Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62016CA0569

    Spojeni predmeti C-569/16 i C-570/16: Presuda Suda (veliko vijeće) od 6. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht – Njemačka) – Stadt Wuppertal protiv Marije Elisabeth Bauer (C-569/16), Volkera Willmerotha, u svojstvu vlasnika društva TWI Technische Wartung und Instandsetzung Volker Willmeroth eK protiv Martine Broßonn (C-570/16) (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Organizacija radnog vremena — Direktiva 2003/88/EZ — Članak 7. — Pravo na plaćeni godišnji odmor — Radni odnos koji prestaje zbog radnikove smrti — Nacionalni propis kojim se sprečava isplata radnikovim pravnim sljednicima novčane naknade za plaćeni godišnji odmor koji taj radnik nije iskoristio — Obveza usklađenog tumačenja nacionalnog prava — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 31. stavak 2. — Mogućnost pozivanja na odredbu prava Unije u okviru spora između pojedinaca)

    SL C 16, 14.1.2019, p. 2–3 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    14.1.2019   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 16/2


    Presuda Suda (veliko vijeće) od 6. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht – Njemačka) – Stadt Wuppertal protiv Marije Elisabeth Bauer (C-569/16), Volkera Willmerotha, u svojstvu vlasnika društva TWI Technische Wartung und Instandsetzung Volker Willmeroth eK protiv Martine Broßonn (C-570/16)

    (Spojeni predmeti C-569/16 i C-570/16) (1)

    ((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Organizacija radnog vremena - Direktiva 2003/88/EZ - Članak 7. - Pravo na plaćeni godišnji odmor - Radni odnos koji prestaje zbog radnikove smrti - Nacionalni propis kojim se sprečava isplata radnikovim pravnim sljednicima novčane naknade za plaćeni godišnji odmor koji taj radnik nije iskoristio - Obveza usklađenog tumačenja nacionalnog prava - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 31. stavak 2. - Mogućnost pozivanja na odredbu prava Unije u okviru spora između pojedinaca))

    (2019/C 16/02)

    Jezik postupka: njemački

    Sud koji je uputio zahtjev

    Bundesarbeitsgericht

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelji: Stadt Wuppertal (C-569/16), Volker Willmeroth, u svojstvu vlasnika društva TWI Technische Wartung und Instandsetzung Volker Willmeroth eK (C-570/16)

    Tuženici: Maria Elisabeth Bauer (C-569/16), Martina Broßonn (C-570/16)

    Izreka

    1.

    Članak 7. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena i članak 31. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onoga u glavnom postupku, na temelju kojeg, kada radni odnos prestane zbog radnikove smrti, prestaje i pravo na plaćeni godišnji odmor stečeno na temelju navedenih odredbi i koje radnik nije iskoristio prije svoje smrti a da pritom ne nastaje pravo na novčanu naknadu za navedeni godišnji odmor koje bi bilo prenosivo nasljeđivanjem na pravne sljednike navedenog radnika.

    2.

    U slučaju nemogućnosti tumačenja nacionalnog propisa poput onoga u glavnom postupku na način kojim bi se osigurala njegova sukladnost s člankom 7. Direktive 2003/88 i člankom 31. stavkom 2. Povelje, nacionalni sud koji odlučuje u sporu između pravnog sljednika preminulog radnika i bivšeg poslodavca tog radnika mora navedeni nacionalni propis izuzeti iz primjene i pobrinuti se za to da taj poslodavac navedenom pravnom sljedniku isplati novčanu naknadu za plaćeni godišnji odmor stečen na temelju navedenih odredbi, a koji navedeni radnik nije iskoristio prije svoje smrti. Ta je obveza nacionalnom sudu određena na temelju članka 7. Direktive 2003/88 i članka 31. stavka 2. Povelje o temeljnim pravima – u slučaju spora između takvog pravnog sljednika i poslodavca koji ima svojstvo javnog tijela – i na temelju druge od tih odredbi – u slučaju spora između pravnog sljednika i poslodavca koji ima svojstvo pojedinca.


    (1)  SL C 53, 20. 2. 2017.


    Top