koji su utvrđeni zakonom i u sudskoj praksi.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na nedostatku u obrazloženju pobijanog akta. Tužiteljica tvrdi da predsjednik Parlamenta svoju prvu odluku temelji na nepotpunom izvješću Savjetodavnog odbora i da njegova druga odluka ne ispunjava kriterije određene člankom 166. Poslovnika Europskog parlamenta.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi prava na dobru upravu i pravâ obrane. Prema mišljenju tužiteljice, uprava je povrijedila svoju dužnost brižnog postupanja, načelo razumnog roka, pravila o povjerljivosti istrage, pravâ obrane, pretpostavku nedužnosti i pravo na pristup spisu stegovnog postupka.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi načela pravne sigurnosti i zabrane retroaktivne primjene prisilnih propisa jer su predsjednik Parlamenta i Savjetodavni odbor prisilni propis primijenili na činjenice koje su nastale prije njegova donošenja.

Usto, tužiteljica zahtijeva naknadu neimovinske i financijske štete. Ona ističe da je način na koji je istraga vođena doveo do povrede njezina ugleda i do toga da je izgubila mogućnost kandidirati se na europskim izborima.