7.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 161/21

(1a)

Treba li članke 45. i 48. UFEU-a tumačiti na način da im se u slučajevima kao što su ovi protivi nacionalna odredba poput članka 6.a točke (b) AOW-a (1)? Ta odredba dovodi do toga da nizozemski rezident nije osiguranik socijalnog osiguranja te države boravišta ako je zaposlen u nekoj drugoj državi članici pa se na njega primjenjuje zakonodavstvo iz područja socijalnog osiguranja države zaposlenja na temelju članka 13. Uredbe br. 1408/71 (2). Posebnost je predmetnih slučajeva da dotične osobe na temelju zakonskog uređenja države zaposlenja nemaju pravo na starosnu mirovinu zbog ograničenog opsega svojeg zaposlenja u toj državi.

(1b)

Je li za odgovor na pitanje 1.a relevantno to da za rezidenta države boravišta, koja u skladu s člankom 13. Uredbe br. 1408/71 nije nadležna, ne postoji obveza uplate doprinosa u sustav socijalnog osiguranja te države boravišta? Tijekom razdoblja u kojima je rezident zaposlen u nekoj drugoj državi članici na njega se na temelju članka 13. Uredbe br. 1408/71 isključivo primjenjuje sustav socijalnog osiguranja države zaposlenja, a ni nizozemskim propisima nije predviđena obveza uplate doprinosa u takvom slučaju.

(2)

Je li za odgovor na pitanje 1.a relevantno to što je postojala mogućnost da dotične osobe ugovore dobrovoljno osiguranje u skladu s AOW-om ili zatraže od Svb-a sklapanje dogovora u smislu članka 17. Uredbe br. 1408/71?

(3)

Protivi li se članku 13. Uredbe br. 1408/71 to da netko, poput supruge H. D. Giesena, za koju se isključivo na temelju nacionalnih propisa njezine države boravišta, tj. Nizozemske, smatra da je od 1. siječnja 1989. bila osigurana prema AOW-u, stekne pravo na starosnu mirovinu ako se radi o razdobljima tijekom kojih su se na nju u skladu s navedenom odredbom iz te uredbe zbog zaposlenja u nekoj drugoj državi članici primjenjivali propisi te države zaposlenja? Ili pravo na naknadu na temelju AOW-a valja smatrati pravom na davanje koje u skladu s nacionalnim pravom ne podliježe uvjetima u pogledu zaposlenja ili osiguranja u smislu presude Bosmann (3), tako da se razmatranja u toj presudi mogu primijeniti na njezin slučaj?